09 veljače 2015

O-FER - 3. izdanje


Kada u Austriji krene skijaška sezona Svjetskog kupa to je obično gotovo mjesec dana prije pravog početka. Rekli bi neko ugrijavanje. Tako je i O-Fer ove godine upravo legao prije same sezone. OK "Jelen" se pokazuje iz dana u dan kao klub koji se vraća svojim starim stazama i nekako se nadam da će opet narasti do respektabilne brojke. Organizacijski svakako već sada spadaju u klubove koji dosta pridonose hrvatskoj orijentacijskoj sceni.

O-Fer je upravo onakva trka kavih bi trebalo biti više u sezoni: opuštena, bez imperativa bodova, kupova i sličnih stvari. Trka za gušt. To što se ja i hodnici FER-a nikako ne možemo sastati u jednu cjelinu je već druga priča. Trka je bila zabavna, za mene sa puno gubljenja i upitnika iznad glave, no netko mora biti i zadnji. Dok sam tražio kontrolu pod klupama u amfiteatru našao sam brdo olovki, ali SI stanice niti od korova. To je možda bilo zato što sam bio u paralelnom amfiteatru. Što je tu je. Olovke su došle sa mnom do cilja, a i niz 13-14-15 sam temeljito utvrdio dva puta. 

Igrom slučaja u Švedskoj se dan ranije održala slična utrka u Stockholmu sa cca. 500 natjecatelja. Na O-FERu nije bilo toliko, no respektabilnih sedamdesetak trkača se sakupilo. Već tradicionalno proglašenje rezultata u KSETu bio je još jedan veliki plus. Kao i kod proteklih izdanja kada sam to već spominjao šteta da se uz ovu utrku nije napravilo proglašenje rezultata Kupa Hrvatske. Bilo bi to baš onako opušteno, zabavno i ugodno.

Rezultati? Matija kod dečki najbrže leti po stepenicama, a kod cura naša Ana Beblek ne propušta priliku dokazati da joj nema ravne po hodnicima FER-a te pobjeđuje ispred Ive Lovrec i Mirje Pavić. Tu je i naš Vuk koji uvijek briljira na FERu pa je tako bio treći kod dečki.. Za Vihoraše osam plasmana na postolju. Nije loše.

Za kraj hvala Šepu, Fabi i ostalima koji su organiirali utrku. Doći ću opet, pa makar se i gubio po učionicama i hodnicima.

20 studenoga 2014

Od svega pomalo

Sezona samo što nije gotova. Iza kluba je cijeli niz aktivnosti koje je i teško pobrojati. Radili smo zaista punom parom. Trčalo se iz projekta u projekt, sa trke na trku. Vremena za treninge bilo je sve manje i da nije bilo Kreše koji nas je držao na životu ne bi bilo lako.
Sama trkačka sezona je rezultatski gledano izvrsna, reklo bi se nikada bolja. Prava "srebrna" godina. Drugi na PH u štafeti, drugi na PH u sprintu, drugi na PH na srednje staze, drugi u Kupu Hrvatske, drugi na longu na SEEMOCu.... Silom prilika propustio sam duge staze i završnicu sprint kupa, no negdje je ipak trebalo stati na loptu.
Nažalost ovi rezultati sami po sebi stvaraju možda i pomalo krivi dojam jer da su postignuti prije deset ili dvadeset godina imali bi daleko veću težinu. Danas nažalost ponajviše govore o relativno slabijoj konkurenciji. Rekli bi koga nema tko mu kriv  ili kako je davnih dana rekla jedna naša reprezentativka: "Treba mal boljše trenirati". Svjetlo se doduše nazire u obliku 3M (Matija, Mario, Matej), ali iza njih je jedna velika rupetina koju će biti teško pokrpati.

S druge strane Jan je ove godine nanizao nekoliko zaista impresivnih rezultata. Sa dvanaest godina slavio je u Kupu Hrvatske u kategoriji do 14 godina, pobijedio je na pet dana Portugala i na Thermenlandu u Mađarskoj. Pala je medalja i na SEEOC-u u Srbiji, postao je  državni prvak u svim disciplinama pa i u štafeti u konkurenciji kadeta, istrčao kadetsku normu, učestvovao na više od 50 trka u sezoni u Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj, Srbiji, Turskoj, Portugalu...Za njegove godine sasvim dovoljno.

