29 listopada 2012

Međimurje open

sprint Selnica - staza M21

Međimurci stvarno nemaju sreće sa organizacijom noćnog prvenstva Hrvatske. Nakon prošlogodišnjih munja i kiše i ove godine prolom oblaka i to sa padom temperature većim od deset stupnjeva samo u vrijeme održavanja utrke. No oni koji su bili i odvažili se otići u šumu sigurno nisu požalili. Kada jednom startaš fokus cijele trke je na orijentaciji i nemaš vremena osvrati se na kišu ;)
noćno prvenstvo Hrvatske - Ž21
Za divnu promjenu prvenstvo Hrvatske je bila jedna od najjačih utrka u sezoni po brojnosti i po jačini prijavljenih ljudi u najjačim kategorijama. Kod muških seniora su svi bili na broju, a kod cura je ipak dio izbjegao noćne putešestije (strah, nelagoda ili jednostavno ne vole noćne avanutre...)
M21 noćno prvenstvo Hrvatske
Motiva za noćnu utrku nikada mi nije nedostajalo pa tako niti ovoga puta. Bio sam odlučan da popravim prošlogodišnji debakl sa greškama i propadanjima u rupe, brljanja sa baterijama i sl. Posebno za ovu priliku naručili smo lampe iz Kine, ništa posebno i fency, ali dovoljno korisno da dobro svijetli. Kako slučajno ne bi gubio vrijeme na izbjegavanje močvara i vode pobrinuo sam se sam odmah na start pointu. Jedno naglo skretanje u desno i noge su same odletjele u zrak, a ja na pod. Izbio sam si sav zrak iz pluća i već sam pomislio da je to bilo to za danas. No nekako sam se pokrenuo i nastavio dalje. Malo me zabrinjavalo kako će karta izdržati svu ovu kišu koja nas je nemilice prala, no za divno čudo izdržala je bez dodatne zaštite. Doduše negdje tamo na putu prema drugoj našao sam jednu kartu M20 na podu koju sam uzeo za rezervu da se barem znam vratiti ako se original raspadne. Sama trka je protekla zabavno. Manjih grešaka je naravno bilo, ali sve u svemu moram biti zadovoljan istrčanim. Moglo je ponešto bolje, ali ne bunim se. Na listi rezultata iza mene je popriličan broj ljudi, a među njima i Matija i Vedran koji su me ove godine dobivali na redovnoj osnovi. Ispred na uobičajenoj čelnoj poziciji Matjaž te noćne ptice Lino i Edi koji vjerojatno imaju raznih noćnih utrka više od svih nas ostalih zajedno :)) Ivana je potvrdila svoju noćnu dominaciju i pospremila je u vitrine treću titulu prvakinje Hrvatske za redom u ovoj disciplini. Uz zlato na štafeti i broncu na srednjim stazama, čisto dobra sezona s obzirom na propuštanje proljetnog dijela priprema i trka radi crtanja karte Kalnika.

M21 - sprint 1 - Plešivica
OK "Vihor" - ekipni pobjednik "Međimurje opena"
Drugo jutro osvanulo je pod snijegom. Negdje oko pola sedam bacio sam pogled kroz prozor i rekao snijeg, a Ivana i Jan su skočili kao ofureni. Nakon početne euforije ipak smo se zavukli dalje u topli krevet i nastavili spavati još koji sat. Sve skupa me podsjetilo na početak sezone kada smo u Beogradu imali sličnu situaciju između dvije utrke. Valjda je tako moralo biti, sezonu smo počeli sa snijegom i završavamo je u istom tonu.
Darinka Lovrec
Na Plešivici gdje je bila trka bilo je 5-10 cm snijega ovisno o poziciji. Iako nemam problema inače sa takvim uvjetima, jutarnja utrka jednostavno mi nije legla. Već na drugu kontrolu varijanta kroz zeleno, a ja sam još tehnikom na noćnoj utrci i dobrano zaobilazim zeleni raster, pa naiđem na odron preko kojeg se ne mogu popeti, a na karti nije baš tako i prema prolazima koji su objavljeni samo tu gubim više od četiri minute. Trka praktično nije niti počela, a motiv mi je na nuli. Već nakon starta vidim da su staze predugačke u odnosu na predviđeno vrijeme pobjednika bez obzira na uvjete koji vladaju, više smo trčali neke srednje staze nego sprint. Sklizalo se po šumi kao na ledu i baš mi ništa nije davalo motiv da potegnem malo jače, a kada je tako onda i koncentracija pada, skupljaju se greške i naravno plasman nije za veselje. No to je valjda prva trka ove jeseni pa i godine da sam se baš osjećao nekako prazan i bez želje. Nema toga što ne može popraviti dobar ručak i toplina ugodnog doma. Zahvaljujući Kristini uspijeli smo se osušiti između dvije utrke, a njena mama je pripremila tako finu juhicu i ručak da se poslijepodne moralo trčati bolje ;)

