Naporan vikend je iza nas. Odradili smo tri (četri) trke po ne baš prelijepom terenu za trčanje. PH na srednje staze bio je prvi izazov ovoga vikenda. Nova karta, novi teren, lijepi ciljni prostor. Uglavnom obečavajuće. Po običaju za moj ukus preglasan razglas iako je ovoga puta izbor muzike bio kudikamo bolji nego uobičajeno.
Nakon relativno dobro odrađenog zagrijavanja slijedi start. Uzimam kartu i iako sam krenuo oprezno nisam se baš odmah sastao sa kartom. Možda je tomu bio razlog start point koji je bio na mjestu uzimanja karte, možda zavoj puta na samom startu... Uglavnom nakupilo se par desetaka sekundi viška do prve kontrole. Znali smo po isjećcima karte da nas čeka tehnički težak teren, ali nismo znali da će šuma biti tako "zmazana" za trčanje. Podrast, koprive, granje i u bijelim područjima natjerali su me na promjenu koncepcije i taktike. Odlučujem se maksimalno koristiti puteve pa makar išli i daleko okolo (stariji O-znalci znati će naziv takve taktike - "Kent Olsson"). Na treću kontrolu na dugoj dionici biram put sa sjeverne strane, a nažalost nisam vidio da postoji i druga varijanta koja je bila nešto kraća. No kontrolu gađam bez greške, usput susrećem Kaniškog koji je već u zadnje dijelu staze. Prema četvrtoj prestižem Pongraca koji traži kontrolu prenisko. Iako su kontrole bile zapiknute do SI-ja nema većih problema sa pronalaženjem. Na 6-toj stižem još jednog elitaša, našeg Deana Petrovića kojemo je ovo bilo vatreno krštenje. S obzirom da je fizički jači bježi mi na brdo prema 7-oj, ali radi i grešku te se više ne viđamo.
Slijedilo je nekoliko kratkih dionica koje prolazim bez problema te se na 12-tu penjem grebenom na kojem sam u prvom dijelu vidio Tomicu. Podrast na 12-toj natjerao me na maksimalan oprez i bio sam u pravu. Cijelo čudo ljudi traži po vrtaćama, a ja koristim puteljak iznad i u najzelenijoj rupi uočavam kontrolu. Yes, idemo dalje. 13-ta je opet frkovita i iako sam koristio granicu vegetacije kao linijski detalj prošao sam pored nje i zaustavio se na putu 60-tak metara južno. Šteta, vraćam se nazad i pronalazim ju. Slijedeće dvije bez problema, a na 16-tu opet manja greška od 1 minute. Otišao sam previše sjeverno, očito me malo ponijela nizbrdica. 17-tu po azimutu preko žute šrafure i pogodak iz prve. Na 18tu koristim puteljak koji sam koristio i za napad na 12-tu. Opet na tom mjestu nekoliko duša traži kontrolu, a mene moj puteljak usmjerava direktno na nju i iako zabijena do poda kontrola je upravo tamo gdej sam i očekivao da je. Na 19-tu već trčim nešto brže i manje se provjeravam te iako je plan bio dobar, griješim i počinjem je tražiti malo ranije (da brojka od kontrole nije bila na varijanti možda bi se uočili neki putevi :( ). No dobro greška nije prevelika s obzirom na cijeli teren i stazu i daljnjim pogledom na kartu vidim da je zadnji dio puno lakši. 20-24kt puna brzina i ganjanje po nizbrdici do cilja. Cijelo vrijeme sam očekivao Edija negdje iza leđa, ali nikako nije dolazio, a kada ono on već na cilju. Rekoh svaka čast, čudno da ga nisam nigdje vidio jer ovaj puta nisam puno odstupao od linije. Na kraju on nije imao svoj dan i odustao je.
Rezultati uobičajeni, Matjaž prvi, Lino drugi, a ja četvrti. Valjda moje dvadeseto četvrto mjesto na PH-u. Šta možeš, ostaje malo gorčina jer je Katalenić dobrano koristio Matjaža skoro cijelu stazu za svoju broncu, ali to je tako u orijentaciji. Neki puta fair-play nije na visini.
Noćna trka je gušt za sebe. Izgubili smo noćno PH proteklih godina, ali srećom imamo barem ovaj noćni sprint. Trčanje po noći po Varaždinskim parkovima daje dodatnu dozu adrenalina. Malo je zeznuto ako naiđeš na lokalne klince koji ne znaju šta bi sa sobom pa se glupiraju, a to je veći problem curama i klincima. Nekako odrasle ne diraju. Možda se jednog dana opamete.
Na cilju u očekivanju starta mnogi su gubili živce gledajući utakmicu sa Ukrajinom, a dobar dio je sjedio u kafiću i čakulao u karanteni.