U međuvremenu se pokrećemo i sa projektom Svjetskog prvenstva. To je nešto što radiš jednom u životu. Košta te puno živaca i muke, ali vjerujem da radimo zaista dobru stvar. Kontrolori su u principu zadovoljniji nego smo to mi sami. Problem je što ne želimo raditi ofrlje pa si dajemo posla tamo gdje bi drugi samo nešto zamuljarili i prošlo bi i kao takvo...
Hrvatska orijentacija? Borbe i dalje traju. Taman kada misliš da su stvari krenule u dobrom smjeru održi se Skupština sa koje bi većina pobjegla glavom bez obzira. Tolika količina provokacija i izazivanja loše atmosfere od jedne grupe ljudi koji predstavljaju jedva jednu desetinu svih natjecatelja u Hrvatskoj stvarno je dno, dna. Srećom politika ipak nekako ostaje unutar zidova onog malog broja funkcionera pa su trkači pošteđeni besmislica. Tako i treba biti. Pravi orijentacist uvijek će gledati u smjeru šume i tražiti će gušte u otkrivanju novih terena i karata.
A kamo idemo? Idemo u još jednu sezonu. Biti će to 31. po redu. Ciljevi? Mijenjaju se sa godinama,  no nekako se uvijek provlači ono ostati zdrav i uživati u trkama pa što bude.

20 listopada 2014

Zagreb open i aktivnosti kroz ovu sezonu

Četrnaesto izdanje "OTVORENOG PRVENSTVA ZAGREBA" održalo se na Medvednici. Nakon Grafičara prošle godine, ove godine na redu je bio Runolist. Karta je iz nule ponovno reambulirana. Nažalost u zadnjih tridesetak godina od kada je vršni greben Medvednice dobio svoju prvu kartu mnogo se toga promijenilo na gore. Šuma je daleko neprohodnija, vegetacija totalno nabujala, a oluja "Teodor"u suradnji sa šumarijom neke je dijelove terena promijenila do neprepoznatljivosti.
Bilo kako bilo odlučili smo revitalizirati popularno "Sljeme" u orijentacijskom smislu i povjerenje reambulacije povjerili Valentinu Garkovu. Ne baš zahvalan posao provlačenja po strmom i zaraslom terenu napravio je sasvim solidno i karta je ovo ljeto bila spremna za trku.
Dirigentske palice organizacije ovoga puta prihvatio se Karlo, a kontrolori su mu bili Paco i Neda. Trka je privukla više od 200 ljudi što je za jesenski dio sezone lijepa brojka. U tome nam je pomoglo i lijepo sunčano i toplo vrijeme.
Kada smo već kod brojki na samoj utrci nastupilo je više od 50 članova kluba, a dodatno je u organizaciji bilo njih još 12 koji nisu trčali. Dakle lijepih 60 i nešto članova na jednoj utrci.
Ovo nam je ove godine bio sedmi dan trka u našoj organizaciji (Ačkov kup (Iskra i Ivek), Crvenkapica (Dora, Iva, Mia), Kumrovec (Ivana i Damir), pre WTOCx3 (Zdenko, Ivana, Ivek i Damir), Zagreb open (Neda, Paco i Karlo). Odradili smo i dvije male škole orijentacije (Kristina, Sanja i Ivek) te veliku školu orijentacije (Ivanax2, Damir). Tu je i cijeli niz predavanja na raznim tečajevima, školama i stručnim usavršavanjima te obuka cijelokupne avionske posade Croatia airlinesa sa više od 200 članova. Nacrtane su nove karte Blata, Novoselčine (sve Ivana), Kumrovca, vršnog grebena Medvednice, parka Ribnjaka i Jaruna. Doradio se Nazorov park. Radi se još na kartama Maksimira, Dotršine i Karlovca. Kontrolori IOF-a ove godine u dva navrata su bili u Zagrebu i sa njima je odrađen isto veliki posao.
Na natjecateljskom planu članovi su bili na trening kampovima u Turskoj i kod nas u Slavoniji, a nastupali smo na svim utrkama kupova Hrvatske i prvenstava Hrvatske te cijelom nizu natjecanja u inozemstvu. Osvojeno je zlato na Svjetskom prvenstvu u preciznoj orijentaciji (Hoki, Ivek), umalo i bronca na Europskom prvenstvu u preciznoj orijentaciji. Po prvi puta imamo i kadetsku ( Lea i Mia) tj. mlađu juniorsku (Iva) medalju sa prvenstva jugoistične Europe. Ne treba zaboraviti da se kroz cijelu godinu provlače i organizirani atletski i orijentacijski treninzi (Krešo i Ivek). Nabavljena je i poprilična količina opreme za klub, a Boško kao dizajner osmislio je cijeli niz stvari (medalje, majice, dresovi, WTOC majice...). Ivana je dizajnirala i napravila nove web stranice kluba. Cure su pripremale natječajnu dokumentaciju (Naja i Bernardica), Boris intenzivno radi na novom progranu za WTOC...
Dug je spisak onoga što smo radili samo ove godine, a pred nama je još nešto više od mjesec dana u kojem spremamo još nekoliko dječjih utrka i raznih aktivnosti.
Bilo je i tužnih osobnih trenutaka koje je trebalo prevladati, a to je nekako bilo ipak najteže.
Samo da je zdravlja i vremena pa da nastavimo u barem pola ovog intenziteta i iduća sezona biti će dobra.

