31 svibnja 2011

Pozdravi iz Brazila

Nakon uvjerljive pobjede na Ačkovom kupu Gamba je odlučio da mu je Hrvatska premala i da je svoje sportske ambicije ovdje zadovoljio te se preselio u Brazil. Očito su zadnje pripreme koje je obavio na klupskim treninzima bile pogođene. Nije trebalo proći puno vremena da stigne i prva karta iz Brazila na kojoj su naši članovi Mariana i Marko sudjelovali kao natjecatelji za svoj novi brazilski klub  Clube de Orientacao Pirassuninga - COPIRANavikavanje na nove terene i način organizacije nije uvijek bezbolno pa nakon uvodnih trka uskoro očekujemo i prve konkretne rezultate i uspjehe. Veselimo se novim kartama i stazama sa dalekog južnoameričkog kontinenta. Više o svemu pročitajte na Gambinom blogu.

27 svibnja 2011

Trening

Nakon napornog tjedna trening sa ekipom uvijek je dobra okrijepa i dobar način izbacivanja svega što se nakupilo tijekom tjedna. I danas se okupila ekipa na znanom mjestu i otrčali smo laganicu sat vremena po sljemenskim bregima. Pravi gušt u dobroj atmosferi. Veseli da nas je svaki puta barem desetak, ako ne i više pa je i teže zadatke lakše napraviti uz osmjeh.

25 svibnja 2011

Vihor pre-O dan

Samo tjedan dana nakon MTBO utrke 11.06.2011. OK "Vihor" će organizirati i dan precizne orijentacije u sklopu kojeg će se održati dva natjecanja Vihor pre-O adventure i Vihor pre-O challenge. Oba natjecanja će se održati u Zagrebu na terenima Maksimira i Dotršćine. Postavljači staza su Sanja Žužić i Ivica Bertol za jutarnje natjecanje, a Ivana Gobec i Damir Gobec za poslijepodnevno natjecanje. Kontrolor jutarnjeg natjecanja je Jasminka Cindrić Perković, a poslijepodnevnog Zdenko Horjan. Prijave za natjecanje otvorene su putem OOnline sistema. oba natjecanja se boduju za Kup Hrvatske i zajednički kup sa Italijom i Slovenijom.

MTBO Croatia 2011

Ove godine OK "Vihor" tradicionalno organizira i svoje MTBO natjecanje pod nazivom MTBO Croatia 2011. Natjecanje će se održati u subotu 04.06. na terenu Dotršćine, a po prvi puta će se koristiti SCORE sistem sa masovnim startom. Biti će zasigurno zanimljivo gledati segment starta. Prijave su putem OOnline servisa, a u raspisu su sve uobičajene MTBO kategorije. Natjecanje se boduje za zajedičku CRO-SLO ligu. 

24 svibnja 2011

Analiza PH Duge staze


Za danas evo samo analiza staze sa prvenstva Hrvatske pa kome se da neka proučava i analizira.U konačnici se nakupilo oko dvadeset minuta grešaka i bliski susret sa kros motorima. Previše! No prema prolaznim vremenima i drugi su radili bisere.

23 svibnja 2011

PH štafeta - zlato za naše cure

Zborno mjesto je isto, lica nešto umornija ali spremna na novu utrku. Srećom prolom oblaka je prošao večer prije tako da je jutro osvanulo sunčano. Svi sretni i natjecatelji i organizatori. Okupilo se nešto manje ljudi, no nije bitno. Štafete su ionako zanimljive same po sebi. Favoriti u obje najjače kategorije su se znali, Japetić kod dečki  i Kapela kod cura. Ostali su mogli tražiti svoju šansu u greškama vodećih. Naravno Ris je bio prikriveni favorit ako se jednome od članova Japetića dogodi veća greška, jer je Matjaž mogao nadoknaditi dobrih 5-10 minuta na svojoj izmjeni. Puno je toga ovisilo upravo o prvim izmjenama u kojima su nastupali Matija Razum i Andrej Šubat. Sa nestrpljenjem se na prolaznoj kontroli očekivao prolaz prvih štafeta, a kada ono iz šume laganini izlazi Sonja. Prvakinji očito leži teren i laganim kaskom ode ona dalje. upitnici su iznad glava većine no čeka se prvi muški i druge cure. Dolazi i Barbara, braniteljice naslova nisu daleko od vodećih. Stiže i Matija kao vodeći i u tom trenutku se praktički znalo da je prvo mjesto rješeno ako se Šubat ne pojavi u roku par minuta. U međuvremenu prolazi i Miljac za Vihor, pa Antonija Orlić za mušku štafetu Bjelovara, Dario Štambuk za MErz, Edi Grbac za Torpedo...Šubat je daleko iza. Bitka je rješena, no sva ostala mjesta su otvorena. 
Kod djevojaka petnaest minuta iza Barbare prolazi i naša Sanja. Zaostatak je nešto veći no sve je to na dohvat jer se puno griješi. Ivana preuzima štafetu kao treća u tom trenutku. Četvrti je Maksimir, a peti Vihor 2 sa Nedom i Petrom. Pražnjenje čipa i razočarenje za ris. Barbara nije perforirala predzadnju kontrolu i lista se pomiče. japetić je u vodstvu, a ostatak ekipe pokušava stići Branku Fabek što ipak nije bio problem jer Branka je ipak veteranka u borbi sa puno bržim curama.Na kraju Ivana sa najbržim vremenom pobjeđuje, Tena Sakar dovodi Maksimir na srebrnu poziciju, a Petra Bulić drugu štafetu Vihora do bronce. Bravo cure.

