Od kada smo krenuli u realizaciju nove karte nemam baš previše vremena za postove. Promaklo mi je finale srednjih staza i štafeta na JWOC-u o kojima vjerojatno već sve znate. Matjaž je još jednom dokazao da je svakako u gornjem domu juniorske kategorije na međunarodnom planu. Pobjeda u B-finalu samo je kruna juniorskog nastupa na Svjetskim prvenstvima. Naravno da je plasman u A-finale bolji rezultat, ali u B finalu uvijek ima vrlo kvalitetnih natjecatelja koji su etom spletom okolnosti ili sekunda propustili A finale.
Na štafeti ekipa je bila solidna. Ništa van serijski, ali sve skupa je prošlo u redu. Svi dečki pokazali su htijenje i mogućnost za napredak. Najveći skok po meni ipak je napravio Matija koji je sa nekoliko dobrih trka u nizu pokazao da se u iduće tri godine može računati i na njegove dobre rezultate. Naravno samo ako nastavi sa kvalitetnim treninzima.
Što se Matjaža tiče svi znamo koji korak bi trebao sada poduzeti. Odlazak na studij u Skandinaviju jedina je opcija ako se želi priključiti Svjetskom vrhu. Nema tu sentimenta i drugih opcija. Ta opcija nije jeftina, niti jednostavna, ali je to tako. Sve ostalo rezultira jednim prosjekom, pokojim A-finalom, kvalitetnim rezultatom koji ipak na kraju ne donosi onaj kvalitativni iskorak. Petar Delić je jednom prilikom kada je bio na vrhu nešto slično pokušao, ali je bilo prekratkog vijeka. Mislim da je izdržao mjesec dana ili kraće. Srce je zvalo doma, a i financije nisu bile baš bezazlene. Pronaći kvalitetan klub u Skandinaviji i ostati dvije-tri sezone u sustavu su naša utopija, ali nije to tako neostvarivo. Dolaskom "Bologne" na hrvatsko sveučilište i te opcije su moguće. No to je ponajviše stvar pojedinca koji to mora odlučiti i onda pokušati krenuti u realizaciju preko fakulteta, kluba, sportske zajednice...
Prošla je i izvanredna Skupština HOS-a. Potpuno bespotrebna sjednica koja se mogla odraditi telefonski pokazala je samo koliko u Hrvatskoj ljudi imaju potrebu za birokracijom i papirologijom. Članak onaj, stavak taj, amandman devetnaesti. Nikada nisam i neću biti tip koji će gomilati i premetati papire, a kada treba zasuči rukave onda tišina. Sjednica je završila prihvaćanjem onoga što se moglo prihvati i prije i to je zapravo bit svega.
I kada sve to prespavaš nađeš se sa podlogom u ruci i crtaš novu kartu i misliš si "koga briga" ovo je ono što je bitno. Konture karte već se dobrano naziru. Doduše malo je vruće za reambulaciju i dok sam na terenu strusim i preko nekoliko litara tekućine, a sve da bi bilo bolje, ljepše, zanimljivije. Čeka nas zanimljiva jesen sa nekoliko novih karata kako u našoj produkciji tako i u produkciji drugih klubova.
Nema komentara:
Objavi komentar