22 ožujka 2010

Vikend uz treninge

Kada te nakon vikenda još u ponedjeljak sve zateže i boli, znaš da si nešto i radio u subotu i nedjelju. U subotu nas je Krešo neplanirano razgibao u stilu "Dane" i svog plana i programa. Atletičari su nam malo poremetili koncept jer su zauzeli stazu, ali po meni je na kraju ispalo i bolje od planiranog. Trčali smo u "sprint situacijskom treningu" tako da smo imali dosta mekanog pod nogama tijekom intervala. A intervali su lagano narasli sa početnih minutu, dvije na osam minuta. I nije niti to problem. Problem su obični iskoraci. Taman kada ih usvojiš eto aduta iz rukava i stiže neki novi način iskoraka koji probudi davno zaboravljene mišiće. Ne znam zašto, ali u nedjleju su Krešu često spominjali oni koji su u subotu trčali.

Još jedna prekrasan dan osvanuo je u nedjleju. Bilo je pomalo vjetrovito, ali sunčano što je značilo i masovni trening. Skinuli smo još jedan rekord. Nakon obrade rezultata brojka se zaustavila na 81 prisutnog trkača. I još dan, danas me oduševljava s kojom lakoćom obitelj Težak sve to pripremi i odstarta, a da nema neke gungule, nervoze. Ljudi uredno stoje u redu, uzimaju svoju stazu, istrče trening, jave se na cilju...Ma sve kao po špagici. Kapa dolje njima i svima koji su na ispomoći.


A da je na treningu bilo zanimljivo mora se priznati. Nakon dugo vremena u Maksimiru sam morao malo više čitati kartu (vidi slikicu). Trčao sam sve po šumi (koliko je to moguće) i vjerujem da su i ostali guštali stazu. Moglo se birati pet pet različitih staza.  I kada bi čovjek pomislio da će ljudi ići linijom manjeg otpora i birati nešto kraće i jednostavnije, iznenade te i svi odu na dugu, pa još bez puteva, a neki i na kartu bez vegetacije... Rezultati će uskoro kada ih Ivana T. obradi.

Eh umalo zaboravih. Treninzi sa Janom i mlađom populacijom posebno su zanimljivi i intrigantni. Nikada ne znaš šta te čeka i na kakve sve izazove možeš naići. Jan je ovoga puta odlučio pokušati sam obići stazu. Staza je možda bila malo preteška, ali pustili smo ga uz pratnju GPS-a. Nakon 40tak minuta vratio se  sa terena malo tužan što nije mogao naći drugu kontrolu. Rekoh ništa strašno pred njim je još hrpa treninga. Kada smo došli doma analizirali smo GPS putanju i uvidjeli da je dijete otišlo malo i u ZOO pogledati tuljane i nije niti čudo da nije bilo kontrole. Za kartu ga nitko nije ništa pitao, a možda je razlog za to da je dijelom trčao ispod 3'30 po kilometru. Za usporedbu moj GPS trag niti u jednom trenutku nije spuštao ispod 3'35. Mora da je čuvar ostao zatečen klincem koji ga ne šljivi i trči sa O-kartom među kavezima :)

U subotu su nam biciklisti bili na svojoj prvoj MTBO trci u sezoni. Staze strme, blatne i intrigantne kojima su nažalost više nosili i gurali bicikle nego vozili, ali eto. Kažu da je bilo lijepo iako nisu bile srednje staze kao što se najavljivalo. Palo je i ponešto medalja za klub, ali više o tome na stranicama organizatora.

19 ožujka 2010

Predavanja, predavanja

U životu sam održao sada već stvarno respektabilan broj predavanja i izlaganja. Teme su uglavnom bile iz područja orijentacijskog sporta, ali i iz turizma, skijanja, fizičke pripreme, opasnostima u planinama... Profil ljudi koji su slušali izlaganja stvarno je bio vrlo različit. Predavao sam na osnovnoj i srednjoj školi, na fakultetu i veleučilištu. Bilo je tu i predavanja cijelom nizu profesora i učitelja, vojnika, specijalaca ali i običnih ljudi. Brojka se kretala od desetak, a neki puta i manje pa do više stotina ljudi.
U tim trenucima predavač može i ne mora biti motiviran, a opet o njemu ovisi kakvo će predavanje i izlaganje biti. Do sada sam se uvijek trudio da predavanja budu maksimalno profesionalna i nadam se da sam uspio u tome. S vremenom je nestala i trema kada treba izaći pred skupinu ljudi i ispričati nešto. Nije to jednostavno kao što se čini. U grlu se može napraviti takva knedla da niti jedna riječ ne želi izaći ako je trema velika. Srećom kada vladaš materijom koju predaješ onda sve ide i daleko lakše. 

