O-FER - 3. izdanje

Kada u Austriji krene skijaška sezona Svjetskog kupa to je obično gotovo mjesec dana prije pravog početka. Rekli bi neko ugrijavanje. Tako je i O-Fer ove godine upravo legao prije same sezone. OK "Jelen" se pokazuje iz dana u dan kao klub koji se vraća svojim starim stazama i nekako se nadam da će opet narasti do respektabilne brojke. Organizacijski svakako već sada spadaju u klubove koji dosta pridonose hrvatskoj orijentacijskoj sceni.

O-Fer je upravo onakva trka kavih bi trebalo biti više u sezoni: opuštena, bez imperativa bodova, kupova i sličnih stvari. Trka za gušt. To što se ja i hodnici FER-a nikako ne možemo sastati u jednu cjelinu je već druga priča. Trka je bila zabavna, za mene sa puno gubljenja i upitnika iznad glave, no netko mora biti i zadnji. Dok sam tražio kontrolu pod klupama u amfiteatru našao sam brdo olovki, ali SI stanice niti od korova. To je možda bilo zato što sam bio u paralelnom amfiteatru. Što je tu je. Olovke su došle sa mnom do cilja, a i niz 13-14-15 sam temeljito utvrdio dva puta. 

Igrom slučaja u Švedskoj se dan ranije održala slična utrka u Stockholmu sa cca. 500 natjecatelja. Na O-FERu nije bilo toliko, no respektabilnih sedamdesetak trkača se sakupilo. Već tradicionalno proglašenje rezultata u KSETu bio je još jedan veliki plus. Kao i kod proteklih izdanja kada sam to već spominjao šteta da se uz ovu utrku nije napravilo proglašenje rezultata Kupa Hrvatske. Bilo bi to baš onako opušteno, zabavno i ugodno.

Rezultati? Matija kod dečki najbrže leti po stepenicama, a kod cura naša Ana Beblek ne propušta priliku dokazati da joj nema ravne po hodnicima FER-a te pobjeđuje ispred Ive Lovrec i Mirje Pavić. Tu je i naš Vuk koji uvijek briljira na FERu pa je tako bio treći kod dečki.. Za Vihoraše osam plasmana na postolju. Nije loše.

Za kraj hvala Šepu, Fabi i ostalima koji su organiirali utrku. Doći ću opet, pa makar se i gubio po učionicama i hodnicima.

Fotke