29 travnja 2010

Dani koji slijede i oni koji su prošli

Još su dva dana do četvrtog izdanja "Trijangla". Organizator je bio velikodušan i držao je prijave otvorene gotovo do zadnjeg mogućeg trenutka. Stvarno hvale vrijedan potez. Svi organizatori u principu znaju da uvijek još dan-dva kapaju pojedinačne prijave i lakše ih je riješiti na ovaj način nego naknadnim prijavama na licu mjesta. Eto nadam se samo da će nas vrijeme poslužiti pogotovo jer se drugog dana radi o Maruševcu čiji okoliš je prekrasan, ali nekako u spoju sa orijentacijom jednostavno priziva oblake i kišu te često livade pretvori u močvare. Bilo kako bilo, ako treba uzeti ćemo i peraje. Prijavilo se stotinjak ljudi što je u okviru nekih realnih očekivanja. Šteta je da ljudi ne prepoznaju upravo ovu trku kao nešto posebno i vrijedno dolaska. Staze nisu preteške, dapače radi se o sprintevima, u okolici ima i sadržaja, bazena.Baš onako za provesti lijepi vikend.

Ačkov kup ulazi u svoju finalnu fazu. Staze su definirane. Neki sponzori su potvrdili svoje sudjelovanje što je nama u tehničkom dijelu dosta bitno, medalje su naručene, rezervirali smo agregat jer je mjesto okupljanja ovoga puta bez objekta, još radimo na toaletima, ali biti će sve spremno na vrijeme.
Paco je stavio na papir svoja razmišljanja kao postavljača i vrijedi ih pročitati. Objavljene su i dužine staza pa navratite na stranice natjecanja ovih dana. Prema OOnlinu do sada je prijavljeno nešto manje od pedeset natjecatelja, a nadamo se ipak brojci oko 150.

Od kada sam se vratio sa glečera muku mučim sa kilama. Silna klopa na svakom koraku dodala je na moj konto par nepotrebnih kila. Teško je to kada čovjek ne može biti karakter. Najteže je reći kada imate finu klopu na stolu, pa ja ne bi jeo, a tih dana bilo je stvarno opako. Švedski stol za doručak, ručak u restaurantu sa opcijom "unlimited" računa pa trpaj koliko te volja, marenda po povratku u hotel sa finim kolačima i ubitačna večera u pet-šest slijedova. Jedino mjesto gdje se nije jelo je bila sauna, ali morao bi provesti u njoj nekoliko dana bez izlaska da se iscijedi sve što smo konzumirali. Naravno sva klopa ide uz neku cugu. Prvi dan su me skoro ubili pivama i rakijom, ali tu sam se ipak othrvao i slijedeće dane prešao na sokiće i minimalno alkohola.

Jučer iznenađenje. Naše mjesto okupljanja prekrio je bijeli pokrivač. Krešo je htio iznenaditi sve prisutne mekanim tepihom za vježbe, ali na kraju se ipak smilovao i pustio nas na relaksirajući trening.

26 travnja 2010

Snijeg, sunce, Molltaler i trening

U subotu je vrijedna ekipa odradila trening koji je okupio 104 osobe. Najveći ove godine. Žao mi je što nisam bio tamo, ali eto splet okolnosti odveo me na drugu poziciju. Trening je kao što čujem prošao super, a marljivi Vihoraši sve su odradili prema zacrtanom planu. Postavljena je i precizna orijentacija. Ovaj puta nešto teži zadaci sa Z odgovorima na koje su se ulovili i iskusni lisci. U svakom slučaju dobra priprema pred Trijangel koji nam slijedi ovaj vikend. Po meni jedna od onih trka koju svakako treba pohoditi.
Žao mi je što se trening preklapao sa Neninom trkom, ali šta možemo. Puno je događaja i teško je pronaći vikend kada nema barem dvije stvari koje se preklapaju.

Nakon  dana provedenih na Molltaler glečeru povratak u sunčani Zagreb i hvatanje zaostataka za pripremu pred Ačkov kup. Ipak još neko vrijeme će me držati sjećanja na snijeg, super ekipu i prekrasne sunčane dane provedene na preko 3000 metara.

23 travnja 2010

Dvijestoti post u društvu sa Ivicom

Temperatura se kreće oko nule, malo gore ili dolje. Za sada vrijeme prema očekivanjima, mutljikavo ali pristojno za područje na kojem jesam. Ručak je protekao u više nego dobrom društvu. Nije da se svaki dan može ručati sa osvajačem olimpijske medalje u njegovom opuštenom domaćem okruženju. Svaka mu čast, veličina čovjeka je neupitna, toliko jednostavan, komunikativan i pristupačan. oko njega nema umišljenih veličina i gužve. Sjedi sa nama i priča kao da nikada nije ništa osvojio. Ta jednostavnost i skromnost su njegove najveće vrline. Svaka mu čast.