Kada bih trebao izdvojiti neko predavanje kao posebno teško bi se odlučio. Svakako jedno od njih je ono na zagrebačkom velesajmu kada sam pred sobom imao cijeli niz eminentnih sportskih djelatnika, doktora znanosti, profesora i stručnjaka. Moram isto tako priznati da mi je to jedno od onih predavanja kada nisam baš bio prezadovoljan kako sam to prezentirao. Moglo je i moralo biti bolje. Možda je to bila na neki način i prekretnica jer nakon toga Ivana i ja konstantno nadopunjujemo materijale i sada već imamo složeno sigurno par stotina kartica teksta, odnosno stranica prezentacija popraćenih ilustracijama.
Jučerašnje Ivanino izlaganje upravo me eto podsjetilo na to da predavanje koje ste čuli već nekoliko puta može biti iznova zanimljivo i zabavno i svaki puta drugačije. Bilo je smijeha i zabave, ali i ozbiljnih rečenica. Upravo onako kako treba biti. Možda niti ona sam ne primjećuje kako su joj predavanja sve bolja iako predaje npr. istu temu  

Prije nekoliko godina držali smo posebni tečaj namijenjen trekerima i adventure trkačima i taj tečaj ostati će upamćen po neviđenom entuzijazmu i angažmanu tečajaca. Toliko pitanja i konstruktivnih zapažanja natjeralo nas je da se za svako predavanje dodatno spremamo i vadimo informacije iz knjiga i sa neta. Grupa je stvarno bila fantastična i predavanja su trajala i po nekoliko sati jer se diskusija znala odužiti.

Profesorski posao u školama i na fakultetima nije jednostavan i ako želiš biti dobar predavač moraš stalno pratiti trendove i novosti koje se događaju oko tebe i u području koje izlažeš. Znalo se dogoditi da prisustvujem predavanjima na kojima jednostavno zaspiš jer predavač ne zna izlagati i zainteresirati one koji ga slušaju. Najbolji primjer izvrsnog predavača je dr. Neljak sa Kineziološkog fakulteta. Iako zna ponekad imati i teme izlaganja koje nisu pretjerano zanimljive (pogotovo studentima) on jednostavno svojim pristupom, tonom i načinom izlaganja ne dozvoljava da ti bude dosadno. Što sam stariji uviđam da je ta sposobnost stvarno posebna i hvale vrijedna.

Jest li probali kada izlagati nekome nešto, grupi ljudi, nepoznatima? Probajte i znati ćete kako je teško biti rječit, zanimljiv i poseban u svojim izlaganjima.

Za vikend smo u Zagrebu. Sutra trening pod Krešom koji je "piramide" zamjenio "Danom" i upravo se gušta kada na nama isprobava češke specijalitete. U nedjelju Maksimir. Pripremili smo pet staza, a očekujemo pristojan broj ljudi. Hoće li nas biti opet preko 70 vidjeti ćemo. Pripremili smo stotinu karata, valjda bude dosta?!

18 ožujka 2010

Pretilost u Hrvata

Zadnja dva dana konačno je netko progovorio o problemu prekomjerne težine u Hrvata. Kažu da je preko 50% muškaraca i 40% žena pretilo. Taj postotak je vjerojatno i puno veći. Ono što zabrinjava je upravo i citat koji izdvajam:



"....Pretilost je sve izraženija i kod djece školskog i srednjoškolskog uzrasta. U tom razdoblju slobodno vrijeme provode sjedeći (pred računalom, televizorom, u kafićima...), usvajaju negativne prehrambene navike (brza hrana, gazirana pića) i dolaze pod utjecaj niza poroka (duhan, alkohol, droga). Da bismo utjecali na tu dob, trebamo ih motivirati da se uključe u neku od tjelesnih aktivnosti, što prije svega mora biti njihov osobni izbor, a ne prisila. Uz tjelesnu i zdravstvenu kulturu kao obvezan predmet u školama, toj se populaciji preporučuje izbor dodatnih sportski aktivnosti u sklopu školskih sportskih klubova. Primjerene sportske aktivnosti koje mogu služiti prevenciji pretilosti su: košarka, rukomet, nogomet, plivanje, gimnastika, skijaško trčanje i rolanje. Preporučuje se redovito vježbanje tri puta tjedno po jedan sat..."