Kod muških štafeta vodila se i dalje borba za pozicije za najjače treće izmjene. Svi pokušavaju zaostatak svesti na minimum. Lino je bez problema postavio novo najbolje vrijeme, ali zato drugo najbolje vrijeme postavlja Matej Štambuk koji dovodi Merz na drugo mjesto. E to je već bilo ozbiljno jer zadnju izmjenu je trčao Mario Štambuk, a on također može potegnuti. Otkucavale su minute i iz "rupe" se pojavljuje Nenad Lovrec, a za njim Karlo i na kraju Špek. Prolaze prolaznu kontrolu i trče u mali krug. Neno griješi i Karlo ga sustiže i prestiže te utrčava kao treći. Iza Merza smo u tom trenutku preko četiri minute, a iza Vihora 2 nešto više od minutu i pol. Znam da će i Špek svaki tren utrčati iza mene tako da su šanse da dođem prije Matjaža minimalne. Tako je i bilo, već na četvrtoj kontroli nadoknadio je zaostatak od nešto manje od dvije minute. Na istom mjestu stigao sam Jovića i računam da sam četvrti no i dalje ne riskiram jer pokušavam ići što točnije.Mario nije bio na vidiku, a srećom Matjaž nije povukao nikoga od prateće ekipe koja je startala samo par minuta iza mene. Jedna greška i bili bi tu, a onda je puno teže pobjeći. Do kraja ne griješim niti na jednu kontrolu i na prolazu olakšanje. Ekipa viće da smo treći, viču i da pazim na ove kontrole, ali na to sam se već pripremio prije. Oprezno biram put na prvu nakon prolaza i vidim je već sa pedesetak metara. ostala je još jedna i gotovo. Do nje dolazim preko uvala i na grebenu već snimam situaciju. Zastavica se vidi, to je to. Perforiram i pokušavam se izvući sa kontrole što prije jer na brdu nemam šanse ako me netko stigne. NAravno do cilja više nije bilo problema, ali moglo je i biti Mario je bio vrlo blizu, samo par minuta. Ovoga puta se isplatilo ići sigurno na kontrole poučen prošlogodišnjim iskustvom kada smo izgubili dva mjesta jer sam uletio prebrzo u tehnički dio staze. Bronca je bila naša. Iskra i Neno me odmah časte pivicom za dobra plasman. Dečki hvala na dobroj utrci. Konačno smo skinuli prokletstvo :)
U sjeni borbe odraslih meni najzanimljivija borba vodila se kod kadeta i kadetkinja. I dok su naše cure već iskusne u cijeloj priči, kadeti su nam još na iglama. imali smo dvije kadetske štafete od kojih je jača trebala biti ona sa starijim dečkima Karlom Borisavljevićem i Bornom Miljkovićem, a naša "dvanaestica" je trebala skupljati iskustvo na prvoj pravoj šumskoj štafeti. Upravo su nas Karlo Težak i Jan iznenadili. Obojica su istrčali izvrsno i na kraju bili treći u konkurenciji kadeta. Zajedno nemaju još dvadeset godina. Eto možda se obistini i želja da dočekam Jana da trčimo zajedno štafetu.

U svakom slučaju vikend je prošao puno bolje od očekivanog. U obiteljskoj riznici odsjelo je čak deset medalji (Karlo, Neda x 2, Lea x 2, Ivana x 2, Jan i ja x2).

