Sretan vam Božić i godina Nova

Od svega pomalo

Sezona samo što nije gotova. Iza kluba je cijeli niz aktivnosti koje je i teško pobrojati. Radili smo zaista punom parom. Trčalo se iz projekta u projekt, sa trke na trku. Vremena za treninge bilo je sve manje i da nije bilo Kreše koji nas je držao na životu ne bi bilo lako.
Sama trkačka sezona je rezultatski gledano izvrsna, reklo bi se nikada bolja. Prava "srebrna" godina. Drugi na PH u štafeti, drugi na PH u sprintu, drugi na PH na srednje staze, drugi u Kupu Hrvatske, drugi na longu na SEEMOCu.... Silom prilika propustio sam duge staze i završnicu sprint kupa, no negdje je ipak trebalo stati na loptu.
Nažalost ovi rezultati sami po sebi stvaraju možda i pomalo krivi dojam jer da su postignuti prije deset ili dvadeset godina imali bi daleko veću težinu. Danas nažalost ponajviše govore o relativno slabijoj konkurenciji. Rekli bi koga nema tko mu kriv  ili kako je davnih dana rekla jedna naša reprezentativka: "Treba mal boljše trenirati". Svjetlo se doduše nazire u obliku 3M (Matija, Mario, Matej), ali iza njih je jedna velika rupetina koju će biti teško pokrpati.

S druge strane Jan je ove godine nanizao nekoliko zaista impresivnih rezultata. Sa dvanaest godina slavio je u Kupu Hrvatske u kategoriji do 14 godina, pobijedio je na pet dana Portugala i na Thermenlandu u Mađarskoj. Pala je medalja i na SEEOC-u u Srbiji, postao je  državni prvak u svim disciplinama pa i u štafeti u konkurenciji kadeta, istrčao kadetsku normu, učestvovao na više od 50 trka u sezoni u Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj, Srbiji, Turskoj, Portugalu...Za njegove godine sasvim dovoljno.

U međuvremenu se pokrećemo i sa projektom Svjetskog prvenstva. To je nešto što radiš jednom u životu. Košta te puno živaca i muke, ali vjerujem da radimo zaista dobru stvar. Kontrolori su u principu zadovoljniji nego smo to mi sami. Problem je što ne želimo raditi ofrlje pa si dajemo posla tamo gdje bi drugi samo nešto zamuljarili i prošlo bi i kao takvo...
Hrvatska orijentacija? Borbe i dalje traju. Taman kada misliš da su stvari krenule u dobrom smjeru održi se Skupština sa koje bi većina pobjegla glavom bez obzira. Tolika količina provokacija i izazivanja loše atmosfere od jedne grupe ljudi koji predstavljaju jedva jednu desetinu svih natjecatelja u Hrvatskoj stvarno je dno, dna. Srećom politika ipak nekako ostaje unutar zidova onog malog broja funkcionera pa su trkači pošteđeni besmislica. Tako i treba biti. Pravi orijentacist uvijek će gledati u smjeru šume i tražiti će gušte u otkrivanju novih terena i karata.
A kamo idemo? Idemo u još jednu sezonu. Biti će to 31. po redu. Ciljevi? Mijenjaju se sa godinama,  no nekako se uvijek provlači ono ostati zdrav i uživati u trkama pa što bude.

