30 rujna 2009

Venecija 15.11.2009.


Stvarno ste me iznenadili prijavama. Trenutačno imamo 91 ime na listi, a od toga samo jedna osoba nije natjecatelj!!! Kako netko ne bi ostao kratkih rukava otvorili smo opciju drugog autobusa pa sada treba raditi da se i taj popuni. Dakle ako je netko propustio prvu priliku sada ima popravni. Primamo i navijače, rodbinu i prijatelje samo da napunimo bus da može ići.

Ove godine organizator je najavio i neke novosti pa će se na start ići brodom, a vrijeme prvog starta pomaknuto je na 9:30. Više o svemu pogledajte na stranicama natjecanja.

29 rujna 2009

Outlook kaže Zagreb- Singapoor- Sidney

Otvorim ujutro računalo, a Outlook kaže vrijeme je za pakiranje. U petak se kreće za Frankfurt pa Singapur i od tamo za Australiju. Da, trebao je to biti lijepi put na veteransko Svjetsko prvenstvo, ali recesija je učinila svoje. Stornirali smo avio karte i odlučili da će nas Australija vidjeti nekom drugom prilikom.

Na domaćem nivou marljivo smo odradili još jedan trening u Maksimiru. Ovaj tjedan nam nema Kreše zbog obaveza, ali ostavio nam je dovoljno materijala da znamo šta treba raditi. uz Helenu, Ivanu, Vladu i mene ovaj puta pridružili su nam se i Darko i Ivana (još jedna na IV :) Sve zadano odradili smo kako je trebalo, a bome neke dionice i opasno brzo jer su me Darkić i Vlado napalili. Čak niti sklekovi između dionica više ne predstavljaju neki napor. Vrijeme je dakle za nove vježbe.

Ovu subotu spremamo se u Samobor na zadnju Kup utrku. Okupljanje je uobičajeno kod Subana u Manjoj Vasi. Ako bude lijepo vrijeme gušt je sjediti u botaničkom vrtu i piti domaći čaj koji samo oni znaju od čega je :).

Novost je i da će sprint Kup utrka za Ž21A biti ponovljena. Termin je 24.10., a poziv će ovih dana u javnost. Tko radi-griješi, a greške se moraju ispraviti.

28 rujna 2009

Važno je zvati se IV (O-ANA-ICA)


Prekrasna nedjelja u Kaniškoj Bistrici. Baš za uživanje. Cilj je bio smješten kod planinarskog doma čija okolica je prekrasno uređena sa jezercem, rijekom, mostićima, dječjim igralištom, crkvicom....Baš super. Okolica vrlo impresivna sa vrhovima Kamniških alpi i Grintovcem koji dominira okolinom.

Dan smo započeli preciznom orijentacijom. Prvo PH, a ujedno i Cro-Slo liga. Konkurencija dovoljno jaka, ali bez Kreše, Nike i
organiztaora iz OK Trzin. Staza po meni "zelo zahtevna" sa puno razmišljanja, reljefnih detalja, kamenja. Baš kako treba. Neki će reći da im neke stvari nisu štimale zbog karte, ali to je jednostavno tako jer još uvijek nitko ne radi karte samo za preciznu orijentaciju koje bi bile točne u metar pa da čovjek može stvari mjeriti na metre. Bitni su relativni odnosi između detalja i to se nauči kada čovjek sam crta karte.
Rezultati na kraju možda iznenađujući, a možda i očekivani. Pobijedio je Ivo Tišljar koji je imao stopostotni učinak. Jedini je sve odgovorio točno i zasluženo odnio titulu najboljeg. Drugo mjesto ide Ivani koja je ionako dio reprezentacije u preciznoj orijentaciji, a treći je bio Ivica Bertol. Hladnokrvnost iz streličarstva očito koristi i nakon samo jedne i pol godine bavljenja ovim sportom ostvaruje vrhunske rezultate (bio je 16. na Svjetskom prvenstvu). Svaka čast Ivi, Ivani i Ivici.
Mene su pokopale vremenske. Tri od tri sam fulao. Prvu sam odmah znao da je otišla u vjetar, a druge dvije sam očito zamjenio slova jer sam gledao pravu kontrolu, a krivo odgovorio. Na stazi odmah prvi "Z" na prvoj sam fulao i to je već četri greške, a tek smo krenuli. Na kraju ipak ide sve puno bolje i od idućih 14 KT griješim samo na jednoj. Ipak nije bio dovoljno za medalju. Na kraju 6. ukupno i 4. od naših. Više niti ne brojim ta četvrta mjesta na Prvenstvima.

