31 srpnja 2009

Zatišje

Petak, na poslu zatišje. Većina je već odavno zbrisala na more, a i ovo malo ljudi koji su tu ima laganiji ritam rada i nekako je sve tiho. Na orijentacijskoj sceni također se ništa posebno ne događa. Neki putuju prema Švicarskoj i Češkoj gdje počinju višednevne trke, a glavni fokus sezone je ipak na WOC-u koji se neupitno bliži. još nekoliko jačih treninga i slijedi opuštanje. Šta smo napravili, napravili smo.

Realni cilj reprezentacije je dati sve od sebe za što bolji rezultat. Ako bude i koje A-finale biti će to fantastično. Za finale se mora stvarno sve poklopiti, od forme, dana, trke do malo sreće u grupi. Petnaest najboljih ide dalje u kvalifikacijama, a to stvarno nije velika brojka.

Kada smo već kod reprezentacija ovo bi trebalo biti moje 13 Svjetsko prvenstvo na kojem ću nastupiti (7 x vojno, 2 x seniorsko, 1x studentsko i 3 x juniorsko prvenstvo). Reperzentaciju sam još dodatno vodio 12 puta (10 x juniorsku i 2 x seniorsku reprezentaciju). Ukupno to čini 25 Svjetskih prvenstava na kojima sam bio. Ako tome dodamo i angažman oko odlaska na još 8 prvenstava (3 x woc i 5 x jwoc) za koje sam utrošio značajno vrijeme u realizaciju odlaska to čini 33 Svjetska prvenstva. Puno posla, ali i zadovoljstva. Teško je izdvojiti bilo koje prvenstvo koje je bilo posebno. Bilo je onih koja su ostala upečatljiva i ona koja su na neki način već pomalo izbljedila. Juniori će se zasigurno sjećati lude Danske iz 1995. kada je jedna izvrsna generacija nastupala na JWOC-u. Možda rezultatski nisu postigli neki zapaženi uspjeh, ali prijateljstvo, homogenost, zafrkancija, zabava, pristup trkama stvarno je bio vrhunski. Eduard Perković te je godine na štafeti nastupio sa tako povrijeđenom nogom da smo mislili da će doslovce ekspodirati. Nije se dao razuvjeriti da ne trči za Hrvatsku i ekipu.

S druge strane srce mi je skoro stalo kada nam je ekipa na putu u Švedsku 2004. izletila sa ceste i imala gotovo totalku na autu. Srećom nitko nije stradao, a štetu smo već nekako sanirali. Čak i nakon te nesreće nastupili su na WOC-u. U Japanu 2005. prava japanska buba maltretirala je Vedrana po stazi da bi ga na kraju i ubola što je dovelo do oticanja jezika, alergijske reakcije i srećom brzom reakcijom liječnika, Ivane i našeg domaćina prevezli smo ga u bolnicu gdje je dobio turu kortikostereoida te je već drugi dan imao dozvolu za trčanje "dopinigiran".
Bilo je tu kroz Svjetska prvenstva još svega, gubljenja putovnica, fotoaparata, krađa, novih ljubavi, prijateljstva, dobrih rezultata, sreće i razočarenja.

30 srpnja 2009

Brdo, brdo, ubrdo


Naslov najbolje opisuje jučerašnji trening. Osim Kreše, Ivane i mene, tu su i Iskra i Luka koji se vratio sa trening kampa te Nenad koji nas prati na biciklu. Počelo je lagano, ali već na prvoj promijeni ritma dalo se naslutiti da će trening imati karakter opterećenja na noge. Dolaskom na uzbrdicu kreće veselje. Dvije serije jelenjih skokova na uzbrdicu od 100 metara. Nastavljamo u laganom ritmu do stepenica na kojima već uobičajeno radimo zbunjivanje nogu: tri naprijed, jedna nazad i tako dvije serije. Slijedi opet opuštanje pa još tri serije jelenjih skokova po malo ravnijem terenu. Dolaskom na Kraljičin prvi dio treninga je gotov. Priključuje nam se i Nenad. Slijedi razgibavanje, osvježenje na izvoru i priprema za drugi dio treninga. Brdski fartleki do Medvedgrada sa jednom dionicom opuštanja i 5 dionica opakih sprinteva. Na Medvedgradu su noge već opako teške, no zadovoljni smo jer do Šestina praktički slijedi samo istrčavanje.