Poslijepodnevna utrka je već ličila na sprint. Dužina u redu, uspon također, a i vrijeme prvoplasiranoga. Malo je možda zadnji dio staze bio prejednostavan tj. svodio se na čisto linijsko trčanje, no takvi su sprintevi. Snijeg je malo okopnio i osim hladnoće nije bilo prepreke za zgodnu utrku. Nažalost noge su već bile pomalo drvene od dvije prethodno istrčane utrke, ali motiv je bio tu i vukao sam koliko je išlo. Skupio sam dvije-tri manje greške i puno bolje se nije moglo. Za kraj sezone jedno lijepo treće mjesto i to je dobro. Sada u miru možemo još odraditi Veneciju i eventualno Mađarsku prije toga. Ako bude vremena još uspijem odraditi i prvensvo Hrvatske u preciznoj orijentaciji koje je premiješteno tamo iza Venecije. 
M21 - sprint 2 - Kamenica, Selnica

M12 - 1. Jan Gobec 2. Vedran Tkalec 3. Timo Vilim Gobec
Iako sprint kup Hrvatske moža nema takvu važnost kao veliki kup Hrvatske on ima svojih draži i ako pogledamo rezultate zaista su ova zadnja dva sprinta odlučivala o ukupnim pobjednicima kupa u mnogo kategorija. Nitko se nije mogao pohvaliti da je osigurao pobjedu tamo negdje na polovici sezone i to je izvrsno. Borbe su se vodile od najmlađih kategorija do veterana. Meni je jasno bilo najzanimljivije pratiti kategoriju M12 u kojoj je Jan branio čelnu poziciju, no da bi ostvario ukupnu pobjedu morao je istrčati još dvije vrlo solidne utrke, a da mu Timo ili Matej Jakopec ne pobijede obje utrke. Nakon prve utrke Timo mu je bio blizu i sa još jednom stotkom vjerojatno bi odnio ukupnu pobjedu. Borili su se obojica do zadnje kontrole i vidjelo se da su dali sve od sebe. Jan je na kraju pobijedio zadnju utrku i ostvario ukupnu pobjedu u kupu. Lijepi uspjeh, a s obzirom da je tek navršio desetu pred njim je još puno zanimljivih sezona i ganjanja sa ekipom iz kategorije. Matjaž je u zadnjoj utrci izbio na vodeću poziciju u sprint kupu u M21, a prema svemu sudeći je i Vedran preskočio Matiju u ukupnom plasmanu pa je na kraju poredak:1. Matjaž Štanfel, 2. Vedran Bijelić 3. Matija Razum. Kod djevojaka su se za ukupnu pobjedu borile Nikolina i Eva i na kraju je Nikolina sa dvije pobjede sa trećeg mjesta izbila na vrh ljestvice.

Karte objavljujem uskoro, a nekoliko fotografija pogledajte ovdje.
Sve u svemu jedan lijepi orijetacijski vikend iako nam vremenske prilike nisu bile naklonjene. Sezona je gotovo na svom kraju i onda nam slijedi zimsko preživljavanje.

Rezultati noćno

26 listopada 2012

Spremni za vikend

ovako to izgleda na Jukoli u Finskoj na prvoj izmjeni noćne štafete

Kraj domaćeg dijela sezone samo što nije, a ono što nas čeka sa neba nije baš obećavajuće. Biti će ovo nadasve zanimljiv kraj orijentacijske sezone. Pripremam gromobrane, kišobran i peraje za noćnu utrku u subotu, a za nedjelju lance, skije, kapu i rukavice uz naravno uobičajenu opremu za trčanje.
prognoza za vikend

Bilo kako bilo startne liste za noćno su objavljene, a isto tako i za sprinteve
Startne liste su respektabilno popunjene, a vidjeti ćemo koliko će odvažnih i krenuti u avanturu. :D Više informacija o svemu na stranicama natjecanja.

