Na zadnjoj Skupštini HOS-a promatrajući količinu negativne energije pojedinaca s nevjericom moram reći da nam je sport još uvijek na visokim granama koliko su neki ljudi opterećeni prošlošću, slavom ili nezasitnim ambicijama, a sve pod krinkom razvoja sporta i našeg boljitka . Da se ta silna energija upotrebi u razvoj sporta bilo bi nam svima kudikamo lijepše. I prođe tako skupština i svako malo kapne neki bočni udar na Savez od onih koji su obećavali med i mlijeko te pomirdbenu suradnju, a gubeći izbore sve lijepe riječi pale su u vodu. Vuk dlaku mijenja, no čud nikada! Sport nas uči da se nosimo sa uspjesima, ali i porazima. Očito neki nikada nisu dosegli tu razinu svijesti ili jednostavno nikada nisu bili sportaši. Čovjek se iznova i stalno propituje zašto? Koji su motivi svega toga i ne nalazi neki svrsishodan odgovor. Ovo naše podneblje nevjerojatno je plodno za glasanje protiv. Nije bitno protiv čega, glavno je da smo protiv i da maltretiramo sve oko sebe svojim stavovima. Još je gore kada se takvi pojedinci skrivaju iza drugih pa koriste svoje produžene ruke kao glasnogovornike vlastitih frustracija. Jadno kako za tu osobu, tako i za pijune koji si dozvoljavaju biti iskorišteni. Zanimljivo je samo kada pogledamo broj ljudi koji bi ti isti pijuni i pojedinci trebali predstavljati na recimo slijedećoj utrci Kupa Hrvatske. Dolazimo do zaključka da predstavljaju jedva oko 15% svih natjecatelja. Pa tko je tu onda lud?!
No što je tu je, život ide dalje i sport kao takav će opstati bez obzira na one koji stalno mute vodu i guraju sebe ispred svih ostalih. Trčite i uživajte u sportu, a mutivode neka ostanu u mulju svojih frustracija.