Također je utvrđeno da dobra forma može reducirati posljedice prekomjerne težine....."

 Kao sportski djelatnik nažalost svjedok sam svega toga i u razgovorima sa drugim sportskim trenerima i voditeljima sportova već godinama zamjećujemo rapidni pad tjelesne aktivnosti kod mlađe populacije. Sve to možemo preslikati i na naš sport, pa dalje na stanje u klubovima i na kraju na brojnost mladih na treninzima. Naš klub daleko je najveći po broju članova u Hrvatskoj i time se ponosi, ali nažalost sav trud oko mladih najčešće nam pada u vodu. Koliko je teško zadržati nekoga u sustavnom treningu vidimo najbolje iz Krešinih treninga. Najredovitiji su oni koji imaju "broj šasije stariji od 25, 30, 35..."

Tjelesnu aktivnost često zamjenjuju kojekakve dijete, aparati i sl. umjesto da čovjek izađe van i barem prošeće ako se već ne bavi sportom. Na šetnju ne mislim gledanje izloga u Ilici već odlazak na Kraljičin zdenac, Savski nasip, Bundek i sl.

Baš ovih dana malo gledam karte u okolici Zagreba i sastavljam neku listu karata koje više ne zadovoljavaju standarde Kup natjecanja. Ima tu i dobrih terena koje bi valjalo obnoviti. Najstarija među njima svakako je vršni greben Medvednice, slijedi Kraljev vrh, Stubičke toplice, Dolje... Od novijih karata svakako je tu karta Ponikvi koja je stalni trening poligon i nije obnavljana od 1998. Zaprešić bi isto već trebao temeljitu obnovu. Neki zagrebački klubovi investirali su u nove karte pa su tako izrađene karte Plitvičkih jezera, Jelenovca, Bundeka, Zapruđa, Ključić brda... Bilo bi lijepo kada bi lista bila podugačka, ali nažalost financijska situacija je uvijek takva da je teško zatvoriti kalkulaciju osim da samostalno odradiš posao. Za to treba i vremena i znanja kojeg u Hrvatskoj malo tko ima. 

Eto kroz dogledno vrijeme nadam se da ćemo imati i povjerenstvo za karte u HOS-u koje će onda rangirati karte i davati zeleno svijetlo za one terene koji to zaslužuju.

I na kraju dobra vijest. Kapela je smogla snage i trka ipak ide 18. travnja. Teren se još ne zna, ali eto  izbor nije baš velik. S obzirom da je njihov klub trenirao ove godine na Branje vrhu i na Ponikvama to znači da tamo trke ne bi trebalo biti zbog fair playa prema ostalima. Možda stiže nova karta? Tko zna? :)

17 ožujka 2010

Analiza Lipica 2010 - prvi i drugi dan





Eto koga zanima može baciti pogled na analizu trke iz Lipice-staza M35/1. i 2. dan.

Trening sa 78 ljudi

I dok smo mi uživali u Sloveniji ostatak Vihoraša odradio je lavovski posao u Maksimiru. Podmetnuli su leđa i odradili trening sa čak 78 osoba!!! Šta reći na takvu brojku. Još malo i nećemo moći progutati sve zainteresirane. U nekim davnim vremenima organizacija treninga je često izgledala ovako. Postavljač dolazi 15-20 minuta ranije, dogovori kontrole sa još nekim i dok on postavlja, drugi polako crta karte za ekipu koja dolazi. U desetak minuta start je mogao početi. Kada smo malo narasli po broju, postavljač je ipak koncipirao staze ranije i dolazio sat vremena prije postaviti kako bi mogao na startu još pomoći kod crtanja karata. Danas organizacija već liči na malu trku. Koncipiraju se dvije-tri staze, postavljaju prave kontrole, karte se štampaju i trening traje i po nekoliko sati. Rezultati
Trening održan protekle nedjelje zasigurno će uči u povijest kluba kao najmasovniji trening na kojem su sudjelovali samo Vihoraši i polaznici našeg tečaja. Radili smo i masovnije treninge za planinarske škole, ali to nije to.

