Jedan zgodan osvrt na trku na Ključić brdu. Bacite pogled na razmišljanja onih koji se tek počinju baviti ovim našim sportom. Link
Hvala Željko na opisu
Orijentacijski sport, skijanje, dugoprugaško trčanje, pustolovne utrke, treninzi, putovanja
28 svibnja 2010
27 svibnja 2010
Plitvice
Bliži se kraj tjedna. Polako su misli već okrenute prema Plitvicama. Tome je složio nešto preko 7,5km za elitu što znači dobro preko 70 minuta za mene. Vjerojatno ako sve ide koliko toliko u redu oko 90 minuta vrtača i kamenja. Matjaž će biti na zacrtanih 70, a ako bude raspoložen i na 65. Curama predviđam slično vrijeme pobjednika, a ako bude malo manje kamenja s obzirom da je cilj u Mukinjama, možda sve skupa bude i nešto brže. Veselim se teškoj stazi iako znam da ću se u nekom trenutku vjerojatno pitati: Što mi je ovo trebalo?Nakon trke kratki odmor i slijede kvalifikacije za preciznu reprezentaciju. Prošle godine kvalifikacijska trka mi je dobro legla i skoro pa je bilo 100% točnih odgovora. Ovaj puta čeka nas puno teži izazov. Borba za dva mjesta koja vode u Norvešku nije mala stvar. Vrijedi se potruditi. Iako sam ove godine preciznu dobro odradio u Maruševcu, teško je to reći da je pozitivan predznak jer je tamo mogao svatko pobijediti. U principu kao i uvijek. Pobjednik se odlučuje između 6-7 ljudi ako ne i više i nitko ne može reći da je apsolutni favorit. Pravila skoro svi sada znaju i odlučuju nijanse.
Nadam se samo da će nas vrijeme poslužiti za vikend jer su onda Plitvice stvarno nešto posebno.
26 svibnja 2010
Nova karta i trka u tijeku
U trenucima dok ovo pišem još uvijek se odvija orijentacijsko natjecanje povodom Svjetskog dana sporta u osnovnoj školi Ivana Gorana Kovačića u Zagrebu. Za natjecanje je prijavljeno nešto više od 120 polaznika škole, a podijeljeni su po kategorijama prema razredima. Posebnu kategoriju imaju i nastavnici.
U osam sati pred školom već se sakupio zavidan broj djece koja je čekala na svoju startnu minutu. Prekrasan dan i jutro na Šalati. Sanja suvereno kontrolira startnu proceduru, a brzim trkom često je i na cilju. Klinci trče u okolici škole i osjeća se prava natjecateljska atmosfera. Iako naoko nama iskusnim orijentacistima staze izgledaju lagano, naravno da je dobrim dijelom djeci ovo pravi izazov koji sa oduševljenjem prihvačaju. Dok sam bio tamo nisam vidio niti jedno dijete da se požalilo na nešto. Među trkačima je bilo i pravih talenata koji su već u prvom kontaktu sa kartom znali šta im je činiti. Sprintalo se po igralištu od kontrole do kontrole i zadihani su utrčavali u cilj.
Ova trka zapravo je finale onoga što u toj školi Sanja radi već niz mjeseci. Sve je počelo prošle godine kada je Ivica nacrtao kartu "Vuglec breg" za potrebe izleta i pokazne orijentacije Sanjine škole. Nastavilo se skračenim tečajem orijentacije u prostorijama škole tijekom zime, pa nizom treninga u Maksimiru i na Dotrščini da bi ovo bilo velika završnica pred kraj školske godine. U međuvremenu smo nacrtali i školsku kartu u mjerilu 1:1000 (više Ivana nego ja), plastificirali stotinu karata za školu, a jučer smo i cijeli dan crtali staze na karte. Za najbolje su kupljene medalje i proglašenje će se održati kroz sat-dva na igralištu športskog centra Kozjak.