Zagreb open i aktivnosti kroz ovu sezonu

Četrnaesto izdanje "OTVORENOG PRVENSTVA ZAGREBA" održalo se na Medvednici. Nakon Grafičara prošle godine, ove godine na redu je bio Runolist. Karta je iz nule ponovno reambulirana. Nažalost u zadnjih tridesetak godina od kada je vršni greben Medvednice dobio svoju prvu kartu mnogo se toga promijenilo na gore. Šuma je daleko neprohodnija, vegetacija totalno nabujala, a oluja "Teodor"u suradnji sa šumarijom neke je dijelove terena promijenila do neprepoznatljivosti.
Bilo kako bilo odlučili smo revitalizirati popularno "Sljeme" u orijentacijskom smislu i povjerenje reambulacije povjerili Valentinu Garkovu. Ne baš zahvalan posao provlačenja po strmom i zaraslom terenu napravio je sasvim solidno i karta je ovo ljeto bila spremna za trku.
Dirigentske palice organizacije ovoga puta prihvatio se Karlo, a kontrolori su mu bili Paco i Neda. Trka je privukla više od 200 ljudi što je za jesenski dio sezone lijepa brojka. U tome nam je pomoglo i lijepo sunčano i toplo vrijeme.
Kada smo već kod brojki na samoj utrci nastupilo je više od 50 članova kluba, a dodatno je u organizaciji bilo njih još 12 koji nisu trčali. Dakle lijepih 60 i nešto članova na jednoj utrci.
Ovo nam je ove godine bio sedmi dan trka u našoj organizaciji (Ačkov kup (Iskra i Ivek), Crvenkapica (Dora, Iva, Mia), Kumrovec (Ivana i Damir), pre WTOCx3 (Zdenko, Ivana, Ivek i Damir), Zagreb open (Neda, Paco i Karlo). Odradili smo i dvije male škole orijentacije (Kristina, Sanja i Ivek) te veliku školu orijentacije (Ivanax2, Damir). Tu je i cijeli niz predavanja na raznim tečajevima, školama i stručnim usavršavanjima te obuka cijelokupne avionske posade Croatia airlinesa sa više od 200 članova. Nacrtane su nove karte Blata, Novoselčine (sve Ivana), Kumrovca, vršnog grebena Medvednice, parka Ribnjaka i Jaruna. Doradio se Nazorov park. Radi se još na kartama Maksimira, Dotršine i Karlovca. Kontrolori IOF-a ove godine u dva navrata su bili u Zagrebu i sa njima je odrađen isto veliki posao.
Na natjecateljskom planu članovi su bili na trening kampovima u Turskoj i kod nas u Slavoniji, a nastupali smo na svim utrkama kupova Hrvatske i prvenstava Hrvatske te cijelom nizu natjecanja u inozemstvu. Osvojeno je zlato na Svjetskom prvenstvu u preciznoj orijentaciji (Hoki, Ivek), umalo i bronca na Europskom prvenstvu u preciznoj orijentaciji. Po prvi puta imamo i kadetsku ( Lea i Mia) tj. mlađu juniorsku (Iva) medalju sa prvenstva jugoistične Europe. Ne treba zaboraviti da se kroz cijelu godinu provlače i organizirani atletski i orijentacijski treninzi (Krešo i Ivek). Nabavljena je i poprilična količina opreme za klub, a Boško kao dizajner osmislio je cijeli niz stvari (medalje, majice, dresovi, WTOC majice...). Ivana je dizajnirala i napravila nove web stranice kluba. Cure su pripremale natječajnu dokumentaciju (Naja i Bernardica), Boris intenzivno radi na novom progranu za WTOC...
Dug je spisak onoga što smo radili samo ove godine, a pred nama je još nešto više od mjesec dana u kojem spremamo još nekoliko dječjih utrka i raznih aktivnosti.
Bilo je i tužnih osobnih trenutaka koje je trebalo prevladati, a to je nekako bilo ipak najteže.
Samo da je zdravlja i vremena pa da nastavimo u barem pola ovog intenziteta i iduća sezona biti će dobra.

