03 svibnja 2011

Trijangel 2011


Teško je izabrati neki naslov koji bi opisao ovogodišnji "Trijangel" jer ih ima nekoliko koji bi zavrijedili da budu istaknuti pa eto stavih umjesto toga samo ime trke. Nažalost ove godine nismo imali cjelokupni program jer će se precizna orijentacija održati krajem ljeta, no to nije umanjilo doživljaj. Najumorniji su vjerojatno oni koji su odradili sve tri trke, a naravno oni koji su bili na samo jednom sprintu danas uopće niti ne osjećaju da su trčali. No krenimo redom.
Vihoraši imaju još jednu prvakinju u MTB-orijentaciji. Ovoga puta na najviše postolje zasjela je Paula Vrdoljak. Samo stepenicu niže prvakinja sa srednjih staza Sanja Žužić. Kod seniora od Hrvata je slavio Bero (ukupno drugi u poretku) ispred našeg Nenada i Ivana Penavića. Na kraćoj seniorskoj stazi bilježimo srebro Paca i broncu našeg školarca Boška. Lea je slavila kod cura u kategoriji do 14 godina, Iva Lovrec u kategoriji 18 godišnjakinja, Nenad Mihaljević drugi u veteranima, Josip Matijašić treći u veteranima...Lijepa brojka biciklista u klubu osvojila je odličja.Sve mi se čini da nam je izgledna jedna dobra MTBO sekcija u klubu.

Samo par sati nakon MTBO utrke uslijedila je i utrka za sprint kup Hrvatske. Ekipa se ponešto izmjenila, došle su nove snage, neki otišli, a neki ostali i na drugoj utrci u danu. Uslijedio je stvarno brzi sprint po relativno ravnom terenu, ali pomalo zaraslom sa ponešto kopriva i močvara. Na ovakvim sprintevima greške se jednostavno ne stignu nadoknaditi, a startna lista je nemilosrdna i treba imati malo sreće u cijeloj priči. Krenuo sam dosta jako i napravio nekoliko sitnijih grešaka koje su me stajale gotovo minute koju je iskoristio Herwig. Startao je minutu iza mene i nakon što me vidio nije bilo šanse da mu zbrišem do kraja trke. Stalno na nekih 50 metara iza mene i samo korigira putanju. Na kraju je naravno bio bolji za tih par desetaka sekundi, no ne i najbolji. Matija je utrčao laganim korakom i činilo se kao da je odustao, ali vrijeme je pokazivalo da je izvrstan. Zasluženo je pobijedio i to nije čudno, ali način na koji trči kroz šumu u subotu su dali do znanja da je spreman i za veće podvige. Kod cura je Ivana iskoristila greške svoje konkurencije i zabilježila pobjedu ispred naše Sanje i Nikoline Stepan. Vihorašima opet pregršt medalji i odlazak na zasluženo spavanje u Bednju. U međuvremenu je pao i neki roštilj, pa sladoled na putu u Ivancu uz začuđujuće poglede lokalne ekipe koja je već išla na subotnju "špicu".


U dvoranu smo došli predvečer, a tamo je ekipa već haklala nogomet pod reflektorima. Glavni akter je bio Matija koji je odradio još dvosatni trening prije sutrašnje trke. Mi ostali spremili smo se spavati i jedva smo preživjeli noć od silnog hrkanja u dvorani. Srećom čepići ipak čine čuda no nije to, to. Bilo je podosta ljudi sa podočnjacima, a bojim se i noćnim morama.

Prva utrka za Kup Hrvatske i sprint prvenstvo u jednome. Novi koncept koji je malo zbunio ljude, ali odaziv je bio lijep. Nešto preko 120 prijava i na listi gotovo svi koji su aktivni u orijentaciji. Trakošćan je ponudio novu kartu na većini nepoznatom terenu. Stari lisci su imali i pokoju trku prije dvadeset godina ovdje, ali sumnjam da im je išta koristilo. Mlade snage dolaze. Sve u svemu solidna organizacija natjecanja, možda malo predugačke sprint staze, odnosno prestrme, no cilj je bio na lijepom i atraktivnom mjestu i sve je štimalo u organizaciji. Konačno je i sam tisak karata bio puno bolji i otisak staza bio je vrlo čitljiv za razliku od prijašnjih godina. Matija je dokazao da je nova snaga hrvatske orijentacije i suvereno je odnio prvu seniorsku titulu prvaka Hrvatske. Čestitke još jednom. Iza njega na drugom mjestu Lino, pa Matjaž. Nakon prve trojke prava gužva i razmaci su sve manji te smo se unutar minute natiskali Vedran, Tome i ja. Gledam danas prolaze i route gadget i vidim da sam izgubio vrijeme (osim na prvoj koju nisam vidio iza kamena pa sam napravio mali krug) i na nekoliko "putnih" varijanti. Šteta! Mogla se tu spustiti koja minutica. Tješi me da imam barem jedan prvi prolaz i to na onaj ubrdo u zeleno (5.KT). Niti mi leže brda, niti volim zeleno. No već na slijedećoj umjesto po grebenu, ja po zelenom putiću i ode još par desetaka sekundi. Karta