Projekt orijentacije u školama već dugo se provlači kroz naš rad. Održano je cijeli niz predavanja na nivou Hrvatske i pojedinih županija u kojima smo predstavili sport i način implementacije orijentacije u nastavni program, odnosno školstvo RH. Poglavito su na seminarima prisustvovali nastavnici TZK, ali i geografije. Nakon početnog velikog entuzijazma na većini škola profesori nisu uspijeli napraviti neki sustavniji oblik orijentacijske aktivnosti. Ideja samog projekta je da klubovi ili pojedini orijentacisti daju logističku pomoć u počecima i da se školama naprave karte, ali da profesori sami nakon toga krenu prema učenicima sa svojim idejama i aktivnostima. Potvrdu ovog koncepta dobili smo još 2006. kada smo u Švicarskoj razgovarali sa autorima poznatog Švicarskog koncepta SCOOL koji je zaživio u večini škola.
Projekt orijentacije u školama već dugo se provlači kroz naš rad. Održano je cijeli niz predavanja na nivou Hrvatske i pojedinih županija u kojima smo predstavili sport i način implementacije orijentacije u nastavni program, odnosno školstvo RH. Poglavito su na seminarima prisustvovali nastavnici TZK, ali i geografije. Nakon početnog velikog entuzijazma na većini škola profesori nisu uspijeli napraviti neki sustavniji oblik orijentacijske aktivnosti. Ideja samog projekta je da klubovi ili pojedini orijentacisti daju logističku pomoć u počecima i da se školama naprave karte, ali da profesori sami nakon toga krenu prema učenicima sa svojim idejama i aktivnostima. Potvrdu ovog koncepta dobili smo još 2006. kada smo u Švicarskoj razgovarali sa autorima poznatog Švicarskog koncepta SCOOL koji je zaživio u večini škola.
Danas mogu reći da smo barem dijelom ispunili dio željene vizije zahvaljujući velikom entuzijazmu Sanje koja ima viziju, ideju i što je najbitnije to želi i hoće. Naravno velika je podrška i ravnatelj škole koji je prihvatio projekt kao takav.
Nadamo se da će kroz naredni period ova škola biti predvodnik nečega što bi preraslo u masovniji odaziv škola na nivou Zagreba, a i šire. Uvjeti postoje na večini Hrvatskih škola koje u svom okolišu imaju nekakvo igralište ili prostor u kojem se učenici osjećaju sigurno i zaštičeno od prometa, nepoznatog i sl. Znam da je Međimurje nešto pokušavalo prošlih godina na sličan način, ali za sada još nema većegbroja te djece i na ostalim orijentacijskim utrkama. No već i sama spoznaja da veliki broj ljudi ima informaciju o našem sportu je jedna velika stvar.
25 svibnja 2010
Ponedjeljak na Sljemenu
Već jučer me polako počelo nešto zafrkavati, a danas se osjećam lagano zgaženo. Ne znam da li je to od vikenda ili jučerašnjeg treninga. U subotu smo nakon odrađene dvije trke još odradili i reambulaciju terena, a cijelu nedjelju dovršavali kartu za Dan sporta. Karta je gotova i u tisku je, ali neće vam biti od koristi jer je namijenjena obuci i školi u kojoj se događaju velike pozitivne stvari. O tome sutra.
Da se vratim malo na trening jučer. Prije petnaestak godina kada sam sa Tomicom, Ivom i Ivkom trčao na Sljeme sve je bilo ok do povratka. Duge nizbrdice nisu pogodovale mojim koljenima i na kraju je sve završilo terapijama na Šalati. Izvukao sam pouku iz toga i sve svoje treninge koje radim na brdo pokušavam u povratku svesti na laganini ili na motorizirani prijevoz ako je moguće. Jučer sam odradio jednu od tih opcija (hvala Ivek), a za svaku pohvalu je i Krešina borba sa brdom nakon dva tjedna antibiotika. Nas pet i brdo. Šuma ponedjeljkom na Sljemenu izgleda fantastično, nigdje žive duše, a već se osjeća i ugodnija temperatura za trčanje. Pogled na grad...neopisivo.