Upravo zbog toga mi je žao što Kapela želi pomaknuti trku jer mi svoj program škole pažljivo planiramo i koordiniramo sa trkama, objavljujemo unaprijed plan i program kada  se i gdje se održavaju slijedeće aktivnosti. Ako već pri prvom susretu sa sportom nešto ne štima onda ispadamo neozbiljni i ne organizirani, a najgore od svega je da to nije našom krivicom. Možda klubovi sa manjim brojem članova nemaju te probleme, ali mi svakako moramo misliti i na taj aspekt.
Ako se trka odgodi Kapela treba misliti i na financijski kolač koji gubi. Nije isto kada na trci na početku sezone imaš preko dvije stotine natjecatelja i na kraju sezone kada se sakupi jedva stotinjak ljudi. U grubo to je gubitak od par tisuća kuna od kojih klub može pristojno živjeti ili si može kupiti neku opremu, investirati u SI, čipove, karte i sl.
No bilo, kako bilo nešto ćemo smisliti i za taj termin. Trka ima u bližoj i daljoj okolici pa je sigurno da neće biti prazni vikend.

16 ožujka 2010

Svjetska rang lista - WRE

Ove godine bilo je dosta polemike oko toga zašto Hrvatska nema niti jednu trku za Svjetsku rang listu? Razlog je jednostavan. Niti jednom klubu se organizacija takve trke ne isplati. Imao sam priliku sada u Sloveniji malo popričati i sa našim susjedima pa je situacija gotovo identična. Austrijanci imaju dvije utrke i to na 6 dana Tyrola jer nisu htjeli stavljati WRE na trke u udarnom dijelu sezone, Slovenci imaju jednu trku u Cerknu, a prošle godine nisu imali niti jednu. Mađari su spustili isto na samo jednu trku. Zanimljivo je da Slovaci već godinama ne organizairaju WRE trke. Jedino Talijani su prijavili čak pet trka, tri regularna prvenstva i dvije vezane za Alpe Jadran kup.
U kroničnoj besparici koja vlada, 250 eura kotizacije za naziv WRE trka je daleko previše. IOF kao organizacija ne pruža za tih 250 eura, apsolutno ništa. Zbog naziva WRE trke neće biti na trci osjetno više stranaca. U to su se uvjerili svi dosadašnji organizatori trka. WRE je rezerviran za elitne natjecatelje i njih zaista ima malo koji "ganjaju" određene bodove da bi birali trke isključivo po statusu. Samo da bi isplatili naziv WRE trka treba Vam nastup 40tak stranaca. Općenito sam mišljenja da IOF pruža jako malo svojim članicama, a dosta uzima. Za sve seminare, organizacije i sl. plaćaju se visoke kotizacije, Savez plaća članarinu, klub plaća kotizaciju za WRE. Apsolutno ništa ne dolazi od krovne organizacije kako bi osjetili njihov pozitivan utjecaj. Napredni savezi u drugim sportovima čak i stimuliraju svoje države članice da organiziraju natjecanja, dobivaju određene benificije, školovanja sudaca, kongrese i sl.

Kada malo sagledamo šire svi programi širenja orijentacije u nove sredine nisu dolazili od IOF-a, već od pojedinačnih entuzijasta poput Jorgena Martenssona koji je sa svojim Park World tourom svojedobno promovirao orijentaciju na dalekom Istoku i po nerazvjenim zemljama. U našoj bližoj okolici imamo Tomasa Krejcia koji se zalaže za širenje O-sporta u Keniji. CISM je dao potporu orijentaciji u Brazilu, Turskoj...

