Ačkov kup 2014

Ova godina je opaka obavezama koje smo si postavili. Veliki dio je već odrađen, no u tijeku je nekoliko projekata. Traje velika škola orijentacije, u pripremi je MTBO trening, pa Crvenkapica, OCAD seminar, a kroz cijelo ovo vrijeme provlače se i pripreme za Svjestko prvenstvo. Lavovski dio posla odrađuje Ivana koja radi na nekoliko novih karata i terena, a u međuvremenu je još doradila i nekoliko postojećih karata.

U cijeloj ovoj priči sreća je da se unutar kluba nalazi već više ljudi koju su sposobni napraviti cijelu trku bez da se uključuju oni koji su do sada nekako vukli. Iskra i Ivek su ove godine organizirali Ačkov kup. Ivana im je pripremila podloge, a sav šušur oko pripreme je dvojac samostalno odradio. Naravno na dan trke nas je bilo nešto više, a i naša informatička podrška se uključila dva tjedna prije sa programiranjem stanica, updateom potrebnih programa i sl.

Sam Ačkov kup gledajući ga sa strane nakon dugog niza godina ničim nije zasotajao za izdanjima prijašnjih godina. Dapače neki segmenti su bili i bolji. Što se  staza tiče bilo je "muški". Prave duge staze sa doduše podosta uspona, no to je Kalnik. Proteklih godina u Hrvatskoj organizatori su razmazili ove jače kategorije sa stalnim skraćenim dugim stazama, srednji stazama i sprintevima tako da kada dođe jedna ovakva staza onda svi dišemo na škrge. Još početkom devedesetih jedna dobra prijateljica je rekla: "Treba malo boljše trenirati". Ove godine od tri utrke za Kup, dvije su bile pravi long i to je dobro koliko god nam je teško. 

Razgovarajući na startu sa Pacom sa kojim sam proveo silne sate u šumi i za računalom pripremajući Ačkov kup lanjskih godina, došli smo do zaključka da smo zadnju trku trčali na Ačkovom kupu tamo negdje još prije šest, sedam ili čak osam godina. Ugodna promjena. Iako sam bio u pripremi kao "backup" postavljač trke ako dečki ne stignu složiti sve na vrijeme, ispostavilo se da me neće trebati i dobio sam zeleno svijetlo za nastup. U nekim dijelovima staze pomislio sam i na to da je nekako lakše postavljati kontrole nego trčati stazu, jer brda su noge napunila mliječnom kiselinom i pred kraj su već i koljena počela otkazivati poslušnost. Par kontrola prije kraja nailazim i na Edija. Čudna situacija da ja njega stižem ;). Nisam baš bio siguran kada je startao i da li me je prošao negdje na stazi ili sam ja njega stigao, no prema njegovom trku vidjelo se da su ga sprint u Jaski, pa Kružok na Sljemenu u istom danu ipak iscrpili previše za kalničke grebene. Na kraju neočekivano treće mjesto. Jaka i Matija ispred , a iza mene Matej, Edi, Mario, Frane... Po običaju Matjaža na Kalniku nije bilo pa je nekako bilo lakše do plasmana. Šteta, no tako je to. Jaka je bio sasvim dostojan pobjede u najjačoj kategoriji.

Vikend pred nama nam nosi Crvenkapicu. Jednu lijepu, opuštajuću trening utrku. Vidjeti ćemo što će nam pripremiti mlade snage i kako oni vide koncepciju staza.

Krenuli u 2014.

