04 lipnja 2011

MTBO Croatia 2011



Nakon dugo vremena opet sam sjeo na bicikl. Prošlogodišnji debakl na Bundeku skoro me stajao cijele sezone jer sam dva mjeseca lječio rane od pada no danas je sve prošlo upravo onako kako sam si i zamislio. Recimo. No krenimo od početka. 
Na Dotršćini nas se skupilo pedesetak, vrijeme sunčano, pomalo vruće i sparno. U principu lijepi dan za vožnju po šumi. Koliko me sjećanje prati po prvi puta u Hrvatskoj je organizirana SCORE mtbo utrka i priznajem da je to bio pun pogodak. Jako mi se dopalo, a prema komentarima i ostalima je bilo baš fora. Start je bio masovan trkački, pa sjedneš na bicikl i brzo u šumu. Iako sam mislio da će se napraviti neke grupice po stazama, ja sam solirao cijelo vrijeme, a povremeno bi naišao i na druge natjecatelje. Većinu vremena vozio sam sam. Na start pointu je na početku bilo malo kaosa i padova jer je podloga betoskih kocki bila kao led i svi koji su pritisnuli kočnicu na tom mjestu završili su na podu. Srećom nitko sa težim posljedicama osim Nenada koji je po ne znam koji puta poderao dobar dio kože na butu. Bude zaraslo. Prema njegovim ranama, moj Bundek je mila majka. Na prvom putu nisam si dao baš previše vremena da napavim dobar raspored obilaska kontrola tako da sam dosta stihijski to napravio i već na samoj stazi sam znao da nije baš idealno, ali bar je bilo zabavno jer sam se borio sa biciklom i kartom u nekom svom filmu ne gledajući ostale.


Preživio sam sve uspone, a bome i nizbrdice kojih se ipak malo više bojim jer drveće samo zuji pored glave ako pustiš brzinu. Nekoliko bliskih susreta sam dobro izbjegao i u cilj ušao kao četvrti sa skoro pola sata zaostatka za Nenadom koji je pobijedio. No vrijeme je ionako bilo u drugom planu ovaj puta.

Malo su me nogice bolile pred kraj staze, no nije niti čudo jer smo jučer neplanirano napravili nešto teži trening na Sljemenu pa se nisu još regenerirali mišići. Sve u svemu jedno pozitivno iskustvo na trci i ako nam vrijeme dozvoli možda potegnemo i u Bjelovar na trku. Bilo bi zgodno otići u Đurđevac jer tamo još nisam vozio. Kod djevojaka se borba vodila među Vihorašicama i sa samo devet sekundi prednosti slavila je Sanja ispred Neda, a četri minute iza njih stigla je i Ivana koja vodi sličnu borbu sa biciklom kao i ja. 



Organizacija je prošla uglavnom u jednom ležernom tonu sa puno manje pritiska nego na Kup utrkama u O-trčanju, a hoće li Kapela koja je otkazala svoju utrku održati u nekom drugom terminu ne znam. Znati će se valjda kada stigne službeno priopćenje u Savez.

Nema komentara:

Objavi komentar