SEEOC i Kruševo open 2011 - putovanje

Nakon osvajanja Triglava krenuli smo i put Makedonije, a kako je to izgledalo slijedi u daljnjim redovima teksta:

Kada sam primio poziv za trku u Makedoniji na prvu loptu mi se činilo zanimljivo, ali pomalo daleko. Bacio sam na brzinu pregled avio karata i cijena koju sam dobio bila je više nego neatraktivna. Daleko i preskupo. Uostalom u to vrijeme bili su još neki drugi planovi u igri za ljeto. Sreća u nesreći je da su se drugi planovi morali povući i igrom slučaja ponovno se sve vratilo u krug Makedonije. Počeli su dogovori unutar kluba i na kraju smo iskristalizirali petero odvažnih. Prvi tjedan škole malo nas je kočio u odluci da idemo, no s obzirom da je prvi tjedan riskirali smo i isplatilo se. Svaka minuta boravka bila je posebna, drugačija, zanimljiva. Prijatelji Makedonci rekli bi ubava.

Knez Mihajlova

Sava i Dunav

Na put smo krenuli Luka, Jan, Iskra, Ivana i ja. Najjeftinija varijanta bila je vlak. Doduše malo je dugo trajao put, ali raspored vlakova dao nam je priliku da razgledamo Beograd i Skopje prije samog dolaska u Kruševo pa smo to i obilato iskoristili. Granične formalnosti sa Srbijom prošle su bez problema i nakon 6 sati vožnje već smo bili u Beogradu. Zadnji puta bio sam tamo prije više od dvadeset godina i kolodvor je ostao isti. Prošlo je malo vremena dok smo našli garderobu za stvari. Garderoba ne ulijeva neko pretjerano povjerenje, no nije nam se baš dalo natezati brdo torbi nekoliko sati po gradu. Na info pultu smo našli i kartu grada i sada smo mogli krenuti.
Daj orijentacistu kartu i on je kao doma bilo gdje da se nalazi. Bez pola muke pronalazimo Knez Mihajlovu i šećemo se beogradskom špicom. Sve vrvi od ljudi, kafići puni, suveniri na svakom čošku, a naravno neizostavni dekor su i uspomene iz rata, slike Mladića, Karađića, Miloševića i ostalih nepopularnih likova. Na Kalemegdanu razgledavamo tvrđavu koja je stvarno lijepa. Parkovi uredno pošišani, a raspored zidina svima daje ideju za dobru sprint utrku (kasnije saznajemo da i postoji karta i da se trči ovuda). Pogled na Dunav i Savu je impresivan, a i zalaz sunca je dodatno sve začino. Šetnja nas je dobro izmorila i u razmišljanu između čevapa i pizze prevladao je McDonalds koji nam se našao na putu. Pored nas je i zgrada sa velikom šahovnicom na krovu. Zgodno ;) Ugodnu toplu ljetnu večer začinili smo palačinkama za bogove. Pojedeš palačinku i ne možeš disati nakon nje od količine nadjeva. 

Putovanje nastavljamo vlakom. Pronašli smo naš vlak, vagon i spavaća kola. Smještamo se i polako kreće vožnja na jug. Vlak je gotovo prazan i čim smo krenuli prebacili smo se u horizontalu. Prije spavanja smo pročitali još lokalne novine i slatko se nasmijali. Fonetski natpisi poznatih filmova, dućana i naziva ne mogu, a da ti ne izmame osmjeh. Neki spavaju kao topovi već nakon par minuta, pa ih čak i česte kontrole policije, carine i kartodrapaca nisu smetale (jel' tako Luka?). U Skopje stižemo sa jednim satom kašnjenja pomalo strgani od putovanja. Tražimo info pult na kolodvoru koji izgleda kao da je vrijeme stalo prije 40 godina. Očaj živi. Srećom u neposrednoj blizini je obnovljeni autobusni kolodvor pa se uspijevamo orijentirati i pronaći garderobu i mjenjačnicu. Valuta plaćanja su Denari.

