12 ožujka 2010

Škola se nastavlja

Jučerašnja brojka prisutnih na predavanju se zaustavila na 48. Kada tome pridodamo i Sanjine školarce koji su istovremeno imali tečaj na drugoj lokaciji, u zbroju dolazimo do 60 osoba koje će se kroz iduća dva mjeseca upoznati sa našim sportom. Očekujemo naravno da se i određeni broj njih nastavi baviti orijentacijom, a cilj je da ih što više pridobijemo u naš sport.
U nedjelju unatoč snijegu tečajci kreću na svoju vježbu u Maksimiru. Dio članova kluba odraditi će sa njima zajednički trening, a dio će u Sloveniju u Lipicu na otvorenje međunarodne sezone. Skoro osam stotina natjecatelja pojaviti će se sutra na startu u Dutovlju. Lijepa brojka. Nije niti zanemariv broj Hrvata kojih je šesdesetak.
Vikend iza Međimurci spremaju MTBO trku. Pogledajte poziv na njihovim stranicama i prijavite se ako još niste. Podmažite bicikle ako ih niste koristili preko zime, provjerite gdje su Vam ploče za kartu, kompasi za bicikl...Lista je podugačka, a na prvoj trci se uvijek nešto zaboravi.

11 ožujka 2010

Igmanski marš drugo izdanje

I kada smo se u mislima, ali i fizički već trebali pripremati za prvu proljetnu trku u Lipici vratili smo se nekih mjesec-dva unatrag. Jučer ga je zakrkalo stvarno pošteno. Ako smo zadnji puta po ovom vremenu i malo razmišljali da li otići na trening, jučer nije bilo uopće spomena te varijante. Došla je samo poruka, treninga ima. I bilo ga je. I to kakvog. Vjetar brije, snijeg pada tako jako da oči ne možeš otvoriti, a noge gaze friški snijeg. I tako je mala, ali odabrana ekipa od nas pet provela nešto više od jednog sata u polarnim uvjetima. A da je bio gušt, je. Naročito oni dijelovi kada smo sa nasipa pretrčavali u niža područja kroz zapuhe. Rekli bi: "pure joy". Zadnja dva kilometra jedva da sam oči otvarao, škiljio sam i pokušavao pronaći dijelove puta koji nisu bili zameteni. U svakom slučaju vrijedilo je svake minute. Danas su noge malo umorne, ali ostaje onaj dobar osjećaj.

Ovaj vikend je Lipica. Organizator je sakupio skoro 800 prijava, a jedina stvar na koju nije računao su vremenski uvjeti koji vladaju. Nadam se samo da je tamo ipak padala kiša i da nema snijega na terenu. Prognoza za subotu i nedjelju nije loša, ali bi moglo biti hladno. Prošle godine u ovo vrijeme smo trčali već u kratkim rukavima (vidi sliku). Nekako si mislim da ovoga puta to neće biti slučaj.

U nedjelju u Maksimiru ide i naša škola. Nadam se samo da vremenski uvjeti neće pokolebati školarce da dođu. Pregrmiti ćemo i to. Sezona je ionako još dosta daleko, a prema svemu sudeći "Kapela" odgađa svoju trku pa će i travanj biti slobodan za dobre treninge. Backup postoji ako ne bude te trke...

08 ožujka 2010

Iza kulisa Crvenkapice

Eto i prva trka u sezoni na prostoru Hrvatske je završena. Nastupilo je pedesetak natjecatelja u konkurenciji i još 25 na OPEN stazi što je s obzirom na vremenske uvjete koji su vladali solidna brojka. Šteta da nije bilo više no i ovako je bilo zabavno i zgodno. Nakon što smo Ivana i ja pripremili tehnički dio staza, Vihorov podmladak iskazao se na dan trke. U osam sati ujutro po cičoj zimi svi su bili spremni za nove zadatke. Obukli su se i postavili niti manje niti više nego 36 kontrola. Te brojke ne bi se posramila niti trka za Kup Hrvatske. Neki od njih nosili su stupiće koji su viši od njih no niti to im nije smetalo da odrade svoju zadaću. Svaka im čast. I nakon postavljanja bili su spremni za daljnje poslove, vodili su cilj, proglašenje, čekaonice, odlazili sakupiti kontrole...

