Ova godina je opaka obavezama koje smo si postavili. Veliki dio je već odrađen, no u tijeku je nekoliko projekata. Traje velika škola orijentacije, u pripremi je MTBO trening, pa Crvenkapica, OCAD seminar, a kroz cijelo ovo vrijeme provlače se i pripreme za Svjestko prvenstvo. Lavovski dio posla odrađuje Ivana koja radi na nekoliko novih karata i terena, a u međuvremenu je još doradila i nekoliko postojećih karata.
U cijeloj ovoj priči sreća je da se unutar kluba nalazi već više ljudi koju su sposobni napraviti cijelu trku bez da se uključuju oni koji su do sada nekako vukli. Iskra i Ivek su ove godine organizirali Ačkov kup. Ivana im je pripremila podloge, a sav šušur oko pripreme je dvojac samostalno odradio. Naravno na dan trke nas je bilo nešto više, a i naša informatička podrška se uključila dva tjedna prije sa programiranjem stanica, updateom potrebnih programa i sl.
Sam Ačkov kup gledajući ga sa strane nakon dugog niza godina ničim nije zasotajao za izdanjima prijašnjih godina. Dapače neki segmenti su bili i bolji. Što se staza tiče bilo je "muški". Prave duge staze sa doduše podosta uspona, no to je Kalnik. Proteklih godina u Hrvatskoj organizatori su razmazili ove jače kategorije sa stalnim skraćenim dugim stazama, srednji stazama i sprintevima tako da kada dođe jedna ovakva staza onda svi dišemo na škrge. Još početkom devedesetih jedna dobra prijateljica je rekla: "Treba malo boljše trenirati". Ove godine od tri utrke za Kup, dvije su bile pravi long i to je dobro koliko god nam je teško.
Razgovarajući na startu sa Pacom sa kojim sam proveo silne sate u šumi i za računalom pripremajući Ačkov kup lanjskih godina, došli smo do zaključka da smo zadnju trku trčali na Ačkovom kupu tamo negdje još prije šest, sedam ili čak osam godina. Ugodna promjena. Iako sam bio u pripremi kao "backup" postavljač trke ako dečki ne stignu složiti sve na vrijeme, ispostavilo se da me neće trebati i dobio sam zeleno svijetlo za nastup. U nekim dijelovima staze pomislio sam i na to da je nekako lakše postavljati kontrole nego trčati stazu, jer brda su noge napunila mliječnom kiselinom i pred kraj su već i koljena počela otkazivati poslušnost. Par kontrola prije kraja nailazim i na Edija. Čudna situacija da ja njega stižem ;). Nisam baš bio siguran kada je startao i da li me je prošao negdje na stazi ili sam ja njega stigao, no prema njegovom trku vidjelo se da su ga sprint u Jaski, pa Kružok na Sljemenu u istom danu ipak iscrpili previše za kalničke grebene. Na kraju neočekivano treće mjesto. Jaka i Matija ispred , a iza mene Matej, Edi, Mario, Frane... Po običaju Matjaža na Kalniku nije bilo pa je nekako bilo lakše do plasmana. Šteta, no tako je to. Jaka je bio sasvim dostojan pobjede u najjačoj kategoriji.
Vikend pred nama nam nosi Crvenkapicu. Jednu lijepu, opuštajuću trening utrku. Vidjeti ćemo što će nam pripremiti mlade snage i kako oni vide koncepciju staza.
Nema komentara:
Objavi komentar