Još par dana ovdje pa povratak u realnost. Malo je čudno nakon treninga u četvrtak na +25 i kratkih rukava odjednom se naći pod punom zimskom opremom no nije da se bunim. Jedino me smeta malo spavanja i previše hrane.

21 travnja 2010

To je bilo to

199. post od početka otvaranja bloga biti će i prekretnica. Od sada samo idila, leptirići, srnice, cvijeće i pozitivna vibra. Prvi test je završio, vidjeti ćemo kako će proći drugi dio testiranja. O tome nakon slijedećih dvije stotine postova.

Danas sam još odradio jedan savšeni trening pod Krešinom kapom. Moram priznati jedan od boljih treninga ove godine. Osjećao sam se baš dobro. Trener i ja, jedan na jedan. Prvo je Krešo skinuo svoj rekord na 9km, a onda sam ja ispustio dušu na tri serije vježbi snage. Oko za oko!

Sutra idemo u nešto drugačiji svijet.

Vikend pred nama

Pred nama je bogati vikend raznim događajima. Nažalost zbog privatnih obaveza nećemo sudjelovati na Neninoj utrci za koju nam je neplanirano došao poziv nakon što smo već odredili termine održavanja vježbi, predavanja i treninga. Upravo ova subota zacrtana je kao udarna. Očekujemo najveći broj ljudi na treningu jer smo trening spojili sa velikom planinarskom školom. Bilo kako bilo, želim svima ugodnu zabavu na trci u Jaski.

U subotu će na našem treningu koji se održava u 10:00 sati na Dotršćini osim orijentacijske staze biti postavljena i precizna orijentacija, pa tko se želi malo oprobati prije trke na Trijanglu neka slobodno navrati.
Jučer je odrađeno i još jedno veliko predavanje pred nešto više od stotinu polaznika planinarske škole. Moram priznati da je ova generacija dosta "napredna" i da su me iznenadili svojim odgovorima na postavljena orijentacijska pitanja. Očito se radilo o ljudima koje zanimaju takve stvari. Na kraju je dva sata pričanja bilo premalo da obradimo sve što bi ljudi htjeli, ali eto neka nešto ostane i za našu orijentacijsku školu.
Danas poslijepodne ide i trekersko-orijentacijski izazov. Igor se naradio i potrudio, a zajedničkim snagama uspjeli smo pripremiti karte na orijentacijski način. Koristiti će se planinarska karta i neka područja Ponikva koja nisu na orijentacijskoj karti. Radi fair-playa orijentacistima preporučam da ne koriste naše karte nego da pokušaju koristiti kartu koju će dobiti kako bi uvjeti za sve bili isti.

20 travnja 2010

Staze za Ačkov su spremne

Četri sata u šumi bila su dovoljna za danas. Vegetacija se polako, ali sigurno izdiže i vidljivost nije više onakva kakva je bila proteklih mjeseci. Staze za Ačkov kup su spremne. Paco je svoj posao odradio majstorski. Napravio je staze tako da ima za svakoga po nešto, malo po izohipsi, malo preko brda, malo po azimutu, malo po putu za brzince...U svakom slučaju biti će to nešto drugačiji "Ačkov kup" od onoga što ste do sada imali. Truditi ćemo se da ne zeznemo stvar sa kontrolama jer mi iz svojih grešaka nešto i naučimo pa pokušamo na temelju konstruktivnih kritika i zamjerki idućih godina te stvari poboljšati, doraditi i napraviti još boljima. 

Uvijek se pitam zašto Međimurje, Ris ili Vihor svake godine pokušaju napraviti još mali dodatni napor na svojim trkama da trka dobije onaj posebni štih. Ne uspije to svaki puta, ali osjeća se taj napor (nove web stranice, nove karte, nove trke, dizajnirani pozivi, vlastiti stupići i SI oprema, ciljni šatori, razglas, osvježenja, tehnički dobro složene staze, dječje trke, "smajlići" u šumi, plastificirane karte...) . Evo ove godine "Torpedo" izlazi sa novom kartom, poziv je već vani, dolaze na trke sa puno novih ljudi. Vidi se da se nešto pokreće u Rijeci. U svakom slučaju polako preuzimaju primat u Županiji po broju natjecatelja.   

Eh da da li se pregledavate od krpelja? Izgleda da ih ima dosta ove sezone pa obratite pažnju.

19 travnja 2010

Ponikve 2010

Dan nakon utrke dojmovi su se lagano slegli. Od pedesetak prijavljenih iz kluba, čak 40 je sa uspjehom savladalo svoju stazu. Neki nisu startali, nekima je bilo malo preteško...no to su porođajne muke svakoga tko po prvi puta dolazi na trku. Ponikve su sve samo ne lagani teren i tko na njemu napravi svoje prve korake, dalje će mu sve biti lakše (osim ako kreće na Plitvicama :).