Karata nikada dosta

Što reći? Jednostavno ne stigne se. WTOC sve više uzima svoj danak i vremena za sporedne stvari sve je manje. U zadnjih godinu dana Ivana je radila na čak deset karata koje sve čekaju svoj red. Radilo se svim raspoloživim sredstvima i neka su do sada bila sasvim neuobičajena za reambulaciju no vrijedilo je probati i rezultat nije bio uopće loš. O svemu jedno drugom prilikom. Karta "Kumrovec" je prva koja je ugledala i svjetlo dana, a za dva tjedna stiže novi Jarun, novi Ribnjak i dorađen Nazorov park. Naravno karte koje će se koristiti na WTOC-u su u punom zamahu i tu idu dvije potpuno nove karte i nekoliko potpuno prerađenih karata. Tu je i nova karta za rezervu koja će se vjerojatno upotrebiti za neku od trka koje nas čekaju. U svakom slučaju nismo bili nikada u većoj produkciji.
Kada ludnica stane valjda će biti i više vremena za koju riječ na ovom blogu, a do onda trčite veselo i uživajte u šumi. 

Alpe Jadran kup - Italija

Nakon dugo vremena opet se otvorila prilika za nastup na Alpe Jadran kupu. Svake godine je termin nekako padao u krivo vrijeme. I ove godine je nastup bio upitan do zadnjeg trenutka, no u četvrtak smo ipak odlučili krenuti sa pakiranjem. Ne budi lijen uz AA kup prijavili smo se za dvije utke CRO-SLO-ITA lige u preciznoj orijentaciji i još usputni WRE sprint. Kada si već 350 km. od kuće treba iskoristiti priliku.

 Prvog dana natjecanja u petak na programu su bile duge staze. Stigli smo taman na vrijeme iz Zagreba obaviti proceduru prijava i pripreme za star i onda je krenulo. Deset minuta prije starta počela je kišurina koja je stala taman kad smo izašli iz šume u cilj. Teren koji je tehnički bio težak nije praštao i mali pad koncentracije značio je gubljenje u prostoru i vremenu. A kako sam krenuo, već prije prve mi ništa nije bilo jasno. Nakon dugo vremena trčao sam na terenu tj. karti sa kojom se nisam uspio sastaviti dobrih pola trke. Putići, koprive, vegetacija, vrhovi, stijene kao da su bili iz nekog drugog filma. Nije da sam se gubio puno, no živciralo je neprestano lociranje pozicije i traženje kontrole u krugu par metara. Da stvar bude veselija taman kada sam se posložio kopačka je "odustala" i raspala se u sastavne dijelove. Doteturao sam nekako do cilja, mokar, bijedan i odlučan da bi to bilo dosta peha za jedan vikend.

Srećom smještaj u dvorani nije bio nimalo traumatičan kao što to zna biti kod nas na trkama. Velika dvorana, stalna topla voda i mir i tišina bez ijednog diverzanta hrkača. Vjetojatno je kultura ipak na višem nivou pa ljudi koji znaju da hrču  ne idu spavati u dvoranu maltretirati druge ljude. Kamo sreće da tako bude i kod nas jednoga dana.

Drugi dan natjecanja na programu je bila štafeta, pa precizna i na kraju još sprint. Zgusnuti raspored. Jan i ja smo po prvi puta nastupali u istoj štafeti. Prijavili smo se u OPEN sa još tridesetak drugih štafeta. Bilo je tu od reprezentativaca do rekreativaca na listi sudionika. Staza prava elitna, ne predugačka ali tehnički teška. baš onako za štafetu. Jan je trčao prvu izmjenu i s obzirom na težinu staze cilj je bio samo da prođe stazu. Uz jednu veću grešku misiju je obavio sa uspjehom i predao kao dvadeseti u našoj kategoriji. Ja sam stazu odradio solidno sa trećim vremenom izmjene i to uz jednu veću grešku i par sitnih tako da smo na kraju završili deseti. Sasvim solidno za naše godine ;) Repka nam se borila u seniorskoj muškoj i ženskoj  konkurenciji koliko je išlo. Matija je bilo solidan, a Lino i Tome izjednačeni. Cure su nam bile sve u par minuta. Uglavnom prošli su stazu, borili se za Hrvatsku i to je to. Drugi su bili bolji.

