07 srpnja 2009

MATJAŽ PRVI U CILJU!!!!

Tue Jul 7 12:34:01 2009
PosAthleteNationFinish Time
001 STANFEL Matja~CRO 1:24:37
002 RUTTENBORG VegardNOR 1:24:38
003 RINGOT MathieuFRA 1:25:21
004 LYSELL JerkerSWE 1:25:41
005 JOHANSSON KalleSWE 1:29:19
006 LIUKKONEN KalleFIN 1:30:46
007 HODKINSON PeterGBR 1:31:19
008 PRUNSCHE ChristophGER 1:33:30
009 PETRZELA JanCZE 1:34:01
010 HALLIDAY MattGBR 1:34:50
011 HOHL ChristianSUI 1:37:54
012 STRALTSOU VasiliBLR 1:39:53
013 FUMEY ClementFRA 1:42:12
014 FAGG CallumAUS 1:45:55
015 ABDERRAMÁN ELENA NabilESP 1:46:00
016 MAJLÁTH MartinSVK 1:51:30
017 HARVEY JourdanNZL 1:56:28
018 WILLIAMS JohnUSA 1:57:07
019 MEGA FIGUEIREDO JoãoPOR 2:01:30
Showing 1 to 19 of 19 entries

Matjaž radi pomutnju na JWOC-u


Teški uvjeti na stazi u Italiji izgleda odgovaraju Matjažu. Magla i ružno vrijeme, a Matjaž leti. Prvi prolaz nije radio kada je protrčao, na drugom prolazu je bio drugi, a na trećem preuzima vodstvo!!! Upravo javljaju da je počela i kiša. Kao što rekoh uvjete je najbolje procijeniti na samom mjestu i rani start je ipak bio prava odluka. Držimo se svi skupa i navijamo za zadnji dio da Matjaž izdrži do kraja u svojoj brzini :) Na live blogu ljudi komentiraju da Šveđanin iza njega ima slabo vrijeme, a mi znamo da nije stvar u slabom Švedu već u dobrom Matjažu.

Doduše favoriti još nisu niti startali, ali i ovo je veliki uspjeh. Upravo javljaju da Norvežanin WESTERGÅRD Morten Jarvis uvjerljivo vodi na drugom prolazu (5 minuta ispred Matjaža)

Odmor ?!?


Ponedjeljak, dan nakon vikenda, trke i sl. obično se piše kao dan odmora ili laganog istrčavanja. U našem slučaju to ne vrijedi. Krešo nije imao milosti. Krenulo je laganim zagrijavanjem od cca. 3km, pa je prešao na seriju vježbi snage sa šest radnih mjesta, pa onda još jedna serija i kada smo svi očekivali rastezanje, uslijedila je još jedna serija. Sveukupno 3 serije, 18 vježbi i preko 300 ponavljanja. E, a to nije sve. Napravili smo i istezanja, a onda još 3 duža intervala. Sve u svemu izmoždio me, a mislim i druge. Kao što je netko nekad davno rekao: "Sve što nas ne ubije, nas ojača!".

Negdje u intervalu između treninga i odlaska u goste počele su stizati i prve informacije sa Svjetskog juniorskog prvenstva. Juniori su dali sve od sebe. Trudili su se biti najbolji što mogu, a neki su i izgorili u toj priči. Najviše se naravno očekivalo od Matjaža koji je platio danak "Croatia opena" kako smo i pretpostavljali. Krenuo je izvrsno, bio među prvih deset na prvom prolazu i na kraju potonuo na 115. mjesto. Šteta silnog truda kroz godinu. No dobro mlad je i ima još vremena za njega, a uostalom sada kada je konačno u Italiji ima još srednje i duge staze za popravak dojma. Držimo palčeve za dobar plasman, jer ga je zavrijedio. Matija nam je 140., Mario 147., a Andrej 153. Barbara i Iva smjestile su se na 109. i 115. mjesto.

Danas Matjaž starta rano na klasici. Moj izbor bi ipak bila kasnija startna grupa, jer će biti više putića i kozjih stazica na terenu, a i kvalitetniji natjecatelji su oko njega, a da ne kažemo da ima i više vremena za odmor i jutarnju proceduru. No dobro to su sve detalji koje oni ipak bolje znaju na licu mjesta i šta im odgovara. Prognoza vremena nije bajna i koliko vidim cijeli tjedan bi trebalo biti vrlo promjenjivo sa kišom.

