31 svibnja 2010

Plitvice 2010

Srećom izbjegli smo današnji potop. Jučer nas je vrijeme poslužilo i bilo je ugodno za trčanje, no krenimo redom. U subotu ujutro krenuli smo već prema Plitvicama. Kao i prošle godine dali smo si vremena da malo prošećemo po jezerima. Prošle godine smo odradili donja jezera i veliki slap, a ove godine gornja jezera. I vrijedilo je. Stvarno se može reći da su Plitvička jezera jedinstvena u Svijetu i vrijedi ih doživjeti. Tri-četri sata šetnje nije baš odmor pred trku, ali eto neke stvari treba gledati i s druge strane. Krenuli smo po prekrasnom sunčanom danu da bi kraj šetnje dočekali u prolomu oblaka. Srećom imali smo sve potrebno za obući, ali povratak pješice do Mukinja u našu kuću ipak je bio predug da ostanemo suhi. Srećom topli tuš, sobica, kuhinja i čajek liječi sve. Slijedeći zadatak biti će nam obilazak jezera zimi.

Nedjeljno jutro osvanulo je kristalno čisto. Vedro nebo, ugodna temperatura, cilj u blizini. Čak se i jedna kontrola vidjela s prozora kuće. Skupilo se na cilju nešto više od stotinu ljudi i prava je šteta da nije bilo više natjecatelja. Vjerujem da je ovo natjecanje dvodnevno i uz malo reklame u dobrom terminu sigurno bi privuklo i veći broj natjecatelja iz inozemstva. Pogotovo kada je karta ušla u uži izbor za "101 svjetsku kartu na kojoj treba trčati prije nego umreš." Moje prognoze oko vremena pobjednika su se ostvarile. Matjaž nas je deklasirao u domaćem kraškom okruženju. Vidi se da mu kamenje leži. Iako sam treći u ukupnom plasmanu nije to rezultat za hvaljenje. U gruboj procijeni većih grešaka nabrojao sam čak 24 minute gubljenja što je previše čak i za Plitvice. I možda bi sve to još nekako i prihvatio da nisam upao u crnu rupu. Šta se tamo dogodilo ne znam niti sam. Mala utjeha mi može biti da nas se na tom dijelu sakupilo cijelo čudo, a kako čujem i Edi je na istom mjestu bio van karte, odnosno na rubu. Vedranova analiza također pokazuje grešku na tom dijelu. Ne znam niti sam. Kontrola je bila na svom mjestu i to je neosporno, ali kao da tamo nešto odvlači ljude u pogrešnom smjeru. No to su Plitvice i teško je reći da je nešto krivo, ako nisi sto posto siguran šta si radio. U svakom slučaju elitna staza je bila tehnički dobra i dovoljno teška. Iznenadila me M12 staza koja je u prvom dijelu bila dosta zahtjevna. Doduše sve je bilo po livadama, pa su klinci srećom sa uspjehom savladali i taj dio staze. Kako me ove godine krenulo ozlijeđivanje, ovoga puta uspio sam se izvući samo sa malim ogrebotinama i to je dobro. Što se SI-a tiče svi znate da nije funkcionirao kako treba. Ne znam da li me to omelo u koncentraciji, ali pomoglo svakako nije. Pogotovo u situaciji kada želiš brzo perforirati i nestati. Rekli bi "shit happens", a to je još jedna stvar koju bi trebalo otkriti o čemu je riječ da organizatori znaju u budućnosti pripaziti. Baterije?! Malo čudno da su sve stare stanice na isti način u istom trenutku otišle. Sve skupa čudno.