Kako nam ne bi bilo dosadno u Maksimiru su Sanja i Ivica prije Crvenkapice odradil sa tečajcima još jedan manji trening. To nam nekako ide u zadnje vrijeme da radimo na više lokacija istovremeno. Sve me to podsjeća na dan kada smo u istom danu organizirali u Splitu i Zagrebu dječje trke i to sa preko 700 startova u jednom i 700 startova u drugom gradu. Postajemo i ostajemo multifunkcionalni :)

Trka je bila stvarno zanimljiva i dinamična, a prema vremenu pobjednika nije bila niti prekratka. Koliko je bilo dinamično govori i podatak da su skoro sve ekipe bile gotove u nepunih sat i dvadeset od masovnog starta. Za svaki par pripremljeno je deset karata tako da je neprestana izmjena karata, tempa i dužina staza dalo nekakvu dodatnu draž svemu. Mislim da je Ivanin koncept ove godine bio pun pogodak. Malo je bilo iznenađenja kada su natjecatelji vidjeli zadnju kartu (slijepa) što se vidi i iz slike na kojoj Iris pita: "Dali je ovo neka zafrkancija?". Neke stvarčice bi se još dale malo doraditi, ali to ćemo ostaviti za iduću godinu.

Nacrtali smo i izreambulirali novu kartu Dotršćine u ISSOM standardima, a kartu ćemo još doraditi u vremenu koje slijedi.

Na Vihorovim stranicama možete vidjeti i sve faze pripreme trke, odnosno koncepcija raznih staza, mastera, OPEN staze, trakičanja...

Crvenkapica je iza nas i sada slijede pripreme za Ačkov kup. Ovoga puta idemo u jednodnevnom izdanju zbog dvostrukog sprinta koji radimo na jesen, ali to ne znači da ima puno manje posla oko svega.
Rezultate i fotogaleriju pogledajte na stranicama natjecanja.