PH klasika - favoriti posustali


Još prošli tjedan pričao sam svima da nas čeka vjerojatno najteža trka u sezoni u Hrvatskoj. Neki su povjerovali, a većina nije što je bilo vidljivo iz rezultata. Ciljna lista je propisno prorešetana rezultatima tipa nije završio, odustao, perforirao krivu kontrolu. Znali smo i to da će staze biti malo predugačke, ali zahtjevne. Ja bih rekao da prvenstvo Hrvatske u kraljevskoj disciplini i mora biti takvo barem za najjače seniorske kategorije. Ostalim kategorijama je trebalo definitivno oduzeti koji metar u dužini. No nije bila stvar samo u dužini već i u novoj karti te mjerilu 1:15 000. Zanimljivo je to kada se radi o novoj karti ili terenu, rang lista rezultata se nekako promjeni. Neka druga imena isplivaju na vrh. No i prije same trke bio sam broj 3, branio sam treće mjesto i startao treći od seniora. Sve je bilo u znaku trojke i rekao sam da ću biti treći (doduše u zafrkanciji, ali...)
Ono što je većini zadalo problem je navikavanje na mjerilo. Osobno znam da mi je trebalo preko pola sata u trci da se sredim i počnem trčati kako spada. Već na prvu kontrolu gubim sedam minuta, a do pete kontrole otišlo je još dodatnih 10-15. Izgubio sam preko 20 minuta u prvom dijelu staze, ali moram priznati da niti u jednom trenutku nisam pomislio na neko odustajanje. Znao sam da će se stvari lomiti u drugom dijelu staze i da će prvenstveno trebati istrčati do kraja skoncentrirano uz što manje grešaka kako se ne bi gubila snaga na nepotrebno traženje kontrola. U tim trenucima Čapeta me stigao 4 minute, a Špek punih osam. Čapi je trčao neko vrijeme iza mene, ali se izgubio na dugoj varijanti da bi se ponovno susreli u zelenjavi prije četvrte. Tu sam netom prije dopustio da me Vukma namami na krivi put. Kada sam konačno podesio nišanske sprave sreo sam također u zelenom Edija i uz dobar ritam nastavio dalje. Dio varijanti smo trčali isto, dio sam ja hvatao drugu putanju, ali bi opet završili gotovo u istom trenutku na kontroli. No tamo negdje prije prolazne kontrole na usponu učinilo mi se da vidim Matjaža, ali zbog vegetacije nisam bio siguran. Na prolaznu kontrolu dolazim sam, Edi već završava okrijepu i trči dalje. Znam da ne smijem propustiti osvježenje te si dajem vremena za rehidraciju. Na dugim trkama to je najbitniji element ako fizički nisi sto posto spreman. Nastavljam prema trinaestoj i na njoj stižem Edija i Špeka. Dok sam se spušato na kontrolu pomislio sam da mi se gase mašine jer sam osjetio neke čudne trnce u nogama, ali to je brzo prošlo. Prema petnaestoj  kontroli više ne vidim nikoga i do kraja trčim sam. Osim ludih motorista na kroserima koji su me koštali manje greške jer su me skoro zgazili na putu, do kraja nemam problema. Teško je, ali noge i tijelo još uvijek slušaju. U cilju Tome kaže da sam stigao drugi što me malo zbunilo jer sam bio uvjeren da su Edi i Špek negdje ispred. Očito je Tihomir napravio neku grešku gdje sam ga prošao. No na kraju je ipak bio ispred mene nešto manje od tri minute. Nadoknadio sam gotovo pet minuta. Pogled na ciljnu listu otvorio je i mogućnosti za neočekivani plasman u prvih šest, dapače mogla se i do medalje. Jedan po jedan odustajali su favoriti, Lino, Matjaž, standardno i Vedran... Matjaž je ovime izgubio i drugu titulu u godini. Čekao se još samo Matija koji je istrčao cijelu stazu u vremenu drugog mjesta, ali je zaboravio perforirati kontrolu na osvježenju. Klasična greška već toliko puta viđena. Na kraju je bronca u džepu. Obranio sam plasman od prošle godine u jačoj konkurenciji i to potpuno neočekivano. Fizički sam bio sigurno slabiji, ali sam taktički dobro rasporedio snage. Nekako što si stariji bolje ti leže duže trke. Edi je zasluženo osvojio zlato. Svaka čast.  

Kod djevojaka je Vinka opet prešla u atletičarke (bacila disk) i ostala je drugu godinu za redom bez najvrednije titule. Potpuno neočekivano slavila je Sonja koja je trku istrčala lagano i točno. Ostali su imali velikih problema, a Ivana je kao i ja početak trke krenula loše i već na prvoj potrošila bonus. No izvukla se do kraja i došla je do srebra. Brončana je bila Antonija Orlić, a braniteljica naslova Nevija četvrta. Zanimljivo je da su mlađe cure u ženskoj kategorije pitale tko je uopće pobjednica Sonja. Sonja je ponosna majka troje djece (to su oni koji najsretniji u gaćama i gumenjacima trče po lokvama oko cilja), bivša članica reprezentacije koja se polako vraća :)

U svakom slučaju dobra trka, dobro organizirana, a kao jedinu veću zamjerku istaknuo bi nedostatak osvježenja na ženskoj stazi. Srećom u zadnje vrijeme pazimo na taj element pa je Ivana imala sa sobom vodu, ali ostalim curama vjerojatno nije bilo lako. Pozitivnu stvar koju treba istaknuti svakako je označavanje teže dionice u šumi za MŽ12 i naravno nastup prijatelja iz OK "Sova" novog kluba koji su potegli rano ujutro iz Slavonije.
Da je postajala kladionica garantiram da apsoultno nitko nije mogao predvidjeti ovakve rezultate. Veterani prvi, drugi i treći. Točno po godinama, Edi u 36toj, Tihomir u 37oj i ja neću reći ;) - 39toj. Bio bi to milijunski jack-pot. Do kraja dana trebalo je još stići na jedna rođendan i dovesti tijelo u prihavtljivo fizičko stanje da se drugi dan može istrčati štafeta.