Par sati nakon trke opet smo stajali na startu. Ovoga puta na kvalifikacijama za preciznu reprezentaciju. Ivica, Ivo i Zdenko pripremili su staze koje su bile nešto zahtjevnije, jer se nisu morali držati pravila da po stazi moraju moći proći i osobe sa invaliditetom. Samim time moglo se kretati i po putevima koji se inače ne koriste. Kao i kod trčanja Plitvice su sigurno jedan od najtežih terena za preciznu orijentaciju. Nažalost i ovdje imamo osnovni problem da je karta prvenstveno rađena za "foot orienteering" tako da simboli koji zadovoljavaju trkače nisu baš u 1:5000 super točni.
Počelo je katastrofično. Totalno dekoncentriran uletio sam na vremenske kontrole na kojima se nisam uspio sastaviti sa kartom. Gledam u teren i ne mogu ga preslikati na kartu koju držim. Grmlje, drveće...apsolutno ništa mi ne štima. Na kraju lupim bez veze i odmah sam znao da su obje krive. U tom raspoloženju krenuo sam na onaj ljepši dio precizne. Kako sam znao da sam fulao vremenske na ovom dijelu je bilo bitno pokušati odgovoriti što je veći broj točnih kontrola. Moram priznati da za neke kontrole nisam baš bio siguran jer se jednostavno detalji nisu vidjeli pa sam odokativno pogodio :) Doduše neke sam i fulao. Na kraju od petanest kontrola na terenu, trinaest točnih odgovora. Jedino je Jasminka u ukupnom scoru imala više. Završili smo sa svime oko 19:00 sati.
Bio je to dugi dan. I taman kada smo krenuli prema Zagrebu počela je kiša. Rekli bi, bolje nije moglo. O preciznoj ćemo još malo diskutirati sa postavljačima da vidimo šta je moglo drugačije i bolje, šta je bilo dobro, a što loše. Meni svakako vremenske nisu odgovarale, ali o tome u četri, šest, sedam čiju ;))

28 svibnja 2010

Sajam mogućnosti


Na tradicionalnom "Sajmu mogućnosti" koji se održava svake godine u okviru policijske akademije okupi se više stotina djece iz osnovnih škola područja Centar i Maksimir. Program i prijevoz osigurava MUP i klubovi sa područja grada. Ovo je bio i treći puta da smo predstavljali orijentacijski sport u gradu. Podijeljene su brošure sa adresama zagrebačkih O-klubova, a na štandu se mogla vidjeti mala izložba školskih orijentacijskih karata iz Zagreba. Između tih karata našla se i najnovija karta OŠ Ivana Gorana Kovačića koja je nekako privukla i najviše pažnje jer je veliki dio učenika te škole bio i prisutan na sajmu pa su pokazivali gdje su trčali. 
Osim orijentacije na sajmu su bili prisutni i izlagači - streličari, modelari, padobranici, hokejaši na travi, mažoretkinje, slikari... Ove godine već je Kapela predstavljala svoj klub na sličnom sajmu, tako da svakako treba biti prisutan što je više moguće na svim predstavljanjima udruga i slobodnih aktivnosti.

Iako je djecu teško privući na ovakvom sajmu na duži period već osnovna informacija dobar je potez jer nikada se ne zna kada će se netko od njih sjetiti da bi se probao priključiti. Za ovakve manifestacije idealna je ruska inačica mikro-orijentacije i tko zna možda već iduće godine pripremimo nešto takvo. Ideja postoji, samo treba naći vremena za realizaciju.

Osim mene na štandu je bio i Damir Klobučarić koji je pomagao kod odgovaranja na pitanja znatiželjne djece. Ovaj sajam ima veliki potencijal i ideja je izvrsna samo još fali malo koordinacije sa udrugama. Pravovremeno objavljivanje datuma pomoglo bi svima, a mogle bi se realizirati i kompleksnije stvari od samog predstavaljanja sporta. Želju za aktivnosti koju imaju djeca najbolje se moglo vidjeti kod prijava za kros, gađanje iz luka ili kod igranja hokeja. Curice su najviše bile zaokupljene likovnim radionicama i mažoretkinjama, a veseli činjenica da je bilo i djece iz orijentacijskih klubova (Maksimir) koja su se mogla hvaliti da se bave našim sportom.