Odmah nakon štafete selimo se na preciznu. Pedesetak i više natjecatelja, nekoliko reprezentativaca na startnoj listi i to iz Slovačke, Italije, Slovenije, Mađarske, Hrvatske, Španjolske obećavalo je napetu borbu. I bilo je napeto i to do samog kraja. Nažalost karta je bila uvećana desetka i na nekim mjestima se moglo izbjeći zadatke koji su bili dvojbeni, no sve u svemu natjecanje nije bilo loše. Ivana je bila druga u eliti, Jan treći u A, a ja peti i to sa nesretnom perforacijom u krivu kućicu čime sam si sam oduzeo drugo mjesto. Rekli bi "Shit happens". Službene rezultate nismo dočekali jer smo se morali preseliti u Conegliano na sprint utrku koji je bio udaljen nekih četrdesetak kilometara po serpenitnama nizbrdo. Stigli smo taman na vrijeme da se spremimo za start. Prekrasni mali gradić sa lijepom starogradskom jezgrom punom prolaza živio je u znaku sprinta. Zatvorene su ceste i trčalo se nesmetano i po prometnicama. Moram priznati da sam uživao u trci do trenutka ulaska u cilj kada je Iskra rekao da mu druga kontrola nije ulovila perforaciju (palio je kontrole kao prvi trkač!) i pohvale da imam strašno brzo vrijeme. Tračak sumnje mi se odmah uvukao jer išao jesam brzo, ali ne baš toliko da bi bio ispred faca u M35. anravno pražnjenje čipa je ipak pokazalo istinu, preskočio sam jednu petlju sa četiri kontrole. lijepo su me ulovili u štos sa linijom druge petlje koja se naslanja na kružnicu kontrole. Šteta, dobar sprint, no slaba realizacija. Ivana je istrčala prvi sprint nakon dugo vremena i koljeno je odradilo svoje te naoteklo od tvrde podloge. Hitna pomoć je ublažila posljedice, no osjećaj nije baš veseli.

Treći dan i srednje staze. Teren tehnički do sada najzahtijevniji i onako poseban za gušt. Iako sam imao na početku par greškica dok se nisam posložio ostatak staze prošao je uglavnom zadovoljavajuće. Malo pimplanja na samom kraju na kojem me tome dobio za par sekundi mogao sam izbjeći uz bolju koncentraciju no sve u svemu solidan nastup. Jan je bio četvrti i to sa sekundom zaostatka za trećim koje mu je nažalost priskrbio organizator. Stanice opet na cilju nisu bile upogonjene i tu sekundu izgubio je na zadnjoj kontroli kada se morao vraćati perforirati jer u prvom pokušaju nije odreagirala stanica. Nažalost već viđena situacija kod nas na nekim trkama, a eto događa se i vani što naravno ne znači da je to dobro ili dopušteno.

Šesta trka u tri dana  bila je završnica pre-O natjecanja. Ekipa poznata od dana ranije, no novi teren i novi zadaci. Nažalost moram priznati nakon puno trka koje sam odradio u preciznoj ovo je bila jedna od najlošijih. Onaj osjećaj kada gledaš teren, gledaš zastavice, gledaš kartu i ništa ti se ne poklapa...udaljenosti, visine, linije. Čak je i Jan bio isfrustriran slabim zadacima i kartom. Na cilju niti Iskra, niti Ivana, niti ja nismo do dobivanja rješenja mogli znati što je bio ispravan odgovor na nekim zadacima. I bilo je iznenađenja. Neke stvari su išle u moju korist, neke u Ivaninu no svejedno nismo bili sretni. Srećom i ostatak natjecatelja se borio sa rezultatima tako da je Ivana bila četvrta u E, Jan treći u A, a ja šesti u E. U zbroju rezultata oba dana Ivana je bila ukupni pobjednik utrke koji se nije proglašavao :( no svejedno ostaje zadovoljstvo napravljenim. 

