28 siječnja 2010

Brrrr

Nije da čovjek ne bi htio vidjeti kako izgleda Antarktika, ali ne baš kod nas u gradu. Baš je zima i uvlači se u kosti. To što je zima ne znači da nismo jučer bili na treningu. Najuporniji su i jučer kružili po Bundeku, nasipu. Trening je potrajao, a bome su me zatezale neke tetive tako da brze dionice nisam baš mogao odraditi kako spada. Za subotu se penjemo opet po piramidi. Krešo nas neće maziti sve dok sezona ne počne. Onda možda bude koji lakši trening.

Danas nastavljamo sa SI tečajem u klubu, prijave za o-tečaj također su počele stizati. Sve u svemu unatoč zimi nedamo se i guramo dalje. Prijave za Lipicu na veliko su krenule i ako želite osigurati svoje mjesto u nekom smještaju požurite. U prvom tjednu prijava sakupilo se preko 70 prijava iz 8 država.

Karata za nedjelju i proglašenje sportaša grada Zagreba u Lisinskom još ima pa ako se netko predomislio može se još javiti.

27 siječnja 2010

Radni dan od 13 sati

Jučerašnji radni dan oduljio se malo zbog nekoliko sastanaka, skupština...Kreneš ujutro prije osam od kuće i eto te već iza 9 navečer doma. No srećom takvi dani ipak nisu prečesto pa se sve to da nekako izdržati.
Dolaze mi povremeno neki anonimni komentari, a kako filter radi na način da anonimno ne objavljuje, tako će ti postovi zauvijek u zaborav. No oni koji očekuju vijesti sa IO-a morati će se strpiti dok zapisnik ne izađe u javnost. Ja sam jučer bio na drugom mjestu, a stigao sam tek na drugi dio IO-a tako da ne mogu iznositi informacije koje ne znam.
Nevjerojatna mi je u stvari transformacija prilikom dolaska na naš sastanak. Sat prije na drugom sastanku raspravljalo se o godišnjem proračunu od 185 milijuna kuna, o materijalnim troškovima u milijunima kuna, a dolaskom na IO raspravljali smo o nekoliko tisuća kuna koje jedva sakupimo za naše potrebe funkcioniranja. Nažalost tako je to u životu. Borimo se sa onime šta imamo i pokušavamo plivati u tome najbolje što možemo i znamo. Slično funkcionira i kućni budžet.
No dobra vijest je da su konačno stigli neki bitni papiri za naše članove i okrenuli smo novu stranicu u orijentacijskoj povijesti. Više o svemu kada bude vrijeme.

25 siječnja 2010

Proglašenje sportaša Zagreba

U nedjelju 31.01. u Koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski" sa početkom u 20:00 sati održati će se tradicionalno proglašenje sportaša grada Zagreba za 2009. godinu. Iako u recesijskom izdanju i ove godine vrijediti će vidjeti ovu manifestaciju i u živo. Na proglašenju uvijek možete susresti velikane zagrebačkoj i hrvatskog sporta, a redovito je i dobar kulturni program na kojem nastupaju članovi kazališne kuće "Komedija" i drugi.
Zainteresirani za ulaznice mogu mi se javiti putem komentara ili e-maila. Dok ima, ima pa zato požurite.

22 siječnja 2010

Sport Ident tečaj



Jučer smo odradili i drugo predavanje na SI tečaju. Jasminka nas uz pomoć Dalibora uspješno vodi kroz tajne programiranja stanica, vođenja rezultata i obrade podataka. Tečaj je stvarno hvale vrijedan i šteta je da se osim Vihoraša nitko drugi nije javio za sudjelovanje. Vihor će ovim tečajem osposobiti desetak novih ljudi koji će biti sposobni samostalno voditi natjecanje što je velika stvar. Kada tome dodamo i prošlogodišnji tečaj upotrebe OCAD-a možemo sa sigurnošću reći da radimo na vrlo kvalitetnoj edukaciji naših članova. Zanimljivo je da bi sudjelovanje na tečajevima takve razine na nekom učilištu platili preko 2000 kuna po osobi.

Šta reći nakon svega ovoga. Neki ljudi prepoznaju vrijednost dodatnog obrazovanja i stalnog usavršavanja, jer čovjek nikada ne zna kada će to znanje negdje moći kvalitetno upotrijebiti, a neki staju nakon svog formalnog školovanja i do kraja života ostaju na toj razini. U Europi i Svijetu je trend stalnog usavršavanja jedna obaveza i rekli bi čak uobičajena stvar. Kod nas je to sve skupa još u povojima. Zanimljivi su mi komentari mladih ljudi koji kada počnu raditi kažu kada dobe neki posao: "Pa nisam se ja školovao da bi radio ovo ili ono. Ja sam samo za ovu ili onu vrstu posla". Toga u Svijetu nema. Ljudi su polivalentni i na istom radnom mjestu rade cijeli niz poslova iz svoje domene, ali i iz drugih domena za koje se postepeno usavršavaju. Davnih dana kada je tata još radio u jednoj posebnoj tvornici u Švicarskoj nadzornik mu je prvi dan na poslu rekao: "Odi na kran i prevezi to i to na onu lokaciju u hangaru. Tata ga je u čudu gledao i rekao da je on po struci sasvim nešto drugo i da nikada nije sjeo u kran, a nadzornik je rekao za sve postoji prvi puta, vaša struka je cjenjena, ali ovaj posao treba napraviti ako želimo dobiti plaću." I tako to ide.

