Tri dana u Mađarskoj prohujalo je samo tako. Prvi puta sudjelovali smo i na sprint utrci u Budimpešti koja se trčala unutar povijesnih zidina staog Budima. Bila je ovo trka koja je dostojno zamijenila ove godine Veneciju. Možda sprint na Budimu nije bio tako masovan kao Venecija no svakako je bilo zanimljivo trčati kroz staru tvrđavu opasanu zidinama i okruženu parkovima. Veseli i nekoliko medalji. Unatoč trećem mjestu koje sam podijelio sa Robijem ne mogu biti pretjerano zadovoljan izvedbom. Skupilo se tu podosta grešaka i moglo se daleko bolje no noge su bile teške, a mozak je u trenucima donosio krive odluke. Od Vihoraša medaljama su se još okitili Neda, Iva i Maja, a od ostalih Hrvata još Roberta.
Nakon trke smo se preselili 80tak kilometara zapadnije u mjesto Oroszlany. Vihoraša je ovoga puta bilo podosta. Gotovo nas trideset popunilo je dobar dio smještaja. 61. Izdanje Spartacus kupa privuklo je nešto više od 500 natjecatelja. Trka je bila na novim terenima, a šuma u nekim dijelovima prekrasna za trčanje. Kvaliteta staza varirala je od kategorije do kategorije. Kod nas u M40 rekao bih prvi dan za brzince, a drugi nešto više za tehničare. Unatoč želji da prvi dan potegnem na ravnim platoima nekako su drugi bili dosta brži. Robi me na kraju dobio tri minute. Dobra analiza trke koju smo napravili zajednički vjerojatno je drugi dan pomogla oko nekih varijanti. Organizator je na našoj stazi (ujedno i ženska elitna staza) moga stvar još otežati smanjivanjem broja kontrola na nekim dionicama pa bi dionice bile zanimljivije no i ovako je bilo zabavno. Par greškica na samoj stazi i po meni krivo ucrtan detalj na prvoj odnijelo mi je oko 4 -5 minuta no unatoč tome po plasmanu sam bio peti. Dakle ne loše ;) Boje Vihora najusješnije su obranile Maja i Matea koje su ukupno bile treće u svojim kategorijama.
Sve u svemu jedan lijepi opuštajući vikend u Mađarskoj.
Nema komentara:
Objavi komentar