Rezultati

We fly by na Svjetskom prvenstvu


Ovih dana je počelo Svjetsko školsko prvenstvo u orijentaciji u Italiji. Nažalost Hrvatska tamo nema svojih predstavnika u natjecateljskom dijelu, ali We fly by je zastupljen na dresovima prijatelja iz Slovenije. Eto nadam se da će im naša krilatica pomoći u ostvarivanju dobrih rezultata. Želim im puno uspjeha i da dostojno brane boje svojih škola, kluba OK "Azimut" i Slovenije.
fotografije: OK Azimut

20 svibnja 2011

A sada žganci

Dočekasmo i taj dan. Sutra krećemo u avanturu na prvenstvu Hrvatske. Moj moto je: "Doći do cilja". Rezultat je ovoga puta u drugom planu jer stazu mogu istrčati jedino na žgance, a poznavajući Tomicu to neće biti sasvim dovoljno za neki plasman. Dužine staza su na netu već neko vrijeme i ako gledamo neki ekvivalent sa Ključić brdom definitivno su malkice predugačke. No to je ipak prvenstvo Hrvatske pa neka se pokaže tko što umije. Mora se i to jednom godišnje. 
Nije da me nešto vežu dobra sjećanja za duge i ultra duge staze no ima nešto u nekom skrivenom dijelu mozga što te tjera da se opet vratiš i proživiš sve skupa još koji puta. Svaki puta si mislim da ću pametnije to odraditi i nikako na zelenu granu. Prve ultra duge staze koje su se trčale na čak dvije karte - Kraljev vrh i Solarske šume završio sam u limitu, ali poslije njih sam odvežen u bolnicu na infuziju. Dvije-tri flaše infuzije direktno u krv i eto me drugi dan na startu letim kao avion. Neki se ne bi trudili niti izaći iz bolnice, a meni vrag nije dao mira. Nekoliko godina kasnije opet tamo negdje u Zagorju. Sve je dobro išlo do predzadnje kontrole kada sam se ugasio. Poučen iskustvom ovoga puta sam prekinuo utrku i po glasniku Iskri poslao poruku da me pokupe autom, a ja ću se dokopati ceste. Tako i bi. Bolnica je ovoga puta izostala, a energiju sam vratio dobrom klopom u Hokijevoj vikendici. Treći slučaj dogodio se na pripremama za WOC u Mađarskoj. Svjetska elita na startu, staza od 17km i cca. 1000 uspona. Ovoga puta pripremio sam se, camel bag je bio na leđima i voda u njemu. Iako me kriza ulovila na zadnjoj trećini staze nekako sam se oporavio i zadnju nizbrdicu još istrčao kako spada. Čak sam i u cilj bez problema ušao. Masa elitaša je odustala, a mene dočekala naša ekipa i gulaš koji mi nije baš sjeo. Dalje je priča već ispričana, no priprema je počela na vrijeme. Ključeve kombija predao sam Iveku, a on je moj poziv na traženje ugibališta nakon par kilometra vožnje dobro protumačio i stao je odmah na prvom zavoju. Par minuta muke i eto me opet među živima. Da ironija bude veća nakon tri sata u šumi Ado me dobije osam sekundi. No heroj toga dana bio je svakako Horvat Imre koji je stazu istrčao za 331 minutu, što je gotovo četiri sata više od pobjednika. Čovjek je preživio, a ponešto atmosfere sa trke pogledajte ovdje. Slijedeći dan je bila štafeta...
Recimo da su ovo bile tri trke koje su me iscrpile više nego je trebalo, no sutra ne bi trebao biti takav slučaj jer je ipak sve skupa znatno kraće. Veselim se pivi na cilju ako mi Ivana da koji gutljaj ;) Sve tri prethodno opisane trke bile su dužinski od 16-20 i nešto kilometara, pa uspona još po osam stotina do tisuću metara.....
Bilo kako bilo, sutra želim svima dobru utrku i neka pobjedi najbolji i najspremniji i ako me vidite da negdje odmaram u šumi znate o čemu je riječ ;) .
Startne liste subota - nedjelja