Poslijepodnevni sprint bio je prava poslastica. Mala karta, a tehnički zahtjevna, puno kamenja, detalja. Ludnica. Možda malo previše kontrola (29), no po meni jedan od najboljih sprinteva ove sezone. S obzirom da se radilo o Prvenstvu Slovenije, Hrvati su startali na početku pa sam ja startao na početku kategorije, a Ivo dvije minute iza mene. S obzirom na Ivinu trenutnu formu i teren znao sam da ako pogriješim nema šanse da više pobjegnem.
Krenuo sam brzo, a prva je bila odmah nakon start pointa, ali u kamenju, tako da dok sam se snašao već sam napravio grešku. Prilaz sa krive strane i ode barem 15tak sekundi. Slijedeće dvije po padini od
rađujem bez problema. Na četvrtu malo krivo interpretiram kartu i umjesto u riječnom koritu kontrolu tražim na padini. Ode još 30 sekundi. Do 13. KT sve ide bez problema, vućem, ali
osjećam i lagani umor (ne znam da li je to od hodanja cijelo jutro na preciznoj ili samo tako). Osjećaj brzo prolazi i na 14. se odlučujem forsirati rijeku. Učinilo mi se da nije duboko i dalo se relativno dobro proći kroz vodu. Ivo se odlučio varijantu preko mosta i biti će zanimljivo vidjeti prolaze. Slijedećih petanest kontrola bilo je postavljeno u tehnički zahtjevnom dijelu sa puno kamenja, glavica i puno promjena smjerova.
Na 18. KT radim veću grešku i dolazim do 19.KT sa koje se vraćam prema 18.KT. Greška od barem 1,5-2 minute. Do kraja još malo dižem tempo i pretčavam 21. KT.
Ode još 30 sekundi.
Nakon toga sve ide kao po špagici, ali znam već kod utrčavanja da se trebalo ići dobro ispod 20 minuta, a moje vrijeme je 22'42. Na cilju još čekam Ivu da vidim hoće li mi skinuti skalp, ali i on je radio neke greške u drugom dijelu staze pa je ipak 2' iza mene.
Andraž je bio favorit i to je dokazao istrčavši stazu za impresivnih 17'. Drugi Grega sa 19', a treći Dani sa 21'43. Ja naravno četvrti. Još je i dobro s obzirom na izgubljeno vrijeme. Realno sam mogao komotno biti oko Greginog vremena, no malo je tu odigrao i hendikep prvog starta dok su oni ipak imali ekipu oko sebe.

Ivana je konačno posložila nišanske sprave i brzinu i uvjerljivo je pobijedila u Ž21 sa čak 5 minuta prednosti ispred drugoplasirane. No oduvijek smo znali da njoj više leže slovenska prvenstva nego naša :)

Organizacija trke na visini, nova karta, startne liste kao po špagici: "Stranci prvi, dva vakanta između, kategorija za kategorijom, niti jedna ista varijanta u Ž21 i M21"! Ništa nije prepušteno slučaju. Šteta je jedino što i u Sloveniji broj natjecatelja nije ništa veći od našeg, dapače za 20-30 posto je manji.

25 rujna 2009

Idemo dalje


Jučer je baš bio neki ludi dan. Brdo stvari za obaviti, a još nisam znao niti djetetu riješiti zadaću iz Vjeronauka. Pitali mi i baku i mamu i nitko da bi uopće približno naslutio točne odgovore. No srećom zato imamo Timeka koji je to apsolvirao i riješio za nas. Svaka čast.

Večernje sate proveli smo na sastanku IO-a HOS-a. Zadnjih nekoliko sastanaka stvarno je bilo ugodno raditi. Dugo sve to traje i naporno je, ali nema svađa i sve teče uz argumentiranu diskusiju i zaključke. Detalje ćete saznati kada dođe zapisnik, a najvažnije je da je određen datum proglašenja Kupova (20.11.) i datum izborne Skupštine (27.11.). Do onda slažite križaljke, kandidirajte nove ljude za rad u Savezu, kandidirajte one koje treba nagraditi za godišnje nagrade, ali razmišljajte i o kalendaru za 2010.

Osim toga pretresli smo i registracije natjecatelja i mogle bi se dogoditi znakovite promjene u poretku Kupa i na prvenstvima Hrvatske. Neregistrirani su svi članovi Risa i Međimurja i neki pojedinci po ostalim klubovima, a to znači ujedno i brisanje svih njihovih rezultata. Bila bi prava šteta da se to dogodi, jer natjecatelji sigurno nisu krivi za administrativne propuste. Opet sa druge strane postoje pravila i njih se treba pridržavati. Dugo smo o tome raspravljali i nema bezbolnog rješenja. Rok za sve je 03.10. Osobno ne bi htio doći do plasmana u Kupu za zelenim stolom, ali podupirem ovu odluku jer ona vrijedi za sve. Zanimljivo je da je u stvari poredak na PH srednjih staza Lino, ja, pa Tome ako se registracija ne izvrši na vrijeme. Ima takvih primjera sada jako puno, ali nadamo se da su ipak samo fiktivni i da će se natjecatelji uspijeti registrirati. Mnogi bi mogli puno izgubiti, kategorizacije, titule, stipendije...