Nakon trke diskutiramo kako sam u doba kada se Matija rodio, ja trčao već svoje prve seniorske utrke i završio juniorsku karijeru. Dakle Matija neka sada pogleda one klince oko postolja koji još pužu i trčkaraju po blatu i za par desetaka godina to će mu biti konkurencija. Za razliku od drugih sportova kada nakon seniorske karijere ljudi odustaju od sporta, kod nas je ipak situacija bitno drugačija i tako treba i biti. Lijepo je vidjeti čak dvojicu izvrsnih nada koji su jedva dvadesetgodišnjaci, odnosno još mlađi, a zajedno nemaju godina koliko neki u njihovoj kategoriji. Matjaž je nakon dugo vremena izgubio trku. Sve je to za ljude i normalno. Iskreno da sam ja trčao u onom kratkom dresu još bi bio u šumi tražeći svoju kožu. Nije to za mene iako volim malo ekstremnije situacije.

Kod djevojaka je nakon godine apstinencije Vinka ponovno prvakinja Hrvatske. Ostatak "crne ekipe" (vidi fotku sa proglašenja) gusto pakiran iza nje. Kod juniora Matej pobjeđuje, a naš Ivor shrvan temperaturom jedva dolazi do cilja. Ivek stiže i do svoje prve medalje u disciplini trčanja unatoč hendikepu koji ima. U tome je i čar orijentacije da u brzini nije sve. Po prvi puta nastupili su i članovi OK "Sova" novog kluba u osnivanju. Vodi ih bivši juniorski reprezentativac Nikola Pajčin koji je još daleke 1991. i 1992. nastupao na juniorskim Svjetskim prvenstvima u Njemačkoj i Finskoj. Želimo im puno uspjeha u svom radu, a kod njih u goste dolazimo već ovo ljeto kada su kup utrke u Belom manastiru.

Ono što mene kao roditelja najviše veseli su naravno Janovi rezultati. U subotu drugo mjesto, a u nedjelju treće mjesto i prva diplomica sa prvenstva Hrvatske. Napredak u odnosu na lanjsku godinu je veliki jer sada već puno bolje čita kartu i detalje. Eto jednog dana možda ipak dočekam štafetu sa njim. Treba izdržati još desetak godina ;)


Završetak vikenda proveli smo u okolici dvorca gdje je bila velika fešta. Nažalost od pečenog vola ostao je samo kostur, ali našlo se još ponešto graha i muzikaša. Vrijeme nas je poslužilo oba dana i tek kada smo sjeli pod šator na grah eto pljuska. Čist dobro. Nadam se da će i ovu nedjelju izdržati sunce. Za sada je prognoza dobra.

Rezultati i prolazna vremena, analize, route gadget....

Za Ačkov kup prijavljeno je oko 150 ljudi, a od toga oko 135 u glavnoj utrci. Teren je lijep, brz, a staze ne predugačke tako da se nećete patiti. Kao što rekoh cilj će biti distanciran, a udaljenost do starta je 1500 metara pa dođite nešto ranije da ne kasnite.

1 komentar:

  1. Pošla grupa prijatelja na put. Rezervirali su u hotelu dvokrevetne
    sobe, ali nitko nije htio sobu dijeliti s Perom, koji je užasno hrkao.
    Odlučili su da nije
    pošteno da jedan sve vrijeme bude sa njim, nego da će se mijenjati.

    Poslije prve noći uz Peru jedan od njih je ustao sav razbarušen i s
    ogromnim podočnjacima. Ostali su zabrinuto pitali:
    - Čovječe, što se desilo?
    - Ma, pustite. Pero je toliko hrkao da sam cijele noći samo sjedio u
    krevetu i gledao.

    Sljedeće noći je drugi bio na redu. Ujutro ista priča - izgledao je
    strašno, bio je blijed, jedva se držao na nogama. Kada su ga pitali
    kako je bilo, odgovorio je:
    - Bilo je nepodnošljivo. Pero struže kao motorna pila. Cijele noći sam
    ga samo gledao.

    Slično su prošli i ostali. Onda je red došao na Muju. Ujutro se pojavio
    odmoran i čio, uređen i odlično raspoložen.

    Nisu mogli vjerovati svojim očima. Kada su ga pitali kako je moguće da
    je ustao odmoran poslije Perinog strašnog hrkanja, rekao je:
    - Dakle, spremali smo se za spavanje. Prišao sam Peri, zagrlio ga,
    pljesnuo po dupetu i uz nježan osmijeh poljubio za laku noć. Poslije
    je on cijele noći samo sjedio i gledao me.

    OdgovoriIzbriši