16 svibnja 2011

Stiže nam prvenstvo Hrvatske

Još je samo nekoliko dana do onog najbitnijeg prvenstva Hrvatske na duge staze tj. klasike. Rekli bi da se na muci poznaju junaci,  a uopće ne sumnjam da će nam u subotu biti veselo. I dok su neki iskoristili ovaj slobodni vikend za treninge na Grobnik treku ili na prvenstvu Slovenije u sprintu i na srednjim stazama mi smo se vjerski uzdizali. Lijepa ceremonija Prve pričesti i puno pripreme oko svega. Lakše mi je istrčati neznam koju stazu nego preživjeti sve te stvari. No i to je iza nas. 
I dok ćemo u subotu na novom terenu i sa novom kartom u ruci ovisiti sami o sebi, u nedjelju je na rasporedu štafeta. Vječito zanimljiva i neizvjesna i ovaj puta će sigurno ponuditi pregršt zanimljivosti i preobrata. Ono što nije dobro je da je nakon štafetnog kupa koji se trči po jednim pravilima, prvenstvo Hrvatske u ženskoj konkurenciji na neki način degradirano sa samo dvije izmjene. Nadamo se po zadnji puta i da će cure ipak zavrijediti da imaju štafetu kao i  seniori. Vihoraši su opet brojni, ali ne onoliko koliko bi željeli. Vrijeme je krizmi i pričesti, a istovremeno je i treking liga na Mljetu. Barem desetak ljudi nam je na Mljetu. Što možemo teško je uskladiti sve kalendare u godini.

Najbitnije za našu  orijentacijsku trku je da se startne liste dobro rastegnu pa da nema vlakića. Čak sam nedavno kopajući po zapisnicima pronašao i klauzulu da je obavezan poludirigirani ždrijeb pa je minimalni startni interval za vodeće u kupu (mislim prvih 4 ili 5) nekih deset minuta. Na Ačkovom kupu smo djelomice to postigli, ali još uvijek nedovoljno dobro u nekim kategorijama. Bilo je tu podosta zajedničkog traženja i trčanja.

Predviđanja i rezultati:
U Sloveniji već godinama postoji Hurikan koji organizira predviđanje rezultata na njihovom prvenstvu. Zašto ne bi i mi pa ako se netko želi oprobati neka pošalje svoja predviđanja. Za najboljeg prognozera budemo opet smislili neku nagradu.

Prema listi prijava u seniorima predviđam slijedeći poredak:
1. Matjaž Štanfel
2. Lino Legac
3. Matija Razum
4. Edi Ocvirk
5. Vedran Bijelić
6. Tihomir Salopek

Kod seniorki:

1. Vinka Vukmanović
2. Nikolina Stepan
3. Ivana Gobec
4. Antonija Orlić
5. Nevija Leljak
6. Barbara Petranović

Eto moji glasovi su ovdje. S obzirom na prošlogodišnje i ovogodišnje rezultate moglo bi biti i potpuno drugačijih plasmana.

Idemo malo i na štafete. Seniorska titula ne bi trebala biti upitna. Iako u ovom trenutku još nemamo sastave štafete najveća borba trebala bi se voditi između Japetića i Risa. Kod djevojaka je s obzirom da se trče samo dvije izmjene Kapela u laganoj prednosti ispred ostatka, no niti Ris niti Torpedo nisu daleko. Uostalom "Risovke" brane naslov od lani.

No evo i liste predviđanja:

seniori
1. Japetić - Razum, Legac, Ocvirk
2. Ris - Štanfel, Salopek, Šubat
3. Bjelovar - Bijelić, Klobučarić, Orlić ili Orehoci

seniorke
1. Kapela - Vukmanović, Leljak
2. Ris - Petranović, Štimac
3. Torpedo - Stepan, Stepan

Mi ćemo ostali lagano vrebati svoju priliku iz prikrajka. Svaka greška gore navedenih ekipa i pojedinaca  može izbaciti neku drugu ekipu ili čovjeka na postolje. Zato favoriti gledajte iza leđa tko vam dolazi ;) Još da nas vrijeme posluži (dugoročno izgleda sunčano)...

11 svibnja 2011

Od danas novi klub u našoj orijentacijskoj zajednici

Od danas u 19:00 sati naša orijentacijska zajednica biti će bogatija za novi klub - OK Sova. Klub se osniva u Šećerani (Slavonija),  a vrlo uskoro će vjerojatno stići i zahtjev za učlanjenje u Savez. Neke članove novog kluba već ste imali priliku upoznati na trkama u Međimurju prije dva tjedna, a neke članove poznajemo iz nekih davnijih dana. Klub za sada vodi Nikola Pajčin nekada istaknuti član POK "Sljemena", odnosno PD HPT Sljemena u kojem je zajedno sa Tihomirom Salopek bio vodeći juniorski trkač. Iza sebe ima nastup na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Berlinu 1991. kada je nosio i zastavu Hrvatske na otvorenju prvenstva što je bio prvi istup Hrvata na jednom službenom natjecanju. Nosili smo obilježja Hrvatske na trenirkama i križali natpise YUG pored svoga imena.
Ipak prvi službeni nastup bilo koje Hrvatske reprezentacije upravo je bio nastup juniorske reprezentacije u Jyvaskili u Finskoj 1992. godine i to samo nekoliko dana nakon IOF kongresa koji je održan u Švicarskoj i na kojem su Hrvatska i Slovenija primljene u punopravno članstvo. Nastup u Finskoj pamtimo još i po broju koji je nosila naša štafeta - prvi puta nastupali smo sa brojem jedan ;) Za juniorsku reprezentaciju Hrvatske tada su nastupili Eva Meštrović (danas Ocvirk), Tihomir Salopek, Nikola Pajčin i ja. Trčala se duga staza, kratka staza i štafeta. Bilo je to jedno lijepo iskustvo.

