29 siječnja 2014

Vihorove nove stranice

Prije tjedan dana u Svijet su lansirane nove Vihorove stranice. Temeljito su preuređene i redizajnirane. Vjerujem da će svatko naći za sebe nešto, a malo više smo bacili aspekt na informacije o samom sportu sa razradom svake grane sporta te našim aktivnostima. Naravno dodali smo i kalendar naših aktivnosti.
Posebna je stranica posvećena i dječjim utrkama. Ako malo prokopate po novim stranicama svašta se može novoga naći. Stranice će se naravno još dorađivati s vremenom.
Stare stranice nisu završile u smeću nego su još uvijek aktivne samo na drugoj poveznici.

27 siječnja 2014

Kahramanmaras

Na spomen riječi Kahramanmaras prva reakcija je bila što, kako? Druga, gdje bi to uopće u ovom Svijetu trebalo biti, a kada je putovanje i potvrđeno pokušao sam locirati mjesto i na karti. Tri sam puta provjeravao da li sam dobro mjesto našao na karti. Gotovo dvije tisuće kilometara od Zagreba na dalekom istoku Turske smjestio se grad heroj. Grad koji je jedini primio medalju za hrabrost u obrani suvereniteta. No dobro, taj detalj možda i nije toliko bitan. 
Doći do Kahramanmarasa i nije tako teško. Istanbul je ishodište za sve domaće Turske letove i nakon dva dana sletio sam u željeni grad. U međuvremenu sam proveo dan u Istanbulu koji se još jednom pokazao zanimljivim i  nevjerojatnim. U zadnje dvije godine bio sam u Istanbulu više puta i niti jednom me nije razočarao. Nažalost osim mene i moje ručne prtljage tu akciju nije pratila i moja osnovna prtljaga koja je odlučila produžiti boravak u Istanbulu. Ljubazni domaćin potrudio se da sve riješi i drugi dan su stvari bile u mojoj sobi.
Projekt na kojem radimo još je u povojima i o njemu nekom drugom prilikom. Ako sve bude u redu biti će to jedan lijepi iskorak za ovu regiju i jedno veliko novo iskustvo za sve nas uključene u taj projekt. Turska se opet pokazala kao izvrstan domaćin nevjerojatno ljubaznih ljudi punih entuzijazma u onome što rade. Nisu bitni niti novac, niti oprema, no sve to nadoknađuje se nevjerojatnim zalaganjem, radom i trudom.

Povratak kući još traje i u trenucima dok ovo pišem oko mene se nalazi prava mala internacionala, Japanci, Rusi, Slovenci, Francuzi, Skandinavci...a kao nije sezona turista. Malo je bed jer sam sam, no što je tu je u slijedećoj turi se nadam malo većoj ekipi sa mnom.  

24 siječnja 2014

Novi web

Nakon desetak godina Vihorove web stranice su doživjele redizajn. Kompletno su promijenjene i posložene tako da se lakše može doći do informacija. Adresa je i dalje www.vihor.hr,  a autor Ivana.

01 siječnja 2014

WTOC 2015


 Svjetsko prvenstvo u preciznoj orijentaciji sada je i službeno na webu, a na stranicama možete naći i prvi bilten. Uskoro kreću i prijave volontera za razne funkcije. - http://www.wtoc2015.org/, a aktivna je i Facebook stranica natjecanja

06 studenoga 2013

Spartacus kupa i Budim sprint

Tri dana u Mađarskoj prohujalo je samo tako. Prvi puta sudjelovali smo i na sprint utrci u Budimpešti koja se trčala unutar povijesnih zidina staog Budima. Bila je ovo trka koja je dostojno zamijenila ove godine Veneciju. Možda sprint na Budimu nije bio tako masovan kao Venecija no svakako je bilo zanimljivo trčati kroz staru tvrđavu opasanu zidinama i okruženu parkovima. Veseli i nekoliko medalji. Unatoč trećem mjestu koje sam podijelio sa Robijem ne mogu biti pretjerano zadovoljan izvedbom. Skupilo se tu podosta grešaka i moglo se daleko bolje no noge su bile teške, a mozak je u trenucima donosio krive odluke. Od Vihoraša medaljama su se još okitili Neda, Iva i Maja, a od ostalih Hrvata još  Roberta.

21 listopada 2013

Zagreb open

Trinaesto izdanje "Otvorenog prvenstva Zagreba" je iza nas. Ovo je ujedno bilo i prvo izdanje koje se bodovalo za Kup Hrvatske. Pripremili smo novu kartu, ne veliku no dovoljno prostranu za organizaciju srednjih staza. Ovo nam je već treća karta ove godine koja je u novom izdanju.

S obzirom na pripreme za Svjetsko prvenstvo 2015. još nije sigurno što ćemo iduće godine, no sigurno je da 2015. imamo nekoliko novih karata. hoće li koja odmah u upotrebu nakon prvenstva ostaje za vidjeti.

Jučer na Sljemenu gotovo 300 ljudi na startu, a ako pribrojimo i tempo demonstraciju onda možda i točno 300. Veliki broj djece došao je sa svojim roditeljima, bakama i djedovima tako da nas je bilo i koju stotinu dvije više u ciljnom prostoru. popravili smo malo i vizualni identitet natjecanja i kockicu po kockicu svake godine ulažemo u dio opreme. Jedna od želji je time ostvarena, a još nekoliko ih je na spisku za budućnost.