I prođe dvanaesto izdanje Zagreba


159 je brojka učesnika koja je pohodila "Zagreb open" u svom dvanestom izdanju. Zadnjih godina malo smo se udaljili od središta grada no to ne znači da se nećemo vratiti. Ova trka devet je godina išla gradskim središtem i došlo je do malog zasićenja u koncepciji staza i mogućnostima organizacije. Mijenjali smo ciljni prostor u tih devet godina na tri lokacije, od Ribnjaka, do Dubravkinog puta i Nazorovog parka. Start je bio na atraktivnim lokacijama poput Trga Bana Jelačića, Trga Petra Preradovića, na Stossmajerovom šetalištu, Opatovini... Puno toga se izdogađalo kroz sve te godine. Zanimljivo je da je prvo izdanje i na neki način početak svega otvorio upravo  gradonačelnik Milan Bandić. Deseto izdanje je silom prilika bilo pomaknuto zbog poplave u Karlovcu kada smo originalni termin trke ustupili sprint utci koju je trebalo nadoknaditi pa je trka održana u noćnom izdanju na Halloween. Prošle godine napravili smo iskorak dalje. Trka je bila na Medvednici i po prvi puta u Hrvatskoj tri grane sporta na jednom mjestu u jednom danu istovremeno, svojevrsni orijentacijski triathlon. Promoviran je i micrOtrek, spoj orijentacijske i treking utrke. Svojim idejama kroz zadnjih dakle jedanaest godina postavljači ili voditelji organizacije bili su Iskra, Ivana, Paco i ja i svatko je od nas unio dio nečega novoga i drugačijega. 



Ove godine imali smo novog glavnog organizatora i novi koncept utrke. Dvanaesto izdanje bilo je posebno po spoju precizne orijentacije i orijentacijskog trčanja. Nisam još nikada trčao nešto slično, iako je mikro orijentacija u jednom trenutku čak isprobana i na većim natjecanjima u Svijetu. Ivekova ideja bila je ponešto drugačija od toga i svakako originalna. Od samog početka kada je izašla ideja znao sam da bi moglo biti zanimljivo i tako je i bilo. Ivek se prihvatio posla i sve je realizirao kako je i planirao. Doduše kroz dane organizacije zasigurno mu je prošla misao kroz glavu: "Što mi je ovo trebalo?" no mislim da većini organizatora u nekom trenutku prohuja ta misao glavom. Otegotna okolnost cijelog ovog koncepta je izuzetno veliki broj kontrola i perforatora koji treba postaviti na terenu. Na Dotršćini se zavijorilo preko 70 zastavica na 70 različitih pozicija. Koliko god imao postavljača i vremena to je izuzetno puno posla. I dok je Ivek sa Josipom postavljao ovaj veliki segment ostatak kluba se pobrinuo oko vrlo brojne dječje utrke. Startalo je 103 mala trkača. Impozantna brojka sretnih i veselih dječjih lica.

Po završetku dječje utrke krenuli smo po završne informacije koje nam je organizator dao i start je mogao početi. Točno u podne ili koju minuticu kasnije ekipa se otisnula u pustolovinu i utisci su bili zaista dobri. Prije starta pretpostavljao sam kako bi to moglo izgledati, ali sve dok nisam došao do prve kontrole nisam u principu znao što me čeka po pitanju orijentacije i brzine. Već na prvoj naletio sam na nekoliko zastavica i dobro morao razmisliti koju kontrolu da perforiram. Nije bilo bingo trčanja na zastavicu već si morao sa sigurnošću odrediti koja je tvoja. Na slijedećih nekoliko brzo sam se priviknuo i nisam imao nekih većih problema. Ako dobro pogledaš opis unaprijed točno znaš gdje bi kontrola trebala biti i kako to izgleda. Hvala organizatoru što se nije izživljavao na nama sa mikro-pomacima jer to onda ne bi imalo smisla. Upravo ovako postavljene kontrole na različitim detaljima bile su ono što je izvrstan trening za koncentraciju na terenu. Kada sam stekao određenu sigurnost mogao sam malo i povećati brzinu, no duboki kanali nisu baš bili pretjerano gostoljubivi pa se trebalo dobro penjati da se izađe iz njih. Pred kraj staze stigao sam i Iskru koji je startao osam minuta ispred mene. U normalnim okolnostima tu bi znao da sam bolji no sada to nismo znali jer je svaka perforirana pogrešna kontrola odnosila po četiri minute, dakle dvije krive i ode sva prednost. Na kraju sam se ulovio na jednu krivu i to je u stvari bila jedina kontrola na kojoj nisam još dodatno provjerio lokaciju u kružnici. Srećom na njoj su i drugi griješili pa je prednost ostala. 