Malo nazad na Ačkov kup

Jedan zgodan osvrt na trku na Ključić brdu. Bacite pogled na razmišljanja onih koji se tek počinju baviti ovim našim sportom. Link
Hvala Željko na opisu

27 svibnja 2010

Plitvice

Bliži se kraj tjedna. Polako su misli već okrenute prema Plitvicama. Tome je složio nešto preko 7,5km za elitu što znači dobro preko 70 minuta za mene. Vjerojatno ako sve ide koliko toliko u redu oko 90 minuta vrtača i kamenja. Matjaž će biti na zacrtanih 70, a ako bude raspoložen i na 65. Curama predviđam slično vrijeme pobjednika, a ako bude malo manje kamenja s obzirom da je cilj u Mukinjama, možda sve skupa bude i nešto brže. Veselim se teškoj stazi iako znam da ću se u nekom trenutku vjerojatno pitati: Što mi je ovo trebalo?

Nakon trke kratki odmor i slijede kvalifikacije za preciznu reprezentaciju. Prošle godine kvalifikacijska trka mi je dobro legla i skoro pa je bilo 100% točnih odgovora. Ovaj puta čeka nas puno teži izazov. Borba za dva mjesta koja vode u Norvešku nije mala stvar. Vrijedi se potruditi. Iako sam ove godine preciznu dobro odradio u Maruševcu, teško je to reći da je pozitivan predznak jer je tamo mogao svatko pobijediti. U principu kao i uvijek. Pobjednik se odlučuje između 6-7 ljudi ako ne i više i nitko ne može reći da je apsolutni favorit. Pravila skoro svi sada znaju i odlučuju nijanse.

Nadam se samo da će nas vrijeme poslužiti za vikend jer su onda Plitvice stvarno nešto posebno.

26 svibnja 2010

Nova karta i trka u tijeku

U trenucima dok ovo pišem još uvijek se odvija orijentacijsko natjecanje povodom Svjetskog dana sporta u osnovnoj školi Ivana Gorana Kovačića u Zagrebu. Za natjecanje je prijavljeno nešto više od 120 polaznika škole, a podijeljeni su po kategorijama prema razredima. Posebnu kategoriju imaju i nastavnici.
U osam sati pred školom već se sakupio zavidan broj djece koja je čekala na svoju startnu minutu. Prekrasan dan i jutro na Šalati. Sanja suvereno kontrolira startnu proceduru, a brzim trkom često je i na cilju. Klinci trče u okolici škole i osjeća se prava natjecateljska atmosfera. Iako naoko nama iskusnim orijentacistima staze izgledaju lagano, naravno da je dobrim dijelom djeci ovo pravi izazov koji sa oduševljenjem prihvačaju. Dok sam bio tamo nisam vidio niti jedno dijete da se požalilo na nešto. Među trkačima je bilo i pravih talenata koji su već u prvom kontaktu sa kartom znali šta im je činiti. Sprintalo se po igralištu od kontrole do kontrole i zadihani su utrčavali u cilj.


Ova trka zapravo je finale onoga što u toj školi Sanja radi već niz mjeseci. Sve je počelo prošle godine kada je Ivica nacrtao kartu "Vuglec breg" za potrebe izleta i pokazne orijentacije Sanjine škole. Nastavilo se skračenim tečajem orijentacije u prostorijama škole tijekom zime, pa nizom treninga u Maksimiru i na Dotrščini da bi ovo bilo velika završnica pred kraj školske godine. U međuvremenu smo nacrtali i školsku kartu u mjerilu 1:1000 (više Ivana nego ja), plastificirali stotinu karata za školu, a jučer smo i cijeli dan crtali staze na karte. Za najbolje su kupljene medalje i proglašenje će se održati kroz sat-dva na igralištu športskog centra Kozjak.

Projekt orijentacije u školama već dugo se provlači kroz naš rad. Održano je cijeli niz predavanja na nivou Hrvatske i pojedinih županija u kojima smo predstavili sport i način implementacije orijentacije u nastavni program, odnosno školstvo RH. Poglavito su na seminarima prisustvovali nastavnici TZK, ali i geografije. Nakon početnog velikog entuzijazma na većini škola profesori nisu uspijeli napraviti neki sustavniji oblik orijentacijske aktivnosti. Ideja samog projekta je da klubovi ili pojedini orijentacisti daju logističku pomoć u počecima i da se školama naprave karte, ali da profesori sami nakon toga krenu prema učenicima sa svojim idejama i aktivnostima. Potvrdu ovog koncepta dobili smo još 2006. kada smo u Švicarskoj razgovarali sa autorima poznatog  Švicarskog koncepta SCOOL koji je zaživio u večini škola. 