Nažalost nismo izabrani u preO reprezentaciju pa naše "talijansko" čitanje karte i njihovih zadataka neće doći do izražaja na Svjetskom prvenstvu koje se održava samo par desetaka kilometara od mjesta AA kupa i to tjedan dana kasnije.   

Što se AA reprezentacije tiče ostaje žal da se cijela priča preklapala sa EYOC-om u Makedoniji, a još više ostaje žal za izostankom onih koji su morali biti ovdje.

Fotografije 

Kumrovec - nova O-destinacija

U subotu 31.05. nam slijedi jedna zanmljiva trkica Kumrovcem. Gradić ili selo koje nepravedno nosi stigmu komunizma i Josipa Broza Tita je zapravo pravo malo muzejsko mjesto koje treba doživjeti i vidjeti. Kamo će nas staze odnijeti vidjeti ćemo no kamo sreće da imamo više ovakvih malih neobvezujućih događanja. 

Poziv

Bočni udari

Već neko vrijeme pokušavam ne reagirati na bočne udare i baviti se samo onime što me zanima i veseli. Radimo u klubu svi i radimo puno. U ovoj godini gotovo svi vikendi bili su nam ispunjeni raznim aktivnostima, od škola orijentacije, treninga, predavanja, tečajeva do razno raznih organizacijskih i administrativnih dijelova koji nikome nisu interesantni niti zanimljivi, no moraju se odraditi. Iako su neki dani naporni ipak na kraju svega čovjeka ispuni zadovoljstvo učinjenim, a pogotovo kada stignu i pohvale za sav taj trud. Klub je ove godine napravio neke velike stvari koje izvana i nisu tako vidljive, no dobili smo jednu organizacijsku širinu koja nam dozvoljava povremeni predah onih koji guraju i koji su lokomotiva rada.

Na zadnjoj Skupštini HOS-a promatrajući količinu negativne energije pojedinaca s nevjericom moram reći da nam je sport još uvijek na visokim granama koliko su neki ljudi opterećeni prošlošću, slavom ili nezasitnim ambicijama, a sve pod krinkom razvoja sporta i našeg boljitka . Da se ta silna energija upotrebi u razvoj sporta bilo bi nam svima kudikamo lijepše. I prođe tako skupština i svako malo kapne neki bočni udar na Savez od onih koji su obećavali med i mlijeko te pomirdbenu suradnju, a gubeći izbore sve lijepe riječi pale su u vodu. Vuk dlaku mijenja, no čud nikada! Sport nas uči da se nosimo sa uspjesima, ali i porazima. Očito neki nikada nisu dosegli tu razinu svijesti ili jednostavno nikada nisu bili sportaši. Čovjek se iznova i stalno propituje zašto? Koji su motivi svega toga i ne nalazi neki svrsishodan odgovor. Ovo naše podneblje nevjerojatno je plodno za glasanje protiv. Nije bitno protiv čega, glavno je da smo protiv i da maltretiramo sve oko sebe svojim stavovima. Još je gore kada se takvi pojedinci skrivaju iza drugih pa koriste svoje produžene ruke kao glasnogovornike vlastitih frustracija. Jadno kako za tu osobu, tako i za pijune koji si dozvoljavaju biti iskorišteni. Zanimljivo je samo kada pogledamo broj ljudi koji bi ti isti pijuni i pojedinci trebali predstavljati na recimo slijedećoj utrci Kupa Hrvatske. Dolazimo do zaključka da predstavljaju  jedva oko 15% svih natjecatelja. Pa tko je tu onda lud?!

No što je tu je, život ide dalje i sport kao takav će opstati bez obzira na one koji stalno mute vodu i guraju sebe ispred svih ostalih. Trčite i uživajte u sportu, a mutivode neka ostanu u mulju svojih frustracija.

