10 svibnja 2010

Prošao i Ačkov kup

Eto jutro nakon trke može se reći da smo odradili dobar posao. Stvarno puno ljudi došlo je čestitati na organizaciji, a i na stazama. Neke od njih niti ne poznajem. Nakon dugo vremena prije i za vrijeme održavanja natjecanja u organizaciji nije bilo niti najmanje nervoze. Sve je išlo kao po špagici. Dok smo Paco i ja postavljali kontrole, ekipa je na cilju odradila super posao. Svi šatori su postavljeni, upogonjeni su agregat i računala, ozvučenje, trakice, oznake, liste...U 10:00 kada sam izašao iz šume sve je bilo na svom mjestu. Start je također počeo na vrijeme, a kontrola karata provjeravala je da sve bude u redu i da netko ne dobije krivu kartu. Hvala Bojani i mladim snagama Vihora. Zdenko je u međuvremenu postavio i dječju trku tako da su i oni praktično mogli startati u 11:00.
Na kraju je sve skupa bilo malo manje od 240 startova. Pet posto manje od prijavljenog broja. No i to je solidna brojka za trku. Klasične staze malo su više iscrpile natjecatelje, a eto elitaši su rekli da ih se moglo malo i više cijediti. Namjerno smo malo skratili elitu da se ljudi ne bune da im je teško, a kada ono iznenađenje. No najbolji su najbolji na svim stazama pa je tako Jaka pokazao da je u izvrsnoj formi, a Matjaž mu je bio odmah za petama sa Linom na par sekundi iza sebe. Nažalost Matjaževe prolaze morati ćemo ručno unijeti jer nije ispraznio čip u obje stanice na cilju, ali srećom imamo ih jer su zabilježeni na termalnom printeru koji je služio kao backup.
Sid iz "Ledenog doba" zbunio je neke natjecatelje koji su uvjereni da su bili na pravom mjestu perforirali klasičnu štipaljku na dječjoj kontroli (raskrižje puteva), a njihova prava kontrola nalazila se nekoliko desetaka metara dalje u uvali sa urednom SI stanicom i kodnim brojem. Smješko na stazi pokazao se kao dobra odluka i mnogo je pomogao najmlađima da prođu stazu u dijelovima koji su orijentaciski bili teži i nesigurni. Rekli bi da nismo ništa prepustili slučaju i da su djeca bila zadovoljna.

Dječja trka je iznenađujuće bila dobro posjećena s obzirom na lokaciju trke i šumsko okruženje. Preko šesdeset startova samo su dokaz da treba organizirati dječje trke jer će možda jednog dana ti isti nastupati u velikim kategorijama. Kada sada pogledamo kategorije čak do 16 godina možemo naći natjecatelje koji su svoje prve korake u šumi upravo napravili na dječjim trkama.
Jučer nakon trke nije bilo lasagna, ali Sanja je ipak donijela kiflice koje su nam popunile prazninu do odlaska na zasluženu klupsku večeru. A bome nakon izlaska iz šume sa sakupljanja kontrola i topla juhica je čekala u pripremi. Ivana si je dala truda da me spasi jer prvu hranu uspio sam toga jutra ubaciti tek nakon što je sve krenulo oko podneva.

I kada je i zadnja stvar bila na svom mjestu u skladištu mogli smo si dati oduška i otišli smo u našu stalnu bazu nakon svake trke na pizzu, njoke, salate... Naravno samo oni najizdržljiviji su ostali. Rezultati
Po dolasku kući ne sjećam se da mi je glava pala na jastuk, a već je zvonilo za buđenje i novi radni dan.

08 svibnja 2010

Kontrole su u šumi, a lazanje na cilju

Nekoliko sati nas dijeli od početka Ačkovog puta. Ekipa je danas odradila veliki dio posla. I dok smo Paco i ja krstarili šumom postavljajući stupiće, Ivica, Sanja i Ivor odrađivali su svoj dio posla. Ivica je pokosio pravi autoput od zadnje kontrole do cilja, a bome je pokosio i dobar dio kopriva na dječjoj stazi. Ivor je sagradio mali most, iskrčio zelenjavu za pristup ciljnoj livadi, Sanja potrakičala dječju stazu...

Uglavnom svi skupa smo se naradili. U međuvremenu su Jasminka i Dalibor u gradu isprogramirali sve stanice, naučili nešto i iz Međimurskih problema te smo upogonili i backup na isti način kao što je to riješeno u Varaždisnkim toplicama. Nadamo se samo da nas neće nešto drugo sačekati iza ugla. Prije ulaska u šumu ovoj ekipi u klubu pridružili su se Robi i Ivana T. te cijela obitelj Lovrec i Petra te je ukrcano par stotina kila opreme u kombi. No oni su poslije otišli na roštilj, a mi u šumu :)))

No nema lijepšeg prizora kada sve odradiš na terenu, a Sanja te iznenadi protvanom lazanji, kiflica i štrudli na cilju. Ovako bi se dalo postavljati staze i u budućnosti. Hvala Sanja.