09 svibnja 2011

Iz kuta organizatora



Eto zbavili smo i to. Po 34. puta Memorijal je organiziran i uspješno priveden kraju. Skupilo se i podosta ljudi i da nam na kraju nije pljusnula kiša bilo bi super. Ovako nam je malo pokvarila planove za proglašenje i druženje na cilju. No očito su nam Međimurci prošli tjedan uzeli svo sunce pa nas je malo moralo oprati. Ono što je dobro je da su svi startali po lijepom vremenu. Čak i cijela dječja utrka nije osjetila kišu, a na cilju su pokisnuli samo oni koji su došli jako kasno. Takvih je bilo vrlo malo. Naša kombi služba radila je punom parom i mislim da su napravili jedno trideset vožnji gore-dolje do cilja. Još barem toliko vožnji napravljeno je i do starta.
Za vožnju na start imali smo pravu relly toyotu koja je netom pristigla sa Dakar rellyja. Čudo od auta, a ide i tamo gdje konji ne mogu ;). Hvala Robi.


Startalo Vas je 180 što je daleko iznad očekivanja i nadam se da će na državnom za dva tjedna biti barem jednaka brojka. Doduše trebalo bi doći stotinjak polaznika planinarske škole koje sam preusmjerio na tu trku, no njih ne računamo. Možda se netko i zainteresira za naš sport kada vidi toliku brojku ljudi u šumi.
Organizacijski je nama sve izgledalo OK i niti u jednom trenutku nismo imali paniku u redovima. Sve je teklo kako je i trebalo. Kontrole su postavljene puni sat vremena prije prvog starta, tako da smo imali dovoljno vremena još sve usaglasiti i poštimati. Mali problemčić se pojavio na kraju trke kada smo uvidjeli da je jedan čip ispražnjen u krivo računalo, no i to ćemo riješiti ovih dana i taj rezultat će se pojaviti na listi.Na cilju smo imali i backup vrijeme tako da imamo sve arhivirano. Od ostalih stvari naletili smo na nove traktorske tragove i izorane površine koje nisu baš bile planirane, no i to ide u rok službe. Po prvi puta su nam klinci trčali na čipove i čini nam se da im se svidjelo. No kada klince pitaš što im se svidjelo, svi uglas kažu vožnja kombijem. Eto jedno novo iskustvo i za njih.
Što se samih rezultata tiče bilo je iznenađenja, ali i puno gubljenja. Iako staze nisu bile dugačke, mnogo se vremena gubilo na orijentiranje jer smo se svi skupa razmazili i trčimo jako puno sprinteva i srednjih staza po pitomim terenima, a kada dođemo u pravu šumu navigacijske sprave nisu podešene pa radimo i više grešaka. Lino i Vinka odnijeli su pobjede u najjačim kategorijama, ali se zato raspored ostalih medalji mijenja iz trke u trku. Biti će ovo zanimljiva sezona sa puno preokreta. Naročito na orijentacijskim stazama. 
Hvala još jednom svim natjecateljima, a naročito članovima kluba koji su u velikom broju pohodili utrku i pripomogli da sve prođe u najboljem redu. Skupilo nas se preko šesdeset, a na završnoj večer u restoranu kada je sve bilo pospremljeno debelo preko dvadeset. Utamanili smo bome dobar dio jelovnika po čemu se vidjelo da su svi izgubili puno energije jučer.
Rezultati su na stranicama natjecanja, a možete baciti pogled i na foto-galeriju.

06 svibnja 2011

Ačkov kup spreman

Sve stvari za Ačkov kup su spremne. Stvari su pripremljene i čekaju ukrcaj u kombi. Karte su došle iz tiska, ručni opisi također, medalje su u kutiji, karte za dječju utrku isprintane...masa papira isprintana i pripremljena za ljepljenje, prijevoz osiguran....recimo da je uglavnom sve pod kontrolom. Za sada ;)

Bacite pogled na startne liste i na zadnje obavijesti. Tu vam je i slikica gdje da parkirate kada dođete u Dubravicu.