Plan grada nismo našli, ali naš unutarnji kompas i rijeka Vardar doveli su nas do centra grada. Centar je zapravo pravo gradilište, a ono što se gradi je da prostite šaka u oko za svakoga arhitekta. Grade se objekti sa kolonadama, jonskim i dorskim stupovima, kipovi monumentalnih veličina od mramora, bronce i tko zna čega sve još. Sve skupa jedno šarenilo koje bi se sigurno bolje dalo urediti s obzriom na količinu novca koja je ovdje upotrebljena. Prešli smo Vardar i došli u stari dio grada koji ipak ima veći šarm. Uske uličice pune obrtnika, zlatara i butika daju ipak puno bolji dojam o Skopju. 

Aleksandar Makedonski

Uz razgledavanje  grada pao je i ručak. Čevapi su bili izvrsni, šopska salata još bolja, a zamjena za radler- Skopsko pivo bilo je baš po mjeri žednih i umornih. Ovaj dio dana  nam je pasao. Lagana šetnja, cijene u kafićima baš kako treba, a i u restoranima se da pojesti za normalne novce. Oni koji se žele obući ovdje mogu naći za sebe što god im srce zaželi. Od mafijaških odijela, do fantastičnih košulja, hlača, haljina i sve to za trećinu cijene nego u Zagrebu.
Jutro je prošlo prebrzo i vrijeme za dogovoreni transfer autobusom već se bližilo. Kao Švicarci u minutu smo bili na mjestu dogovora, našli minibus, ali nismo našli vozača "Đoko toursa". Nakon pola sata čekanja okrećemo broj telefona u nuždi i uspijevamo doći do vozača koji zbunjen nosi zastavicu u ruci. Krenuli smo, ali ne daleko. Nakon 10 minuta okret i nazad na kolodvor jer je vozač zaboravio na još dvojicu koji dolaze sa Kosova. Relativno brzo pronalazimo i njih i krećemo. Uf, konačno. Zaspao sam na drugom zavoju i odjednom me Ivana budi. Onako zbunjen pitam da li smo stigli, a ona kaže: "Da, ali na skopski aerodrom". Ajme nismo se makli od grada! Ako ovako nastavimo nećemo do jutra stići. Pred nama je još 160km. Na aerodromu gungula, vozač zna otprilike broj ljudi koje mora pobrati, ali nema pojma tko su i od kuda dolaze. Nakon nekog vremena upada ekipa Belgijanaca i kreće prokušani sistem. Vozimo se dvjesto metara, kočnica, telefon i prebrojavanje. Fali nam jedan! Ovoga puta u potragu kreće Kristian sa Kosova i za divno čudo privodi Danca u roku dvije minute. Jupi, konačno se kotači okreću. "Đoko tours" vozi kao avion, usput skuplja još ljude po selima, kutije raznih sadržaja.... i u Kruševu smo za tili čas uz jedno stajanje. 

Čevapi

Mace gledaju čevape

Skopsko bolje od radlera

Hm, interesantni naziv dućana, moda i još nešto

Kruševo se smjestilo na 1300 metara nadmorske visine visoko u brdima, a grad je u obliku amfiteatra. Pred natjecateljskim centrom gužva, čekanje na prijave i konačno upoznavanje sa Tonijem i ekipom koja nas je i navela da dođemo. Njihovo: "Nema da brineš" dalo nam je dodatni impuls u odluci. Susretljivost i ljubaznost vidi se na svakom koraku. Jedna potpuna suprotnost u odnosu na hladni sjever kontinenta. Smjestili smo se u vilu "Mećku" i konačno predahnuli. Dva dana putovanja iscrpe, ali ne može se reći da je bilo dosadno. U gradu sve vrvi od orijentacista, ekipe se vraćaju sa model eventa, na leđima natpisi Bugarska, Turska, Rumunjska, Moldavija, Srbija, Crna Gora....Skupilo se ljudi sa svih strana. Srećom prva trka na  rasporedu je sprint i kreće tek u podne idući dan, a što je najljepše zona karantene nalazi se par sto metara od naše kuće. Imamo vremena za spavanje, mirni doručak i malo razgledavanja.

konačno Kruševo - natjecateljski centar 

 Belgijanci, Kosovari, Danac i mi u vožnji "Đoko toursom"

Vila Mećka

Nastavak slijedi....