Ačkov kup 2014

Ova godina je opaka obavezama koje smo si postavili. Veliki dio je već odrađen, no u tijeku je nekoliko projekata. Traje velika škola orijentacije, u pripremi je MTBO trening, pa Crvenkapica, OCAD seminar, a kroz cijelo ovo vrijeme provlače se i pripreme za Svjestko prvenstvo. Lavovski dio posla odrađuje Ivana koja radi na nekoliko novih karata i terena, a u međuvremenu je još doradila i nekoliko postojećih karata.

U cijeloj ovoj priči sreća je da se unutar kluba nalazi već više ljudi koju su sposobni napraviti cijelu trku bez da se uključuju oni koji su do sada nekako vukli. Iskra i Ivek su ove godine organizirali Ačkov kup. Ivana im je pripremila podloge, a sav šušur oko pripreme je dvojac samostalno odradio. Naravno na dan trke nas je bilo nešto više, a i naša informatička podrška se uključila dva tjedna prije sa programiranjem stanica, updateom potrebnih programa i sl.

Sam Ačkov kup gledajući ga sa strane nakon dugog niza godina ničim nije zasotajao za izdanjima prijašnjih godina. Dapače neki segmenti su bili i bolji. Što se  staza tiče bilo je "muški". Prave duge staze sa doduše podosta uspona, no to je Kalnik. Proteklih godina u Hrvatskoj organizatori su razmazili ove jače kategorije sa stalnim skraćenim dugim stazama, srednji stazama i sprintevima tako da kada dođe jedna ovakva staza onda svi dišemo na škrge. Još početkom devedesetih jedna dobra prijateljica je rekla: "Treba malo boljše trenirati". Ove godine od tri utrke za Kup, dvije su bile pravi long i to je dobro koliko god nam je teško. 

Razgovarajući na startu sa Pacom sa kojim sam proveo silne sate u šumi i za računalom pripremajući Ačkov kup lanjskih godina, došli smo do zaključka da smo zadnju trku trčali na Ačkovom kupu tamo negdje još prije šest, sedam ili čak osam godina. Ugodna promjena. Iako sam bio u pripremi kao "backup" postavljač trke ako dečki ne stignu složiti sve na vrijeme, ispostavilo se da me neće trebati i dobio sam zeleno svijetlo za nastup. U nekim dijelovima staze pomislio sam i na to da je nekako lakše postavljati kontrole nego trčati stazu, jer brda su noge napunila mliječnom kiselinom i pred kraj su već i koljena počela otkazivati poslušnost. Par kontrola prije kraja nailazim i na Edija. Čudna situacija da ja njega stižem ;). Nisam baš bio siguran kada je startao i da li me je prošao negdje na stazi ili sam ja njega stigao, no prema njegovom trku vidjelo se da su ga sprint u Jaski, pa Kružok na Sljemenu u istom danu ipak iscrpili previše za kalničke grebene. Na kraju neočekivano treće mjesto. Jaka i Matija ispred , a iza mene Matej, Edi, Mario, Frane... Po običaju Matjaža na Kalniku nije bilo pa je nekako bilo lakše do plasmana. Šteta, no tako je to. Jaka je bio sasvim dostojan pobjede u najjačoj kategoriji.

Vikend pred nama nam nosi Crvenkapicu. Jednu lijepu, opuštajuću trening utrku. Vidjeti ćemo što će nam pripremiti mlade snage i kako oni vide koncepciju staza.

Krenuli u 2014.