Ove godine pripremili smo i novosti vezano uz dječju utrku. Vozimo klince i roditelje na start u kombiju, a naravno i sa cilja na mjesto okupljanja. Po prvi puta sva djeca trčati će i sa čipovima.

Prognoza je za sada dobra i trebao bi biti lijep sunčani dan. Svima želim sretan put do nedjelje.

04 svibnja 2011

Ačkov kup - onako uz put

Dani pred trku su uvijek gužvoviti, naročito kada si organizator. Nakon predviđenog roka stiglo je još ponešto prijava što nam otežava posao jer smo karte već dali u tisak no na zadovoljstvo svih budemo nekako i to riješili. Brojka prijavljenih se sada bliži  brojci 170 što je i više od očekivanog broja. No moram naglasiti da su me iznenadile domaće snage koji dolaze stvarno u velikom broju. Na stazi će Vihoraša biti preko 50, a u organizaciji nas je još desetak. Ove godine u toj brojci nisu školarci pa se nadamo da će i na idućim utrkama brojka biti barem oko 30-40. Šta bi tek bilo da su nam još i trekeri na broju ;) koji dan ranije trče traverzu ili su na pustolovnoj utrci.
Prije nego krenete u nedjelju na trku obavezno si pročitaje  obavijesti. Nema nekih posebnosti, ali čisto da znate šta vas čeka. Dužine staza su objavljene i provjerene i nekih promjena više ne bi smijelo biti.

Eh, da nositi ćete i brojeve kao "backup" pa ponesite ziherice ako ih mi nećemo imati dosta na raspolaganju ;)

03 svibnja 2011

Trijangel 2011


Teško je izabrati neki naslov koji bi opisao ovogodišnji "Trijangel" jer ih ima nekoliko koji bi zavrijedili da budu istaknuti pa eto stavih umjesto toga samo ime trke. Nažalost ove godine nismo imali cjelokupni program jer će se precizna orijentacija održati krajem ljeta, no to nije umanjilo doživljaj. Najumorniji su vjerojatno oni koji su odradili sve tri trke, a naravno oni koji su bili na samo jednom sprintu danas uopće niti ne osjećaju da su trčali. No krenimo redom.
Vihoraši imaju još jednu prvakinju u MTB-orijentaciji. Ovoga puta na najviše postolje zasjela je Paula Vrdoljak. Samo stepenicu niže prvakinja sa srednjih staza Sanja Žužić. Kod seniora od Hrvata je slavio Bero (ukupno drugi u poretku) ispred našeg Nenada i Ivana Penavića. Na kraćoj seniorskoj stazi bilježimo srebro Paca i broncu našeg školarca Boška. Lea je slavila kod cura u kategoriji do 14 godina, Iva Lovrec u kategoriji 18 godišnjakinja, Nenad Mihaljević drugi u veteranima, Josip Matijašić treći u veteranima...Lijepa brojka biciklista u klubu osvojila je odličja.Sve mi se čini da nam je izgledna jedna dobra MTBO sekcija u klubu.

Samo par sati nakon MTBO utrke uslijedila je i utrka za sprint kup Hrvatske. Ekipa se ponešto izmjenila, došle su nove snage, neki otišli, a neki ostali i na drugoj utrci u danu. Uslijedio je stvarno brzi sprint po relativno ravnom terenu, ali pomalo zaraslom sa ponešto kopriva i močvara. Na ovakvim sprintevima greške se jednostavno ne stignu nadoknaditi, a startna lista je nemilosrdna i treba imati malo sreće u cijeloj priči. Krenuo sam dosta jako i napravio nekoliko sitnijih grešaka koje su me stajale gotovo minute koju je iskoristio Herwig. Startao je minutu iza mene i nakon što me vidio nije bilo šanse da mu zbrišem do kraja trke. Stalno na nekih 50 metara iza mene i samo korigira putanju. Na kraju je naravno bio bolji za tih par desetaka sekundi, no ne i najbolji. Matija je utrčao laganim korakom i činilo se kao da je odustao, ali vrijeme je pokazivalo da je izvrstan. Zasluženo je pobijedio i to nije čudno, ali način na koji trči kroz šumu u subotu su dali do znanja da je spreman i za veće podvige. Kod cura je Ivana iskoristila greške svoje konkurencije i zabilježila pobjedu ispred naše Sanje i Nikoline Stepan. Vihorašima opet pregršt medalji i odlazak na zasluženo spavanje u Bednju. U međuvremenu je pao i neki roštilj, pa sladoled na putu u Ivancu uz začuđujuće poglede lokalne ekipe koja je već išla na subotnju "špicu".


U dvoranu smo došli predvečer, a tamo je ekipa već haklala nogomet pod reflektorima. Glavni akter je bio Matija koji je odradio još dvosatni trening prije sutrašnje trke. Mi ostali spremili smo se spavati i jedva smo preživjeli noć od silnog hrkanja u dvorani. Srećom čepići ipak čine čuda no nije to, to. Bilo je podosta ljudi sa podočnjacima, a bojim se i noćnim morama.