06 ožujka 2010

Kako živi jedan veliki klub

Prije par dana jedan događaj me malo potaknuo na razmišljanje o tome kako živi i opstaje jedan veliki klub. Starije generacije orijentacista bile su svjedoci nastajanja i propadanja klubova. Neki od njih dosegli su visoke standarde, imali impozantan broj članova i rezultata, ali na kraju bi nestali ili se sveli na šačicu natjecatelja.
Iz osobnog iskustva znam da voditi 15 ili 20 natjecatelja na trku nije niti blizu onome kada se morate brinuti o njih 50. Vihor je prošle godine imao registrirano blizu 70 natjecatelja, a još 10 ili 12 nije bilo registrirano. Velika brojka koja naravno nije istovremeno nikada bila na natjecanju, ali kroz sezonu se ta brojka konstantno vrtila oko brojke 30-40. Da bi svi ti ljudi došli na trku nerijetko je trebalo poslati hrpu obavijesti, podsjetnika, a da ne kažem i okrenuti veliki broj telefona. Svaka čast redovitima, ali dobar dio uvijek kasni sa prijavom ili jednostavno čeka da ga netko nazove i pita. Tako je sve moglo funkcionirati dok je bio manji broj ljudi, ali kada klub preraste određenu brojku članovi moraju shvatiti da se od njih očekuje barem minimum napora da odrade svoju prijavu na vrijeme, da dođu na vrijeme na trku i da pogledaju obavijesti i startne liste. To za njih više ne može odrađivati jedna osoba. Srećom Jasminka u klubu ima visoki prag tolerancije, pa na dan trke ne "ispali" zbog kasnih dolazaka, ali nije lako ako vodite sve skupa,  morate startati na početku, a oni "lagodni" dolaze u zadnji čas pred svoj start. Treba imati ipak malo obzira prema onima koji se brinu za tebe. Startnine su naravno uvijek bile nešto što je problem sakupiti. Nisu ljudi škrti ili da nemaju, nego su jednostavno nemarni. Klub za njih plati sve troškove koji kada imate puno članova iznose i preko 2000 kuna, pa kada se tome dodaju i dvije trke u danu ili četri-petu vikendu ti troškovi prelaze i mogućnosti bogatijih klubova. Naš klub funkcionira na  samostalnom plaćanju startnina za seniore. Juniorima pomažemo koliko možemo, ali ako i ti seniori ne pokriju svoje troškove cijela koncepcija pada u vodu. Dođe to na nulu nakon nekog vremena, ali treba pregrmiti trku. Da i to je sastavni dio vođenja kluba. U to spadaju i obveze otvaranja prostorija kluba svaki tjedan u točno vrijeme koliko je to moguće, u to spadaju plaćanja participacija i članarina Savezu, skupljanje Domovnica, potvrda o lječničkim pregledima, vođenje financija, članarina, obnavljanje opreme, organizacija tečajeva, škola, utrka, iznajmljivanje čipova i kompasa. Lista je podugačka i naravno da jedan čovjek sve to ne može sam raditi. Naš klub srećom ima izvrsnih volontera koji uskaču kada treba. Neki vuku više, neki manje. Kako tko može i kada može. Nadopunjujemo se i pomažemo. Da nema tih uskakanja bojim se da bi i mi morali  smanjiti naše apetite. I onda na kraju neki članovi kažu da na trci nisu dobili ovo ili ono i to malo pogodi one koji rade i odrađuju stvari za njih. Srećom toga ima jako malo i svi mi moramo biti zahvalni kada netko odradi posao za koji treba uložiti svog truda i vremena da bi nam bilo lijepo na trkama.

Nažalost moram priznati da mi ponekad fali ono opušteno čakulanje prije start ili poslije trke koje smo si mogli priuštiti kada je klub bio šesti u kupu, kada nas je bilo 10 ili 15. Danas je to nemoguće jer članovi trebaju zadužiti i vratiti kompase, čipove, dobiti opise... No ne žalim, to je cijena uspjeha jednog kluba. Nadam se samo da kada se malo umorimo da će biti onih sa puno novih ideja i da će puni energije i entuzijazma  nastaviti tamo gdje smo mi stali.

A danas je bio još jedan od treninga, hladan i težak. Odradili smo ga iako nešto slabije nego prošli puta no ptva trka je pred vratima. Vidjeti ćemo jesmo li nešto napredovali.

05 ožujka 2010

Hrvatski SCOOL

Dugo sam si razmišljao kako uopće opisati jučerašnji dan. Počelo je sve malo iza 6 ujutro buđenjem, a završilo iza ponoći. U međuvremenu mogu slobodno reći da su na neki način ostvareni dugo priželjkivani projekti. Stvari koje se koturaju godinama i na koje je utrošeno stotine sata rada jučer su poprimile konkretniju dimenziju. No krenimo redom.

Crvenkapica je u završnoj fazi, sve staze su pripremljene i danas odlaze u tisak. Oni koji se boje dužine možemo reći da niti jedna staza nije duža od nekih 1500 metara. No ima ih nekoliko koje treba obići. I to od kratkih 500 metara na više. Još da nas i vrijeme posluži i svi zadovoljni.