06 srpnja 2009

Croatia open



Definitivno možemo reći da je prvi dio sezone u Hrvatskoj završio jučer trkom u Delnicama. Po viđenom bolje bi pristajalo to ipak zadnjoj utrci u Lokvama, jer na "Croatia openu" Hrvati definitivno nisu bili kod kuće. Sve obavijesti, pozivi, bilteni, web stranice i sl. bilo je na engleskom što je naravno pohvalno za strance, ali za domaće natjecatelje pomalo omalovažavajuće. O startnim listama bolje da ne trošim riječi, jer kada organizator stavi liste van ikakvih pravila HOS-a, sa startnim intervalima koji ne odgovaraju klasici i nositeljima, a na prigovor odgovara sa: "Žalite se kome hoćete", šta da više pričamo o tome. Koliko se ugodno osjećaju Hrvati na toj trci dovoljno govori brojnost koja je bila najmanja do sada od svih trka za Kup Hrvatske.

Što se same trke tiče pohodili su je respektabilne brojke stranaca i orijentacijskih veličina, bilo je tu i nama dragih prijatelja iz Finske, Češke, Austrije... rekli bi jedna lijepa konkurencija.

U petak smo bili u Fužinama na sprintu. Prožvakana Alenova karta "Purga" koja je u nekim svojim djelovima vrlo diskutabilna, a i nije crtana po ISSOMU što je uvjet za WRE sprint trke. Alen ipak danas crta puno bolje karte i šteta da nije karta dorađena za ovo natjecanje. Dionica 3-4 u muškoj eliti stvarala je mnogima probleme, a tu kontrolu tražile su i mnoge djevojke. Vjerojatno će se sve vidjeti na prolaznim vremenima kada ih objavi organizator. Srećom nisam bio u toj skupini i šumski dio sprinta odradio sam bez grešaka. Po gradu jurnjava, neki preskaču "neprelazne zidove", trče kroz privatna dvorišta, ali kako kažu ne zbog namjere, već zbog krive interpretacije karte. Do 21. Kt (zadnje) bio sam uglavnom zadovoljan sa otrčanim, a onda je uslijedio "blackout". Gubitak preko 20 sekundi na utrčavanju u cilj, jer sam stao na zadnjoj i jednostavno se odmarao. Spasio me povik navijača :) No sve, u svemu nije bilo loše. Svi Hrvati iza mene (sitno, ali slatko), preko 900 bodova za WRE što već dugo nisam dobio i jedan dobar trening.
Subotu smo odradili na moru i preskočili smo Crni lug. Prošle godine Crni lug je bio čisti promašaj. Na prekrasnom terenu napravljena je trka po livadama i gustišima, a pravi dio u kamenju je ostavljen valjda za ovu godinu. Moj prijatelj Paco koji ocjenjuje naše trke i realno gleda to iz perspektive osobe sa vrlo velikim međunarodnim iskustvom, kaže da su ove godine staze bile daleko bolje.
Da se vratimo onda opet na nedjelju. Malu brojku Hrvata popunili su oni koji su došli na Kup utrku. Oznaka za mjesto okupljanja nije bilo (kao da su svi već bili), ali to je ionako manje važno. Startne liste kao što je već rečeno totalno u "banani". Zgodna stvarčica su bile karte za zagrijavanje. Doduše nisam je iskoristio i to je možda bila greška. Startao sam naravno među zadnjima, a Ivana prva kako to obično biva. Vinka starta 3 minute iza nje, a Antonija 3 minute ispred nje. Morati ću napraviti neku analizu da vidim kolika je vjerojatnost da se takva lista slučajno "generira" po n-ti put. Iza mene na listi je samo Perko i to je to. Taktika je ovaj puta bila da idem probati krenuti nešto jače, jer sam vidio da na trkama uglavnom gubim vrijeme u prvom dijelu staze.