Već sada polako razmišljam što će nam biti slijedeća tema stručnog usavršavanja naših članova, a jedno je sigurno, ove godine na školi imati ćemo i Krešu koji će održati jedno vrlo kvalitetno predavanje o prehrani, treninzima i svemu onome što će zanimati ne samo nove članove, već i one koji su dugo u našem sportu..

21 siječnja 2010

Tečaj orijentacije


Vihor kao i svake godine kreće u novi tečaj orijentacije. Prema nekoj evidenciji to bi trebala biti 26 generacija za redom koja se upisuje na tečaj. Bilo je boljih i lošijih godina pa su brojke varirale od desetak ljudi do pedeset. No niti u najtežim vremenima nismo odustajali od organizacije tečaja. Uvijek smo proveli cjelokupni program sa svim predavanjima što je rezultiralo i popularnošću ovog tečaja.
Nadamo se da ćemo ove godine dostići brojku od lani kada je tečaj stvarno bio masovan i dobro posjećen, a iz njega je proizašlo nekoliko stvarno dobrih natjecatelja i osoba voljnih i željnih uključiti se u rad kluba i aktivnosti koje provodimo.

Situacija u drugim klubovima nažalost nije tako bajna. Ako se ne varam prošle sezone je jedino Maksimir imao svoju školu sa mlađim uzrastom što je za svaku pohvalu, a ostali nekako stagniraju i uzdaju se u staro članstvo ili vrbovanje članova drugih klubova. Naravno takav stav teško može dugoročno klubu donijeti prosperitet. Rekli bi: "Uzdaj se u se i u svoje..."

Naravno još uvijek nije kasno da se pokrene tečaj pa zato eto zasučite rukave i u borbu za nove članove. Neka svaki klub dovede desetak novih na natjecanje to je već preko stotinu ljudi novih članova saveza.

Naravno sama organizacija tečaja ne može i ne smije biti stalno na jednom čovjeku jer s vremenom taj pojedinac izgubiti će svoj entuzijazam i volju ako sve mora sam raditi. Neka svaki vikend odradi drugi član kluba, svako predavanje netko novi i da se to srediti.

Što se tiče treninga starih članova ne znam treba li tu trošiti riječi. Krešo bi rekao broj šasije i redovitost dolaska jednako je proporcionalan što znači da mladi idu linijom Garfielda - nula-nula-nula. Počinjem od sutra, od ponedjeljka, od kada labud na Bundeku ne bude više u malom jezeru. Boli me koljeno, svrbe me tabani, prsti su mi se ukočili od silnog surfanja po webu-u...Uf, koliko izlika sam do sada čuo.

A mi smo i dalje tu. Srijeda i subota u standardnim terminima i željno očekujemo one koji još trebaju poziv da dođu.

19 siječnja 2010

Sunca, sunca



Zagreb u ovo doba godine zna izgledati stvarno depresivno. Magla i oblaci uvuku se među zgrade i nikako da izmigolje van. Budiš se u magli, ideš na posao u magli i stalno neko sivilo oko tebe. Iako se čini da čovjek od toga ne može pobjeći, na samo dvadeset minuta od centra grada sunce sjaji i snježna idila pravi je preporod za oči. Poslom sam jučer bio na vrhu Medvednice cijelo jutro i stvarno je bio pravi gušt. Granje posuto injem, grad negdje tamo dolje u magli, a pogled sa vrha seže do Kamniških alpi. Za divno čudo i staze za skijanje na Sljemenu znaju biti pravo remek dijelo. FIS utrke na Sljemenu ova tri dana održavaju se u savršenim uvjetima što se tiče snijega, ali jasno skijalište kao takvo ne zadovoljava apetite malo zahtjevnijih skijaša koji bi se više skijali, a manje čekali u redu za žičaru.
No otići gore i jednostavno maknuti se iz magle svakako je pravi potez u ovim danima.

15 siječnja 2010

Tuga u srcu



Jučer poslijepodne prestalo je kucati srce našog dragog prijatelja Emira Alajbegovića. Zauvijek je otišao čovjek velikog srca, vedra duha i umjetničke duše.

Posljednji ispraćaj održati će se u utorak 19.01.2010. u 11:40 na Krematoriju na Mirogoju.

U ovim trenucima mogu zaželiti samo iskrenu sućut cijeloj obitelji, a ponajviše dragom prijatelju Ademu koji je izgubio ne samo tatu već i osobu iznimne dobrote i ljubavi.