Nakon što je to završeno, iz tiskare je javljeno da su novi priručnici gotovi i da ih možemo preuzeti. Sedmo izdanje tiskano je ovaj puta u svom najboljem vanjskom omotu i sada to izgleda onako kako treba. Još ćemo mi to uređivati i nadopunjavati, ali sada i službeno možemo reći da je to prva tiskana publikacija u Hrvatskoj koja obuhvaća orijentacijski sport kao takav. Jedan moj dobar prijatelj za svoju knjigu dobio je epitet od bolje polovice "Your fucking book" zbog obima posla koji se protegao od zacrtanih nekoliko mjeseci do pune dvije godine pripreme. Naša publikacija priprema se već sedam-osam godina i utrošeno je stvarno puno vremena, a srećom Ivana je isto autor pa epitet priručniku možemo dati samo zajednički.

I kada sam već trebao polako misliti na tečaj koji nam je također jučer krenuo još se u raspored ubacila Skupština ZŠS-a. Besparica je učinila svoje i od Skupštine koja je obično završavala za pola sata u lijepoj i mirnoj atmosferi pretvorila se u stalno provociranje pojedinaca. Znam da stvari nisu idealne, ali neke stvari su se mogle riješiti puno prije normalnim sportskim dijalogom. Sa skupštine sam doslovce istrčao kako bi stigao na početak tečaja u klubu.

Krenulo je lagano i desetak minuta prije početka bilo je prisutno petnaestak osoba. Pred-prijave su pokazivale brojku od trideset ljudi sa čime bi bili ekstra zadovoljni,  ali ono što se dogodilo bilo je vrlo ugodno iznenađenje. Dvorana se napunila do vrha i na popisu se našlo 43 imena, a još se desetak osoba ispričalo da ne može doći. Stvarno super i drago mi je da je to tako jer je voditi školu sa toliko ljudi vrlo motivirajuće.

I šečer na kraju. Kada smo prije nekoliko godina bili u Švicarskoj i ostvarili kontakte sa realizatorima njihovog SCOOL programa (orijentacije u školama) osnovna ideja je bila kako to provesti u našoj sredini. Od onda do danas održali smo cijeli niz predavanja profesorima TZK i geografije, ali niti u jednoj sredini to nije stvarno zaživjelo na način kako smo mi to željeli. Jučer je napravljen i povijesni iskorak u tom smjeru zahvaljujući Sanji i Ivici koji su paralelno sa našim tečajem pokrenuli i tečaj u OŠ "Ivan Goran Kovačić". I ne samo da je tečaj pokrenut, već je prvo predavanje izgledalo onako kako smo priželjkivali. Za djecu su suhoparna predavanja sa puno informacija nemotivirajuća pa je stvar okrenuta naopačke i interakcijom rada sa predavačem, praktičnim vježbama u učionici, kontrolama i karatama učionice postignut je efekt dinamike i zanimljivosti onoga što se predaje. Dakle da ne duljim, četrnaest odvažnih jučer je moglo uživati u izvrsnom predavanju, a vjerujem da će se glasovi  brzo proširiti i da će još pokoje dijete doći na Sanjin tečaj.

Kada sve zbrojimo i oduzmemo krenuli smo sa ukupno 57 osoba na tečaju. Treba sada uložiti puno truda i rada da nastavimo u dobrom smjeru i da orijentacija dobije nove članove koji će nam dolaziti i na natjecanja nakon što završe tečaj. Umorni smo, ali zadovoljni.

