Vikend iza nas

Vikend je iza nas, a pamtiti ću ga po izvrsnoj fešti u Koprivnici između dvije utrke. Nije baš neka priprema za drugi dan natjecanja, ali dobro društvo, fina klopica, muzika, vatrica u kaminu imali su ovaj puta prednost. Trke su nekako bile u drugom planu. I kada bolje razmislim nije mi nimalo žao. 

I dok je prvi dan trke u Lužcu bio kišovit mokar, blatan, drugi dan je bio prekrasan sunčan sa svježim "okupanim " zrakom. Elitna staza prvi dan bila je zanimljiva i zahtjevna, rekao bih taman za elitu. Doduše sa trenutačnom konkurencijom u eliti možda malo i preduga. No to nije bio problem. Znao sam šta me čeka i na to se pripremio. Ušao sam u trku kao u malo jači trening i laganim tempom istrčao stazu. Možda čak i prelagano,  jer je na kraju ostalo snage za još staze. Očekivano su Lino i Edi prohujali pored mene i nisam niti probao ići za njima. Gotovo dva mjeseca bez ozbiljnijeg treninga bila su dovoljna da ne riskiram neku nepotrebnu povredu ili pretjerani iscrpljivanje.

Drugi dan na Ravnoj gori dočekao nas je idiličan pogled na dolinu i izuzetno gostoljubiv domar na planinarskom domu. Koncepcija staze nije vrijedna spomena i sretan sam da naši najmlađi nisu bili na trci, sretan sam da nam školarci nisu bili na trci jer nakon takvih staza redovito gubimo ljude iz orijentacije. I nije problem toliko u strmini već u koncepciji, rekao bih u fotelja planiranju staza. Da je netko bio na terenu siguran sam da ne bi ljude vodio kroz područja na kojem je većina natjecatelja pokušavala izvući živu glavu. 

S obzirom da sam na terenu uglavnom viđao "stare okorjele orijentaciste" nije nedostajalo niti humora u komentarima dok smo se koprcali po trnju, porezanom granju i gustišima. I dok "elitaš" stisne zube i preživi sve začkuljice koje organizatori smisle kako da otežaju stazu, bojim se da onima u open stazi, MŽB ili veteranima nakon toga nije baš do smijeha. Kada sam vidio malog Vibora (5g) da se pokušava probiti kroz najgori dio terena sa svojim tatom znao sam da nitko nije bio ovaj puta pošteđen. Od cijele staze najljepši je bio putić na zadnju i to je to. Ostalo je bilo uglavnom borba sa prirodom, vlastitom voljom i motivacijom za tako nešto i bingo lutrija. Natjecatelji koji su startali rano definitivno su bili zakinuti jer su probijali putiće kroz trnje i tu se gubilo previše vremena. Nisam prošao stazu, barem ne onako kako je organizator to zamislio. I to ne zbog njih već zbog vlastite dekoncentracije. Previše sam razmišljao o tome kako je jučerašnja janjetina na fešti bila dobra, hobotnica ispod peke za oblizat prste i  pivica ukusna da bi se danas ovdje bespotrebno patio.

Ova dva dana imao sam priliku vidjeti i naše nade na dijelu. Matija i Matjaž trče po šumi kao srne. Zavidna je njihova brzina i lakoća kretanja po terenu. No obojica još dosta griješe. I dok Matiju za njegove greške kažnjava Mario, Matjaž nema pravu konkurenciju. Dva ili čak tri puta na stazi me pretrčao kao da stojim, a onda bi izvirio nakon kontrole od nekuda pomalo zgubljen. No još uvijek je dovoljno brz i jak da pobijedi u ovoj konkurenciji. Kada se on rodio ja sam već trčao na juniorskom Svjetskom prvenstvu u Švedskoj, a Edi i Lino su taman dolazili kao nova generacija u orijentaciju. 

Vikend koji slijedi rezerviran je za Alpe Jadran kup u Italiji i preciznu orijentaciju u Sloveniji. Za mene vjerojatno još jedan posjet Karlovcu u kojem sam već kao doma. Nakon toga nam slijedi jedna od najzanimljivijih trka u sezoni, prvenstvo Hrvatske u štafeti. U muškoj konkurenciji sve osim pobjede Japetića bilo bi iznenađenje, dok je kod djevojaka na snazi još uvijek krnja štafeta unatoč tome što je konkurencija djevojaka veća nego kod dečki pa je sve moguće. Kod dečki Japetiću će za vrat puhati Ris koji tradicionalno ima dobru ekipu ako se uspiju sakupiti. Naravno tu su i Bjelovarci koji će samo radi te trke povući staru ekipu, a mi i Torpedo ćemo vrebati iz prikrajka i nadati se eventualnom kiksu ostalih. Vrijedi doći i uživati u zanimljivoj borbi.

"By the way" koliko vas je nakon trke iskoristilo priliku i razgledalo crkvu u Lepoglavi, jedan od najvećih kulturnih spomenika ovog kraja?