Što se elitnih staza tiče rekao bih da su bile zanimljive, ali to ne opravdava uspon koji je daleko premašio preporučeni postotak. No elita je po meni zaslužila solidnu četvorku u koncepciji dok se za druge staze to ne bi moglo reći. Poglavito tu mislim na staze namijenjene mlađima i onima koji tek počinju. Puno preteških kontrola, elitnih dionica, neprimjerenih dionica za djecu. "Dvanaestica" je već na prvu kontrolu koja se možda nama iskusnima čini lagana, bila u dijelu na kojem ima cijela šuma puteva, a do nje je trebalo proći više od 400 metara sa 60 metara uspona što je 15%. Da sada ne seciramo stazu bilo je tu još dionica koje nisu za djecu te dobi. Sve češće nam se upravo događa situacija da postavljači obračaju puno pažnje na elitne staze jer se boje reakcija natjecatelja, a one najbitnije staze za najmlađe zanemaruju i pikaju kontrole iz fotelje. Uz malo truda i to se dalo riješiti i svi bi bili zadovoljni.
Nažalost opet se trčalo u suprotnim smjerovima što pravilnik ne dopušta. Bilo je i šiljatih kuteva na kojima su ljudi mogli profitirati ako su imali sreće da nalete kada netko odlazi sa kontrole. Sve ove stvari sada već spadaju u osnove postavljanja kontrola i svaki imalo iskusniji postavljač trebao bi misliti na to, a ne da se te greške ponavljaju iz godine u godinu.


Startne liste su bile uobičajeno bespotrebno nagruvane, ali već sam sebi postajem dosadan ponavljajući jednu te istu stvar. Ako start traje 60-70 minuta, a kategorija nema istu stazu sa nekom drugom kategorijom rastegnite ju maksimalno unutar tih 60-70 minuta. Kakvog ima smisla ako imaš dva-tri natjecatelja u jednoj kategoriji sabiti ih u 10 minuta, a možeš ih rastegnuti na jedan sat i dobiti poštene uvjete za sve natjecatelje bez da se stvaraju vlakići u kojima uvijek netko profitira tuđim znanjem.

Dječja trka ako se već organizira trebala bi ipak imati svoju glavu i rep. Svaka čast Emici i Mladenki koje se očito jedine trude u Kapeli da se ta trka i organizira svake godine, ali opet smo bili svjedoci jednog velikog propusta. Roditelji i djeca čekali su i čekali na proglašenju da se napravi i proglašenje najmlađih, a organizator ne samo da ih nije proglasio nego ih nije niti spomenuo. Možete li si zamisliti razočarane djece koja su došla trčati unatoč kiši (a bilo je i onih koji su samo zbog dječje trke došli na Ponikve). Ako nekoga zaboraviš proglasiti ili mu zaboraviš dati medalju neka to bude neki senior ili veteran, ali sa dječjim osjećajima se nije za igrati.

I na kraju neki rezime. Kada bi gledao samo "elitne staze" rekao bih da je trka bila solidna, dapače jedna od boljih u Kapelinom izdanju, ali ako gledam sveukupni dojam mislim da je opet napravljeno previše propusta na tehničkom dijelu gdje se ne smije kiksati.

Od rezultata svakako bih izdvojio naše cure: tri pobjede, jedno drugo i jedno treće mjesto u Ž12, Ž14 i Ž16, Dragec je pomeo konkurenciju u M21A, Bojana u Ž35, Nenad u M45...Ukupno jedanaest medalja za klub. Mi zadovoljni.
Osobno da nisam odradio jedan nepotrebni "fliper" mogao sam uštediti još 5-6 minuta i onda bi ostale greške bila u okvirima terena na kojem je to neminovno. Ovako ostaje žal za propuštenim i spoznaja da mi brda jednostavno ne leže i  da gubim daleko previše vremena na penjanju. Morati ću Kreši reći da vrati "Marince" u pogon.Gledam prolazna vremena na kontrolama i imam osjećaj da su i puževi bili brži u savladavanju uspona. Još nismo niti krenuli, a već sam na prvoj imao minutu zaostatka i to bez greške. Svaka čast Matjažu. Rezultati i prolazi

Slijedi tjedan bez trke za mene, ali puno rada na pripremi treninga i onda svi skupa na Trijangel. Oni koji mogu imaju i "Neninu trku", a ovu srijedu i trekersko-orijentacijski izazov na Ponikvama.