03 ožujka 2010

Crvenkapica stiže

Još je nekoliko dana do Crvenkapice. Prijave su stigle i nastupiti će dvadesetak ekipa. Očito je malo rano, pa se nisu svi razbudili, a niti prognoza nam baš ne ide na ruku. No bilo, kako bilo oni koji su se prijavili imati će priliku nastupiti na zgodnoj trening trkici. Čekaonice ovaj puta ne bi trebale biti problem jer se prva nalazi vrlo brzo nakon starta, a druga u neposrednoj blizini cilja pa će se moći nešto i obući ako baš netko jako kasni. Doduše na drugoj čekaonici biti će dodatni zadaci za one koji dođu prvi pa nema hlađenja. O svemu više dan-dva prije trke.
Doreambulirali smo dobar dio Dolja. Iako smo u početku htijeli koristiti kartu Dolina grobova koju je napravio za preciznu orijentaciju Ivo, a čak nam ju je i ustupio došli smo do zaključka da nam to ne odgovara jer je njegova karta napravljena isključivo uz puteve tako da smo se pouzdali u vlastite snage čiji rezultat ćete vidjeti na trci. Napravili smo koliko smo mogli u zadnjih par tjedana kada je okopnio snijeg i ne izgleda loše. Uz malo dorade možda kandidiramo teren i za nešto ozbiljnije stvari.
Ako se netko predomislio još danas ću primati prijave bez problema, a od sutra više ne garantiram za startna mjesta. Vacanata neće biti puno tako da ne računajte previše na tu opciju.

Zatvorene su prijave i za Lipicu. Brojka se na kraju popela na skoro 800 natjecatelja. Iz Hrvatske je prijavljeno 60tak osoba. Nije loše, više nego lani, a opet moglo bi i bolje. Eto nadamo se da će nove škole regrutirati i ponešto novih članova i natjecatelja. Raspise su objavili Vihor, Kapela i Maksimir i sve počinju ovaj tjedan. koliko se tko angažirao oko privlačenja ljudi, najava u medijima i kontaktirao škole vidjeti će se. Vihor ove godine radi dvije škole istovremeno, jednu za odrasle u prostorijama kluba i jednu za osnovnoškolce u prostorijama osnovne škole. Sigurni smo da za sada krećemo sa brojkom od 25 predprijava odraslih i dvadestak predprijava školaraca. Ako do Kapeline trke izdrži više od pola napravili smo dobar potez.

02 ožujka 2010

Uz Chopina na trening

Kulturno uzdizanje svakako je potreba svakog čovjeka i povremeno treba napraviti iskorak i u dijelove koje možda nikada ili rijetko vidi, prati i upražnjava. Jučerašnji dan bio je rezerviran za Chopina. 



Koncertna direkcija Zagreb u suradnji s Veleposlanstvom Republike Poljske u Republici Hrvatskoj i Gradskim uredom Varšave u KD Vatroslava Lisinskog organizirala je gala koncert povodom 200 obljetnice Chopinova rođenja. Koncert je uključivao nastupe eminentnih poljskih glazbenika i plesača koji su u klasičnoj, jazz i rock interpretaciji izveli najpoznatija Chopinova djela, između ostalog, improvizacije na Chopinove teme u izvođenju proslavljenog jazz pijanista Leszeka Mozdzera, Nokturno u Es-duru, Preludij u e-molu, Preludij u A-duru, Polonezu u A-duru i Polonezu u As-duru (Herojska). Ispunjena dvorana Vatroslava Lisinskog sa oduševljenjem je pratila promjene po fazama. Meni, a vjerujem i ostalom dijelu mlađe publike najzanimljiviji dio bio je rock interpretacija Chopinovih dijela, dok je klasični dio bio ipak malo monoton, ali opet poseban. Srednji dio koncerta u kojem je pijanist Modzer odsvirao nekoliko vrsnih skladbi podsjetio me na našeg Maksima Mrvicu, ali ipak ne toliko virtuozno. Plesna skupina koja je pratila rock izvedbu u nekim trenucima bila je smiješna do boli, ali s obzirom na ozbiljnost koncerta nismo baš mogli iskazati sve emocije :). Svakako je vrijedilo pogledati koncert, a prisustvo novo izabranog predsjednika Hrvatske g. Josipovića dalo je dodatni glamur svemu skupa.


Danas ujutro preduhitrili smo kišu i odradili lagani šumski trening taman toliko da se razbudimo. Crvenkapica samo što nije. Rok za prijave je danas pa ne zaboravite poslati prijavu. Biti će brzo i dinamično, ne predugačko, a biti će i neka potrakičana staza za početnike.