Gondole

Toliko opjevane, toliko snimane da Venecija ne bi bila to da ih nema. Gondole i gondolijeri zaštitni su znak Venecije i iako sam u Veneciji bio desetak puta nikada se nisam uspio provozati u njima. Pa nije bilo vremena, pa nije bilo novaca, pa ovo, pa ono, uvijek se našao dobar razlog.

Ove godine kako smo igrom slučaja Ivana i ja startali oboje vrlo rano, završili smo i sa svim obvezama oko trke relativno rano. Prvo smo u laganom šetnji došli do Markovog trga pa tamo sjedili. Pitali neki: šta sjedite i meditirate, razmišljate, a mi samo sjedimo. Baš nam je pasalo. Gledaš masu turista kako se mota oko Duždeve palače, slika se, ganjaju golube i šeću svoje "pacotice". U tom sjedenju naišli smo i na Iskru i Irenu te smo zajednički s koraka na korak krenuli prema Rialtu kroz splet uličica i dučana. Redaju se Prada, Gucci, Ferrari...Disney u kojem smo čak i nešto kupili. Nakon nekog vremena već su mi noge toliko teške, a pogled mi sve češće zapinje na parove u gondolama. Svi sa smješkom udobno zavaljeni u fotelje uživaju klizeći po vodi.

Ne budi lijen pala mi ideja na pamet i krenuo sam u ispipavanje terena. Na prvi upit cijena doslovce ide u nebo, ali iskustvo iz Egipta i Kameruna mi govori da nema toga što se ne može pregovarati. Prva dva mačića bacili smo u vodu, ali treći je pristao na našu cijenu i eto umorne nogice našle su se u gondoli. Zavalili smo se i idućih pola sata uživali. Doduše nije nam gondolijer pjevao, a bome niti kanali nisu baš neki romantični prizor, ali ipak je nešto posebno. Baš nam je dobro došao ovaj intermezo. Nakon gondole pala je još kavica i neki kolači na jednom od trgova preko kojeg smo trčali ujutro i dalje šetnjom do busa. Taman na vrijeme.

Kada odvrtim film unazad do sada sam uspio sa cjenkanjem zaista povoljno proći u raznim državama i to stvarno nije rezervirano samo za Afričke ili Azijske zemlje. Doduše u Kamerunu ili Egiptu smatraju vas budalom ako nešto kupite na prvu loptu. To je sastavni dio jedne kulture i priče o trgovini. Ako se prepustiš tim običajima zna biti čisto zabavno. Nebrojeno puta imali smo pozitivna iskustva sa ispijanjem čaja, ugodnim razgovorima i zafrkancijom sa trgovcima koji se doslovce posvete tebi. Taktika mi je uspijela i u Andori, a što je najveće iznenađenje i u Grazu u Kastneru. Eto nisu niti Talijani imuni na to. Iduće godine ako se nekolko Vas dogovori obavezno se priuštite koju vožnju gondolom. Niste bili u Veneciji ako niste probali. Meni je trebalo eto deset odlazaka da upotpunim i taj doživljaj.