Za Plitvice vidim relativno mali broj prijava. Pa nisu se valjda ljudi stvarno preplašili tog terena? Mi i dalje popunjavamo praznine. Ide nas preko 40. što je solidno za trku van Zagreba. Rekli bi da punimo budžet drugih klubova :), a mi jednostavno volimo ići na trke i pokušavamo time zaraziti i druge.
Jedan od klubova koji u zadnje vrijeme stvarno marljivo radi i razvija se je OK "Torpedo". Lazićeva era je davno iza njih i svake sezone vidi se veliki napredak u radu. Preuzeli su primat u Primorsko-goranskoj županiji, povečavaju broj članova, rezultati su sve kvalitetniji, a i trke u njihovoj organizaciji dobile su glavu i rep. Kada smo već kod Rijeke sjećam se zadnjeg prvenstva Hrvatske na Platku daleke 1994. ako se ne varam. U vrijeme prvog starta legendarni Lazo je još imao skoro sve kontrole na cilju i tek je kretao u postavljanje. Tada sam treće mjesto izgubio od Ivka za malih sedam sekundi, a neka od tih imena još dan danas susrećemo na trkama.
Ipak vratimo se Torpedu. Nova web stranica je izašla na vidjelo pa bacite pogled.
Jedan od klubova koji u zadnje vrijeme stvarno marljivo radi i razvija se je OK "Torpedo". Lazićeva era je davno iza njih i svake sezone vidi se veliki napredak u radu. Preuzeli su primat u Primorsko-goranskoj županiji, povečavaju broj članova, rezultati su sve kvalitetniji, a i trke u njihovoj organizaciji dobile su glavu i rep. Kada smo već kod Rijeke sjećam se zadnjeg prvenstva Hrvatske na Platku daleke 1994. ako se ne varam. U vrijeme prvog starta legendarni Lazo je još imao skoro sve kontrole na cilju i tek je kretao u postavljanje. Tada sam treće mjesto izgubio od Ivka za malih sedam sekundi, a neka od tih imena još dan danas susrećemo na trkama.
Ipak vratimo se Torpedu. Nova web stranica je izašla na vidjelo pa bacite pogled.
24 svibnja 2010
Srebrni
Moram priznati da sam zadovoljan trkom u subotu. Ispalo je kako treba, a kada pogledam malo prolaze bilo je tu i prostora za stepenicu više. No i ovo je super. Matjaž je bio izvrstan, iako sam po prvi puta nakon dugo vremena osjetio da sam u jutarnjoj trci imao i mogućnosti za vrijeme koje je on postigao. Poslijepodne je već neka druga priča. Nedostajalo je snage i koncentracije, a na dvije kontrole izgubio sam po jednu minutu što je za sprint cijela vječnost. Manje greške niti ne računam.
Teren je bio strm što smo znali, mokar i klizav što je bilo za pretpostaviti, ali ljepši od prošlogodišnjeg. Moja prednost je bila što sam startao prvi. Ispred mene nikoga, a iza svi. Ja sam postavljao vrijeme za one koji su startali kasno i mogli su proučiti zadnji dio staze. Kažem prednost jer su to obično otegotne okolnosti, ali ovaj puta strme blatne padine su kasnijim starterima bili pravi tobogani, dok smo mi na početku imali još ponešto lišća u tim dijelovima. I ovaj puta imao sam jedan opaki pad, srećom stradala su samo leđa, a moglo je biti i opakije. Ovako je ostalo ponešto kože na panju koji sam propisno oderao.
Zanimljivo je da sam tek prije starta druge trke u razgovoru skužio da je jutarnja karta bila u drugom mjerilu od onoga što sam ja očekivao. Jest da mi se sve činilo nekako blizu, ali nisam to bio nikako povezao sa mjerilom. Možda da sam poslijepodne trčao u neznanju nebi odmah na prvu izgubio debelo preko minute, a bio sam ispod nje i vidio je. No dobro za propuštenim ne treba žaliti.