Bilo je teško, ali dobro. U subotu smo u 9:30 na istom mjestu, ali produžujemo prema Grafičaru. Kao što rekoh, tko želi neka dođe. Neće biti tako opako, a opet nikada se ne zna kakvu inspiraciju će Krešo imati pa nas možda i iznenadi. U tome je i čar njegovih treninga da napravi zanimljiv i drugačiji trening.

Evo malo i povijesti, odnosno statistike WOC-a iz ugla Hrvata. Na seniorskom Svjetskom prvenstvu do sada je nastupilo 20 natjecatelja iz Hrvatske. Od toga je 7 djevojaka i 13 dečki. Prve nastupe bilježimo u Mađarskoj 1983. godine (Dunja i Ivko).

Po broju trka tablica izgleda ovako:

1. Edi Ocvirk - 18 utrka
2. Lino Legac - 17 utrka
3. Tihomir Salopek - 13 utrka
4. Tomislav Kaniški - 11 utrka
5. Petar Delić, Ivo Tišljar - 10 trka
6. Dunja Uroić, Martina Bedeković i Eva Ocvirk - 6 utrka
7. Neda Gobec, Ivan Marchiotti - 5 utrka
8. Tena Sakar, Vedran Bijelić i Matjaž Štanfel - 4 utrke
9. Vinka Kvočić, Nikolina Stepan,Damir Miljković, Damir Gobec - 3 utrke
10. Damir Klobučarić - 2 utrke
11. Karlo Gobec - 1 utrka

Najbolji rezultati koji su ostvareni su: A-finale Petra Delića na kratkim stazama 2001. u Finskoj i A-finale Tihomira Salopeka na srednjim stazama 2003. u Švicarskoj. Obojica su bili 13. u svojim kvalifikacionim grupama kada su se kvalificirali s tim da je Delić imao 21,2% zaostatka, a Salopek 13% zaostatka za vodećim u grupi. U finalima Salopek je završio 33. (25,1%), a Delić 60. (58,3%).

Na današnjoj slici reprezentacija Hrvatske na WOC-u u Japanu 2005.

29 srpnja 2009

Dan za crtanje


Konačno smo investirali u novo računalo koje će biti sposobno odraditi ono što mora bez gunđanja. Još da instaliramo sve programe i krećemo. Bojim se samo da će Jan imati prigovor jer će neke igrice morati krenuti ispočetka, a to nije jednostavno :)).

Ne budi lijen dan odmora iskoristili smo za reambulaciju nove karte. Prvi obrisi se već naziru, GPS pomaže tamo gdje može, ali većinu ipak treba na ruke. Za sada radimo mrežu puteva i obode, a onaj veseliji dio će vjerojatno dočekati i zimu. No za iduću godinu karta će biti sigurno spremna. Još ostaje da vidimo hoće li biti prostora za srednje staze ili će ipak biti sprint. Ako našoj karti pridodamo i novu kartu Japetića koju su obećali, već sada znamo da nas čekaju dvije nove karte u novoj sezoni. Međimurska karta u Novom Marofu sigurno je u pogonu i iduće sezone, jer je kvalitetom terena sigurno u vrhu hrvatskih karata. Merz će upogoniti i novi dio Jelenovca za svoju kartu pa eto veselimo se i tome.

Danas trening odrađujemo na brdu. Nadam se da će i Iskra doći, jer brdske fartleke treba izdržati ako si sam. Precizna reprezentacija je na Bundeku na situacionom treningu, a koliko vidim i Vedran planira O-trening na nekoj karti. Dakle svi su u pogonu.

Što se komentara na tekstove tiče, naravno dozvoljavam sva mišljenja i logično je da svatko ima svoje viđenje neke teme. Jasno je da si uzimam za pravo da određene komentare i izbrišem jer nisu potpisani ili vrijeđaju i provociraju. Sa takvima se ne namjeravam natezati preko neta pa neka se zavuku u svoju mišju rupu i tamo rade šta žele.

