Alpe Jadran kup

Četiri trke u tri dana na području Rijeke brzo su prošle. Alpe Jadran kup ove godine bio je izazovan i zanimljiv. OK Torpedo pojačan OK Maksimirom odradio je lavovski posao. Bilo je problema, ali prema van se to nije osjetilo i vidjelo. Sve u svemu jedna dobra trka. Vidjelo se da se uložilo puno truda u organizaciju.

Osobno nemam nekih većih prigovora, osim što je Jan bio prebrz za organizatore pa mu nisu stigli postaviti prvu kontrolu na dugim stazama, no na kraju to nije utjecalo na njegov rezultat. Dužni su mu barem čokoladu za strpljenje dok nije došla kontrola ;) Sve ostalo bilo je na nivou velikih natjecanja u inozemstvu, a po nekim segmentima i bolje. Bend koji je svirao na Platku nakon štafete bio je izvrstan i šteta da osim Talijana nije bilo više ljudi da se proveseli uz njih. Napravili smo i malu logorsku. Pekli američke specijalitete...Sprint utrka u Rijeci bila je na nivou Svjetskog park kupa. Start sa podesta u samom centru Rijeke dao je poseban osjećaj svakom trkaču, a ne samo elitašima. Kastav kao ciljna arena srednjih staza je još jedan dobar odabir i izvrsna lokacija sa neki budući sprint u samom gradu. Bilo je tu stvarno puno dobrih stvari, a loših malo pa ih nećemo pretjerano niti isticati. Bilo je nešto diskusije oko terena u Kastvu, ali ja bih rekao da je teren tehnički i fizički vrlo zahtjevan, ali karta treba temeljitu doradu i to  ne toliko na terenu koliko vizualno. Treba samo masnu crnu malo dotjerati, zidiće i puteve posložiti u čitkije varijante i eto terena za dobru trku.

Što se rezultata tiče Hrvatska je na kraju peta. Iako osjetno oslabljena reprezentacija u seniorima svi su dali sve od sebe i na kraju nije bilo niti toliko loše. Ostaje žal za bodovima u štafeti jer je Matija nepotrbno odustao na kontroli na kojoj nas je puno imalo problema, no kada trčiš za ekipu i to prvu momčad Hrvatske onda se ne odustaje. Nadam se da je naučio lekciju i da se to više neće ponoviti. Mario, Gerrit i ja nenadano smo postali prva ekipa Hrvatske no nismo baš briljirali. Previše vremena smo svi izgubili na toj famoznoj drugoj kontroli. Nekako se nisam uspio spojiti sa kartom taj dan.

Duge staze osvanule su u magli. Kiša nije padala i u principu je za trčanje bilo dobro vrijeme. Rekli bi za Platak nekako uobičajeno. Oni koji su dolazili iz Zagreba ostali su pomalo zatečeni jer ih je nakon 30 stupnjeva u gradu dočekalo petaestak stupnjeva. Staze su po običaju bile tehnički zahtjevne i zanimljive, a najmanji pad koncentracije iziskivao je veliki gubitak vremena. Kako sam trčao u M35 i bio jedini koji je trčao za repku dao sam si zadatak da idem što točnije. Na kraju po plasmanu nije bilo loše, ali vremenski očito nisam išao dobro. Zaostatak je bio preveliki. Možda sam trebao više riskirati. Bilo kako bilo nakon trke brzinski ručak, spremanje šatora i stvari i odlazak u toplije krajeve. 

U centar Rijeke stižemo dovoljno rano da stignemo još i na jednu pauzu na Korzu. Sjedimo na terasi i gledamo organizatore kako postavljaju ciljni prostor. Sve izgleda lijepo, a i vrijeme je sunčano i toplo. Rekao bih možda i mali šok za organizam nakon temperature na Platku. Sami start i cije trka prolazi vrlo dinamično, a kao što rekoh start svih kategorija sa povišenog podesta u samom centru Rijeke daje neki dodatni motiv. Za razliku od trka na Platku ovdje krećem jako od samog početka i pokušavam držati ritam što je duže moguće. Gerrita koji je startao samo minutu prije mene nikako nisam mogao stići i sve skupa mi se činilo da nije dovoljno brzo. No na kraju iznenađenje, Gogi je pri utrčavanju već preko razglasa rekao da je vrijeme brzo, a isčitavanje čipa je to i potvrdilo. Pobjeda je bila u džepu. Istovremeno je i Ivana pobjedila u  svojoj kategoriji i moram priznati da mi je nekako ova trka bila najbolja u sezoni. Nakon proglašenja na Korzu odlazimo na zasluženi odmor u Kostrenu u dvoranu. Tuširanje nakon dva dana u toploj vodi. Koji gušt.

Prognoza vremena nam je još u tjednu prije utrke dala nagovještaj da nedjelja neće biti dobra. kiša je počela padati već navečer i do jutra gotovo da nije prestajala. Odlazak u Kastav protekao je u pljuskovima, a smrznuti i mokri orijentacisti svi su se sakrili unutar gradskih zidina Kastva. Srećom kafići su otvorili svoja vrata pa je pao i poneki čaj, kakao, kava... Sreća u nesreći dogodila se na samom startu natjecanja. Gogi se kao kontrolor nije vratio iz šume i start je prvo odgođen za pola sata, a kasnije i za puni sat. U međuvremenu se i vrijeme smirilo i sunce je izašlo iza tmurnih oblaka. Na kraju smo imali lijepi dan i dosta gubljenja po kastavskom kamenju, no u principu je trka bila dobra i zanimljiva. Ivana je opet pobjedila i vrijeme po kilometru bilo je čak bolje od pobjednice u eliti, no tu je puno ovisilo i o koncepciji staze pa je teško uspoređivati vremena. Proglašenje je doduše proteklo malo kaotično kod elite jer je napravljena prava zbrga sa WRE proglašenjem i proglašenjem ukupnih pobjednika, no sve je završilo smjehom dobitnika.

Rezultati