Sezona u 2014. je krenula rekli bi nikada ranije. Nakon uspješnog starta na Cresu uslijedile su mini pripreme u Turskoj pa odmah zatim i tradicionalna Lipica. Teško je izdvojiti upečatljiv događaj kada je svaka ova akcija bila posebna po nečemu. Moram priznati da sam se na Cresu osječao kao da trčim u nekoj drugoj državi i cijelo vrijeme dok su na stazi pucali pogledi na more i otoke ponavljao sam si: pa ti trčiš tu doma, u Hrvatskoj. Na stranu ludnicu koju smo imali sa gumi defektom i koju smo riješili zahvaljujući Nenadu i Darinki, sve ostalo je bilo za čistu peticu. Turska je priča sama za sebe. Putovanje, Istanbul, mala Azija, ekipe iz sedam zemalja, treninzi, druženja, predavanja...Teško sve to može stati u par redaka. Koliko je to bilo veliko iskustvo za Kristinu i mene, našim klincima to je bilo jedno veliko životno iskustvo koje niti jedna škola ne može pružiti.
Lipica je nadmašila očekivanja po broju natjecatelja. Trke sa 1000 i više ljudi su uvijek veliki događaj, no i veliki zalogaj za organizatore. Ivan je i ovoga puta bio na visini zadatka i sa ekipom je odradio sve kako treba, pa i bolje od toga. U neposrednoj blizini održavala se i dvodneva utrka u preciznoj orijentaciji. Iako su tereni bili vrhunski organizator je propuatio iskoristiti priliku predstaviti ovu granu sporta natjecateljima u orijentacijskom trčanju i na neki način "skrivajući" se od mase unatoč dolasku dobre konkurencije napravio po meni jedan veliki minus za promociju precizne. Biti prisutan i viđen na uštrb možda kvalitete neki puta daje više pozitivnih rezultata. Krešo se dobro potrudio oko tehničkog dijela i tu se nema što prigovoriti, no zavlačenje u šumu daleko od očiju je po meni bio veliki minus.
U međuvremenu je ekipa u Zagrebu odrađivala sedmi ili osmi trening Vihorove male škole orijentacije. Na treninzima je i do pedeset ljudi. Svaka vam čast cure i dečki.
Prve trke za Kup Hrvatske odrađene su u Našicama. Otvoreno prvenstvo Slavonije i Baranje preraslo je u respektabilno međunarodno natjecanje. Dobra organizacija, dobre nagrade, dobra karta...lijepo vrijeme, dobra konkurencija...Puno epiteta bi se dalo dati. Šteta samo da je koncepcija staza mijenjana od izvorne zamisli Gogija jer se to zaista i primjetilo na stazi. Prvi dio bio je zanimljiv, tehnički raznovrstan sa dosta varijanti, a nažalost u drugom dijelu bilo je podosta trčanja po putu. Staze klinaca su bile prave muške i dečki su morali dati sve od sebe, dok su cure bile na poštedi pa su nam juniorke imale kraću stazu od M14. No, bilo kako bilo, trka je zaslužila visoke ocijene.
Stanje u Savezu je za sada u mirovanju. Nakon ispada na zadnjoj Skupštini to me i ne čudi. Postupio bih vjerojatno u potpunosti isto kao i vodstvo. Šteta jer su se taman složile neke stvari, kup Hrvatske je bio redovito i promptno ažuriran, krenule su norme, pripreme....Bilo je tu i loših stvari no svakako način na koji je to izrečeno je bio više divljački nego demokratski. Svaki postupak govori o nama samima pa tako i ovaj. Stvar će se nadamo se uskoro riješiti, većinu ionako politika ne zanima jer žele samo trčati i uživati u prirodi.
Zato tenisice ili kopačke na noge i u šumu. Kalnik već čeka novu trku za Kup.

Tečaj orijentacije

Tečaj orijentacije je namijenjen prvenstveno onima koji se žele upoznati s orijentacijskim kretanjem, a razlozi mogu biti razni. Naglasak tečaja postavljen je na rekreativno upoznavanje s orijentacijskim sportom, ali ujedno daje dobru osnovu za eventualno profesionalnije bavljenje ovim, i sličnim sportovima. Naročito interes u pohađanju ovog tečaja već godinama pronalaze planinari, gorski vodiči, alpinisti, "trekeri", sudionici pustolovnih utrka, kao i svi oni koji sami ili s obitelji, rekreativno ili sportski žele što više boraviti u prirodi.