28 srpnja 2009

Još jedan ponedjeljak



Iako smo za vikend proveli u šumi koro tri sata niti ovaj ponedjeljak nismo iskoristili za odmor. Krešo je marljivo čekao u 18:00 na dogovorenom mjestu. Istovremeno je naša precizna reprezentacija imala zajednički trening. Svi su bili na okupu i vjerujem da su maksimalno dobro iskoristili vrijeme. Jasminka je ujedno napravila i izvrstan prijevod "IOF guidelinesa" za preciznu orijentaciju što je stvarno hvale vrijedan poduhvat.

Kako su nam Helena i Vladimir na godišnjem odmoru još smo se malo osipali, ali ovaj puta Iskra nam se pridružio tako da je trening dobio na zanimljivosti i kvaliteti. Uvijek je nekako lakše raditi teške vježbe kada vidiš da i netko drugi pumpa i muči se pored tebe. S obzirom da je ovo drugi tjedan u periodizaciji onda su se i vježbe od proteklog tjedna ponavljale. Zagrijavanje, dvije serije vježbi snage do otkaza, rastezanje, fartleki pa opet rastezanje. Iako smo imali u planu napraviti barem jedan šumski fartlek noge su bile tako teške, da smo ipak ostali na stazi da ne dođe do povrede. U svakom slučaju Iskra mi je dao dodatni motiv za tempo na fartleku tako da smo stvarno kvalitetno odradili pet izmjena po 3 minute. Zanimljiv je da nam je nekako uvijek promjena ritma došla prije uzbrdice pa smo morali gaziti brda u bržem ritmu.

U srijedu smo u 18:00 na Šestinskom lagviću. Tko je za, dobro je došao.

U jučerašnjem postu zaboravio sam spomenuti da je u petak Nenad Mihaljević sudjelovao i na MTBO utrci koja je održana u sklopu OOnlina. U kategoriji M45 zauzeo je 4. mjesto, a od Hrvata nastupila je još Dunja koja je bila druga. Rezultati

Jučer su mi skrenuli pažnju na Duhov komentar o istrošenim 30-40 godišnjacima koji idu na WOC. Istina je da nam je reprezentacija u tom segmentu starosti što je stvarno pohvalno za "istrošene" trkače koji su ove godine pokazali da im mlade snage još uvijek ne mogu skinuti skalp. Pokazali su da imaju veću volju, da ulažu veći trud u treninge i natjecanja i u krajnjem slučaju da su jednostavno bolji od ostalih. Kako na WOC idu najbolji po rezultatima i po kvalifikacijama što je uobičajena procedura u Svijetu tako će Hrvatsku zastupati upravo oni. Veseli me i činjenica da npr. jedna Švicarska u svojim redovima ima Vroni Konig Salmi koja je čak i "istrošenija" od nas, a da ne spominjem Pavlinu Genovu, odnosno Brautigan koja nastupa na WOC-u još od daleke 1983.!!! Zanimljivo je da smo čak i bili na njenoj svadbi 1993. u Americi kada je dobila i njihovo državljanstvo pa od 1995. nastupa za SAD. Ima takvih primjera koliko ti srce zaželi.

Što se naših mladih nada tiče gle čuda, ali među prvih deset u Kupu Hrvatske nema niti jednog (osim Matjaža) koji je mlađi od 26-27, dakle opasno se svi bliže istrošenosti i ako je prema Duhu morati ćemo od iduće sezone voditi samo Matjaža na WOC, jer ostali to ne zaslužuju. Naravno to se neće dogoditi i ići će oni koji to rezultatima zavrijede, pa makar imali i 50 godina. Mladi neka treniraju i neka se pokušaju dokazati da mogu pa će i oni put Svjetskog prvenstva. S obzirom da u nekim klubovima uzgajaju samo jednu grančicu koja je jako krhka, lako se može dogoditi da ostanu bez svega (sjetite se Barića, Vukonića i ostalih grančica), a mi ćemo i dalje uzgajati cijelo drvo i to Sekvoju jer bez njega nema niti malih grančica. Kako slikovito :))) (osvrt na članak).