Osobno mi se trka zaista dopala i koncept je svakako za preporučiti onima koji imaju volje i želje pozabaviti se njime. Velika vrijednost ove trke je i da je Ivek odradio cijelu priču od početka do kraja sam.Tu mislim na koncepciju staze, pripremu karte, doremabulaciju, mjerilo, pripremu za tisak... što znači da sada imamo još jednog potpuno kvalificiranog organizatora. Trka je popraćena i u medijima pa je tako prilog išao u dva navrata na SPTV već u nedjelju navečer i u ponedjeljak ujutro, a u četvrtak je održan i  razgovor u živo u sklopu emisije "Akcijski četvrtak" na kojem smo sudjelovali Sanja i ja uz voditeljstvo legendarnog Lacka.


Što će biti iduće godine za "Zagreb open"? Još ništa nije sigurno, ali recimo da imamo neke ideje i koncepte samo treba vidjeti na koji način ih realizirati.U pripremi je i nova karta pa možda bude nešto i po tom pitanju.

Rezultati su na webu, a možete si pogledati i fotke ako do sada niste.

16 listopada 2012

Zagreb open

Prijave za Zagreb open su još danas otvorene pa ako se još niste prijavili iskoristite priliku i napravite prijavu. Ivek je stvarno zamislio jednu zgodnu orijentacijsku utrku i  vrijedi doći probati nešto novo i drugačije. Start je u 12:00, a dječja utrka ide u 10:00.

Startne liste su objavljene na Vihorovim stranicama, gdje možete naći i obavijesti vezane uz natjecanje. Na listi je na kraju 154 sudionika. Lijepa brojka za jesensku utrku koja se ne boduje već se gušta :D

Bjelovar sprint


Srećom je u nedjelju start bio u podne tako da smo uhvatili nešto više sna između dvije utrke. Natjecanje u Bjelovaru u kalendar je uvršteno naknadno nakon otkazivanja utrke u Lokvama. Bjelovarci su si dali truda i ipak smogli snage da naprave i jednu utrku orijentacijskog trčanja uz MTBO ove godine. Pohvalna gesta, a još lijepše je da su se na odvažan čin odlučili i novi crtači tj. reambulatori karata. Oni koji se time bave znaju koliko je truda potrebno uložiti u izradu jedne karte koliko god bio jednostavan teren, no znaju i da se prvi mačići bacaju u vodu ;) Tako je i bilo. Sokolovići su napravili kartu, ali da bi je ponovno koristili svakako je treba detaljno doraditi jer nije baš u standardima po IOF-u. Oni sa slabijom dioptrijom dobrano su se namučili prepoznati simbole koji su bili jako sitni na karti. Nisu baš niti boje odgovarale pa je cijela karta bila kao da je tiskana u draft modu (osim staze koja se dobro vidjela). Tek kada sam je "photoshopirao" dobila je  onaj gradski izgled.

No nekako smo otrčali trku. Nije bilo loše. Doduše bilo je puno trčanja i ravnih dionica, no takvi su gradski sprintevi. Nemaju svi gradovi kao Venecija mogućnosti koncepirati tehnički teške staze. Rezultati su možemo reći očekivani. Matjaž je uvjerljivo pobijedio, Matija bio drugi, a ja sam se probio do bronce. U prvi mah sam pomislio da sam zbog krivog opisa kontrole na 15. KT izgubio priliku da dobijem Matiju, ali nakon objave prolaznih vremena vidim da je i on imao istih problema i da je poljubio ogradu sa krive strane. Teško je bilo na nekim mjestima razaznati o čemu se zapravo radi na karti jer je korišten isti simbol za ogradu i za rubnjak pa je bilo tu dosta nagađanja. Znam da su veterani imali sličnih problema još na početku staze.


Bilo kako bilo, Bjelovarci su organizirali svoj prvi sprint. Iduće sezone biti će sigurno bolja karta i bolja koncepcija, a vrijedilo je malo protegnuti noge nakon klasike u subotu. :)

Konačno sam našao i malo vremena iskenirati karte pa sam ih odmah stavio i u digitalnu kartoteku.

Rezultati
Fotogalerija