Sezona u 2014. je krenula rekli bi nikada ranije. Nakon uspješnog starta na Cresu uslijedile su mini pripreme u Turskoj pa odmah zatim i tradicionalna Lipica. Teško je izdvojiti upečatljiv događaj kada je svaka ova akcija bila posebna po nečemu. Moram priznati da sam se na Cresu osječao kao da trčim u nekoj drugoj državi i cijelo vrijeme dok su na stazi pucali pogledi na more i otoke ponavljao sam si: pa ti trčiš tu doma, u Hrvatskoj. Na stranu ludnicu koju smo imali sa gumi defektom i koju smo riješili zahvaljujući Nenadu i Darinki, sve ostalo je bilo za čistu peticu. Turska je priča sama za sebe. Putovanje, Istanbul, mala Azija, ekipe iz sedam zemalja, treninzi, druženja, predavanja...Teško sve to može stati u par redaka. Koliko je to bilo veliko iskustvo za Kristinu i mene, našim klincima to je bilo jedno veliko životno iskustvo koje niti jedna škola ne može pružiti.
Lipica je nadmašila očekivanja po broju natjecatelja. Trke sa 1000 i više ljudi su uvijek veliki događaj, no i veliki zalogaj za organizatore. Ivan je i ovoga puta bio na visini zadatka i sa ekipom je odradio sve kako treba, pa i bolje od toga. U neposrednoj blizini održavala se i dvodneva utrka u preciznoj orijentaciji. Iako su tereni bili vrhunski organizator je propuatio iskoristiti priliku predstaviti ovu granu sporta natjecateljima u orijentacijskom trčanju i na neki način "skrivajući" se od mase unatoč dolasku dobre konkurencije napravio po meni jedan veliki minus za promociju precizne. Biti prisutan i viđen na uštrb možda kvalitete neki puta daje više pozitivnih rezultata. Krešo se dobro potrudio oko tehničkog dijela i tu se nema što prigovoriti, no zavlačenje u šumu daleko od očiju je po meni bio veliki minus.
U međuvremenu je ekipa u Zagrebu odrađivala sedmi ili osmi trening Vihorove male škole orijentacije. Na treninzima je i do pedeset ljudi. Svaka vam čast cure i dečki.
Prve trke za Kup Hrvatske odrađene su u Našicama. Otvoreno prvenstvo Slavonije i Baranje preraslo je u respektabilno međunarodno natjecanje. Dobra organizacija, dobre nagrade, dobra karta...lijepo vrijeme, dobra konkurencija...Puno epiteta bi se dalo dati. Šteta samo da je koncepcija staza mijenjana od izvorne zamisli Gogija jer se to zaista i primjetilo na stazi. Prvi dio bio je zanimljiv, tehnički raznovrstan sa dosta varijanti, a nažalost u drugom dijelu bilo je podosta trčanja po putu. Staze klinaca su bile prave muške i dečki su morali dati sve od sebe, dok su cure bile na poštedi pa su nam juniorke imale kraću stazu od M14. No, bilo kako bilo, trka je zaslužila visoke ocijene.
Stanje u Savezu je za sada u mirovanju. Nakon ispada na zadnjoj Skupštini to me i ne čudi. Postupio bih vjerojatno u potpunosti isto kao i vodstvo. Šteta jer su se taman složile neke stvari, kup Hrvatske je bio redovito i promptno ažuriran, krenule su norme, pripreme....Bilo je tu i loših stvari no svakako način na koji je to izrečeno je bio više divljački nego demokratski. Svaki postupak govori o nama samima pa tako i ovaj. Stvar će se nadamo se uskoro riješiti, većinu ionako politika ne zanima jer žele samo trčati i uživati u prirodi.
Zato tenisice ili kopačke na noge i u šumu. Kalnik već čeka novu trku za Kup.

Tečaj orijentacije

Tečaj orijentacije je namijenjen prvenstveno onima koji se žele upoznati s orijentacijskim kretanjem, a razlozi mogu biti razni. Naglasak tečaja postavljen je na rekreativno upoznavanje s orijentacijskim sportom, ali ujedno daje dobru osnovu za eventualno profesionalnije bavljenje ovim, i sličnim sportovima. Naročito interes u pohađanju ovog tečaja već godinama pronalaze planinari, gorski vodiči, alpinisti, "trekeri", sudionici pustolovnih utrka, kao i svi oni koji sami ili s obitelji, rekreativno ili sportski žele što više boraviti u prirodi.