27 srpnja 2009

OOnline kup



Vikend smo proveli u Sloveniji u Logatecu na zadnje dvije etape petodnevnog natjecanja OOnline. Ivan Nagy i ekipa napravili su standardno dobar posao. Oko tisuću natjecatelja okupilo se proteklih dana na izuzetno tehnički teškim terenima u okolici Logateca. Prema onome što sam vidio u zadnja dva dana natjecanja sve je funkcioniralo kao po špagici. Ivan se šetao okolo opušteno i kao glavni organizator imao je sve pod kontrolom. Staze su bile tehnički teške, zanimljive, ne preduge niti prekratke. Baš nekako taman. Smještaj u hostelu, dvorani, kampu i okolici na nivou. Dućan sa sportskom opremom na cilju, dovoljno WC-a za svakoga, roštilj za gladne, osvježenje... Za svakoga ponešto. Na cilju nezaobilazni Gogi kao komentator, puno poznatih u organizaciji iz različitih slovenskih klubova. Na stazi fotografi, osvježenja, sve kontrole na svojim mjestima. Ponekad možda malo i skrivene, ali sve u svemu trka je izrasla u uigrani koncept koji je svake godine sve bolji. Četvrtog dana mogli ste pratiti i prijenos uživo preko interneta i to preko dvije kamere sa cilja i sa zadnje kontrole.

Najveći problem tijekom trke zadale su mu ose koje su ispikale jednu natjecateljicu, a kako je očito alergična na ubode pala je u anafalaktički šok. Srećom pravodobnom intervencijom sve je riješeno i pružena joj je odgovarajuća pomoć u domu zdravlja i bolnici.

Osobno iako je trka bila bez greške i sve je bilo na svom mjesto falilo mi je ono nešto da atmosfera bude prava. Možda je to distancirani cilj koji oduzima onu draž navijanja na cilju barem tih zadnjih par stotina metara. Svakako distancirani cilj je ovdje imao razlog jer bi se nepotrebno gubilo na zanimljivosti staze trčanjem zadnjeg kilometra po livadama, ali kažem ono nešto je u zraku što mi je falilo. Kada otkrijem javiti ću.

Što se rezultata tiče i prije nego smo išli na trku znali smo da rezltat nije imperativ zbog treninga koje smo imali i zbog terena koji je ponekad bio i opasan za trčanje. Još mi nije jasno kako neki natjecatelji preko tog kamenja trče kao da trče po tartanu. Svaka im čast. Nama je prošlogodišnje Ivanino trganje ligamenata prije važne trke bilo dovoljno upozorenje da ove godine stavimo malo kočnicu. Cilje je ipak bio što točnije prolaziti stazu, što ponekad i nismo baš ispunili. Moglo je to i bolje. Analizirajući svoje trke oba dana nakupilo se tu i 15tak minuta grešaka po trci što je daleko previše. Jedan od razloga možda je bila i svadba u noći sa subote na nedjelju koja se odvijala u neposrednoj blizini smještaja pa nismo baš pretjerano sna uhvatili.

Od Hrvata na OOnline bili su još Matija, Vinka, Vukma, Perko, Dunja, obitelj Ocvirk i Danijel. Po rezultatima rekao bih da je najuspješniji bio Matija Razum koji je ukupno bio 9. u M16 što je najjača dobna kategorija, a treći dan je bio i treći. Po plasmanu je ipak Mladen Vukmanović osvajanjem ukupno 4. mjesta u M21B za korak ispred. Naravno tu je i Dnja koja je doduše trčala za Nizozemsku, ali vrijedno je spomena njeno ukupno 5.mjesto u Ž40 i pobjeda u zadnjoj etapi.

Ostatak ekipe barem jedan dan nije imao svoj dan pa su tako u subotu odustali Perko i Eva, a u nedjelju stazu nije prošao Edi. Danijel zadnji dan nije perforirao jednu kontrolu na kojoj je bio.

Ukupne rezultate i galeriju slika po danima možete vidjeti ovdje.