Danas mogu reći da smo barem dijelom ispunili dio željene vizije zahvaljujući velikom entuzijazmu Sanje koja ima viziju, ideju i što je najbitnije to želi i hoće. Naravno velika je podrška i ravnatelj škole koji je prihvatio projekt kao takav.

Nadamo se da će kroz naredni period ova škola biti predvodnik nečega što bi preraslo u masovniji odaziv škola na nivou Zagreba, a i šire.  Uvjeti postoje na večini Hrvatskih škola koje u svom okolišu imaju nekakvo igralište ili prostor u kojem se učenici osjećaju sigurno i zaštičeno od prometa, nepoznatog i sl. Znam da je Međimurje nešto pokušavalo prošlih godina na sličan način, ali za sada još nema većegbroja te djece i na ostalim orijentacijskim utrkama. No već i sama spoznaja da veliki broj ljudi ima informaciju o našem sportu je jedna velika stvar.

25 svibnja 2010

Ponedjeljak na Sljemenu

Već jučer me polako počelo nešto zafrkavati, a danas se osjećam lagano zgaženo. Ne znam da li je to od vikenda ili jučerašnjeg treninga. U subotu smo nakon odrađene dvije trke još odradili i reambulaciju terena, a cijelu nedjelju dovršavali kartu za Dan sporta. Karta je gotova i u tisku je, ali neće vam biti od koristi jer je namijenjena obuci i školi u kojoj se događaju velike pozitivne stvari. O tome sutra.
Da se vratim malo na trening jučer. Prije petnaestak godina kada sam sa Tomicom, Ivom i Ivkom trčao na Sljeme sve je bilo ok do povratka. Duge nizbrdice nisu pogodovale mojim koljenima i na kraju je sve završilo terapijama na Šalati. Izvukao sam pouku iz toga i sve svoje treninge koje radim na brdo pokušavam u povratku svesti na laganini ili na motorizirani prijevoz ako je moguće. Jučer sam odradio jednu od tih opcija (hvala Ivek), a za svaku pohvalu je i Krešina borba sa brdom nakon dva tjedna antibiotika. Nas pet i brdo. Šuma ponedjeljkom na Sljemenu izgleda fantastično, nigdje žive duše, a već se osjeća i ugodnija temperatura za trčanje. Pogled na grad...neopisivo.

Za Plitvice vidim relativno mali broj prijava. Pa nisu se valjda ljudi stvarno preplašili tog terena? Mi i dalje popunjavamo praznine. Ide nas preko 40. što je solidno za trku van Zagreba. Rekli bi da punimo budžet drugih klubova :), a mi jednostavno volimo ići na trke i pokušavamo time zaraziti i druge.

Jedan od klubova koji u zadnje vrijeme stvarno marljivo radi i razvija se je OK "Torpedo". Lazićeva era je davno iza njih i svake sezone vidi se veliki napredak u radu. Preuzeli su primat u Primorsko-goranskoj županiji, povečavaju broj članova, rezultati su sve kvalitetniji, a i trke u njihovoj organizaciji dobile su glavu i rep. Kada smo već kod Rijeke sjećam se zadnjeg prvenstva Hrvatske na Platku daleke 1994. ako se ne varam. U vrijeme prvog starta legendarni Lazo je još imao skoro sve kontrole na cilju i tek je kretao u postavljanje. Tada sam treće mjesto izgubio od Ivka za malih sedam sekundi, a neka od tih imena još dan danas susrećemo na trkama.
Ipak vratimo se Torpedu. Nova web stranica je izašla na vidjelo pa bacite pogled.

24 svibnja 2010

Srebrni

Moram priznati da sam zadovoljan trkom u subotu. Ispalo je kako treba, a kada pogledam malo prolaze bilo je tu i prostora za stepenicu više. No i ovo je super. Matjaž je bio izvrstan, iako sam po prvi puta nakon dugo vremena osjetio da sam u jutarnjoj trci imao i mogućnosti za vrijeme koje je on postigao. Poslijepodne je već neka druga priča. Nedostajalo je snage i koncentracije, a na dvije kontrole izgubio sam po jednu minutu što je za sprint cijela vječnost. Manje greške niti ne računam.