15 rujna 2014

Karata nikada dosta

Što reći? Jednostavno ne stigne se. WTOC sve više uzima svoj danak i vremena za sporedne stvari sve je manje. U zadnjih godinu dana Ivana je radila na čak deset karata koje sve čekaju svoj red. Radilo se svim raspoloživim sredstvima i neka su do sada bila sasvim neuobičajena za reambulaciju no vrijedilo je probati i rezultat nije bio uopće loš. O svemu jedno drugom prilikom. Karta "Kumrovec" je prva koja je ugledala i svjetlo dana, a za dva tjedna stiže novi Jarun, novi Ribnjak i dorađen Nazorov park. Naravno karte koje će se koristiti na WTOC-u su u punom zamahu i tu idu dvije potpuno nove karte i nekoliko potpuno prerađenih karata. Tu je i nova karta za rezervu koja će se vjerojatno upotrebiti za neku od trka koje nas čekaju. U svakom slučaju nismo bili nikada u većoj produkciji.
Kada ludnica stane valjda će biti i više vremena za koju riječ na ovom blogu, a do onda trčite veselo i uživajte u šumi. 

10 srpnja 2014

Alpe Jadran kup - Italija


Nakon dugo vremena opet se otvorila prilika za nastup na Alpe Jadran kupu. Svake godine je termin nekako padao u krivo vrijeme. I ove godine je nastup bio upitan do zadnjeg trenutka, no u četvrtak smo ipak odlučili krenuti sa pakiranjem. Ne budi lijen uz AA kup prijavili smo se za dvije utke CRO-SLO-ITA lige u preciznoj orijentaciji i još usputni WRE sprint. Kada si već 350 km. od kuće treba iskoristiti priliku.

 Prvog dana natjecanja u petak na programu su bile duge staze. Stigli smo taman na vrijeme iz Zagreba obaviti proceduru prijava i pripreme za star i onda je krenulo. Deset minuta prije starta počela je kišurina koja je stala taman kad smo izašli iz šume u cilj. Teren koji je tehnički bio težak nije praštao i mali pad koncentracije značio je gubljenje u prostoru i vremenu. A kako sam krenuo, već prije prve mi ništa nije bilo jasno. Nakon dugo vremena trčao sam na terenu tj. karti sa kojom se nisam uspio sastaviti dobrih pola trke. Putići, koprive, vegetacija, vrhovi, stijene kao da su bili iz nekog drugog filma. Nije da sam se gubio puno, no živciralo je neprestano lociranje pozicije i traženje kontrole u krugu par metara. Da stvar bude veselija taman kada sam se posložio kopačka je "odustala" i raspala se u sastavne dijelove. Doteturao sam nekako do cilja, mokar, bijedan i odlučan da bi to bilo dosta peha za jedan vikend.

