Još prošli tjedan pričao sam svima da nas čeka vjerojatno najteža trka u sezoni u Hrvatskoj. Neki su povjerovali, a većina nije što je bilo vidljivo iz rezultata. Ciljna lista je propisno prorešetana rezultatima tipa nije završio, odustao, perforirao krivu kontrolu. Znali smo i to da će staze biti malo predugačke, ali zahtjevne. Ja bih rekao da prvenstvo Hrvatske u kraljevskoj disciplini i mora biti takvo barem za najjače seniorske kategorije. Ostalim kategorijama je trebalo definitivno oduzeti koji metar u dužini. No nije bila stvar samo u dužini već i u novoj karti te mjerilu 1:15 000. Zanimljivo je to kada se radi o novoj karti ili terenu, rang lista rezultata se nekako promjeni. Neka druga imena isplivaju na vrh. No i prije same trke bio sam broj 3, branio sam treće mjesto i startao treći od seniora. Sve je bilo u znaku trojke i rekao sam da ću biti treći (doduše u zafrkanciji, ali...)
Ono što je većini zadalo problem je navikavanje na mjerilo. Osobno znam da mi je trebalo preko pola sata u trci da se sredim i počnem trčati kako spada. Već na prvu kontrolu gubim sedam minuta, a do pete kontrole otišlo je još dodatnih 10-15. Izgubio sam preko 20 minuta u prvom dijelu staze, ali moram priznati da niti u jednom trenutku nisam pomislio na neko odustajanje. Znao sam da će se stvari lomiti u drugom dijelu staze i da će prvenstveno trebati istrčati do kraja skoncentrirano uz što manje grešaka kako se ne bi gubila snaga na nepotrebno traženje kontrola. U tim trenucima Čapeta me stigao 4 minute, a Špek punih osam. Čapi je trčao neko vrijeme iza mene, ali se izgubio na dugoj varijanti da bi se ponovno susreli u zelenjavi prije četvrte. Tu sam netom prije dopustio da me Vukma namami na krivi put. Kada sam konačno podesio nišanske sprave sreo sam također u zelenom Edija i uz dobar ritam nastavio dalje. Dio varijanti smo trčali isto, dio sam ja hvatao drugu putanju, ali bi opet završili gotovo u istom trenutku na kontroli. No tamo negdje prije prolazne kontrole na usponu učinilo mi se da vidim Matjaža, ali zbog vegetacije nisam bio siguran. Na prolaznu kontrolu dolazim sam, Edi već završava okrijepu i trči dalje. Znam da ne smijem propustiti osvježenje te si dajem vremena za rehidraciju. Na dugim trkama to je najbitniji element ako fizički nisi sto posto spreman. Nastavljam prema trinaestoj i na njoj stižem Edija i Špeka. Dok sam se spušato na kontrolu pomislio sam da mi se gase mašine jer sam osjetio neke čudne trnce u nogama, ali to je brzo prošlo. Prema petnaestoj kontroli više ne vidim nikoga i do kraja trčim sam. Osim ludih motorista na kroserima koji su me koštali manje greške jer su me skoro zgazili na putu, do kraja nemam problema. Teško je, ali noge i tijelo još uvijek slušaju. U cilju Tome kaže da sam stigao drugi što me malo zbunilo jer sam bio uvjeren da su Edi i Špek negdje ispred. Očito je Tihomir napravio neku grešku gdje sam ga prošao. No na kraju je ipak bio ispred mene nešto manje od tri minute. Nadoknadio sam gotovo pet minuta. Pogled na ciljnu listu otvorio je i mogućnosti za neočekivani plasman u prvih šest, dapače mogla se i do medalje. Jedan po jedan odustajali su favoriti, Lino, Matjaž, standardno i Vedran... Matjaž je ovime izgubio i drugu titulu u godini. Čekao se još samo Matija koji je istrčao cijelu stazu u vremenu drugog mjesta, ali je zaboravio perforirati kontrolu na osvježenju. Klasična greška već toliko puta viđena. Na kraju je bronca u džepu. Obranio sam plasman od prošle godine u jačoj konkurenciji i to potpuno neočekivano. Fizički sam bio sigurno slabiji, ali sam taktički dobro rasporedio snage. Nekako što si stariji bolje ti leže duže trke. Edi je zasluženo osvojio zlato. Svaka čast.
Kod djevojaka je Vinka opet prešla u atletičarke (bacila disk) i ostala je drugu godinu za redom bez najvrednije titule. Potpuno neočekivano slavila je Sonja koja je trku istrčala lagano i točno. Ostali su imali velikih problema, a Ivana je kao i ja početak trke krenula loše i već na prvoj potrošila bonus. No izvukla se do kraja i došla je do srebra. Brončana je bila Antonija Orlić, a braniteljica naslova Nevija četvrta. Zanimljivo je da su mlađe cure u ženskoj kategorije pitale tko je uopće pobjednica Sonja. Sonja je ponosna majka troje djece (to su oni koji najsretniji u gaćama i gumenjacima trče po lokvama oko cilja), bivša članica reprezentacije koja se polako vraća :)
U svakom slučaju dobra trka, dobro organizirana, a kao jedinu veću zamjerku istaknuo bi nedostatak osvježenja na ženskoj stazi. Srećom u zadnje vrijeme pazimo na taj element pa je Ivana imala sa sobom vodu, ali ostalim curama vjerojatno nije bilo lako. Pozitivnu stvar koju treba istaknuti svakako je označavanje teže dionice u šumi za MŽ12 i naravno nastup prijatelja iz OK "Sova" novog kluba koji su potegli rano ujutro iz Slavonije.
Da je postajala kladionica garantiram da apsoultno nitko nije mogao predvidjeti ovakve rezultate. Veterani prvi, drugi i treći. Točno po godinama, Edi u 36toj, Tihomir u 37oj i ja neću reći ;) - 39toj. Bio bi to milijunski jack-pot. Do kraja dana trebalo je još stići na jedna rođendan i dovesti tijelo u prihavtljivo fizičko stanje da se drugi dan može istrčati štafeta.
Rezultati
Nema komentara:
Objavi komentar