Ima Joulupuki (tako ga tamo zovu) i sobove koji mu vuku sanjke. Vidjeli smo i njih. Nažalost nismo vidjeli Rudija sa crvenim nosom, ali bili su tamo neki drugi. Doduše jednog smo skoro i zgazili na putu do Finske, ali to im je samo bio neki daljnji rođak koji je preskakao ogradu autoceste i bio je dva puta veći nego uobičajeno (možda Los?). U svakom slučaju umalo nas je koštao glave. Srećom kočnice i refleksi su bili dovoljno brzi tako da je samo par lonaca proletilo zrakom po autu. Koliko je noćna vožnja Skandinavijom romantična toliko može biti i opasna jer ne treba zanemariti one simpatične znakove upozorenja na kojima vam kažu da sobovi mogu izletjeti na cestu.
Kod Djeda Mraza je atmosfera cijelu godinu vrlo ugodna i opuštajuća i vrijedi doći malo na grijanje pored toplog kamina ili razgledavanje okolice. Unatoč kiši koja se spustila, svaku minutu iskoristili smo za odmor i upijanje atmosfere koja je ovdje vjerojatno najljepša u doba Božića.
Nema komentara:
Objavi komentar