Prije 5 godina Ivo tišljar me je pitao da li bi on mogao uz IOF kongres sudjelovati na Svjetskom prvenstvu u preciznoj orijentaciji. Rekao sam: "Zašto ne, moramo se upoznati i sa novim orijentacijskim disciplinama." Ivo je te godine bio 11. ako se ne varam, što je izvrstan rezultat, ali više od svega vrijedilo je to da su Hrvati pobrali prva iskustva u toj disciplini.
Prvo neslužbeno trening natjecanje održano je na Dubravkinom putu u sklopu Zagreb opena kada je Ivo pokušao prenijeti svoja iskustva ostalim orijentacistima u Hrvatskoj. Nakon početnog interesa većina ljudi se ipak nije našla u ovoj grani našeg sporta.
Već godinu poslije u Japanu Ivana i ja smo našli nešto vremena da barem sudjelujemo na dijelu WTOC-a koji je bio namijenjen za gledaoce i voditelje ekipa. Pomalo frustrirajuće je bilo saznanje da smo svaki na svom kartonu i u svom vremenu kada zbrojimo točne odgovore imali jedva pola točnih. Doduše onda smo se uvjerili i da treba pročitati osnovne smjernice IOF-a o pšreciznoj orijentaciji i da nije nimalo jednostavno biti vrhunski natjecatelj u pre-O.
Daljnji razvoj precizne orijentacije u Hrvatskoj povezan je sa entuzijazmom u početku Ive Tišljara, a kasnije Zdenka Horjana i Jasminke Cindrić Perković koji su na sebe preuzeli organizacije natjecanja i osmišljavanje zadataka. Veliki iskorak bio je i osnivanje zajedničke hrvatsko- slovenske lige čime smo dobili veći broj natjecanja i kvalitetniju konkurenciju.
Četiri godine od nastupa Ive u Švedskoj dogodio se i povijesni dan za Hrvatsku orijentaciju u Češkoj. Prva IOF-ova medalja na Svjetskim prvenstvima završila je u Hrvatskoj. Zdenko Horjan osvojio je srebro u kategoriji paralimpic, a zavrijedio je prema mome mišljenju i nagradu za fair-play kada unatoč izgledima za osvajanje bronce u kategoriji OPEN nije tražio da se netko od reprezentativaca odrekne nastupa drugog dana. Svaka čast i još danas pamtim sreću na cilju svih nas koji smo bili tamo i prisustvovali tom trenutku.
Eto jučer je određena i nova ekipa za nastup na WTOC-u u Mađarskoj ove godine. Za razliku od drugih disciplina, u preciznoj orijentaciji imamo dovoljno kvalitetnih natjecatelja za dvije reprezentacije, a svi su sposobni za ostvarivanje vrhunskih rezultata. Ponavljanje medalje iz Češke nije jednostavno, ali bilo koji plasman unutar prvih 10 natjecatelja na Svijetu bio bi izniman uspijeh. Ove godine po novim pravilima sastavili smo i ekipnu konkurenciju, pa se sa pravom možemo nadati i dobrim ekipnim rezultatima.
A kako je bilo jučer na kvalifikacijama u Maksimiru?
Ivana i ja došli smo pred kraj starta kada je većina već bila na stazi. Opremili smo se ovaj puta jako dobro za sve uvjete, moguću kišu, tuču i sl. jer iskustva iz Varaždinskih toplica ne bi htijeli ponoviti. Krenulo je izuzetno dobro.
Prvi zadatak je bio čisti Z i prepoznao sam ga već na dolasku. Ivana koja je startala minutu prije već je odlazila sa KT što je značilo da je i ona napravila brzu odluku. Prolazim dalje kontrole, zadaci zanimljivi, ponekad mi se čini i jako jednostavni. Taj osjećaj imao sam zadnji puta na Rogli kada sam pobijedio bez greške. Na drugom dijelu staze sustižem i druge natjecatelje, ali ovaj puta dao sam si truda i koncentracija je bila na visini skoro do samog kraja trke. Na predzadnjoj KT osim na zastavice nailazimo i na par u ljubavnom zanosu :) što je očito rezultiralo malom nesmotrenošću i zadnju kontrolu koja djeluje jednostvno prebrzo odlučujem i griješim. Dakle na stazi 14 točnih odgovora od 15 zadataka. Nije loše, ali još slijede dvije vremenske kontrole na kojima si jednostavno ne dajem dovoljno vremena.
Zdenko je naravno osmislio zanimljive detalje u burekima (dio Maksimira sa katakombama) i trebalo je samo staviti kočnicu na prijevremeno ispucavanje odgovora. Nažalost prvu vremensku kontrolu iako sam povezao detalje i špilju nekontrolirano kažem C, a da nisam niti pogledao opis kontrole. Zdenko samo odgovara 6 sekundi. Činilo mi se kao cijela vječnost. Par seknudi više i nebi bilo sumnje u točan odgovor. Ovako još jedna greška.
Na drugoj vremenskoj ipak malo pomnije proučavam cijelu priču i jedini točno odgovaram D. Mogao je taj dio biti i malo sretnije nacrtan, ali to je ipak samo uvećana 5000-ica.
Na kraju je presudio taj jedan odgovor viška. 15 točnih bilo je dovoljno za najbolji rezultat dana. S obzirom na važnost trke moj rezultat nije bio toliko bitan, koliko je bio bitan onima koji su se borili za mjesto u reprezentaciji. Prema rezultatima Ivo i Ivana su si osigurali mjesta, ali Ivana je prepustila svoje mjesto slijedećem jer možda ipak odemo na WOC ove godine. Jasminka je uskočila, a Iskra je ove godine bez nastupa na WTOC-u.
Prava je šteta da ne možemo dovesti više natjecatelja, jer svi ovi ljudi sposobni su za vrhunske rezultate. To sam rekao i prošle godine: "Ako netko od naših ima svoj dan može postati Svjetski prvak bez problema". Eto fulao sam za jedno mjesto pa smo imali viceprvaka Svijeta.
Ove godine na WTOC-u će i očekivanja biti nešto veća nego inače što je veliki pritisak na natjecatelje. Bitno će biti dati najbolje od sebe, a onda šta bude bude. Svaki plasman u 10 najboljih bio bi ravan medalji.
Nema komentara:
Objavi komentar