Srećom smještaj u dvorani nije bio nimalo traumatičan kao što to zna biti kod nas na trkama. Velika dvorana, stalna topla voda i mir i tišina bez ijednog diverzanta hrkača. Vjetojatno je kultura ipak na višem nivou pa ljudi koji znaju da hrču  ne idu spavati u dvoranu maltretirati druge ljude. Kamo sreće da tako bude i kod nas jednoga dana.
Drugi dan natjecanja na programu je bila štafeta, pa precizna i na kraju još sprint. Zgusnuti raspored. Jan i ja smo po prvi puta nastupali u istoj štafeti. Prijavili smo se u OPEN sa još tridesetak drugih štafeta. Bilo je tu od reprezentativaca do rekreativaca na listi sudionika. Staza prava elitna, ne predugačka ali tehnički teška. baš onako za štafetu. Jan je trčao prvu izmjenu i s obzirom na težinu staze cilj je bio samo da prođe stazu. Uz jednu veću grešku misiju je obavio sa uspjehom i predao kao dvadeseti u našoj kategoriji. Ja sam stazu odradio solidno sa trećim vremenom izmjene i to uz jednu veću grešku i par sitnih tako da smo na kraju završili deseti. Sasvim solidno za naše godine ;) Repka nam se borila u seniorskoj muškoj i ženskoj  konkurenciji koliko je išlo. Matija je bilo solidan, a Lino i Tome izjednačeni. Cure su nam bile sve u par minuta. Uglavnom prošli su stazu, borili se za Hrvatsku i to je to. Drugi su bili bolji.
Odmah nakon štafete selimo se na preciznu. Pedesetak i više natjecatelja, nekoliko reprezentativaca na startnoj listi i to iz Slovačke, Italije, Slovenije, Mađarske, Hrvatske, Španjolske obećavalo je napetu borbu. I bilo je napeto i to do samog kraja. Nažalost karta je bila uvećana desetka i na nekim mjestima se moglo izbjeći zadatke koji su bili dvojbeni, no sve u svemu natjecanje nije bilo loše. Ivana je bila druga u eliti, Jan treći u A, a ja peti i to sa nesretnom perforacijom u krivu kućicu čime sam si sam oduzeo drugo mjesto. Rekli bi "Shit happens". Službene rezultate nismo dočekali jer smo se morali preseliti u Conegliano na sprint utrku koji je bio udaljen nekih četrdesetak kilometara po serpenitnama nizbrdo. Stigli smo taman na vrijeme da se spremimo za start. Prekrasni mali gradić sa lijepom starogradskom jezgrom punom prolaza živio je u znaku sprinta. Zatvorene su ceste i trčalo se nesmetano i po prometnicama. Moram priznati da sam uživao u trci do trenutka ulaska u cilj kada je Iskra rekao da mu druga kontrola nije ulovila perforaciju (palio je kontrole kao prvi trkač!) i pohvale da imam strašno brzo vrijeme. Tračak sumnje mi se odmah uvukao jer išao jesam brzo, ali ne baš toliko da bi bio ispred faca u M35. anravno pražnjenje čipa je ipak pokazalo istinu, preskočio sam jednu petlju sa četiri kontrole. lijepo su me ulovili u štos sa linijom druge petlje koja se naslanja na kružnicu kontrole. Šteta, dobar sprint, no slaba realizacija. Ivana je istrčala prvi sprint nakon dugo vremena i koljeno je odradilo svoje te naoteklo od tvrde podloge. Hitna pomoć je ublažila posljedice, no osjećaj nije baš veseli.
Treći dan i srednje staze. Teren tehnički do sada najzahtijevniji i onako poseban za gušt. Iako sam imao na početku par greškica dok se nisam posložio ostatak staze prošao je uglavnom zadovoljavajuće. Malo pimplanja na samom kraju na kojem me tome dobio za par sekundi mogao sam izbjeći uz bolju koncentraciju no sve u svemu solidan nastup. Jan je bio četvrti i to sa sekundom zaostatka za trećim koje mu je nažalost priskrbio organizator. Stanice opet na cilju nisu bile upogonjene i tu sekundu izgubio je na zadnjoj kontroli kada se morao vraćati perforirati jer u prvom pokušaju nije odreagirala stanica. Nažalost već viđena situacija kod nas na nekim trkama, a eto događa se i vani što naravno ne znači da je to dobro ili dopušteno.
Šesta trka u tri dana  bila je završnica pre-O natjecanja. Ekipa poznata od dana ranije, no novi teren i novi zadaci. Nažalost moram priznati nakon puno trka koje sam odradio u preciznoj ovo je bila jedna od najlošijih. Onaj osjećaj kada gledaš teren, gledaš zastavice, gledaš kartu i ništa ti se ne poklapa...udaljenosti, visine, linije. Čak je i Jan bio isfrustriran slabim zadacima i kartom. Na cilju niti Iskra, niti Ivana, niti ja nismo do dobivanja rješenja mogli znati što je bio ispravan odgovor na nekim zadacima. I bilo je iznenađenja. Neke stvari su išle u moju korist, neke u Ivaninu no svejedno nismo bili sretni. Srećom i ostatak natjecatelja se borio sa rezultatima tako da je Ivana bila četvrta u E, Jan treći u A, a ja šesti u E. U zbroju rezultata oba dana Ivana je bila ukupni pobjednik utrke koji se nije proglašavao :( no svejedno ostaje zadovoljstvo napravljenim. 
Nažalost nismo izabrani u preO reprezentaciju pa naše "talijansko" čitanje karte i njihovih zadataka neće doći do izražaja na Svjetskom prvenstvu koje se održava samo par desetaka kilometara od mjesta AA kupa i to tjedan dana kasnije.   
Što se AA reprezentacije tiče ostaje žal da se cijela priča preklapala sa EYOC-om u Makedoniji, a još više ostaje žal za izostankom onih koji su morali biti ovdje.

28 svibnja 2014

Kumrovec - nova O-destinacija


U subotu 31.05. nam slijedi jedna zanmljiva trkica Kumrovcem. Gradić ili selo koje nepravedno nosi stigmu komunizma i Josipa Broza Tita je zapravo pravo malo muzejsko mjesto koje treba doživjeti i vidjeti. Kamo će nas staze odnijeti vidjeti ćemo no kamo sreće da imamo više ovakvih malih neobvezujućih događanja. 

Poziv