Sve u svemu ostvario sam jedan od ciljeva ove sezone. Prošle godine sprint je završio debaklom i plasmanom oko 14. mjesta. Ove godine medalja je u džepu, a idemo dalje tek je početak. Pred nama je duga sezona, a moj fokus su i dalje prvenstva Hrvatske. Prošle godine četvrti na klasici i četvrti na srednjim stazama, a ako se ne varam bili smo četvrti i na štafeti. Eto ako i jedan od tih plasmana popravim napravio sam više od očekivanog.
Malo mi je žao da nije bilo Edija i Line koji bi sigurno bili dobri, a vjerujem da bi bilo gusto na vrhu, no koga nema...
Kod djevojaka je Ivana opet na starim stazama srebra. Teren na kojem njeni zglobovi nisu baš u prednosti, ipak je donio srebro što je također pomak u odnosu na prošlu godinu. Ovaj puta najbolja je bila Nikolina koja pokazuje iz trke u trku da je sve bolja. Vinka je uz nekoliko grešaka bila tek šesta, a naša Nevija izvrsna, odmah iza Ivane osvaja broncu.
Iznenađujuće dobar bio je i Ivor koji je Matiji dva puta skinuo skalp. S obzirom na količinu treninga koji radi Ivor je stvarno iznenadio. Svaka čast.
Organizatorima pohvale na trudu, medaljama za obje trke što znači da je i prvenstvo Hrvatske bilo na jednom malo višem nivou i slobodno mogu reći da su ovo bile najljepše medalje u sezoni. Što se koncepcija staza tiče, teško je na ovakvom terenu napraviti nešto posebno i drugačije. Druga staza mi je bila čak tehnički bolje posložena, a ono što bi trebalo izbjegavati je istrčavanje iz koridora u kontra stranu (odnosno kroz koridor). Svakako bi to vrijedilo za drugu trku gdje su sve kategorije išle kontra od koridora.
Za jutarnju trku je izvrsno bilo produžavanje trećeg koridora tako da se nije vidio smjer odlaska sa starta i u zadnjem koridoru je bio mir za koncentraciju. Sve u svemu vrlo solidna trka.
Za jutarnju trku je izvrsno bilo produžavanje trećeg koridora tako da se nije vidio smjer odlaska sa starta i u zadnjem koridoru je bio mir za koncentraciju. Sve u svemu vrlo solidna trka.
U nedjelju idemo na Plitvice. Lutrija Plitvica uvijek je neizvjesna i nikada ne znaš što te čeka. Mali pad koncentracije i boravak u šumi se produžuje i po nekoliko desetaka minuta. No zato i treba ići na Plitvice. To je trka za hrabre i odvažne i one koji vole staze koje traže upravo ono što naš sport opisuje - orijentaciju. Oni koji ne idu radi težine staza na Pitvice napravili su pogrešnu odluku jer tako nikada ne naučiš prolaziti teške terene.
Rezultati
P.S. - hvala Adi na dobroj slici
Rezultati
P.S. - hvala Adi na dobroj slici
21 svibnja 2010
Jučer završen tečaj orijentacije u Vihoru
Puna tri mjeseca trajao je tečaj orijentacije u Vihoru. Ovogodišnji tečaj bio je rekordan po mnogočemu. Prvenstveno po broju ljudi koji su upisali tečaj.Čak 56 imena našlo se na popisu onih koji su prisustvovali predavanjima. Od toga broja završnom ispitu pristupilo je njih četrdesetak. Sedam stranica pismenog ispita, 38 pitanja i naravno onaj praktični dio bilo je ono što je savladao svaki polaznik. Gledajući sa strane organizatora tečaja moram priznati da nam je ovo bilo najbolje izdanje tečaja do sada. Osim standardnih predavača imalo smo i predavače goste koji su prenijeli svoj osobni doživljaj našeg sporta kroz svoja izlaganja, održano je i opširno predavanje o fizičkoj pripremi i prehrani od strane našeg trenera Krešimira Tušeka. Ivana je doradila cijeli niz predavanja o tehnici i taktici, sve skupa je začinjeno velikim brojem filmova, slika i ilustracija, ppt. prezentacija... Naravno uz sav teoretski dio onaj najzanimljiviji i najnaporniji dio održavao se na terenu. Napravljen je cijeli niz raznovrsnih treninga, a po prvi puta smo na treninge uveli i multidiscipliniranost pa se na nekoliko treninga moglo istovremeno isprobati i o-trčanje, preciznu orijentaciju i mtb orijentaciju. Za svakoga ponešto.
