Zborno mjesto je isto, lica nešto umornija ali spremna na novu utrku. Srećom prolom oblaka je prošao večer prije tako da je jutro osvanulo sunčano. Svi sretni i natjecatelji i organizatori. Okupilo se nešto manje ljudi, no nije bitno. Štafete su ionako zanimljive same po sebi. Favoriti u obje najjače kategorije su se znali, Japetić kod dečki i Kapela kod cura. Ostali su mogli tražiti svoju šansu u greškama vodećih. Naravno Ris je bio prikriveni favorit ako se jednome od članova Japetića dogodi veća greška, jer je Matjaž mogao nadoknaditi dobrih 5-10 minuta na svojoj izmjeni. Puno je toga ovisilo upravo o prvim izmjenama u kojima su nastupali Matija Razum i Andrej Šubat. Sa nestrpljenjem se na prolaznoj kontroli očekivao prolaz prvih štafeta, a kada ono iz šume laganini izlazi Sonja. Prvakinji očito leži teren i laganim kaskom ode ona dalje. upitnici su iznad glava većine no čeka se prvi muški i druge cure. Dolazi i Barbara, braniteljice naslova nisu daleko od vodećih. Stiže i Matija kao vodeći i u tom trenutku se praktički znalo da je prvo mjesto rješeno ako se Šubat ne pojavi u roku par minuta. U međuvremenu prolazi i Miljac za Vihor, pa Antonija Orlić za mušku štafetu Bjelovara, Dario Štambuk za MErz, Edi Grbac za Torpedo...Šubat je daleko iza. Bitka je rješena, no sva ostala mjesta su otvorena.
Kod djevojaka petnaest minuta iza Barbare prolazi i naša Sanja. Zaostatak je nešto veći no sve je to na dohvat jer se puno griješi. Ivana preuzima štafetu kao treća u tom trenutku. Četvrti je Maksimir, a peti Vihor 2 sa Nedom i Petrom. Pražnjenje čipa i razočarenje za ris. Barbara nije perforirala predzadnju kontrolu i lista se pomiče. japetić je u vodstvu, a ostatak ekipe pokušava stići Branku Fabek što ipak nije bio problem jer Branka je ipak veteranka u borbi sa puno bržim curama.Na kraju Ivana sa najbržim vremenom pobjeđuje, Tena Sakar dovodi Maksimir na srebrnu poziciju, a Petra Bulić drugu štafetu Vihora do bronce. Bravo cure.
Kod muških štafeta vodila se i dalje borba za pozicije za najjače treće izmjene. Svi pokušavaju zaostatak svesti na minimum. Lino je bez problema postavio novo najbolje vrijeme, ali zato drugo najbolje vrijeme postavlja Matej Štambuk koji dovodi Merz na drugo mjesto. E to je već bilo ozbiljno jer zadnju izmjenu je trčao Mario Štambuk, a on također može potegnuti. Otkucavale su minute i iz "rupe" se pojavljuje Nenad Lovrec, a za njim Karlo i na kraju Špek. Prolaze prolaznu kontrolu i trče u mali krug. Neno griješi i Karlo ga sustiže i prestiže te utrčava kao treći. Iza Merza smo u tom trenutku preko četiri minute, a iza Vihora 2 nešto više od minutu i pol. Znam da će i Špek svaki tren utrčati iza mene tako da su šanse da dođem prije Matjaža minimalne. Tako je i bilo, već na četvrtoj kontroli nadoknadio je zaostatak od nešto manje od dvije minute. Na istom mjestu stigao sam Jovića i računam da sam četvrti no i dalje ne riskiram jer pokušavam ići što točnije.Mario nije bio na vidiku, a srećom Matjaž nije povukao nikoga od prateće ekipe koja je startala samo par minuta iza mene. Jedna greška i bili bi tu, a onda je puno teže pobjeći. Do kraja ne griješim niti na jednu kontrolu i na prolazu olakšanje. Ekipa viće da smo treći, viču i da pazim na ove kontrole, ali na to sam se već pripremio prije. Oprezno biram put na prvu nakon prolaza i vidim je već sa pedesetak metara. ostala je još jedna i gotovo. Do nje dolazim preko uvala i na grebenu već snimam situaciju. Zastavica se vidi, to je to. Perforiram i pokušavam se izvući sa kontrole što prije jer na brdu nemam šanse ako me netko stigne. NAravno do cilja više nije bilo problema, ali moglo je i biti Mario je bio vrlo blizu, samo par minuta. Ovoga puta se isplatilo ići sigurno na kontrole poučen prošlogodišnjim iskustvom kada smo izgubili dva mjesta jer sam uletio prebrzo u tehnički dio staze. Bronca je bila naša. Iskra i Neno me odmah časte pivicom za dobra plasman. Dečki hvala na dobroj utrci. Konačno smo skinuli prokletstvo :)
U sjeni borbe odraslih meni najzanimljivija borba vodila se kod kadeta i kadetkinja. I dok su naše cure već iskusne u cijeloj priči, kadeti su nam još na iglama. imali smo dvije kadetske štafete od kojih je jača trebala biti ona sa starijim dečkima Karlom Borisavljevićem i Bornom Miljkovićem, a naša "dvanaestica" je trebala skupljati iskustvo na prvoj pravoj šumskoj štafeti. Upravo su nas Karlo Težak i Jan iznenadili. Obojica su istrčali izvrsno i na kraju bili treći u konkurenciji kadeta. Zajedno nemaju još dvadeset godina. Eto možda se obistini i želja da dočekam Jana da trčimo zajedno štafetu.
U svakom slučaju vikend je prošao puno bolje od očekivanog. U obiteljskoj riznici odsjelo je čak deset medalji (Karlo, Neda x 2, Lea x 2, Ivana x 2, Jan i ja x2).
Nema komentara:
Objavi komentar