16 travnja 2010

Dosta je bilo

I dok još čekamo startne liste za nedjeljnu trku jučer je održan i sastanak IO-a HOS-a. Nažalost nisam uspio biti do kraja sastanka jer su me obaveze u klubu odvele tamo, ali uskoro ćete ćuti i odluke koje su donešene.
Raspravljalo se dosta i o reprezentativnim aktivnostima te će se definitivno donijeti neke bitne odluke u danima koji dolaze. Jedna od njih je svakako i recesijski pristup odlasku reprezentacija na Svjetska prvenstva. Smanjiti će se maksimalno broj reprezentativaca, a oni koji će nastupiti morati će biti mnogo bolji nego što su do sada bili. Moj stav kao direktora reprezentacije svakako će biti takav da će reprezentativci morati pokazati malo veći angažman oko svog odlaska i da im neće sve pasti sa neba kako bi otišli na prvenstvo. Donošenjem pravilnika o reprezentaciji definirati će se mnoge stvari, a ustrajati ću i na tome da svi članovi reprezentacija budu i maksimalno odgovorni prema Savezu koji ih financira. Što će to značiti u praksi? Pa prema mom mišljenju za početak će se gledati da reprezentativci budu redoviti na prvenstvima Hrvatske i Kup utrkama. Naravno uvijek se može dogoditi da je osoba spriječena za dolazak na neku trku, ali to se ne može provlačiti kroz sezonu. Status na Svjetskoj rang listi biti će također jedan od ključnih parametara kod izbora natjecatelja...

Prijedloga ima zaista puno i oni koji žele mogu se javiti sa svojim idejama po pitanju pravilnika. Dobiti će ogledni primjerak i možete elektronskim putem unijeti sve prijedloge i izmjene istog.

I na kraju za neke vesela vijest. Od jeseni se otvara mjesto novog direktora reprezentacija Hrvatske. Ako ste zainteresirani možete se već danas javiti na adresu HOS-a kako bi preuzeli dio obaveza i dobili osnovne informacije o onome šta vas čeka kao čelnog čovjeka svih selekcija. Proteklih sedamnaest godina koliko sam vodio razne reprezentacije otišlo se na cijelo čudo prvenstava. Mislim da sam napisao nekoliko tisuća stranica programskih zahtjeva, izvješća, planova i programa. Odradio sam i na desetke trening kampova, a što je najvažnije 90% akcija financirano je u stopostotnom iznosu, što znači da su reprezentativci uvije lijepo sjeli u svoje autiće, kombije, vlakove i avione te nisu potrošili niti kune za svoj nastup. Često se tu dobivao i cijeli niz opreme. 
Danas kada sve to sagledam svakako je najbolja odluka bila kada sam pružio bezrezervnu podršku aktiviranja Hrvatske u preciznoj orijentaciji. Malo ljudi zna da je Ivo Tišljar kao prvi predstavnik Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u preciznoj orijentaciji u Švedskoj tamo nastupio uz dogovor sa mnom. Njegova je bila ideja, ali iz nje se na kraju izrodila i najtrofejnija Hrvatska disciplina. Istu podršku pružio sam i članovima u klubu kada smo krenuli sa organizacijom natjecanja u preciznoj. Zahvaljujući tome danas Hrvatska ima dvije Svjetske medalje čime se mogu pohvaliti samo "top" države u orijentacijskom sportu. Zdenko Horjan zaslužan je za taj veliki iskorak, ali ne treba zanemariti niti ostale rezultate naših, Dalibora Perkovića koji je bio 11. ili Ive Tišljara - 10. na Svjetskom prvenstvu ili Jasminke koja je prevela pravilnik i organizirala cijeli natjecanja, pobjeđivala u CRO-SLO ligi.... Osobe koje misle da je to lako pozivam neka probaju pa neka onda kažu. Precizna orijentacija jedna je od rijetkih disciplina u kojoj Hrvatska ima priliku osvajati odličja i odlasci na Svjetska prvenstva ne svode se samo na odlaske i eventualni plasman u neko finale.
I zato me pomalo ljuti kada dobijem pitanje zašto na WTOC ide pet natjecatelja, a na WOC samo tri? E, pa zato što svih tih pet natjecatelja mogu postati Svjetski prvaci! Dapače od tih pet natjecatelja možemo dobiti čak tri medalje (pojedinačno u OPEN, pojedinačno u paralimpic i ekipno). Da li je realno očekivati te medalje? Teško je to reći, jer prvih 40 natjecatelja u svim tim disciplinama vrijedi za medalju što znači da je konkurencija vrlo jaka. I mala greška ili nesigurnost skupo se plaća. Ali ono što želim napomenuti je činjenica da smo konkurentni i da ime Hrvatske na WTOC-u nešto predstavlja. Nažalost u orijentacijskom trčanju, nas i zemlje okruženja svrstavaju u ekipu za "napucavanje". To će se jedino promijeniti ako Matjaž ili netko drugi napravi vrhunski rezultat kao što je to napravio Hoki.