Lista organizatora  "Zagreb opena" još se malo proširila pa je tako nakon Ivane i mene te Iskre, pa Iveka, ove godine kormilo preuzeo dvojac Vuk - Cvitković uz pomoć Nede i Iveka. Svoj su posao dobro odradili i trka je uspijela. Zahvaljujući njihovom angažmanu uspio sam i trčati na trci, no nije da je baš bilo uspješno. Iako sam samu stazu dobro istrčao, bez nekih grešaka tek nakon dužeg vremena na cilju shvatio sam da sam preskočio jednu kontrolu. Što možeš, to je valjda rezultat tijela na jednom mjestu, a glave na drugom mjestu. Naime prethodna tri dana proveli smo na terenu sa kontrolorom IOF-a koji je pregledavao sve terene na kojima će se održati WTOC 2015. Održali smo i cijeli niz sastanaka i eto koncentracija je popustila kada nije trebala. No i to je za ljude. Jednom godišnje treba i koji disk baciti.


Rezultate i sve popratne informacije (prolazi, browseri, foto galerije i sl.) možete naći na stranicama kluba www.vihor.hr
   

23 rujna 2013

Štafetno prvenstvo Hrvatske

Štafetno prvenstvo je jedna od onih utrka koje se propuštaju samo ako baš nemaš drugog izbora. Svako prvenstvo unatrag dvadeset godina imalo je svojih posebnosti po kojima ih pamtimo, no svima je nekoliko stvari zajedničko, klupska snaga, bodrenje, sportska borba, uzajamno poštovanje, tuga, sreća pa i razočarenje.
Igrom slučaja tamo početkom devedesetih upravo je prvo štafetno  prvenstvo Hrvatske završilo potpuno neočekivanom pobjedom Vihora u muškoj konkurenciji. Do danas na vrhu se izmjenilo nekoliko generacija i klubova koji su dominirali. U muškoj kategoriji u početku je to bio Maksimir, kasnije Jelen...danas Japetić. Kod cura je ako se ne varam bilo nešto manje kontinuiranih dominacija, ali Vihorašice vjerojatno imaju daleko najviše pobjeda u zadnjih nekoliko godina.
Jučerašnja trka bila mi je jednako zanimljiva kao i ona kada smo prije dvadeset godina pobijedili. Istina je da nas je Japetić bez problema dobio,  no ne može se reći da nije bilo zanimljivo (pogotovo nakon prve izmjene ;) Na kraju smo konačno nakon nekog vremena sva trojica istrčali kako treba bez većih oscilacija.
Kod cura smo zaista imali priliku uživati. Postavili smo dvije ženske klupske štafete, jednu stariju (povređenu, ali ne i uvrijeđenu ;) i jednu vrlo mladu. Curama smo rekli neka uživaju i trče, a sve ostalo je manje bitno. I cure su uživale i trčale. Tri kadetkinje su odradile štafetu zrelo i pametno i do samog kraja držale borbu za prvim mjestom neizvjesnu. Na kraju su Iva, Lea i Dora bile druge iza iskusnog Japetića sa Sonjom i Evom, no ispred naše druge štafete sa Nedom, Kristinom i Ivanom. Ivana je doduše bila tu da samo istrči lagano i mobitel je bio stalno u njenom džepu u slučaju da koljeno popusti, ali to ne umanjuje vrijednost rezultata koji su cure ostvarile. Ono što još više veseli je neizmjerna kolegijalnost i bodrenje koje su davale jedna drugoj. Svaka čast cure. Uz kvalitetan i marljiv trening kroz par godina možemo očekivati veliku smjenu generacija.
Možda malo u sjeni "velikih" zanimljiva borba vodila se i kod kadeta. Složili smo tri štafete, jednu odraslu (M14) i dvije od podmlatka u M12. Na opće iznenađenje upravo su Jura i Jan bili ti koji su isplivali na površinu i zrelim nastupom obojica istrčala dobru trku. Bili su na kraju treći par sekundi iza pobjedničkog dvojca iz Merza i Japetića, no to je samo zato što imaju najkraće noge pa nisu u finišu mogli dobiti ove za glavu veće dečke :)
I nije to sve. Jedan sasvim solidan nastup u seniorima ostvario je i Luka Mihaljević koji ovu jesen postiže daleko kvalitetnije rezultate nego inače. 
Čini mi se da SEEOC daje neki poseban motiv za treniranje. Za iduću godinu dalo bi se složiti jednu zaista kvalitetnu i mladu ekipu za nastup u Novom Sadu.
I što na kraju reći. Tko nije bio, sam si je kriv. Pišu se uspomene i rezultati onih koji su nastupali. OK Međimurje je napravilo dobar posao, zanimljivu utrku bez puno pompe i glamura, no sportski zanimljivu i neizvjesnu. Po meni jedno od boljih izdanja utrke u njihovom aranžmanu. Na neki način pokazali su da se i uz manje strke može napraviti utrka. Još da i rezultate objave ;)