Jedna sasvim druga ekipa

Zadnjih nekoliko dana proveo sam u jednom drugačijem okruženju. Doduše snijeg je i tu i tamo, ali ekipa uglavnom priča o skijanju, a ne o orijentaciji. Jedna ugodna promjena sa radnim karakterom. Stručno usavršavanje potrebno je cijeli život pa tako je i ovaj vid usavršavanja i obnavljanja znanja na snijegu svakako potreban i poželjan onima koji se time bave. Doduše cijene usavršavanja i potvrđivanja licenci su toliko narasle da je teško naći računicu isplativosti. Uglavnom i ovdje vlada prvenstveno entuzijazam u onome što radimo. Bilo nas je poprilično. Hrvati na svakom čošku, kažu barem 500-600 duša na snijegu. Vrijeme nas nije mazilo, ali upravo svježi snijeg daje onaj dodatni štih svakom skijanju. Rad sa ljudima nikada nije lagan, ali ako imaš grupu kakvu sam imao ovih dana onda ti nije teško dati sve od sebe u prenošenju svog znanja i omogućavanju drugima da barem dio tog znanja usvoje i oni kako bi jednog dana to isto prenosili nekome drugome.

U svakom slučaju uz dobru grupu, dobrog vozača, cimera i društvo nikakvih problema nije bilo. O klopi da ne pričam. Četri zvjezdice superior hotel natjera te da ste zdebljaš već nakon prvog dana. Mislim da je to potrajalo da bi između nastave na terenu i predavanja navečer morao ubaciti i koje trčanje da skinem višak kalorija jer sigurno je da nisam takav karakter da ću preskočiti večeru.

Nakon dugo vremena vratio sam se i na snowboard. Zadnje iskustvo bilo je toliko bolno i neugodno da je prošlo već više od 10-15 godina kako sam se spuštao padinama na dasci. Jedan sat uz stručni nadzor profesionalaca bio je jedan ipak mnogo bolji doživljaj. Rekao bih da sada nemam ništa protiv da nauči i ostale finese. Možda eto jednog dana.

Proteklih dana u Domovini je bilo burno, kako u politici tako i u sportu. U orijentaciji se sprema proglašenje Kupova i Skupština. Nešto ću ipak od toga morati preskočiti jer dužnost zove.