Eh i da na kraju samo da napomenem. Hoki ostaje u Vihoru i Hrvatskoj. Jučer su me čak dvojica razveselila upitima o njegovom prelasku u Švedsku. Bila je to ipak samo prvotravanjska šala.

14 travnja 2010

Trke koje slijede

Danas sam dobio i staze na uvid šta Vas čeka na Ačkovom kupu. Koncepcija mi se čini čak i boljom nego prošle godine. Biti će nešto kraće, ali zanimljivije. Paco radi dobar posao. Pripremite se na prave orijentacijske izazove. Jasno ne možemo se mjeriti sa terenima u Gorskom kotaru ili na Lužcu, ali izvući ćemo maksimalno iz onoga što nam se nudi. Šuma je za sada prekrasna i trčljiva, bez niske vegetacije.

Ujutro je stigao i poziv za "Neninu trku". Jelen priprema zanimljivu trku, ali nažalost trka nije bila u kalendaru i upravo na taj dan (24.04.) imamo najveći trening ove sezone kada spajamo našu školu sa još jednim tečajem na kojem očekujemo preko stotinu ljudi. Možda nam se organizator smiluje i prebaci trku na nedjelju 25.04. :))

Sutra je sastanak IO-a HOS-a. Tema je puno, a vremena malo. No do sada je sve funkcioniralo relativno dobro, pa nema razloga da se i dalje ne nastavi u istom tonu. 

Ovih dana zarastaju i zadnji tragovi nesreće prije tri tjedna. Bome je potrajalo i izgubio sam neko vrijeme za trening. Srećom Ponikve su dužinski kratke, ali usponom opet debelo preko preporučenih 5%. Za sve je jednako pa tko voli neka grize brda. Sada kada su liste prijava recimo zatvorene možemo reći da Vihor ulazi sa tri čovjeka u muškoj eliti i cijelim nizom djevojaka u ženskoj eliti. Neke od njih mogle bi ove godine biti i pravo iznenađenje. Konkurencija kod djevojaka je velika i biti će im zanimljivije nego dečkima. Ako govorimo o imenima favoriti su zasigurno Vinka, Antonija i Eva. Vinki bi čak dao malu prednost zbog domaćeg terena na kojem redovito trenira. Kod dečki tu su Edi, Lino i Matjaž. Iako je Matjaž dokazao da je stabilan i dobar na svim terenima i da je fizički dominantan, Edi i Lino bi ga mogli iznenaditi na startu jer i oni su dobar dio svojih treninga odrađivali upravo na Ponikvama.U svakom slučaju moglo bi biti vrlo izjednačeno. U obje konkurencije ostali će čekati svoju priliku i grešku nekog od vodećih, a neće trebati puno da im budu za petama.

Danas ide i trening pod Krešinim ravnanjem. Zbog svojih povreda nisam odradio sve zacrtano, ali prije toga smo solidno odradili ono što je trebalo. Moglo je naravno bolje, ali jednostavno nemaš vremena kako bi odradio 6-7 treninga tjedno.

13 travnja 2010

Karte

Krvna slika trke na Ponikvama se poboljšala i brojkica prijava je dosegla 170 prijava. Maksimir je kao što se pretpostavljalo prijavio ostatak ekipe i to je sada to. U ovoj fazi kreću obično  i otkazivanja jer se neke stvari promjene u životu pa jednostavno ne možete biti na dva mjesta u isto vrijeme. Zbog razno-raznih turnira ovaj vikend nam neće biti barem šest natjecatelja, a zbog preklapanja sa trekingom (koji je doduše u subotu, ali zbog dužina staza ipak se ne stigne čovjek oporaviti) još daljnjih desetak ljudi.
Uz malo truda realno bi bilo očekivati da se hrvatska orijentacija može vratiti na brojke od dvije stotine natjecatelja po trci kroz godinu-dvije. Velikog prostora tu vidim kod Risa, Lokvi, Međimurja, Bjelovara i Japetića, a da ne pričam o Jastrebarskom. U Zagrebu je situacija takva da se boriš sa cijelom silom raznih sportova i aktivnosti i dovesti nekoga u naš sport nije jednostavno. Na ruku nam ide sve veća popularizacija pustolovnih utrka u kojoj je orijentacija sastavni dio i bez nje većina ne može ostvariti pristojan plasman pa se eto i silom prilika neki odlučuju na usvajanje novih vještina.

