Svjetsko prvenstvo je iza nas i okrećemo se domaćim trkama. Kako na Svjetskom nisam imao previše vremena pisati popratne tekstove jedan cjelokupni osvrt osvanuti će kroz naredne dane ovdje negdje, a do onda malo o utrci u Lokvama.
Početak jesenskog dijela sezone u Hrvatskoj već tradicionalno počinje krajem Kolovoza u Lokvama. Rekli bi ugrijavanje laganim sprintićem. No moram priznati da su me ove godine iznenadili. Sprint je bio sve samo ne lagan. Obilovao je i orijentacijom i fizikalijama. Rekao bi iznenađujuće dobro za Tomicu postavljača :). Onako na brzinu izbrojalo sam dobro preko 100 metara uspona na 2,4 km staze. No krenimo od početka.
Dolaskom na start pada pogled na teren, poluotvoreno zemljiše sa puno grmića, drveća, livada i zaraslih livada. Nije da baš obožavam ovaj tip terena, ali šta se može. WOC nas je naučio da i po "shitu" treba gaziti junački. Kako sam startao zadnji u kategoriji imao sam vremena pogledati kamo konkurencija odlazi na prvu KT, ali i tu je koncepcija staze bila dobra pa se već nakon pedesetak metara natjecatelj izgubio iz vida. Dakle ništa od tih informacija. Startao sam relativno jako i osjetio umor u nogama već na prvom usponu. Sam sebi sam rekao da to nebi trebalo biti tako jer sam si uzeo dovoljno vremena za odmor nakon Mađarske. No ubrzo gubim taj osjećaj i pokušavam ići što je jače moguće kroz granje i po đombama na livadi. Prvu zelenu barijeru prošao sam bez problema, ali u drugoj sam dobrano zapeo. Izlaskom na livadu uočavam Grbca na grebenu koji skreće na KT-u. Malo mi ne štima pozicija i na vrijeme uočavam da nije naša. Sve skupa do prve imam više od 40 sekundi greške. Ne dobro za sprint. No s obzirom da se radi o terenskom, a ne gradskom sprintu sve je još uvijek otvoreno. Od prve na dalje istrčavam skoro sva brda (malo hodanja na uspon prema šestoj KT), i nemam problema sa orijentacijom. Na desetoj radim još jednu manju grešku jer me odvukla tuđa kontrola, ali na vrijeme uočavam kodni broj i tu gubim još 15-20 sekundi. Slijedi ganjanje prema gradskom dijelu u kojem radim još jednu manju grešku u izboru varijante na zadnju. Skrećem jednu ulicu prerano i tu je otišlo još 5-10 sekundi na dužinu varijante. Sve u svemu mogao sam ići još minuticu brže, ali s obzirom na teren nije loše. Matjaž je očekivano slavio iako po vremenu i njegovoj brzini mislim da je mogao još minutu, dvije brže. Salopek na kraju treći (opet nije bio na proglašenju :( ) Edi na kraju četvrti. Bio je uvjerljivo drugi do šeste kontrole na kojoj gubi minutu i onda na osmoj KT još oko pola minute. Teško nadoknadivo. Ostatak ekipe je na malo većem razmaku iza vodeće četvorke.
Kod djevojaka je Eva vrlo uvjerljiva, Ivana u bolovima peta. S obzirom da nije radila prevelike greške moramo vidjeti gdje je izgubila dragocijene minute.
Ostali Vihoraši vrlo dobri, Nina druga, Luka drugi, Karlo drugi. Ukupno četri druga mjesta.
Idući vikend idemo u Međimurje. Spremamo se na zelenjavu i još jednu borbu sa vegetacijom. :)
Nema komentara:
Objavi komentar