Svima sutra želim sretan put i ugodnu trku. Vidimo se u Krušaku.

Rodio se Petar

Jučer se rodio Petar Antunović. Petar ima 51cm i 3870g i zdrav je kao dren. Čestitke mami i tati od svih članova kluba.

07 svibnja 2010

Ačkov kup

Nakon faze prijava uvijek slijedi i jedna manja faza otkazivanja nastupa pa smo tako zaprimili par obavijesti o nedolasku na trku. No to je sve uobičajeni tok jedne organizacije. Napravili smo startne liste i ispravili greške koje napravi računalo prilikom generiranja jer on ne prepoznaje favorite i one koji baš i nebi trebali startati jedan za drugim. Kako bi poštovali startne procedure i puštali start tako da startaju jedna za drugom kategorije koje imaju iste staze produžili smo startni interval na preko 100 minuta. Nadam se da će to omogućiti jedno lijepo natjecanje bez pretjeranog trčanja u grupama. No vlakići se uvijek stvaraju pa neće niti ovoga puta biti iznimaka.
Startne liste su na web-u pa bacite pogled.
Tijekom dana još ćemo izbaciti i startne liste za dječju utrku. Ako u šumi naletite na neobične likove neka Vas ne bune.

06 svibnja 2010

Kiša, sunce, snijeg i lakat

Vrijeme je totalno skrenulo. Čas pada kiša, čas je sunčano, a u Španjolskoj je jučer pao snijeg. Ne zna se tko je tu lud. Kako je krenulo jučer mislio sam da će to biti još jedan u nizu treninga koje ćemo odrađivati u nekim padalinskim uvjetima. Na kraju se sve smirilo i došlo je sunce. Za promjenu nas se okupilo i nešto više, a Krešo je odradio sa nama pošteni trening. Jedino mi nije jasno zašto ja Mujo umjesto da osjećam bolove i umor u nožnim mišićima imam bolove u laktu. Napraviš 15-20 dionica i lakat počne pikati kao da sam iglu zabio u njega. Valjda previše mašem rukama dok tjeram komarce.


Jučer me apsolutno iznenadila Dora. Odradila je zagrijavanje u vodećoj grupi, odradila sve dionice u zavidnom tempu i na kraju tražila još trčanja. Ekstra motiv nakon pobjede u Maruševcu? Da je redovitija gdje bi joj bio kraj? No mlada je i ima još puno vremena pred njom. Neka sada jednostavno uživa u trčanju.
Bilo je zanimljivo nakon treninga baciti pogled na odjeću. Toliko zmazani nismo nakon niti jedne trke, a kamoli nakon treninga. Najgore je prošla Helena koja je osim po leđima imala i prednji dio tijela u blatu zbog onoga što je prskalo iza ekipe koja je trčala pred njom.



U svakom slučaju jedan lijepi trening u dobrom društvu. Ako vas zanima koliko pera ima na Maksimirskom sokolu na Mogili pitajte Ivicu :)

05 svibnja 2010

240 prijava na Ačkovom kupu i Trijangel drugi dio


Jučer smo zatvorili prijave za Ačkov kup. Brojka se za sada zaustavila na 240 prijava i ponešto zaboravnih još pristiže, ali to je brojka oko koje se sve vrti. Mi smo zadovoljni s obzirom da je to ipak malo iznad prosjeka koji  je prisutan na našim trkama zadnjih par sezona. 

Slegli su se dojmovi od Trijangla i sada možemo hladne glave vidjeti šta smo radili i šta se je moglo bolje ili lošije. Organizacijski je uglavnom bilo sve na nekom uobičajenom nivou Međimuraca. Dakle solidno iako ne onako kako je bilo početnih godina. No doba je recesije i ne možemo očekivati od nikoga dodatne iskorake. Dobro je da uopće klubovi smognu snage za organizaciju trke. Još kada radite četiri trke u dva dana to nije nimalo lako. Ono što većinu natjecatelja pogađa je dosta dugo čekanje između sprinteva i precizne. To se nama događa na Bundeku, to se Međimurcima događa na Trijanglu. Precizna iziskuje strašno puno vremena za postavljanje kontrola i nisam dosta pametan da izrodimo neki modalitet kako bi tu među-fazu skratili. Iz slike se vidi da je ponajviše mlađim snagama bilo to iznimno naporno.