Kada smo već kod međunarodnih natjecanja uvijek se divim Slovencima kako su od Lipice, OOnline i Cerkno kupa napravili respektabilna natjecanja. I stvarno na tim natjecanjima sakupi se i do 1000 ljudi iz raznih zemalja i trke su atraktivne, lijepe... S druge strane gledam i razvoj O-sporta u Sloveniji i moram priznati da ne vidim neki značajniji napredak koji bi bio vezan za te trke. Brojka od pedesetak aktivnih natjecatelja u Sloveniji stvarno je mala, gotovo nikakva. Trke organiziraju u suradnji sa strancima koji su vjerojatno dobro plaćeni za to. Ima li to pozitivnog utjecaja?

Organizacija velikih O-priredbi ima isključivo dobar financijski efekt za organizatora ako mu pristigne dovoljan broj natjecatelja. Nažalost rijetki su klubovi koji taj financijski plus kasnije ulažu u razvoj orijentacije na svom prostoru. Zahvaljujući velikim natjecanjima poboljšava se kvaliteta trka, dobivaju se novi tereni, kupuje se nova suvremenija oprema i to je neosporno, ali što će nam sve to ako nemamo ljude koji će to isto koristiti. Rad u klubovima mora biti baza za napredak našeg sporta.

Kao što rekoh svaka čast lijepim i velikim međunarodnim trkama, ali mislim da bi koncept hrvatske orijentacije trebao biti razvoj klubova i njihovog članstva. Dobivanje kvalitetne i široke baze ljudi koji će dolaziti na trke napraviti će puno više za hrvatsku orijentaciju nego recimo trka koju će posjetiti stotinu ili dvije stotine stranaca. Oni će doći i otići, reći će pokoju lijepu riječ o svemu i "chiao đaci".
Naravno i dalje je svima u interesu imati velike trke, a naročito trkačima. Petodnevna, a danas sve više i šest dnevna natjecanja mamac su u turističkom smislu o čemu sam pisao kao jedan od autora u knjizi "Sport u turizmu" još 2004. godine. te izlagao na istoimenoj konferenciji na Velesajmu iste godine. Takvi projekti isključivo su turističke prirode  i nemaju previše utjecaja na razvoj sporta nekog područja. Od njih profitiraju smještajni kapaciteti, ugostitelji, prodavači svega i svačega, cestari, naftna industrija, avio-prijevoznici, rent-a-car agencije...i naravno organizator.

Svoj godišnji odmor ako provodim na orijentaciji nastojim svaki puta provesti na novoj zanimljivoj lokaciji. Neki od tih projekata bili su i nastupi u Škotskoj i Švicarskoj, a razvojem višednevnih natjecanja otvorio se cijeli niz novih mogućnosti. Hrvati gledaju kamo će u inozemstvo, a stranci gledaju Hrvatsku kao moguću destinaciju. To je normalni tijek događaja. Ove godine mnogi pogledi uprti su prema Skandinaviji jer se tamo održava Svjetsko prvenstvo. Svojim članovima u klubu svakako bi preporučio odlazak ako smognu financije što naravno nije jednostavno, a ako ne preporučam izvrsnu trku u našem susjedstvu - OOnline kup u organizaciji Ivana Nagy-a.

15 ožujka 2010

Lipica 2010 je iza nas

Kakvo je vrijeme bilo u srijedu malo tko od nas je vjerovao da ćemo za vikend trčati po terenu bez snijega, a kamoli da ćemo u kratkim rukavima na stazu. Kada ono iznenađenje. Samo jutro i buđenje u Postojni nije nam ukazivalo na topli dan koji slijedi. Jutarnja temperatura od -3 natjerala nas je da se zabundamo i krenemo put Dutovlja gdje je bio natjecateljski centar. Na cilj stižemo debelo na vrijeme tako da u miru obavljamo prijave, kupovinu opreme i sve pripreme za start. Temperatura se polako dizala i skidali smo sa sebe sloj po sloj, da bi na kraju trčali u najtanjoj mogućoj varijanti, dakle samo O-dres bez podmajice.