Ovu nedjelju smo u Sloveniji. Lovimo titule prvaka Hrvatske u preciznoj orijentaciji. Cijela repka je prijavljena, a mi ćemo još produžiti i na prvenstvo Slovenije u sprintu. Ivo se opako brusi, skinuo je desetak kila i nakon dugo vremena je prijavljen u najjačoj seniorskoj konkurenciji. Doduše tamo su Andraž i Jaka vladari, ali mogao bi koji skalp pasti. Danas ipak prije svega još jedan manji lagani trening pa u berbu maćuhica.

Odaziv za Veneciju je iznenađujući. Bližimo se brojci 60 predprijava i ako se ovako nastavi idući tjedan se bus zatvara. Tko je prijavljen, prijavljen, ostali idu pješice. Ne čekajte zadnji čas.

23 rujna 2009

9. Zagreb open



Eto bliži nam se i 9. izdanje naše zagrebačke trke. Još danas se sjećam dana kada smo hodajući iz kluba koji se tada nalazio na Gornjem gradu razgovarali nešto o trkama i dolaskom na Trg izjavio sam: "Evo ovdje će jednog dana biti start orijentacijske utrke". Malo su me svi začuđeno pogledali, ali oni koji su me poznavali znali su da bi se to moglo i ostvariti.

Tako to godinu, za godinu i za mjesec dana ide već deveto izdanje. Teško je smisliti svaki puta nešto novo u gradu koji većina orijentacista dobro pozna, ali i ove godine imamo neke novosti. U svakom slučaju vrijediti će doći i sudjelovati. Biti će zabavno, napeto i brzo, a i nagrade nisu za baciti. Ove godine iza nas stoji Vrhunac, trgovina outdoor opremom koja će donirati dio nagrada. Biti će tu i tombola na kraju. Možda ne tako bogata kao prijašnjih godina zbog recesije, ali nešto nagrada će zasigurno biti. Za detalje pratite stranice natjecanja.

Prijave polako već stižu putem OOnlina, a dječja trka se puni velikom brzinom. Skoro mjesec dana prije trke već imamo preko 25 prijava i to od osoba koje nisu toliko vezane za orijentaciju. Brojka bi lako mogla doseći i preko 100 dječjih prijava.

No trenutačno smo još u fazi dozvola. Staze su ugalvnom koncepirane i moram reći da me je Paco ugodno iznenadio svojim idejama, a što je najljepše već ima ideju za iduće jubilarno deseto izdanje "Zagreb opena".

Prije svega ovaj vikend idemo u Sloveniju na preciznu orijentaciju i prvo prvenstvo Hrvatske u toj disciplini. Moglo bi biti zanimljivo i neizvjesno. Cijela reprezentacija biti će tamo, a tko će biti najbolji ostaje da vidimo.

Danas trening, 17:45 Maksimir

22 rujna 2009

Nogice opet bole

Iako je od subote prošlo par dana na jučerašnjem treningu još sam osjećao određeno zatezanje, a bome i glava je imala šta za reći. Onako raštiman pojavio sam se u Maksimiru kod Kreše. Ekipa poznata, a ovaj puta pridružio nam se i Ivo što je treningu dalo jednu dozu dodatne jačine. Nakon uvodnog zagrijavanja odradili smo dvije serije po pet stotki na travnatoj podlozi. Mario i Ivo nisu popuštali niti na jednoj dionici i danas to osjećam. Dobro smo se ganjali. Nakon dionica uslijedilo je dobro rastezanje i taj dio mi je baš odgovarao. Čini mi se da je ustvari ono najbitnije u prvoj sezoni pod Krešinim vodstvom da ostanemo nepovrijeđeni i postignuto. Vježbe istezanja, zagrijavanja i rastezanja nakon treninga nikada ne preskačemo (što smo prije redovito radili) i to svakako ima velikog utjecaja. Zadnji dio treninga odradili smo 6km u jednom zavidnom tempu. Mario me još na kraju isšprintao upravo onako kako sam i ja to volio raditi u njegovim godinama. Svaka čast. Ivo je istu dionicu odradio po šumi. Mrak nas je ulovio pred kraj treninga i u srijedu krećemo zato ranije. Dogovor je u 17:45 isto u Maksimiru.

