ETOC

Godišnji je gotov i kada uhvatim vremena baciti ću koji post o onome što smo vidjeli, doživjeli...Jednostavno nedostajalo je još nekoliko dana da stignemo sve skupa objediniti. Na kraju su pali i neki kompromisi pa smo morali odustati od lijepe trke u Našicama, ali biti će još trka.

Za početak još jedan osvrt na preciznu i Europsko prvenstvo u Švedskoj. Očekivali smo skandinavski teren i to smo i dobili. Ono što nismo očekivali je potpuno otvoreni teren sa brdom kamenja. Očekivali smo i to kamenje na način da je ucrtano samo veće kamenje, ali ovo je bilo stvarno nešto posebno i drugačije. teren vrijedan Europskog i usudio bih se reći kada sam vidio karte iz Norveške da je bio zahtjevniji i teži od Svjetskog prvenstva. O rezultatima se manje više sve čulo, ali vrijedi još jednom napomenuti da je junak Europskog svakako bio Ivica. Drugi dan najbolji od svih u svojoj kategoriji, 22 točna od 22 zadatka i to još brzinom munje. Kapa dolje. Meni ostaje žal za prokletim "clusterima" na koje sam se uspio dva puta upecati. I dok sam prvi dan izgubio na tome dva odgovora, drugi dan sam potpuno upropastio sve što sam do sada napravio. Došao sam na zadnje grupne kontrole sasvim dovoljno rano. Imao sam još cca. 30 minuta za odgovore i ništa. Protumačio sam jedno brdo krivo i to je odnijelo čak pet grešaka u nizu. Gdje bi nam bio kraj da je to sijelo kako treba. No to su iskustva iz kojih se uči. Pouka je tu i sigurno mi se neće ponoviti na ovaj način.

Zdenko i Ivica su posao odradili do kraja kako treba. Doduše zlato je promaklo kroz iglene uši zbog bizarne greške perforiranja, ali nemamo se pravo ljutiti, jer pravila su bila jasno izrečena i dodatno upozorena. A baš bi bilo lijepo da su dečki dobili Švede kod kuće kao što su Norvežane dobili tjedan dana kasnije.

No drugi dan bio je i Ivo dobar. Ne dobar, već izvrstan. Šteta samo da ga nismo popratili u tom rezultatu jer bi možda i ekipno bili malo više. Srećom njegova forma se nastavila i u Norveškoj gdje je dograbio broncu. 

Kada sada sve skupa pogledam unazad kada smo prije tri godine planirali put u Češku i nastup na prvom Svjetskom prvenstvu nismo niti sanjali da možemo dogurati do ovoga što danas Hrvatska ima, a to je pet medalja. Neću reći da nismo vjerovali u sebe, jer smo znali da je Krešo postao Svjetski prvak godinu ranije, a naši su ga znali dobiti na trkama, ali ipak je bilo teško očekivati medalju. Prošle godine Zdenko je potvrdio svoju kvalitetu, a ove godine se ipak radilo o Skandinaviji i nitko nije mogao niti misliti da će u domovinu čak tri medalje (odnosno osam njih). Olakotna okolnost je da su Norvežani izabrali nešto jednostavniji teren na kojem ipak nisu samo Skandinavci bili u prednosti i zato mi se čini da je Švedsko srebro još vrednije, jer je odrađeno na pravom skandinavskom terenu.

Sigurno je tome pridonijela i domaća kuhinja. Ivek je tak finio papal kod naše domaćice da nije bilo šanse da ne pogodi  22 od 22 jer bi inače moral prati suđe i jesti žgance do kraja nastupa na ETOC-u i WTOC-u.

Evo i linka na članak na sport netu