Krenuli u 2014.

Sezona u 2014. je krenula rekli bi nikada ranije. Nakon uspješnog starta na Cresu uslijedile su mini pripreme u Turskoj pa odmah zatim i tradicionalna Lipica. Teško je izdvojiti upečatljiv događaj kada je svaka ova akcija bila posebna po nečemu. Moram priznati da sam se na Cresu osječao kao da trčim u nekoj drugoj državi i cijelo vrijeme dok su na stazi pucali pogledi na more i otoke ponavljao sam si: pa ti trčiš tu doma, u Hrvatskoj. Na stranu ludnicu koju smo imali sa gumi defektom i koju smo riješili zahvaljujući Nenadu i Darinki, sve ostalo je bilo za čistu peticu. Turska je priča sama za sebe. Putovanje, Istanbul, mala Azija, ekipe iz sedam zemalja, treninzi, druženja, predavanja...Teško sve to može stati u par redaka. Koliko je to bilo veliko iskustvo za Kristinu i mene, našim klincima to je bilo jedno veliko životno iskustvo koje niti jedna škola ne može pružiti.
Lipica je nadmašila očekivanja po broju natjecatelja. Trke sa 1000 i više ljudi su uvijek veliki događaj, no i veliki zalogaj za organizatore. Ivan je i ovoga puta bio na visini zadatka i sa ekipom je odradio sve kako treba, pa i bolje od toga. U neposrednoj blizini održavala se i dvodneva utrka u preciznoj orijentaciji. Iako su tereni bili vrhunski organizator je propuatio iskoristiti priliku predstaviti ovu granu sporta natjecateljima u orijentacijskom trčanju i na neki način "skrivajući" se od mase unatoč dolasku dobre konkurencije napravio po meni jedan veliki minus za promociju precizne. Biti prisutan i viđen na uštrb možda kvalitete neki puta daje više pozitivnih rezultata. Krešo se dobro potrudio oko tehničkog dijela i tu se nema što prigovoriti, no zavlačenje u šumu daleko od očiju je po meni bio veliki minus.
U međuvremenu je ekipa u Zagrebu odrađivala sedmi ili osmi trening Vihorove male škole orijentacije. Na treninzima je i do pedeset ljudi. Svaka vam čast cure i dečki.
Prve trke za Kup Hrvatske odrađene su u Našicama. Otvoreno prvenstvo Slavonije i Baranje preraslo je u respektabilno međunarodno natjecanje. Dobra organizacija, dobre nagrade, dobra karta...lijepo vrijeme, dobra konkurencija...Puno epiteta bi se dalo dati. Šteta samo da je koncepcija staza mijenjana od izvorne zamisli Gogija jer se to zaista i primjetilo na stazi. Prvi dio bio je zanimljiv, tehnički raznovrstan sa dosta varijanti, a nažalost u drugom dijelu bilo je podosta trčanja po putu. Staze klinaca su bile prave muške i dečki su morali dati sve od sebe, dok su cure bile na poštedi pa su nam juniorke imale kraću stazu od M14. No, bilo kako bilo, trka je zaslužila visoke ocijene.
Stanje u Savezu je za sada u mirovanju. Nakon ispada na zadnjoj Skupštini to me i ne čudi. Postupio bih vjerojatno u potpunosti isto kao i vodstvo. Šteta jer su se taman složile neke stvari, kup Hrvatske je bio redovito i promptno ažuriran, krenule su norme, pripreme....Bilo je tu i loših stvari no svakako način na koji je to izrečeno je bio više divljački nego demokratski. Svaki postupak govori o nama samima pa tako i ovaj. Stvar će se nadamo se uskoro riješiti, većinu ionako politika ne zanima jer žele samo trčati i uživati u prirodi.
Zato tenisice ili kopačke na noge i u šumu. Kalnik već čeka novu trku za Kup.