Naravno sve to nebi mogli bez puno zalaganja svih članova kluba i onih koji su vukli malo više. Pripreme za treninge bile su poput malih natjecanja, prijave, tiskanje i po stotinu karata, nekoliko postavljača kontrola, sakupljača istih, voditelji starta, cilja, obrade rezultata... Nekoliko treninga bilo je sa više od 80 učesnika, a jedan je okupio i preko 100 zainteresiranih.
Jučer je proglašen prvi dio polaznika tečaja, a idući četvrtak nas očekuje repriza sa drugim dijelom koji je još imao neke zaostatke za odraditi i onima koji su bili spriječeni radi odlaska na pustolovnu utrku na Mljet...
Na kraju svega zadovoljni smo što smo prenijeli svoju zaljubljenost u sport, svoj entuzijazam i želju da prenesemo znanje koje imamo drugima. Drago mi je da je veliki broj polaznika to prepoznao i da su u svojem završnom izlaganju napisali da su iznimno zadovoljni tečajem i onime što su doživjeli:
Jučer je proglašen prvi dio polaznika tečaja, a idući četvrtak nas očekuje repriza sa drugim dijelom koji je još imao neke zaostatke za odraditi i onima koji su bili spriječeni radi odlaska na pustolovnu utrku na Mljet...
Na kraju svega zadovoljni smo što smo prenijeli svoju zaljubljenost u sport, svoj entuzijazam i želju da prenesemo znanje koje imamo drugima. Drago mi je da je veliki broj polaznika to prepoznao i da su u svojem završnom izlaganju napisali da su iznimno zadovoljni tečajem i onime što su doživjeli:
"Mislim da je škola super, a i ljudi koji rade u njoj"
"Mislim da je super" - "Sve je super"
"Bili ste super i još ste uvijek! Jako mi se sviđa jer sam otkrila novi interes i izazov, a može se uklopiti u moju vrstu hobija-prirode, kretanja, a ne traje dugo. Ljudi su jako ugodni i prijateljski. Hvala Vam!"
"Izvrstan tečaj. Bilo je puno bolje od onoga što sam očekivala. Predavači su izvrsni i vidi se da sa entuzijazmom prenose svoje znanje"
Bilo je već pun upita kada kreće novi tečaj. Nažalost moramo reći da će idući tečaj krenuti tek u proljeće iduće godine, ali to ne znači da nam se ne može pridružiti tijekom sezone.
Sutra smo na Jelenovcu. Prognoza je bolja nego danas, ali nisu isključene padaline. Slijedi nam cijeli niz utrka nakon Jelenovca: Lokve, Plitvice, Rijeka, Platak, Slovenija...a u sve to još treba utrpati i Skupštinu kluba. No sve svojim redom.
20 svibnja 2010
Hrvatskoj Alpe Jadran kup 2011.
Danas nam je stigla lijepa vijest. Hrvatska će iduće godine organizirati Alpe Jadran kup. Članovi Alpe Jadran grupacije jednoglasno su donijeli odluku da Hrvatska bude domaćin natjecanja, a kao regionalni domaćin biti će to OK "Torpedo" koji će provesti organizacijski dio natjecanja. Alpe Jadran kup održava se već dugi niz godina i Hrvatska se može pohvaliti da je 1991. bila prvi osvajač ovog regionalnog natjecanja. Natjecanje smo organizirali 1997. (Jastrebarsko), 2004. (Delnice) i 2007. (Plitvice). Ako se ne varam AA grupaciju trenutačno čini 17 članica, a od toga su Hrvatska i Slovenija članice kao države, a ostale su članice regije iz Austrije, Mađarske, Italije, Njemačke i Švicarske.
Više o povijesti i rezultatima možete pogledati i na stranicama Alpe Jadran grupacije.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)









