Proglašenje Kupova Hrvatske odgađa se sa termina koji je zakazan ovaj petak na termin za otprilike dva do tri tjedna. Svi natjecatelji pravodobno će biti obaviješteni o novom terminu. Nagrade i medalje su spremne, prostor je bio spreman, ali eto uvijek ima nekih koji nisu spremni.
No bilo kako bilo, idemo dalje. Temperature idu gore-dole. Malo te zovu na skijanje, a malo na kratke rukave. Jesen je kao i uvijek prevrtljiva. Kada smo već kod skijanja jeste li već počeli razmišljati o snježnim padinama koje Vas čekaju ove skijaške sezone? Sljeme će kao i svake godine biti rezervirano za Svjetski kup do 06.01. i to upravo u vrijeme školskih praznika i termina kada svi skijaši idu nekamo ako si to mogu priuštiti. Prošle godine pomalo tužno gledali smo zagrebačku trku Svjetskog kupa na televiziji uz kamin jednog talijanskog hotela. Ne kažem da je to loše, ali biti na Sljemenu pravi je doživljaj i šteta je da su termini tako nesretno složeni.
Kada bi trebao izdvojiti lokaciju na kojoj bi preporučio skijanje svakako bi se odlučio za talijanske Dolomite. Ono što se tamo nudi, ne nudi niti jedna lokacija koja je toliko blizu da nije daleko :). Odlučite li se za Superski Dolomite ne možete promašiti. Jedan dan si u Cortini, drugi na Kronplatzu, pa Corvari, Alta Badiji, Val Gardeni... Staze su perverzno dobro speglane, ponekad i stvarno pretjerano. Za obitelji sa malom djecom svakako preporučam Kronplatz koji je po infrastrukturi br. 1 u ovom dijelu Europe.
S druge strane dva od tri najljepša skijaška dana prošle sezone doživio sam na Bjelolasici i u Austriji na Stubai glečeru. Zašto? Bjelolasica je bila posebna zbog osobe koja nas je provozala po dubokom kroz dijelove koje ne posjećuju obični skijaši, a Stubai zbog takve vožnje po dubokom da si to možeš samo poželjeti. Nagib koji smo prošli na Stubai-u graničio je pomalo sa ludošću, ali adrenalin te totalno napali za izazove. Još kada je ekipa sa tobom takva da možeš proći gdje god ti srce zaželi i imaš apsolutno povjerenje u nju, gdje ti je kraj.
Treći najljepši dan je bio kada sam sa Janom bio pod samim grebenom Marmolade na preko 3000m/n.v. i Jan je to odskijao kao da se tu vozi svaki dan. Falila nam je jedino mama da nam upotpuni gušt. To ćemo morati ove godine nadoknaditi.
Što se tiče orijentacije, ona od ove nedjelje ima malu pauzu. Za tjedan-dva malo ćemo posložiti planove i prioritete za iduću sezonu pa vidjeti šta ćemo dalje.
Nema komentara:
Objavi komentar