Ne znam možda bi u HOS-u mogli odlučiti da stimuliramo klubove sa novim članovima, pa da recimo ne plaćaju kotizaciju prvu sezonu kada nastupaju. S druge strane to nam je i jednini izvor prihoda Saveza koji ionako nema dovoljno sredstava za pokrivanje svih potreba.Osnovno pitanje je svakako: "Kako jedan klub stimulirati da radi na svom razvoju i razvoju sporta općenito?". Ulagati sve u jednog natjecatelja koji je vrhunski nije dobro rješenje, a opet bez tog jednog vrhunskog nema rezultata, nema promocije, nema onoga zbog čega se i bavimo sportom. Sve je to začarani krug i treba naći neku sredinu.

Prije nekog vremena stavio sam na papir sve karte, odnosno projekte na kojima smo radili Ivana i ja u zadnje vrijeme. Na kraju se sakupila pristojna brojka. Prva nova karta bila je Zagreb-Kaptol, drugo izdanje prošireno je na Zagreb-Kaptol i Gornji grad, a treće izdanje na Zagreb-Tuškanac. Nekako paralelno sa zadnjim izdanjem Zagreba, radila se i nova karta Zapruđa. Za potrebe precizne orijentacije dorađena je karta Maksimira i prebačena je u ISSOM standard. Za Ačkov kup prije dvije godine nacrtali smo jedan potpuno novi dio karte. Ove godine imali ste priliku trčati na novoj karti Dotršćina-Jug koja se doduše još dorađuje. Pokrenut je i projekt proširenja karte Zagreb-Tuškanac. Nacrtana je nova karta Bundeka, a prije mjesec dana pokrenuli smo još jedan projekt koji bi trebao ove godine biti završen. Napravljene su i neke školske karte koje trebaju još samo završni glanc (OŠ. Ivana Gorana Kovačića i OŠ Jordanovac), a za potrebe predavanja napravljena je i priručna karta jednog terena koji će možda uskoro i u pravu doradu.
Prošle godine zacrtali smo potpuno novi šumski projekt na Budinjaku. Pripremljene su podloge, napravljena izvidnica terena nekoliko puta i na kraju se ispostavilo da je i Japetić želio isti teren. Prepustili smo im teren jer je njima lokacijski sve bliže i nadam se da ćemo na jesen već trčati po njemu jer je teren stvarno lijep.
Sve skupa ako se ne varam dvanaest-trinaest projekata. Neki su završeni, neki su u doradi, neki u začetku, ali radi se stalno.
Kada smo nedavno razgovarali sa Orestom (jedan od najboljih svjetskih crtača karata) vidjevši naše projekte rekao je da se on time ne bi bavio. Pomalo začuđeni pitali smo ga: "Zašto?". On nam je odgovorio: "Ovo je strašno puno posla i truda koji vi ulažete u vrlo mala područja. Iako crtanje gradskih karata i karata parkova izgleda jednostavno, tu je izuzetno puno posla oko iscrtavanja i ako želiš da karta izgleda uredno i lijepo mora se uložiti puno vremena".  I moram priznati: "Da, to je tako". Crtanje takvih karata možda na terenu ne iziskuje puno vremena, ali za računalom je to dugotrajan posao ako želiš da sve izgleda kako treba. Na našim kartama rijetko ćete naći pojavu da linije cesta nisu paralelne, da blokovi kuća nisu paralelni ili da su linije kvrgave, da blokovi nisu zatvoreni...Doduše dogodi nam se da zaboravimo nacrtati prugu, ali to ionako nitko ne primjeti :))) Vjerujem da Vladimir Tkalec i Alen Tadijanić znaju o čemu pričam jer obojica imaju iskustva u radu sa gradskim kartama. No kao što rekoh biti će još karata, a nadam se i novih destinacija. Karta je odskočna daska za nove destinacije i eto nadam se da će Našice prepoznati ono što su dobile ove godine i da ćemo uskoro imati i prve natjecatelje sa tog područja na trkama.Kapa dolje svim klubovima koji rade na crtanju novih karata.

12 travnja 2010

Naporan tjedan iza nas

Prošli tjedan bio je stvarno pun aktivnosti. Nakon lagane pauze za Uskrs već u utorak smo imali orijentacijski trening u Maksimiru, slijedio je atletski trening u srijedu, pa predavanje u četvrtak. U subotu sam bio na terenu za Ačkov kup, a nedjelja je protekla u još jednom O-treningu. Osvrnuti ću se ipak samo na trening u nedjelju. Četri postavljača, tri različite discipline i četrdesetak ljudi prisutno. Bilo bi i više da nisu zavladali opet prohladni uvjeti. Po prvi puta ove godine uspijeli smo relaizirati trening na kojem je svatko mogao isprobati i sudjelovati u tri discipline orijentacijskog sporta. Orijentacijsku stazu imali smo u dvije dužine, mtbo stazu u jednoj dužini i imali smo čak pet zadataka iz precizne orijentacije. na kraju dana moram priznati da je sve teklo kao po špagici. Ljudi su se izmjenjivali po disciplinama, nije bilo neke gužve kod prijava, a koliko sam dobio i povratnu informaciju svi su bili zadovoljni istrčanim, odvoženim i preciznom na kraju.