Sama trka protječe Ok. Ivana je skoro strgala nogu na nekom spomeniku koji je bio nisko odmah iza kontrole, ali srećom uz dozu leda, brdo heparina i zavoja sve je ostalo na mjestu. Matjaž opet pobjeđuje, ali ovaj puta razlika je samo minuticu i nešto. Od tri noćna sprinta u Varaždinu dva sam fino odradio, a prošlogodišnji bi bio isto u vrhu da nisam zaboravio jednu kontrolu pored koje sam protrčao. No, dobro srebo je primjereno, a treći je bio Herwig kojemu je ovo bila 2000-ta trka. Iza ponoći slijedi još jedno tuširanje i spavanac. Edi, Lino, Vedran i ostatak ekipe očito se odmarao za Kup utrku.
Moja motivacija ove sezone bila su prvenstva Hrvatske, Kup je u drugom planu. Četri prvenstva, tri četvrta mjesta, dvije trke sa kojima sam zadovoljan (klasika i srednje staze), jedna osrednja (štafeta) i jedna loša trka (sprint). Sve u svemu solidno, ali bez medalje. No dobro sa 37 na leđima još se držim :))
U nedjelju jutarnja kiša dodatno je motivaciju gurala u drugi plan. Noge teške umorne, tijelo neispavano... Srećom do Varaždinskih toplica vrijeme se smiruje i pojavljuje se sunce. Ovoga puta do starta idem laganom šetnjom. jednostavno mi se nije dalo. Istezanje na startu i krećemo. Znao sam da me čeka zelenjava kroz koju se treba boriti, ali koncepcija staze ovaj puta bila je katastrofa, šiljati kutevi, bespotrebni prelazi grebena, trčanje po istim petevima, zelenjava, koprive. Jedna od onih trka koja ti ubija volju za natjecanjem. Tako je i bilo.
Probijao sam se, mučio i pogađao kontrole do 7. KT. Na osmu radim prvu veću grešku. Stojim na grebenu iznad kontrole i ne vidim je i naravno biram krivu uvalu. Relociram se relativno brzo i vraćam na staro mjesto, spustim se niže i vidim da je kontrola opet zapiknuta u zelenjavi. Šta ćeš, na detalju je i idemo dalje. Na putu prema devetoj me prestiže Katalenić. Hodam i ne da mi se više. Biram namjerno različitu varijantu od njega i maksimalno koristim grebenski put te preko 10-te dolazim na 9-tu. Malo previše okolo, ali zaobilazio sam zelenjavu i pokušao se natjerati da ne odustanem. Slijedi nam još jedan prelazak istog grebena i tri kontrole po putevima. Opet radim sitne greške u kružnici, ali ništa strašno. Otišlo je pola minute po kontroli. Nakon četvrtog prelaska grebena očekivao sam možda osvježenje na kontroli, ali ništa. Samo Perko koji je išao na 17-tu. Štancam kontrolu i na vrijeme uočavam da sam na krivoj. Korekcija na 14-tu i tu stižem Katalenića. bacam pogled na karti i vidim još jedan bespotrebni krug po varaždinskim bregima. Idealna pozicija za otići prema cilju, no idemo ipak dalje. Slijedi tri kontrole biranja različitih varijanti i iako sam štancao 16tu i 17tu ispred njega duga varijanta po cesti ne daje mi baš izgleda da pobjegnem i nadoknadim pet minuta koliko me stigao na početku. Na zadnjem usponu stajem na cesti i puštam ga da prođe. Po livadama na 18-tu opet trčim malo brže, ljepša je šuma, park, nizbrdica. Perforiram 18tu i krećem se na 19-tu. Na raskrižju iznad kontrole Katalenić stoji i pokušava se relocirati. Prolazim ga i dolazim na 19-tu, perforiram. Katalenić uočava na 19-toj da je preskočio jednu kontrolu. Zadnji dio opet sam u brzini. Da se trčati po šumi, malo motiva se vratilo i do cilja idem bez greške.
Na kraju s obzirom da sam u glavi već bio odustao sve je dobro prošlo. Matjaž prvi, Vedran drugi, ja treći. Edi odustao, Herwig u grčevima na cilju. Kaže i on da su ga brda ubila. Pouka bi bila, nema odustajanja jer i drugima je teško i čovjek nikada ne zna šta se događa sa konkurencijom. Trči svoju trku i pokušaj uživati ako se da. Ako se ne da stisni zube i "fight" do kraja.
Odmah nakon trke odlazim sa Janom na dječju trku. Kako organizatorima oznake baš nisu bile jača strana tražimo start skoro pola sata. No i to je rješeno, Jan je otrčao stazu, a mi nažalost zakasnili na proglašenje :(
No dobro bilo je još graha za umorne. Vihor je po treći puta zaredom osvojio klupski pehar, a mi smo dostojno to proslavili u slastičarnici u Toplicama.
Sve skupa dojam je naporan vikend, teške trke, dobra organizacija popratnih sadržaja, ali loše koncepcije PH i Kup trke (barem za elitu). Ne smije se dogoditi da se vrijeme pobjednika fula za 15 minuta na srednjim stazama. To je skoro 50%!!!
Nema komentara:
Objavi komentar