 |
| najbolje cure i dečki na tumaranju Bundekom ;) |
Gorak okus "kupa Feuda" definitivno je ispran jučerašnjim noćnim tumaranjem Bundekom. "Prvo otvoreno prvenstvo u sumanutom tumaranju Bundekom u potrazi za orijentacijskim zastavicama" službeni je naziv noćnog događanja u organizaciji Brooks running teama i Siniše Marekovića.
 |
| Jan nakon noćnog tumaranja |
Ekipa se okupila u novoj bazi BRT-a cca. 1km od nasipa i na svakih trideset sekundi otisnula se u mračne izazove Bundeka. No prije nego se došlo do karte trebalo je istrčati cca. 3-4km po nasipu da bi se uopće došlo do mjesta starta. Još dok smo se presvlaćili Trnjanskom ulicom već su prolazili trkači sa kartama u ruci i nekako mi se činilo da su svi to shvatili dosta ozbiljno. Potvrdu toga dao mi je Kristian koji je startavši pola minute iza mene već prije dolaska na nasip pregazio moj lagani tempo. Kako noge pamte neka bolja vremena na nasipu dao sam se u potjeru i održavao razmak iako mi je para skoro išla na uši. Negdje u tom trenutku je valjda proradio i gušt trčanja u malo jačem ritmu pa sam baš i guštao ganjajući ekipu do samog mjesta starta.
Na "start pointu" sam malo iza Kristiana i Gorana koji mi odlaze dok ja petljam sa odljepljivanjem naljepnica i vraćanjem ostatka naljepnica u foliju. Lampice u daljini već su dale naslutiti da je ekipa krenula malo u krivom smjeru. Hvatam zalet i eto na drugoj sam prije obojice, a na trećoj opet stižem Kristiana koji je greškom preskočio drugu i mora se vraćati. Prema četvrtoj namjerno idem po mekanom dok ostatak ekipe koristi nešto lakšu linijsku dionicu i tabana cestom. U daljini se opet naziru lampice, ali nikako da ih stignem. Svi koji su tu očigledno su u dobroj trkačkoj formi jer imaju fini ritam. Tamo negdje oko pete stižem Ahmeda i na šestoj još jednu manju grupu koje ne poznam. Na sedmu pokušavam kratiti smjer preko šljunka uz obalu jezera, ali nisam siguran da je to bila dobra odluka jer noge rade, a stojiš u mjestu i zakopavaš se u šljunak. Tek na osmoj stižem i Anu Beblek i Miljenka koji ga praše sve u šesnaest. Vidi se da im se tehnika iz sezone u sezonu popravlja. Na devetoj smo još zajedno i na desetoj nestajem u mraku ;) Ljepljenje naljepnica ide mi sve bolje (umjesto perforiranja), jedino nisam baš uredan kao što su neki bili. Prije izlaska na most skupljam još zadnju kontrolu i pravac nazad u bazu. Slijedi još oko kilometar tabananja po asfaltu. Taj dio mi je teži nego da sam morao još tri kruga po karti odraditi.
Rezultati na kraju kažu da sam imao najbrže vrijeme, no ono što me više veseli je da je ekipa koja inače ne pohodi orijentacijske utrke bila jako blizu mog vremena. Doduše mislio sam da nastupam van konkurencije, ali valjda su se smilovali pa su me ipak proglasili kao najbržeg u noćnom tumaranju. Ajde barem negdje da pobijedim :). Najveća vrijednost je naravno uopče činjenica da je netko poželio organizirati ovaj vid noćne utrke i da se našlo ljudi koji su to istrčali. Brooksovci rade zaista kvalitetno i ono što su postigli u zadnje dvije-tri sezone vrijedno je respekta i divljenja. Nadam se da će ovako nešto i ponoviti.
Jan je odradio također cijeli trening, a Ivana ga je pratila u stopu. Noćni izazovi uvijek su posebna priča i dodatna zanimljivost za klince :)
Moja draga ženica bi još dodala:
Gobec je bio "van konkurencije" i išao si je "samo malo odtrenirati jer konačno netko drugi postavlja kontrole"....sve dok Šivak nije u trku uskliknuo "Halo! Jel' se može tu pokraj vas proći!?!"... očito ne može :)
Danas ne bu za niš.
Nekako istovremeno sa ovim događanjem u malo mračnijem okruženju na Sljemenu se odvijao još jedan noćni event: "Notjni mini trening" koji je također imao elemente orijentacije. i tamo je bilo Vihoraša. Sve skupa super.
Nema komentara:
Objavi komentar