Skijanje na Medvednici uvijek je na neki način bilo na marginama ozbiljnog skijanja. Koliko god se trudio gledati na to skijalište nekim pozitivnim smjerom svaki puta me razuvijere i dokažu tvrdnju da je skijanje na Medvednici skuplje od skijanja na Kronplatzu. Zašto je to tako to vjerojatno znaju samo oni koji upravljaju skijalištem i okolnim objektima. Kao i svake godine sezona skijanja na našem brdu kreće nakon velikog spektakla svjetskog skijaškog kupa. U međuvremenu prođu zimski praznici i djeci ostaju na raspolaganju vikendi ili pokoje noćno skijanje. Dobra strana cijele priče je da zahvaljujući svjetskom kupu crveni spust ima kvalitetnu podlogu na kojoj se može skijati dugo u sezonu. Niti jedan dan u sezoni nisu radile sve žičare, a zeleni spust je službeno zatvoren, no nitko ionako ne poštuje tu zabranu i uredno se svi skijanju po stazi. Zašto i ne bi kada je staza dobra, samo bi je trebalo kvalitetnije speglati. Na bijeloj livadi je preko vikenda kaos. U podnožju škola skijanja sa ograđenim prostorom, sanjkaši, na vrhu još jedna žičarica za školu skijanja, hrpa boardera koja se uči boardati, šetači... tako da Činovničku livadu treba izbjegavati u širem luku ako ti je život mio. Crveni spust je ovih dana bio zaista solidan. Osnovni problem mu je da je tako kratak da se ne stigneš zagrijati, a već sjediš ponovno na žičari koja puževim korakom mili prema gornjoj stanici. Ugodna vožnja za čakulanje, ali ne na -20. Iako žičara ima i brže modove to još nismo gore doživjeli. Staze se ugavnom peglaju pred kraj radnog dana, no recimo da nekome padne na pamet da isto učini i ujutro ako je cijelu noć padao snijeg to se ne može dogoditi. Šteta, no dobro za one koji vole duboki snijeg.
I dok se na pripremi staza vidi napredak u zadnjim godinama, jedan veliki minus dao bi svim ugostiteljskim objektima. Restaurant "Jezero" je vjerojatno prvotno bio zamišljen kao skladište za neku opremu, pa je prenamjenom postao ugostiteljski objekt. Osoblje je na visini, klopa zadovoljavajuća, ali ugođaj nikakav. Prostor se ne grije ili se slabo grije i nema onaj planinski štih. Srećom barem su maknuli kokičare koji su prodavali svašta na bačvama u podnožju staze. "Vidikovac" se lagano širi po vrhu Medvednice, ali niti taj objekt ne liči na ništa. Sa masom dogradnji i prigradnji nije uopće reprezentativan u odnosu na lokaciju na kojoj se nalazi. Odmah ispod vrha nalazi se jedini objekt koji po meni ima barem malo alpskog, odnosno planinarskog i skijaškog štiha. "Zlatni Medvjed" na neki način ipak ima to nešto iako ovaj puta niti on nije bio baš skroz na visini zadatka. Mogu oni i bolje. Hotel "Tomislavov dom" je posebna priča. Napravljen je u stilu nekog kongresnog ili poslovnog hotela na lokaciji koja pripada planinarima, skijašima, ljubiteljima prirode i odmora u prirodi. I dok je vanjski izgled u stilu kada je napravljeno prvo izdanje, unutarnji mramor i mesing više odvlače ljude nego privlače. Putnik namjernik sigurno se neće usuditi ući u taj objekt u pancericama ili gojzericama. Osoblje hotela je besprijekorno odjeveno u odijela kao na recepciji u Sheratonu, ali nitko ne bi zaskukao rukave i očistio recimo pristupne staze ili stepenice ispred hotela. Šteta za tako nešto jer sigurno je da objekt ima potencijala, ali bi ga trebalo temeljito rekonstruirati u interijeru (ako ništa drugo barem ulazni prostor). "Snježna kraljica" je svakako objekt koji je puno bolje uklopljen u sljemenski ambijent. Na dnu Činovničke livade nalazi se popularni "Željezničar". Uništen, devastiran zjapi prazan i opljačkan već dvadeset godina. HŽ nema interesa obnoviti ga, ali ga nikome niti neda da napravi nešto iz njega. U međuvrmenu su se pored nejga našle neke nakaze od objekata koje pružaju ugostiteljske usluge, ali ako park prirode želi nešto urediti takve stvari treba prvo maknuti, a ne trčati okolo i naplaćivati korištenje livada ili puteva od strane sportaša i rekreativaca. U svakom slučaju Medvednica je mali zlatni rudnik na kojem vlada neki polukreativni kaos, a mogli bi imati oazu sporta, rekreacije i uživanja u prirodi. Bude jednoga dana ;)
 |
| puževim korakom do vrha |
 |
| natpisi u banani |
Nema komentara:
Objavi komentar