Svaki puta nakon treninga pitam se gdje se nalaze naši klinci. Više od godinu dana provodimo sustavne zajedničke treninge dva puta tjedno. Naravno to je malo ako kroz tjedan čovjek trči samo te zajedničke treninge, ali ako tome doda još dva svoja treninga već se nalazi na četiri što je dobra podloga za veliki napredak. Nažalost kada pogledam osobe koje redovito pohode treninge vidim da se radi o ljudima preko 20, da ne kažem preko 30 pa i 40 godina. Klinci bježe od treninga kao od vraga. Prvo sam si mislio da možda treninzi nisu prilagođeni uzrastu, pa da im ne odgovara društvo, pa nešto treće, a na kraju je razlog vrlo jednostavan. Klinci su lijeni i žele sve preko noći, a po mogućnost da im to netko drugi servira. Umjesto da oni budu ti koji će vući starije za rukav i reći kada idemo na neki trening, daj organizirajte neki prijevoz da odemo u šumu situacija je obnuta. Kada sve to pogledaš iz aspekta drugih sportova vidim da je situacija vrlo slična. Dobiti djecu u sport danas je pravo umijeće, naravno ako se ne radi o nogometu. popularna kros liga na nasipu i u Maksimiru zna okupiti i preko stotinu trkača, a prosjek godina je zasigurno debelo preko 30-35. U juniorskoj konkurenciji dovoljno je dva puta doći i eto plasmana za pamćenje.
Čast izuzecima, ali situacija sa djevojkama je vrlo slična. Cigaretica, kavica, trač sastanci puno su privlačniji od znoja i mučenja na nekim treninzima.
Kako iz tog začaranog kruga izaći. Teško. Sve dok sustav i obrazovanje ne promijeni svijest ljudi da se moraju baviti nečime i da je to zdravije nego sjediti pred televizorom i sažalijevati propale političare uz brdo kokica, čipsa i ostalih "hvalevrijednih" pripravaka, ne piše nam se dobro.
Tjedan dana boravka u brdima odmor je za tijelo, ali ponajviše za glavu. Rekli bi za dušu. Nema većeg gušta od pogleda na prekrasne planine, spuštanja po dubokom snijegu, vožnje po mećavi, koprcanja nakon nespretnog pada...
Izađite vam i prošećite se. Danas ljudi više šetaju kućne ljubimce nego vode djecu u park na igranje! Promijenite nešto i budite drugačiji.
Svaka čast na članku. Trebalo bi ga objaviti u kolumni i Jutarnjeg i Večernjeg i 24 sata. Drago mi je da nam misli na klince i njihov trening idu u istom smjeru. Nadam se da mlađi naraštaji sa jednakim žarom čitaju ove Tvoje članke i možda im ipak proradi svijest te dođu na druženje s nama. Na kraju, svi smo mi onoliko mladi koliko to osjećamo, a ne kako izgledamo.
OdgovoriIzbrišiKrešo.