Pokušaj je propao već na prvoj. Krivo sam interpretirao jedno raskršće, pa onda ponikvu....i ode 4-5 minuta u vjetar, a još nisam perforirao niti prvu. Kada sam se konačno relocirao i došao do KT vidim Perka koji je očito već neko vrijeme isto tu i traži kontrolu. Dakle, ne samo da me stigao 3 minute već i presigao. Druga u zelenjavi i oprezno bez problema, a treću opet pojačavam i ništa. Zelena šrafura, probijanje i ode još jedna minuta. Slijedi kontrola za Ž12 po putu, pa onda na petu opet u zeleno. Perko je stalno u blizini i pokušavam se malo odlijepiti, ali po dolasku u kružnicu opet radim grešku. Ode još minuta-dvije. Relociram se, perforiram i vidim Perka u daljini kako već odlazi na slijedeću. On polako, ali sigurno, a ja brzo i nikako. Do pete kontrole izgubio sam po mojoj procijeni više od 8 minuta što je loše. Odlučujem se za sigurno i mijenjam taktiku: sporije i sigurnije. Na šestu stižem Perka i prelazim ga prema sedmoj. Od tamo trčim skoro do cilja da u šumi nema žive duše. Na neki način čisti gušt. Počeo sam pikati kontrole bez problema, a snage nije nedostajalo. Na cilju štoperica kaže 92 minute. Moglo se dakle oko 80 da sam išao pametnije. Iz rezultata vidim da su i ostali (osim Klobe koji nas je rasturio) imali nekih grešaka. Edi, Vedran i ja stisnuli smo se u 35 sekundi. Još malo iza je i Lino.

Sve u svemu moglo je i bolje, ali valjda je i mjerilo učinilo svoje. Dugo nismo trčali na 1:15000 pa se trebalo malo priviknuti na sitne detalje i daljine. Upravo na startu se jedna gospođa iz Švedske malo požalila kako ne vidi sve te sitne detalje, a nije niti čudo jer se kod njih posebna pažnja posvećuje i veteranima i karte se prilagođavaju u drugo mjerilo radi preglednosti. Drugi gospodin se pak vratio nazad sa pomaknutim kružnicama na karti pa je jadan tražio kontrole gdje ih nije bilo... Bilo je svega. Iduće godine "Croatia open" ide u petodnevnoj varijanti. Kako je krenulo biti će to lijepa trka za strance, a mi ćemo pohoditi neke druge trke u to vrijeme. Karte i tereni su svi već viđeni, ali zanimljivi. Konačno je opet i Lividraga u planu trka.

Juniori danas trče svoju prvu trku na Svjetskom prvenstvu. Jučer je bilo otvorenje na kojem su naši bili u malo okrnjenom broju, jer su članovi Risa morali raditi na trci pa su im se pridružili tek tijekom večeri. Prijenos ide u živo od 15:00 sati na stranicama natjecanja pa tko voli neka se prikopča. Link. Na današnjoj slici možete vidjeti naše u svečanom mimohodu koji je održan jučer u Italiji.

03 srpnja 2009

Sastanaci



Četvrtak je nekako dan za sastanke. Stalno su u programu. Jučer dva, ali srećom na istom mjestu u različito vrijeme. Izvršni odbor HOS-a radi punom parom i moram priznati da je atmosfera daleko opuštenija i sve odluke se donose bez puno diskusije i natezanja. Protresli smo reprezentativne aktivnosti, kategorizaciju za 2010, financijski plan sa rebalansom, proglašenje Kupova i temu godišnje Skupštine. Bilo je riječi i o povjerenstvu za karte te povjerenstvu za nagrade, odnosno priznanja. Sve u svemu zaključke ćete saznati uskoro po objavljivanju zapisnika na stranicama HOS-a.

Drugi sastanak protekao je u još opuštenijoj atmosferi. Zadnji klupski sastanak prije ljetne pauze pohodilo je samo nekoliko članova radi dogovora za vikend u Gorskom kotaru. Nakon toga dijela uslijedile su i završne pripreme za "ISAR" - pustolovnu trku na kojoj sudjelujemo kao suorganizatori na obradi podataka. Jasminka to rješava vrlo efikasno i svaka joj čast. Čak smo i problem sa više od 40 kontrola riješili, a da se staza ne krati i da se ne moraju micati kontrole i još će sve stati na SI čip od 30 mjesta. Pravi magic :)

Trenutak povijesti na blogu opet je posvećen juniorima, jer oni su ti koji sutra kreću na JWOC. Alen je preuzeo zadnju opremu i informacije i biti će im mama i tata u Italiji, a današnje slikice su upravo iz Italije 1993. i Danske 1995.