24 srpnja 2009

Via Slovenija


Vikend se bliži. Ovaj tjedan unatoč godišnjim odmorima vidio sam dobar dio naših reprezentativaca i orijentacista. Jedan od razloga je naravno i podjela Trimtex dresova koji su stigli. Kao i uvijek kasne, cijene su veće nego očekivano, ali barem je dres napravljen profesionalno i tu nemamo nikakve zamjerke. Interes za dresove je poveći pa ako stvarno netko želi naručiti dres možemo vidjeti koliko bi se ljudi sakupilo, pa da se napravi nova narudžba. Javite se - veličine su od 150, XS, S, L, XL do XXL ako se ne varam. Polako se slaže i itinerar puta za WTOC i WOC. Sve u svemu recimo da ide svojim tokom.

Sutra idemo za Sloveniju. trčati ćemo na OOnline cupu zadnja dva dana. Prema rezultatima vidim da su tereni očekivano teški i tehnički zahtjevni pa će to biti dobra priprema za WOC. Konkurencija je solidna, a rezultat ovaj puta nije imperativ jer ionako nismo trčali prva tri dana. Treba ići što točnije u brzini koja je primjerena terenu.

U međuvremenu idem još na sastančić vezano za ISAR trku. Ako trka ide iduće sezone možda se klub i ponešto aktivnije uključi u cijelu stvar. Vidjeti ćemo.

U Švedskoj danas završava O-ringen. Naši su svi uspješno završili svih pet dana bez diskvalifikacija. Karlo je utrčao prije 8 minuta, a čini se da je Neda danas imala najbolji dan jer se trenutačno nalazi na 60. mjestu. Timeka i Leu danas razdvaja 16 sekundi po dužini boravka na stazi, ali naravno i staze su bile drugačije. Postoje ideje da bi se u skorije vrijeme zaputili u malo većem broju prema Švedskoj, ali tko zna šta nam nosi recesija i kriza. Povratak Vihoraša očekujemo sredinom tjedna, pa onda slijedi i koja informacija iz prve ruke.

23 srpnja 2009

Sljemenske igre




Moja pretpostavka o Krešinom treningu se obistinila. Nakon subotnje izvidnice terena i staza, jučer je bio nadahnut i u stvari je težak trening učinio zanimljivim i pristupačnim. Lokacija obronaka Medvednice puni je pogodak. Dok u gradu prži preko 30 u hladu, šumovita Medvednica pruža mjesto za kvalitetni trening bez dodatnih muka vezanih za vrućinu.

Počeli smo opet u laganom tempu zagrijavajući se prvi kilometar. Već na prvoj uzbrdici nakon zagrijavanja slijede tri kratka brdska sprinta, pa nastavljamo uz potok do slijedeće uzbrdice. Šumske stepenice prema Kraljičinom zdencu novi su poligon. Slijedi brži tempo po stepenicama, tri serije sa dodatnim zadatkom vraćanja jedne stepenice nakon tri popenjane. Igra koncentracije i koordinacije. Zanimljivo iskustvo. U nastavku opet laganini do Kraljičinog gdje se osvježavamo, radimo istezanje i pripremamo se za drugi dio treninga. Dionicu prema Medvedgradu odrađujemo u brdskim intervalima. Moram priznati da sam zadnji interval već na škrge disao. Nakon Medvedgrada opuštanje i lagano prema Šestinama što su Ivana i Vlado iskoristili i za branje gljiva. Ja sam dodatno odradio još dva-tri intervala, jer se nisam mogao natjerati da idem toliko sporo prema dole, pa bi se vraćao uzbrdo do njih. Kako nam slijedi još par tjedana do WOC-a još idući tjedan-dva ćemo raditi jače, a onda opuštanje i akumuliranje snage. U ponedjeljak smo opet u Maksimiru od 18:00 sati, pa tko voli neka dođe na malo znojenja.

Nakon punih osam mjeseci pod Krešinim vodstvom vrijeme je bilo da malo i nazdravimo tome pa smo odlučili kraj treninga proglasiti na terasi restorana Šestinski Lagvić uz pogled na grad. Cijene su paprene, ali stvarno godi pivica nakon teškog treninga :)))

Sa OOnlina smo dobili informaciju da nam se Paco nažalost povrijedio i da se vraća u Zagreb. Mi idemo za vikend u Sloveniju umornih nogu, ali treba nam malo O-karte za popunu treninga. Na povratku ćemo vjerojatno pobrati Perka koji je odlaskom Paca izgubio prijevoz.