22 prosinca 2011

Zimska liga - 4.noćno kolo

A-staza

Lino nam je opet priredio pravu poslasticu. U mrklom mraku zaprešićke šume sakupilo se tridesetak duša željnih avanture. Negdje tamo u šumi par stotina metara od autiju smjestio se i Lino sa kartama. Tko god je mislio da će zimska liga biti lagana dobro se prevario. Staze su muške i prave fighterske no to nam ne smeta da uživamo iz kola u kolo. Tanka korica snijega na podu i kontrolice 15x15 tamo negdje u šumi. Pravi gušt.

logorska vatrica
Krenuo sam tako i ja u mrak sam kao duh. Tamo negdje u daljini vidi se pokoja lampica kako se kreće po šumi. Koncentracija je maksimalna, a osim lampe na glavi imam još dvije u pričuvi te još jedan set rezervnih baterija. Ništa nije prepušteno slučaju jer sam previše puta već ostao "ugašen" u mraku. Prve tri kontrole pikam kao da je dan. Prema četvrtoj u daljini se nazire skupina lampica kojoj se ubrzo pridružujem. Ne vidim kontrolu, ne vide je niti oni. Radim provjeru prema sjeveru, pa prema potoku. Pozicija mi odgovara, no nisam siguran. Premračno je za neko pametovanje. Malo se vrtim po grebenu i pokušavam je naći nešto ranije na grebenu. Ekipa je već odmaglila znači da su je locirali. Nalazim ju, nije baš da mi odgovara, ali i dalje ne mogu sa sigurnošću reći da je nešto krivo. nije niti bitno, idemo dalje u mrak. Biram sigurnu varijantu po putu, pa uz livadu koja se doduše ne vidi i tu prestižem većinu lampica koje su startale prije mene. U trenutku iz mraka izviruje i Vinka koja je već trčala na 8.KT. Ovaj dio odrađujem bez greške i baš se guštam. Na osmoj opet mala greška, ali brzo se relociram uz potok i tu negdje u mraku izviruje i obitelj Orehoci. Slijedi tehnički najteži dio staze i znam da se tu mora paziti jer bi moglo biti problema. Pokušavam locirati pravi greben za penjanje, ali nažalost promašio sam ga za malo i dolazim u područje koje mi ne odgovara. Slijedi brzinsko relociranje i drugi pokušaj napada na KT. Uslijedila je još jedna mala korekcija i onaj osjećaj tu bi trebala biti, a  ako je nema nemam pojma gdje sam. Dignem pogled i lampa osvjetli kontrolu. Yes. Idemo dalje. Slijedeće tri kontrole opet idem sam kao duh, tamo negdje prema dvanaestoj čujem Emicu, ali vidim samo lampicu u mraku. Na zadnju imam dobar plan, ali kontrolu nisam uočio pa je uslijedila još jedna provjera po toku potoka i vraćanje na mjesto gdje sam bio. Kontrola je bila nešto niže od mejsta gdje sam prošao. Ok, glavno da je tu. Trčim prema cilju i mislim si da je nama ipak lako jer trčimo, a Lino već satima stoji tamo u mraku, a kada ono lijepa logorska vatra, grijanje, keksi, čaj...Nedostajale su samo neke kobase.
Paula dolazi sa skupljanja kontrola
Sve u svemu pravi gušt. Noge su danas malo teške, no to je i cilj svega. Na kraju smo još čekali Ivanu i Gorana da se vrate iz šume. Netko je morao stradati i jučer to nisam bio ja. Ivana je ostala bez lampe, a sa rezervom je išlo malo teže ;) no do cilja su stigli.
Nešto fotografija iz okolice cilja možete vidjeti ovdje. Svoju stazu stavio sam i u digitalnu kartoteku.

Nema komentara:

Objavi komentar