Tečaj nije fizički, niti materijalno zahtjevan, ali u predviđenom vremenu od mjesec dana očekuje se aktivnost koja je na nivou običnog rekreativnog boravka u prirodi i puna angažiranost polaznika. 

Tečaj je otvoren za sve uzraste i cjelokupne obitelji (djeca: 10 godina na više. Za mlađu djecu imamo prilagođen tečaj - vidi pod mala škola orijentacije). Predavanja su ista i zanimljiva za sve, a vježbe su prilagođene uzrastu. 

Više o svemu na stranici tečaja ili na FB stranici događaja.

Vihorove nove stranice

Prije tjedan dana u Svijet su lansirane nove Vihorove stranice. Temeljito su preuređene i redizajnirane. Vjerujem da će svatko naći za sebe nešto, a malo više smo bacili aspekt na informacije o samom sportu sa razradom svake grane sporta te našim aktivnostima. Naravno dodali smo i kalendar naših aktivnosti.

Posebna je stranica posvećena i dječjim utrkama. Ako malo prokopate po novim stranicama svašta se može novoga naći. Stranice će se naravno još dorađivati s vremenom.

Stare stranice nisu završile u smeću nego su još uvijek aktivne samo na drugoj poveznici.

Kahramanmaras

Na spomen riječi Kahramanmaras prva reakcija je bila što, kako? Druga, gdje bi to uopće u ovom Svijetu trebalo biti, a kada je putovanje i potvrđeno pokušao sam locirati mjesto i na karti. Tri sam puta provjeravao da li sam dobro mjesto našao na karti. Gotovo dvije tisuće kilometara od Zagreba na dalekom istoku Turske smjestio se grad heroj. Grad koji je jedini primio medalju za hrabrost u obrani suvereniteta. No dobro, taj detalj možda i nije toliko bitan. 

Doći do Kahramanmarasa i nije tako teško. Istanbul je ishodište za sve domaće Turske letove i nakon dva dana sletio sam u željeni grad. U međuvremenu sam proveo dan u Istanbulu koji se još jednom pokazao zanimljivim i  nevjerojatnim. U zadnje dvije godine bio sam u Istanbulu više puta i niti jednom me nije razočarao. Nažalost osim mene i moje ručne prtljage tu akciju nije pratila i moja osnovna prtljaga koja je odlučila produžiti boravak u Istanbulu. Ljubazni domaćin potrudio se da sve riješi i drugi dan su stvari bile u mojoj sobi.

Projekt na kojem radimo još je u povojima i o njemu nekom drugom prilikom. Ako sve bude u redu biti će to jedan lijepi iskorak za ovu regiju i jedno veliko novo iskustvo za sve nas uključene u taj projekt. Turska se opet pokazala kao izvrstan domaćin nevjerojatno ljubaznih ljudi punih entuzijazma u onome što rade. Nisu bitni niti novac, niti oprema, no sve to nadoknađuje se nevjerojatnim zalaganjem, radom i trudom.

Povratak kući još traje i u trenucima dok ovo pišem oko mene se nalazi prava mala internacionala, Japanci, Rusi, Slovenci, Francuzi, Skandinavci...a kao nije sezona turista. Malo je bed jer sam sam, no što je tu je u slijedećoj turi se nadam malo većoj ekipi sa mnom.  

Novi web

Nakon desetak godina Vihorove web stranice su doživjele redizajn. Kompletno su promijenjene i posložene tako da se lakše može doći do informacija. Adresa je i dalje www.vihor.hr,  a autor Ivana.

WTOC 2015

 Svjetsko prvenstvo u preciznoj orijentaciji sada je i službeno na webu, a na stranicama možete naći i prvi bilten. Uskoro kreću i prijave volontera za razne funkcije. - http://www.wtoc2015.org/, a aktivna je i Facebook stranica natjecanja