Prva utrka za Kup Hrvatske i sprint prvenstvo u jednome. Novi koncept koji je malo zbunio ljude, ali odaziv je bio lijep. Nešto preko 120 prijava i na listi gotovo svi koji su aktivni u orijentaciji. Trakošćan je ponudio novu kartu na većini nepoznatom terenu. Stari lisci su imali i pokoju trku prije dvadeset godina ovdje, ali sumnjam da im je išta koristilo. Mlade snage dolaze. Sve u svemu solidna organizacija natjecanja, možda malo predugačke sprint staze, odnosno prestrme, no cilj je bio na lijepom i atraktivnom mjestu i sve je štimalo u organizaciji. Konačno je i sam tisak karata bio puno bolji i otisak staza bio je vrlo čitljiv za razliku od prijašnjih godina. Matija je dokazao da je nova snaga hrvatske orijentacije i suvereno je odnio prvu seniorsku titulu prvaka Hrvatske. Čestitke još jednom. Iza njega na drugom mjestu Lino, pa Matjaž. Nakon prve trojke prava gužva i razmaci su sve manji te smo se unutar minute natiskali Vedran, Tome i ja. Gledam danas prolaze i route gadget i vidim da sam izgubio vrijeme (osim na prvoj koju nisam vidio iza kamena pa sam napravio mali krug) i na nekoliko "putnih" varijanti. Šteta! Mogla se tu spustiti koja minutica. Tješi me da imam barem jedan prvi prolaz i to na onaj ubrdo u zeleno (5.KT). Niti mi leže brda, niti volim zeleno. No već na slijedećoj umjesto po grebenu, ja po zelenom putiću i ode još par desetaka sekundi. Karta


Nakon trke diskutiramo kako sam u doba kada se Matija rodio, ja trčao već svoje prve seniorske utrke i završio juniorsku karijeru. Dakle Matija neka sada pogleda one klince oko postolja koji još pužu i trčkaraju po blatu i za par desetaka godina to će mu biti konkurencija. Za razliku od drugih sportova kada nakon seniorske karijere ljudi odustaju od sporta, kod nas je ipak situacija bitno drugačija i tako treba i biti. Lijepo je vidjeti čak dvojicu izvrsnih nada koji su jedva dvadesetgodišnjaci, odnosno još mlađi, a zajedno nemaju godina koliko neki u njihovoj kategoriji. Matjaž je nakon dugo vremena izgubio trku. Sve je to za ljude i normalno. Iskreno da sam ja trčao u onom kratkom dresu još bi bio u šumi tražeći svoju kožu. Nije to za mene iako volim malo ekstremnije situacije.

Kod djevojaka je nakon godine apstinencije Vinka ponovno prvakinja Hrvatske. Ostatak "crne ekipe" (vidi fotku sa proglašenja) gusto pakiran iza nje. Kod juniora Matej pobjeđuje, a naš Ivor shrvan temperaturom jedva dolazi do cilja. Ivek stiže i do svoje prve medalje u disciplini trčanja unatoč hendikepu koji ima. U tome je i čar orijentacije da u brzini nije sve. Po prvi puta nastupili su i članovi OK "Sova" novog kluba u osnivanju. Vodi ih bivši juniorski reprezentativac Nikola Pajčin koji je još daleke 1991. i 1992. nastupao na juniorskim Svjetskim prvenstvima u Njemačkoj i Finskoj. Želimo im puno uspjeha u svom radu, a kod njih u goste dolazimo već ovo ljeto kada su kup utrke u Belom manastiru.

Ono što mene kao roditelja najviše veseli su naravno Janovi rezultati. U subotu drugo mjesto, a u nedjelju treće mjesto i prva diplomica sa prvenstva Hrvatske. Napredak u odnosu na lanjsku godinu je veliki jer sada već puno bolje čita kartu i detalje. Eto jednog dana možda ipak dočekam štafetu sa njim. Treba izdržati još desetak godina ;)


Završetak vikenda proveli smo u okolici dvorca gdje je bila velika fešta. Nažalost od pečenog vola ostao je samo kostur, ali našlo se još ponešto graha i muzikaša. Vrijeme nas je poslužilo oba dana i tek kada smo sjeli pod šator na grah eto pljuska. Čist dobro. Nadam se da će i ovu nedjelju izdržati sunce. Za sada je prognoza dobra.

Rezultati i prolazna vremena, analize, route gadget....

Za Ačkov kup prijavljeno je oko 150 ljudi, a od toga oko 135 u glavnoj utrci. Teren je lijep, brz, a staze ne predugačke tako da se nećete patiti. Kao što rekoh cilj će biti distanciran, a udaljenost do starta je 1500 metara pa dođite nešto ranije da ne kasnite.