Tečaj nije fizički, niti materijalno zahtjevan, ali u predviđenom vremenu od mjesec dana očekuje se aktivnost koja je na nivou običnog rekreativnog boravka u prirodi i puna angažiranost polaznika. 

Tečaj je otvoren za sve uzraste i cjelokupne obitelji (djeca: 10 godina na više. Za mlađu djecu imamo prilagođen tečaj - vidi pod mala škola orijentacije). Predavanja su ista i zanimljiva za sve, a vježbe su prilagođene uzrastu. 

Više o svemu na stranici tečaja ili na FB stranici događaja.

Vihorove nove stranice

Prije tjedan dana u Svijet su lansirane nove Vihorove stranice. Temeljito su preuređene i redizajnirane. Vjerujem da će svatko naći za sebe nešto, a malo više smo bacili aspekt na informacije o samom sportu sa razradom svake grane sporta te našim aktivnostima. Naravno dodali smo i kalendar naših aktivnosti.

Posebna je stranica posvećena i dječjim utrkama. Ako malo prokopate po novim stranicama svašta se može novoga naći. Stranice će se naravno još dorađivati s vremenom.

Stare stranice nisu završile u smeću nego su još uvijek aktivne samo na drugoj poveznici.

Kahramanmaras

Na spomen riječi Kahramanmaras prva reakcija je bila što, kako? Druga, gdje bi to uopće u ovom Svijetu trebalo biti, a kada je putovanje i potvrđeno pokušao sam locirati mjesto i na karti. Tri sam puta provjeravao da li sam dobro mjesto našao na karti. Gotovo dvije tisuće kilometara od Zagreba na dalekom istoku Turske smjestio se grad heroj. Grad koji je jedini primio medalju za hrabrost u obrani suvereniteta. No dobro, taj detalj možda i nije toliko bitan. 

Doći do Kahramanmarasa i nije tako teško. Istanbul je ishodište za sve domaće Turske letove i nakon dva dana sletio sam u željeni grad. U međuvremenu sam proveo dan u Istanbulu koji se još jednom pokazao zanimljivim i  nevjerojatnim. U zadnje dvije godine bio sam u Istanbulu više puta i niti jednom me nije razočarao. Nažalost osim mene i moje ručne prtljage tu akciju nije pratila i moja osnovna prtljaga koja je odlučila produžiti boravak u Istanbulu. Ljubazni domaćin potrudio se da sve riješi i drugi dan su stvari bile u mojoj sobi.

Projekt na kojem radimo još je u povojima i o njemu nekom drugom prilikom. Ako sve bude u redu biti će to jedan lijepi iskorak za ovu regiju i jedno veliko novo iskustvo za sve nas uključene u taj projekt. Turska se opet pokazala kao izvrstan domaćin nevjerojatno ljubaznih ljudi punih entuzijazma u onome što rade. Nisu bitni niti novac, niti oprema, no sve to nadoknađuje se nevjerojatnim zalaganjem, radom i trudom.

Povratak kući još traje i u trenucima dok ovo pišem oko mene se nalazi prava mala internacionala, Japanci, Rusi, Slovenci, Francuzi, Skandinavci...a kao nije sezona turista. Malo je bed jer sam sam, no što je tu je u slijedećoj turi se nadam malo većoj ekipi sa mnom.  

Novi web

Nakon desetak godina Vihorove web stranice su doživjele redizajn. Kompletno su promijenjene i posložene tako da se lakše može doći do informacija. Adresa je i dalje www.vihor.hr,  a autor Ivana.

WTOC 2015

 Svjetsko prvenstvo u preciznoj orijentaciji sada je i službeno na webu, a na stranicama možete naći i prvi bilten. Uskoro kreću i prijave volontera za razne funkcije. - http://www.wtoc2015.org/, a aktivna je i Facebook stranica natjecanja