Kada smo počinjali sa zajedničkim treninzima skupilo bi nas se i do tridesetak, svi orni za pripreme pred sezonu. Kako sezona sve više odmiče tako je i broj polako počeo opadati. Desetak duša sada je nekakav standard. Jučer smo malo diskutirali o tome i Ivo je rekao da je relativno lako početi trenirati, a najteže je ustrajati u tome. U potpunosti se slažem sa time. Sjećam se dana kada je bilo i -10-15 stupnjeva i hladno do boli, pa smo kružili Sveticama ili Bundekom. Prava je šteta da su najustrajniji oni stariji, a klincima je puno lakše sjesti pred Facebook, igrice i TV sa brdom kokica i dobrim društvom. Žalosno, ali tako je u većini sportova.
Na današnjoj vrućini kroz sječanje mi je prošao i trening koji sam odradio u dolini Stubaital u Austriji prije nešto više od dva mjeseca. Nakon cjelodnevnog seminara na glečeru umjesto da se uvalim u bazen i saunu obukao sam tenisice i krenuo u istraživanje okolice. Kako je bilo relativno toplo tajice i majica sa kratkim rukavima bile su dovoljne. Cesta iznad hotela, žuta oznaka lijevo, pa fulao put i preskočio dvije ograde da bi ispao na makadam i tada kreće putešestija. Malo po malo makadam se diže u brda, iznad mene prolazi skijaška gondola, a suhu zemlju zamjenjuju fleke snijega. Nakon sat vremena našao sam se na skoro 1700 metara okružen skijašima u odijelima koji su me blijedo gledali. Na kraju skoro dva sata trčanja u ludom okruženju Alpa i super osjećaj (malo promrzo, ali sauna je ipak spasila stvar na kraju dana :).
Na jučerašnjem trening uobičajena ekipa Ivo, Ivana, Vlado, Helena, Luka, Krešo, Mladen, Antun i Marija. Fale nam Mario i Iva. Krešo za zagrijavanje daje pet laganih uspona na nasip, pa dvije serije vježbi snage i lakši tempo velike kros lige. Krenuli smo stvarno lagano pričajući, ali Ivo si je dao truda i već do prvog mosta ostavio nas je 400-500 metara. Odlučio sam da ipak neću forsirati jer mi je ručak još uvijek bio u želucu i nekako je bilo teško ubrzati noge. Ipak prelaskom mosta na onoj najdosadnijoj ravnici stalno imam Ivu pred sobom, ali se razmak ne smanjuje do Kockice kada sam ga ipak stigao. kako ivo kaže prvi dio je dobro vukao, ali sam se poslije borio sa sobom da ne prohoda. Nakon Kockice samo sam održavao tempo do punog kruga. Na kraju uz svu laganicu 39'59. Slijedi malo rastezanja i to je to. Još jedan trening je iza nas.
Za vikend smo u Rijeci na novoj karti na Trsatu i u Lokvama. Za sprint će se naći motivacije kao i uvijek, a Lokve su borba sa zelenjavom i brdima. Još jedna od onih trka za očvrsnuti. Između trka će valjda pasti i pokoje kupanje u moru.
Nema komentara:
Objavi komentar