Bila je to ujedno i zadnja provjera prije prve Kup utrke. Kapela je vjerojatno već spremna i samo čeka da skine liste prijava sa neta. Prema onome što sam vidio danas ujutro u sezonu ulazimo sa oko 150 natjecatelja na listi. Manje nego lani. Malo sam razočaran time jer smatram da je stvarno svaki klub mogao dovesti barem jedno novo lice. No bilo, kako bilo veseli da su se pojavila neka stara lica. Nadamo se da će ostati kroz cijelu sezonu. Vihor je opet pojačao OK Bjelovar, ovaj puta sa tri svoja člana, tako da je tamo kolonija zagrepčana sve veća. Ostali su klubovi nekako u svojim okvirima. Čestitke "Torpedu" na opet solidnoj brojki prijavljenih, a veliko razočarenje je kod "Maksimira". Nadam se samo da je to zaboravljen rok za prijave i da će prijaviti još pokojeg člana. Sa samo sedam veterana na trci spadaju u krug klubova kojima je rapidno pao broj ljudi.

Ovaj vikend naši biciklisti pohodili su Slovenj Gradec. Koliko sam čuo berba medalja bila je uspješna, a o njihovim uspijesima više na stranicama kluba. 

09 travnja 2010

Samo kratko

Vikend je pred nama. Na programu ima svega i svačega. Ekipa iz kluba ide u Slovenj Gradec na MTBO ligu. Boje Vihora tamo brane Elvis, Paco, Jasminka, Nenad i Luka Mihaljević, Ivica i Sanja. Na domaćem terenu Merz organizira trening u Jakovlju koji će zasigurno biti zabavan i dobar. U Jaski je XC liga za bicikliste, a u nedjelju Vihorov trening sa MTBO stazom, preciznom orijentacijom i naravno O-trčanjem. Okupljanje je u 10:30 na ulazu u spomen područje Dotršćina. Prognoza za vikend nije bajna, ali nije niti pretjerano loša.
Danas sam sa Pacom proanalizirao staze za Ačkov kup i sveli smo odluku na dvije opcije. Nadam se da ćemo idući tjedan znati na čemu smo sa ciljem. Imate li šta protiv distanciranog cilja? Da li vam se više sviđa cilj bez objekta, ali sa pravim ciljem u kojem se vide oni koji utrčavaju ili vam je svejedno? Želite li cilj sa pravim sanitarnim čvorom  ili može biti i TOI-TOI ili u šumi? Javite pa možda i odlučite o tome :) 

08 travnja 2010

Čovjek snuje...

Trka samo što nije bila spremna i onda dolazi iznenađenje. Šumski radovi uništili su dio terena, ciljni prostor je baš na taj dan zauzet zbog privatne zabave u društvenom vlasništvu... Naravno to iziskuje dodatni napor i pretumbacije koncepcije staza i svega ostalog. Radimo na tome da riješimo sve skupa najbolje što možemo. 

Domaćini kažu pa stavite neki drugi dan trku, ali naravno to ne ide. No bilo, kako bilo riješiti ćemo i to. Možda bude i bolje od prve zamisli, a možda i malo lošije. Onaj tehnički dio na samom terenu sigurno neće patiti zbog toga jer ćemo se posvetiti tome da to bude u najboljem mogućem redu, a ako će cilj biti bez objekta, Bože moj nije niti prvi niti, zadnji puta.Neki puta stvarno poželiš da te svi ostave na miru i da trku organiziraš na području gdje si samo ti i natjecatelji, a  u okrugu dvadeset kilometara nema žive duše. 

Bliži se kraj tjedna. Rok za prijave za trku je nedjelja navečer. Vihoraši za sada broje 39 natjecatelja s time da se školarci još nisu počeli prijavljivat.Vidjeti ćemo sutra nakon današnjeg predavanja koliko ih je spremno upustiti se u pustolovine na Ponikvama. 

Prošlih dana konačno sam uhvatio vremena otići pogledati "Avatara" u kino. Znao sam otprilike šta me čeka na projekciji, ali nisam si niti u snu mogao zamisliti da je tako dobro.3D verzija filma je obavezna, jer se inače gubi čar efekata koji upravo daju tom filmu posebnost i ono što ga opisuje. Radnja je klasična, borba dobrog i zla i možda malo previše pucačine u zadnjih 40 minuta filma, ali sve ostalo je stvarno impresivno. Čovjek ima osjećaj da je stvarno na Pandori i da taj svijet negdje postoji, muzika je također izuzetna i ide uz film. Ako do sada niste, svakako preporučam pogledati prije nego ga prestanu pokazivati u kinima. Ovaj film mora se vidjeti u kinu jer na TV-u to jednostavno nije to.