02 srpnja 2009

Ipak kiša




Jučerašnji trening po kiši bio je čisto osvježavajući i ugodan. zagrijavanje, sprintevi, poskovi, rastezanje, tempo trening. Sve skupa oko 90 minuta rada. Ekipa standardna, Krešo, Ivana, Helena, Vladimir, Iva i Mario. Tempo trening sam iskoristio za mekšu podlogu pa sam dobar dio trčao po travi i ispod nasipa. Pravi gušt uz kapljice znoja i kiše.

Iva i Mario odradili su zadnji trening sa nama prije odlaska na JWOC. Nadamo se solidnim rezultatima i ponajprije jednim velikim iskustvom koje će steći. A koliko Vas se sjeća Juraja Stanića, Jelene Telišman, Sandra Ruotola, Kristiana Korpera, Gorana Švračića, Saše Glagolić, Ivana Puneka, Danijela Fabijanića i ostalih koji su nekad davno branili boje Hrvatske na juniorskim prvenstvima. Šteta da ih više nema u našim sportskim krugovima, ali nadamo se ipak da da će se jednog dana vratiti sa svojim klincima.
A na današnjim slikama ekipa sa povijesnog prvog JWOC-a u Švedskoj1990. Godinu dana kasnije uslijedilo je i prvo nošenja hrvatskih obilježja na JWOC-u u Berlinu 1991.

01 srpnja 2009

JWOC 2009


Još je nekoliko dana do Svjetskog juniorskog prvenstva u orijentacijskom trčanju i Italiji. Hrvatska konačno opet ima ekipu na prvenstvu. Tri juniora i dvije juniorke pokušati će napraviti najbolje što mogu. Realno gledajući Matjaž je taj koji bi mogao ostvariti i zapaženiji rezultat, a ostali će skupljati dragocijeno iskustvo za godine koje dolaze.
Davne 1989. na neslužbenom Svjetskom juniorskom prvenstvu u Austriji za reprezentaciju Jugoslavije nastupali smo Tomo i ja uz Lenu Marion, Andreju Anžur i Aleša Poljanšeka. Neka iskustva sa tih trka još i dan-danas pamtim. Godinu dana kasnije na 1. Svjetskom juniorskom prvenstvu u Švedskoj na dalekom sjeveru blizu polarne obratnice jugo-reprezentaciju opet su sačinjavali Slovenci i Hrvati. Hrvatske boje branili smo Eva i ja. Eva je tamo ostvarila impresivni rezultat s obzirom na naše iskustvo trčanja po Skandinavskim terenima, a ja sam muku mučio doći do cilja na karti na kojoj je bio sam jedan, jedini put. Bliski susret sa Sobom visine barem 2 metra negdje u šumi i Karlo i Eva sami u ciljnom prostoru dok sam utrčavao te neumorni organizator koji je tražio da ucrtam svaki dijelić gubljenja nakon utrčavanja obilježili su to Svjetsko prvenstvo. Već tjedan dana kasnije na O-ringenu puno bolja priča, jedno 6.mjesto svakako je bio dobar motiv za dalje. Mislim da sam to ljeto sakupio više od 20 trka.
Zaredala su nakon toga juniorska prvenstva, dočekali smo i neovisnost Hrvatske, prvi službeni nastup Hrvata u Finskoj 1992. (broj 1 na štafeti na JWOC-u :), A-finala Perice Delića i Ane Ješovnik, ali i razočarenja diskvalifikacijama Salopeka čak dva puta na JWOC-u u Italiji, povredom Perka u Danskoj 1995...
Mijenjali su se članovi reprezentacije, voditelji i rezultati. Bilo je boljih i lošijih dana. Nažalost jedino prvenstvo na kojem Hrvati nisu bili bilo je ono u Australiji prije dvije godine. Eto ove godine krećemo iz početka, nadamo se sa novom generacijom koja će nastaviti sa tradicijom nastupanja i nadamo se dobrim rezultatima kao uvod u seniorsku karijeru koja ih čeka.

Što se sadašnjosti tiče, jučer sam odradio vježbe snage s tačkama (vidim da Vedranu to dobro ide pa ga kopiram), a danas na nasipu nas čeka Krešo. Na programu je barem 9 km uz vježbe snage. Kiše valjda ne bude, a sparina će nas malo mučiti.

Na današnjoj slici juniori koji danas vladaju seniorskom konkurencijom na JWOC-u u Miskolcu, na terenu koji će ove godine pohoditi kao članovi seniorske reprezentacije.