Drugu godinu zaredom Spartacus kup uzimam kao odmor na kraju sezone. Bez presije bodova, klupskih prijava, organizacije smještaja za "tisuću ljudi" i inih obaveza. Jednostavno se ide iz gušta. Petak nakon posla u auto, stajanje na granici, vinjeta, stajanje u Siofoku i tamo smo do osam navečer. Smjestimo se u hostel i spavamo već u devet ili deset. Do jutra si lijepo odmoran i spreman za trku.
Ove godine na oba dana trke bili smo među prvima na ciljnom prostoru. U miru smo obavili kupovinu kopački i svega šta nam je trebalo, pogledati liste, obavijesti i otišli na start. Vrijeme kao naručeno. Toplo, sunčano i kratki rukavi su opet u igri. Janu je ovo bila prva velika međunarodna trka na kojoj je stazu samostalno prošao bez pratnje. Dakle prebrodili smo još jedan važan psihološki moment u nastupima na trkama, a mi smo naučili nešto o koncepciji staza u kategoriji do deset godina. Jedan super koncept koji doduše iziskuje nešto više truda organizatora, ali je vrlo učinkovit. O tome idućih dana.
Mi veterani kako dolikuje kraju sezone prijavili smo se u veteranske kategorije. Ja sam si još malo olakšao posao pa sam uzeo kraću veteransku stazu kako bi na vrijeme bio na cilju da eventualno Janu pomognem oko nečega, ali za to nije bilo potrebe. Htio sam doduše probati i trke istrčati u visokom intenzitetu što znam da trenutačno ne mogu na dužim stazama, pa je ovo na neki način bio i dobar trening. Ono što nije bilo baš osobito je koncepcija staze koja je povremeno bila stvarno pre jednostavna. Prvo sam mislio da je stvar kategorije, ali na kraju sam vidio da su i ostale kategorije imale tih nekoliko brzih varijanti po putu. No sve skupa trka fantastična, konkurencija dobra (oko 600 natjecatelja), vrijeme neuobičajeno lijepo za ovu trku, a i rezultati su bili solidni.
Ivana je uzela broncu, a ja srebro sa malim gorkim okusom. Nakon prvog dana imao sam zaostatak od samo dvadesetak sekundi, a prema mojoj procijeni imao sam barem 2-3 minute grešaka. Drugi dan sam krenuo koliko je išlo i dobro sam se držao do gotovo zadnje tehnički malo teže kontrole. Pad koncentracije i jedna kontrola odvukla me previše u stranu i ode više od četiri minute u vjetar. Na kraju sam imao opet drugo vrijeme, a ukupni zaostatak oba dana tek malo iznad dvije minute. Šteta, baš bi mi legla trka bez greške. No i ovako sam zadovoljan jer je vikend bio super i baš smo se izguštali. Jan je drugi dan stazu odradio gotovo pola sata brže nego prvi dan i svaka mu čast. U sezoni kada nismo još planirali neko ozbiljnije bavljenje orijentacijom odradio je dvadesetak utrka i samo je na noćnoj utrci napravio kiks i perforirao krivu KT.
Medalje je dodijelila Sarlota Monspart, prva Svjetska prvakinja iz neskandinavske zemlje tamo daleke 1972. kada sam se rodio. Pobjedu je ostvarila u Češkoj u legendarnom Jičinu.
Od ostalih rezultata Hrvata svakako treba izdvojiti i medalju Matije Razuma koji je bio ukupno drugi u M18.
Kao novost organizatori su uveli i live praćenje rezultata preko interneta pa su svi koji su to htijeli mogli pratiti rezultate uživo od kuće, a na cilju su se i ostali zainteresirani mogli bežićno spajati na net i javljati kući.
Bilo je i skoro stotinu Skandinavaca koji putuju okolo u organizaciji WWOP-a (Worl Wide Orienteering promotion). Uz nekoliko elitaša nekako mi se ipak činilo da su u oba autobusa na kat bili pretežno +45 kategorije koji svi trče kao da im je 18 ;), a ima ih i +75!!! Jedan od autobusa poslije smo sreli nadomak Zagrebu, ali se samo nadam da nisu išli šetati gradom jer naša "ekipa" nije spremna na takav modni šok koji oni promiču. Baš jučer gledam Dnevnik Nove TV u kojem jedna žena izjavljuje kako niti ne pomišlja ići nenašminkana i neuređena u shopping centar, a ja si mislim koliko je to naše društvo zastranilo i čime se opterećuje. Ljudi moji pa trgovački centar je obični dućan, a ne kazalište. E da se vratim na naše Skandinavce i opišem nekoliko njih (redom elitaši sa postolja)
- slika prva 2. mjesto M21E - na nogama natikače naravno sa čarapama, iznad traperice, pa košulja malo raskopčana da se vidi sportska majica za trčanje (Trimtex ili nešto sl.), a na sve to baršunasti sako.
- slika prva 2. mjesto M21E - na nogama natikače naravno sa čarapama, iznad traperice, pa košulja malo raskopčana da se vidi sportska majica za trčanje (Trimtex ili nešto sl.), a na sve to baršunasti sako.
- slika druga također M21E - visoke starke na nogama, razvezane, trimtex trenirka, neka majica, pa na sve to kaput sa krznom oko vrata i neizostavnim šeširom na glavi
Toliko ih nije briga da je to stvarno super. Doduše ovo su malo ekstremni primjerci, ali najbitnije je da se čovjek osobno dobro osjeća. Mislim da bi žena iz Dnevnika dobila srčani udar da ih je vidjela u šetnji gradom.
Koga zanimaju rezultati, prolazi te karte sa stazama i route gadget neka pogleda stranicu organizatora. Ucrtao sam i svoje varijante pa koga zanima neka baci pogled na M35BR (a nije bilo zima ;)
Fotogalerija I&J&D
Fotogalerija I&J&D
Nema komentara:
Objavi komentar