06 travnja 2010

Ušli smo u zadnji tjedan u kojem je još jedan vikend prije prvog natjecanja za Kup Hrvatske. Vrijeme se proljepšalo, šume su uglavnom trčljive, a vegetacija je još niska. Prošle godine u ovo vrijeme bili smo na pripremama u Mađarskoj i Uskrs smo obilježili trčeći i uz malo unosa prigodne hrane. Ove godine silom prilika bili smo doma bez trčanja i sa dobrom klopom. No veselja nije manjkalo i godilo je za promjenu biti doma bez obaveza.
Nažalost rane zarastaju vrlo sporo i vjerujem da će o nekom pravom trčanju biti riječi tek negdje oko Kapeline trke. Do onda laganim tempom, pokušati ne natući još koju kilu i paziti na osjetljiva mjesta da se ponovno ne otvore.
Mali izlet u subotu završio je dugotrajnom neplaniranom vožnjom po Domovini i ako želite nekoga odvesti nekamo od kuda se neće znati vratiti krenite prema Pokupskom pa probajte recimo doći u Jasku, a da se ne vraćate u Zagreb. Totalna avantura. No ima i to svojih draži...prekrasne šume, drvene kapelice, priroda...Eh, a da me pitate gdje je slikana ova kapelica mogu Vam samo reći da je negdje tamo oko Kupe. Naišli smo i na pokoju srnu. Ovih dana stvarno vrijedi otiću u prirodu, jer se ona budi iz zimskog sna. Cvijeće je prekrasno i pravi je gušt provesti neko vrijeme u miru i tišini.

Danas smo u Maksimiru poslijepodne, trening je spreman i samo još treba piknuti kontrolice na mjesto. Ne zaboravite da se do kraja tjedna morate prijaviti na Kapelinu trku koja ide 18.04. U programu je i dječja trka pa pošaljite prijavu i za tu trku. Nadam se samo da će nas vrijeme poslužiti.

Tijekom Uskrsa stigao je i poziv za 4. Međimurski Trijangl.Međimurci standardno organiziraju dva sprinta, preciznu orijentaciju i orijentaciju brdskim biciklima. To je trka koju svakako preporučam svima, pa i početnicima jer svatko može naći ponešto za sebe. Prva trka kreće u Lužcu sa MTBO trkom, a slijedi sprint u Varaždinskim toplicama. Drugog dana natjecanja karavana se seli u Maruševac u kojem će se održati jedan sprint i precizna orijentacija. Maruševac je nova sprint destinacija i organizator se potrudio prilagoditi staru kartu ISSOM standardima za sprint i preciznu orijentaciju.

02 travnja 2010

Sretan Uskrs


Svima želim sretan Uskrs i ugodne blagdane. Opustite se i uživajte u danima koji slijede. I za nas je ovo slobodan vikend od obaveza, a iskoristiti ćemo ga odmor, finu klopicu i pokoji izlet.
U utorak ide orijentacijski trening u Maksimiru. Trening će biti otvoren od 16:00-18:00 sati, a okupljanje je na livadi između Vidikovca i švicarske kuće. Prijave za trening do najkasnije utorka ujutro primam na e-mail.

01 travnja 2010

Jedan sasvim obično neobični dan

Trebao je ovo biti jedan sasvim običan dan, a ispao je vrlo neobičan dan. Osim što je Zdenko potpisao za IFK Firapr što je prekretnica u Hrvatskoj orijentaciji (više na Vihorovim stranicama), ostvarena je i jedna poslovna suradnja. IFK Firapr i Švedska reprezentacija u preciznoj orijentaciji ove godine nastupati će u orijentacijskim dresovima pod logom We Fly By.Koliko će to biti odskočna daska za hrvatsku proizvodnju dresova ostaje da se vidi. Ugovori će se potpisati ovih dana na obostrano zadovoljstvo svih strana.

A jučer tuga. Dok su moji trening prijatelji marljivo trenirali, meni je ostalo samo da ih gledam, slikam cvijeće i budem vodonoša. Žalosno je to kad jedna nesmotrenost dovede u pitanje nastavak sezone. Izgledno je da možda do prve trke neću moći trčati, a Ačkov kup organiziram tako da praktično do kraja svibnja ništa od Kupa. Šta možemo, idemo dalje.

Danas su otvorene i stranice Ačkovog kupa. Sve detalje možete pogledati na njima. Prijave za trku idu uobičajeno preko OOnline servisa.