Teren je bio strm što smo znali, mokar i klizav što je bilo za pretpostaviti, ali ljepši od prošlogodišnjeg. Moja prednost je bila što sam startao prvi. Ispred mene nikoga, a iza svi. Ja sam postavljao vrijeme za one koji su startali kasno i mogli su proučiti zadnji dio staze. Kažem prednost jer su to obično otegotne okolnosti, ali ovaj puta strme blatne padine su kasnijim starterima bili pravi tobogani, dok smo mi na početku imali još ponešto lišća u tim dijelovima. I ovaj puta imao sam jedan opaki pad, srećom stradala su samo leđa, a moglo je biti i opakije. Ovako je ostalo ponešto kože na panju koji sam propisno oderao.

Zanimljivo je da sam tek prije starta druge trke u razgovoru skužio da je jutarnja karta bila u drugom mjerilu od onoga što sam ja očekivao. Jest da mi se sve činilo nekako blizu, ali nisam to bio nikako povezao sa mjerilom. Možda da sam poslijepodne trčao u neznanju nebi odmah na prvu izgubio debelo preko minute, a bio sam ispod nje i vidio je. No dobro za propuštenim ne treba žaliti.


Sve u svemu ostvario sam jedan od ciljeva ove sezone. Prošle godine sprint je završio debaklom i plasmanom oko 14. mjesta. Ove godine medalja je u džepu, a idemo dalje tek je početak. Pred nama je duga sezona, a moj fokus su i dalje prvenstva Hrvatske. Prošle godine četvrti na klasici i četvrti na srednjim stazama, a ako se ne varam bili smo četvrti i na štafeti. Eto ako i jedan od tih plasmana popravim napravio sam više od očekivanog. 

Malo mi je žao da nije bilo Edija i Line koji bi sigurno bili dobri, a vjerujem da bi bilo gusto na vrhu, no koga nema...

Kod djevojaka je Ivana opet na starim stazama srebra. Teren na kojem njeni zglobovi nisu baš u prednosti, ipak je donio srebro što je također pomak u odnosu na prošlu godinu. Ovaj puta najbolja je bila Nikolina koja pokazuje iz trke u trku da je sve bolja. Vinka je uz nekoliko grešaka bila tek šesta, a naša Nevija izvrsna,  odmah iza Ivane osvaja broncu.

Iznenađujuće dobar bio je i Ivor koji je Matiji dva puta skinuo skalp. S obzirom na količinu treninga koji radi Ivor je stvarno iznenadio. Svaka čast.

Organizatorima pohvale na trudu, medaljama za obje trke što znači da je i prvenstvo Hrvatske bilo na jednom malo višem nivou i slobodno mogu reći da su ovo bile najljepše medalje u sezoni. Što se koncepcija staza tiče, teško je na ovakvom terenu napraviti nešto posebno i drugačije. Druga staza mi je bila čak tehnički bolje posložena, a ono što bi trebalo izbjegavati je istrčavanje iz koridora u kontra stranu (odnosno kroz koridor). Svakako bi to vrijedilo za drugu trku gdje su sve kategorije išle kontra od koridora.
Za jutarnju trku je izvrsno bilo produžavanje trećeg koridora tako da se nije vidio smjer odlaska sa starta i u zadnjem koridoru je bio mir za koncentraciju. Sve u svemu vrlo solidna trka.

U nedjelju idemo na Plitvice. Lutrija Plitvica uvijek je neizvjesna i nikada ne znaš što te čeka. Mali pad koncentracije i boravak u šumi se produžuje i po nekoliko desetaka minuta. No zato i treba ići na Plitvice. To je trka za hrabre i odvažne i one koji vole staze koje traže upravo ono što naš sport opisuje - orijentaciju. Oni koji ne idu radi težine staza na Pitvice napravili su pogrešnu odluku jer tako nikada ne naučiš prolaziti teške terene.

Rezultati

P.S. - hvala Adi na dobroj slici