Analizirajući još malo trku u Bjelovaru vidi se da si je Perko i ekipa dala truda oko staza, ali očito nije bilo previše vremena za nekoliko odlazaka na teren. Tako je to kada čovjek radi i ima hrpu obaveza. U svakom slučaju svaka čast svima koji su ove godine dio energije uložili u organizaciju bilo koje trke, jer bez njih svi ostali ne bi imali gdje trčati. Osobno ove godine radio sam na organizaciji Crvenkapici, dječje utrci na Ačkovom kupu, dva dana Ačkovog kupa za Kup, Vihor Sprint kupa, a slijedi još velika dječja trka i Zagreb open. Čisto dosta za jednu sezonu. Jasminka i Hoki su odradili trke u preciznoj orijentaciji, a Karlo priprema MTBO trku. Na zimu još vjerojatno ide dječja trka Sv. Nikole što čini ukupno 11 trka što manjih, što većih. Jedini koji nas prate u stopu su vrijedni Međimurci sa podjednakim brojem utrka. Ostatak klubova je uglavnom na jednoj ili dvije utrke.

A da recesija uzima svoj danak i u našem sportu vidi se i iz novih karata koje je teško isfinancirati tako da svi recikliramo terene koliko je to moguće. Bude bolje, valjda.

21 rujna 2009

Banana u Bjelovaru


Bjelovarske šume inače su mi drage i privlačne za trčanje, ali ovu subotu nekako se sve izokrenulo. Počelo je sa još jednim startnim listama koje su se na kraju morale mijenjati no za raliku od prijašnjih slučajeva organizator je prihvatio sugestije i sve je riješeno relativno bezbolno. Do samog starta nisam imao apsolutno nikakvih problema i baš sam se guštao na trku, a kada ono banana.
Krenulo je dobro. Relativno jednostavna dionica na prvu, sa dosta penjanja i puta, a i kontrola mi je bila nekako na čudnom detalju, ali pogodio sam je bez problema iako je jarak i okolica bila puna smeća. Drugu idem po izohipski i sve ide kao planirano. Već na treću radim manju greškicu, lociram se i ljutim se što ne idem opreznije. Pogađam kontrolu nakon relokacije i punom brzinom prema famoznoj četvrtoj, odnosno broju 48. Kontrolu napadam istočno od gustiša, ali tamo pod milim Bogom apsolutno ništa ne štima. Šuma posjećena, novih puteva kao u priči. Pokušavam se spustiti niže prema sjeveru, a iz šume se nazire livada sa objektima. Zaključujem na karti da sam prenisko i vraćam se u brdo. Ništa mi ne štima, a ne mogu se niti relocirati. Na kraju se odlučujem otići na 14. kt i sa nje onda napasti na 4. Tako je i bilo. Našao sam kontrolu koja je bila na detalju zapiknuta do kraja, a okolica ne da nije odgovarala stvarnom stanju nego stvarno ništa - nula bodova. Prije toga sam bio još jednom i na famoznoj livadi koja je na karti ucrtana zelenim rasterom kao gustiš. Na livadi prekrasno jezerce, pravi ranč sa kućicom, putem... uglavnom to je bilo to. Previše sam energije potrošio na nešto što nije odgovaralo stvarnosti. Šteta, jer ritam kako sam krenuo prema prvoj bio je dobar. Bacio sam još jedan pogled prije odustajanja na kartu i vidio da postoji još nekoliko totalno bezveznih dionica koje nemaju veze sa našom kategorijom.

Zanimljivo je bilo poslije trke vidjeti stazu u Ž21A. Od 7180 metara dužine čak 3000 metara otpalo je na čisto trčanje po putu. Šteta, jer je dobar dio staze bio orijentacijski zahtjevan, a te dionice sve su pokvarile. Kod cura je pobijedila Antonija koja je na 9. kt dobila raketu i do kraja je uvjerljivo rasturala po svim prolazima.

By the way na kontroli 48. nacrtala se apsolutno cijela M21A kategorija i dio M20 kategorije koji su nakon te kontrole odradili zajednički trening do cilja. Profitirali su naravno oni koji su startali zadnji. Najveći gubitnici svakako su Marin Štefanac sa 33', Iskra sa 28', Budi sa 25', Tusić Andrea sa 16', Pongrac sa 18', Matija Razum sa 12' te rekorder Mađar Gergely Lovas sa 39' traženja.

I šta sada. Žalba je uložena, kontrola je na točnom mjestu, a opet sve je krivo ispalo. Poništiti, ponoviti...? Puno je kategorija u igri M21E, Ž21A, M20, M35, M21A. Neki su ovime puno izgubili.