Što se sprinteva tiče gledam sada rezultate i na postolju stojim između Matjaža i Andreja. Oni kada zbroje svoje godine imaju koliko i ja. Eh, to me veseli. Još malo ipak imam snage za borbu sa mladima koji dolaze. Doduše na dugim stazama se vidi da već zaostajem po brzini i snazi. Srećom ima sprinteva. Još kada bi svi bili dužine kao drugi sprint (možda malkice duži) bilo bi taman. Onaj prvi sprint mi je dušu izvukao. Malo mi je bilo strmo, pa su se noge zakiselile na tim prvim usponima, a onda kada je bilo ravno nisam više mogao povući, a k tome napravio sam i dva nepotrebna bureka i jednu varijantu koja se mogla bolje riješiti i na kraju mi je već bilo malo predugo za taj tempo. Ciljni prostor bio je zgodan, za promjenu u gradu.

Drugi sprint je bio brz, sa puno trčanja i po meni mnogo lakši orijentacijski mada je bilo par dionica na kojima se dalo izgubiti podosta vremena ako se nije pazilo. Ciljni prostor zgodan, klopica, klupice i prostor za odmor. 

Staza za preciznu me dosta izmučila. Neke kontrole jednostavno nisam mogao sa sigurnošću odrediti i u principu sam čak dvije kontrole promašio (Z odgovori) zahvaljujući tome što iz kuta gledanja na kontrolu nikako nisam mogao dobiti udaljenost od traženog detalja. Krešo je to riješio trigonometrijom, ali tu nisam nikada bio predobar pa eto... Za još jedan "Z" bio sam siguran da je tu taj tip zadatka, ali mi je drvo bilo nekako veliko i zastavica je mogla biti i na zapadu i na sjevero-zapadu, a grmlje je otežavalo pravilan izbor. Još jedan promašaj dogodio se na kontroli koja je imala "točkasti" opis, dakle račvanje potoka. Dodatna opcija sa sjevernim rubom račvanja totalno me izbacila iz prvobitne odluke.
Prije te kontrole iskusniji natjecatelji već su mogli proučavati zadatke koji su tek u drugom dijelu staze, ali sa ove strane se dalo dosta toga uočiti što se sa mjesta odluke nije vidjelo. Do kraja sve po špagici, osim zadnje koja nas je totalno zbunila. Od nas tridesetak svi smo gledali sa tridesetak metara udaljenosti postavljeni zadatak, a do samih kontrola se doslovce moglo doći na 1cm udaljenosti. Tko nam kriv.

Uglavnom ukupni dojmovi su pozitivni. Najkompletnije analize koje možete naći na webu, a povezane su sa trkama uvijek rade Međimurci pa bacite pogled na rezultate, splitbrowsere, routegadgete...

03 svibnja 2010

Trijangel prvi dio

Ponedjeljak je, samo šest dana prije Ačkovog kupa. Iako je recimo većina stvari spremna ima se što za raditi pa će ovaj post biti kratak, a neki drugi dan malo više o svemu. Naporan vikend, stigli kući jučer oko 22 sata navečer jer se precizna malo produžila u noć. Nekako nam to prelazi u naviku. Rekao bih i uspješan vikend, medalja na sprintu i na preciznoj. Obje discipline moglo se i bolje odraditi. Prvi sprint dvije-tri minutice greške (i biser sa golim nogama kroz koprive!), na drugom oko pola minute. Naravno sve skupa nedovoljno za pobjedu, ali bi bio zadovoljniji da je sve teklo po špagici. No srebro je čisto zadovoljavajuće, a veseli me da sam bio par sekundi ispred Edija koji je standardno dobar na sprintevima. Matjaž je naravno nedodirljiv do daljnjeg. Precizna je mogla otići i na bilo koju stranu. Bilo je dosta nategnuto, a ja izvukao dobru opciju.

Za mene je najveća vrijednost uspješan prolazak staze oba dana od strane Jana. Sa veseljem se vratio sa obje trke i zaslužio svoj plasman. Odluka da se uvede kategorija MŽ12 na sprinteve je svakako jedan od najboljih poteza koji je napravljen u zadnje vrijeme. Upravo kroz te trke klinci se mogu naviknuti na šumu, start, kontrole, a da opet nije sve tako veliko, čudno i strano.
U svakom slučaju jedan lijepi vikend kod  Međimuraca. Vihoraši su bili sada već standardno uspješni i u ova dva dana pobrali su lijepu brojkicu medalja. Najuvjerljiviji je bio Nenad Lovrec koji je odnio i ukupnu pobjedu najsvestranijeg natjecatelja, a mora se priznati i da je pobjeda na Prvenstvu Hrvatske u MTBO orijentaciji jedna od najuvjerljivijih u povijesti održavanja prvenstava Hrvatske. Dominantno i fascinantno.

Danas je rok za prijave za Ačkov kup. Polako se približavamo brojci od 200 prijava. Nije loše, ali ipak tu dio otpada na dječju trku. No i oni su dio natjecanja i zaslužuju svoje ravnopravno mjesto na listi.

14:45
Prijave se i dalje pune. Prešli smo brojku 200 i idemo preko 210 prijava. Još da nas posluži vrijeme...