16 travnja 2011

Za one koji žele više


Ovih dana (petak-nedjelja) u organizaciji HOS-a održava se trening kamp za potencijalne kandidate za reprezentaciju Hrvatske u orijentacijskom trčanju. Mala, ali odabrana skupina pod palicom Tomice marljivo upija kilometre šume i skuplja kontrole. Jedan hvale vrijedan projekt Saveza koji nažalost ne pohodi previše zainteresiranih. No svi oni kojima je stalo i koji žele nešto više su tu. Svi juniori (muški) su na broju, sve seniorke su tu, nedostaju jedino seniori. Šteta. No kada će se dijeliti mjesta za WOC i JWOC neka se nitko ne ljuti što ne ide ako ga nije bilo.
No da se vratimo na bitno. Jučer nismo stigli na prvi trening na Ponikve zbog posla, no Krešo se ipak potrudio da odradimo šumu na njegovom treningu tako da su noge bile jednako umorne kao da smo i bili na treningu. Moram priznati da je trening u petak pod Krešom bio dobar i zabavan, a usput i vrlo koristan.


Subotu smo iskoristili za pohod na Žumberak. Dva treninga u jednom danu i to kakva. Teren tehnički težak. Na kontrolama samo žuti stupići bez zastavica i ekipa spremna na dobru trku. Kada bolje razmislim prvi trening sam odradio više nego loše. Dapače reklo bi se katastrofalno. Nisam se sastao sa kartom od početka do samog kraja. Ušao sam opušteno i lagano i to mi se osvetilo. Nedovoljna koncentracija vodila je iz greške u grešku. Kada sam preklopio GPS sa kartom kao da gledam putanju nekog početnika. Tješim se da je bilo još ljudi koji nisu baš briljirali ;), ali ipak priznajem da je ovo bilo izuzetno loše. Nadam se da sam ovime odradio sezonu gubljenja i da je to bilo to za ovu godinu.

Poslijepodne je bila jedna druga priča. Zagrijali smo se cca. 2km i onda masovni start, a staza po principu štafete sa grananjima. Matija je naravno krenuo prvi i uletio u neku zelenjavu, a mi svi kao ovce za njim (čast izuzecima). Na vrijeme se korigiram, ali očito najbolji put je izabrao pomalo neočekivano Matej koji je već bio u blizini prvog grananja kada smo mi dolazili. "Perforiramo kontrolu" nekako zajedno, a vodstvo preuzimaju  Matija i  Ivor. Na slijedeću nam bježe par metara, a onda trenutak izbora duge varijatne. Mlade snage idu poprijeko, a ja penzioner i Matej biramo malo okolo, ali po utabanom putu. Tu bježim Mateju jer sam ipak mali dio kratio kroz šumu, a na treću dolazim prije brzinaca Ivora i Matije. Ok zadovoljština je tu i stare kosti još mogu i sada možemo dalje. Uslijedila je mala greška na četvrtu koju je Matija iskoristio za bjeg i od onda ga više ne viđam. Ganjam se sa Ivorom koji nije shvatio da ima grananja i trči mi u sjeni. Od nekuda se opet pojavio i Matej, a stigla je i Nikolina. Vodim grupicu idućih par kontrola i ne mogu im pobjeći. Prije bi se reklo da bi oni meni mogli pobjeći, nego ja njima. No na kraju ostajemo ipak Ivor i ja sami. Na zadnju još radimo krivi izbor varijante jer mi već noge otkazuju poslušnost, no nekako smo se dogegali do cilja. Ivor me finišira, a Matija već čeka u cilju. Kratka analiza varijanti i kontrola i Ivor ispada iz igre. Ima dvije krive. Ništa nije naučio od treninga na Bundeku početkom godine :)))) Od cura prva stiže Nikolina pa Ivana i Vinka.

U svakom slučaju treninzi su bili super i vrijedilo je potegnuti na Žumberak je prve trke nas čekaju tek za dva tjedna. Sutra su treninzi u Zaprešiću. Nažalost vjera nam je poremetila planove i ne znam da li ćemo stići. Šteta

Nema komentara:

Objavi komentar