Po prvi puta Jan sudjeluje na dvodnevnoj trci u ulozi trkača i u kategoriji početnika snalazi se čisto dobro. Moja pratnja mu daje određenu sigurnost, ali moram priznati da je većinu orijentacije i pronalazak kontrola odradio sam. Na zadnje dvije kontrole pustio sam ga da ide skroz sam, a ja sam ga čekao na cilju. Vidno umoran u stilu velikih trkača baca se nakon ciljne linije na pod i sa Antunom diskutira varijante. Slika za pamćenje.
Kako oba dana zatvaram trku i startam iza 120. minute još imam vremena za svoje pripreme. U međuvremenu su se vratili i Vlado, Ana i Ivana. Utisci su podijeljeni, ali to je bilo i za očekivati s obzirom da je to prva prava trka u sezoni.
Na svom startu doživljavam nešto neuobičajeno. Krećem prema start pointu, stavljam kompas na kartu, a kada ono kompas "ni trc ni mrc". Protresem ga, ali on ništa. Rekoh sada sam kuhan. Ovo nije baš teren na kojem želiš biti bez kompasa. Sve to izbacilo me iz neke rutine i uslijedilo je odmah gubljenje na prvu. Ode u nepovrat 4-5 minuta. Na drugoj kontroli automatikom bacam pogled na kompas i radi. Tko je tu lud pomislim. Ostatak staze  uglavnom po špagici što je bilo dovoljno za deseto mjesto. Ivana je četvrta, ali isto je imala neke greške. Helena je odradila svoje prvo pravo gubljenje i nije joj bilo lako. Organizator je OPEN stazu zamislio malo drugačije od naše OPEN staze pa su dionice bile poprilično teške. Nakon trke ne žuri nam se doma. Uživamo u suncu, klopamo i tek poslijepodne se vraćamo u Postojnu gdje je još uvijek sve okovano snijegom.

Drugo jutro kreće diverzijom na budilici i silom prilika budim se prije šest ujutro. Krivac nisam bio ja, a nije bio niti Jan kako se kasnije ispostavilo :) No u svakom zlu i neko dobro, pa smo tako opet na mjesto okupljanja došli dovoljno rano da se u miru spremimo na start. Jan je opet nestrpljiv i odlučan da ide bolje i brže nego prvi dan. Ispalio je sa starta i krenuo šumskom varijantom prema prvoj. Odrađuje cijelo orijentiranje sam, a meni ovo više nisu šetnje već solidni tempo po šumi. Staza je ovaj puta i daleko teža, ima puno trčanja po šumi bez puteva, a bome i kontrole su na težim detaljima. Osim toga vegetacije je na ovom dijelu karte daleko gušća i iziskuje dosta probijanja što je vidljivo iz poderotina kojima obilujemo svi koji smo bili na trci. Jan je svoj cilj ispunio i bio je četri mjesta bolji od prvog dana.
S obzirom na dužinu svoje staze drugi dan i na činjenicu da sam trčao 90% vremena apsolutno sam, a da nikoga u šumi nisam vidio na kraju nije ispalo niti tako loše. Da se moglo bolje, moglo se, ali ovu trku prvenstveno gledam kao uvod u sezonu, da vidimo gdje smo i šta treba popraviti i doraditi.Ovaj puta nas je naša Ana iznenadila i bila je treća u Ž21B drugi dan. Svjetla budućnost je pred njom.
Rezultati

Isprobao sam i novi dres i položio je sve testove bez problema, dakle proizvodnja može početi.
Kada smo se svi sakupili slijedilo je jedno brzinsko spremanje i odlazak prema Škocijanskim jamama. Prošle godine poljubili smo vrata, ali ove godine stigli smo cijelu minutu prije zadnjeg obilaska. I moram priznati da je vrijedilo. Ono što smo tamo vidjeli teško je opisati riječima, jer Škocijanske jame su zaista impresivne i posebne. Svojim volumenom su ispred svih jama i spilja u kojima sa bio. Prije par godina bilo smo i u Postojnskoj jami. Ona je drugačija na svoj način, bogatija možda stalaktitima i stalagmintima, ali ovo treba vidjeti da bi se stekao dojam o čemu se radi. Obilazak je trajao gotovo dva sata i nakon cijelog dana na trkama nije bilo lako, ali impresije su stvarno prekrasne.

Na povratku uspijevamo još i oprati auto koji je zbog snijega i soli po putu izgleadao kao da su ga zalili krečom tako da je trka poptuna. Slijedi nam priprema za nova predavanja i tečaj koji ide u klubu.

U nedjelju su istovremeno članovi kluba odradili trening u Maksimiru.prema prvim informacijama bilo je 68 prisutnih. Šta reći na tu brojku. Još malo i treninzi će nam biti poput trka.