29 lipnja 2010

Idemo malo u Slavoniju

Razgovarajući proteklih dana sa Duhom dotakli smo se i nove karte u Slavoniji. Našice će bit prvi grad u Slavoniji u zadnjih X godina da je dobio novu kartu i na kojoj će se održati jedno natjecanje. Kada je krajem prošle godine dok se radio kalendar došla najava da će trka biti tamo sa oduševljenjem sam to prihvatio, ali nažalost termin nije bio baš najsretniji. 22.08. još je debelo vrijeme godišnjih odmora i mogli bi reći vrhunac turističke sezone. Svi klinci su na moru, a i mnogi roditelji, studenti i ostali. Odluka je na kraju bila da se trka uvrsti u kalendar, ali da se ne boduje za Kup Hrvatske. Malo smo diskutirali i o tome da li je to zaista tako da bi u Našice došlo puno manje ljudi u tom terminu? Da li bi to bila na neki način nagrada onima koji se odluče poduprijeti razvoj orijentacije u Slavoniji da se trka boduje za Kup? Eto imate priliku se izjasniti o tim pitanjima.

Koliko postoji entuzijasta ili orijentacijskih fanatika u Hrvatskoj koji bi radi dva sprinta prekinuli godišnji odmor i otišli put Slavonije? Ja znam nekoliko i vjerojatno sam među njima, ali nisam baš siguran za ostatak hrvatske orijentacijske scene. Možda griješim. 

Ako ću biti u Hrvatskoj u to vrijeme svakako ću krenuti put Našica. Spojiti ćemo jedan ugodan vikend, obići možda još neke lokacije koje već duže vrijeme planiramo (Kopački rit) i sigurno će to biti lijepi vikend. Svakako ga preporučam i drugima. Osim klasičnog sprinta na programu bi trebala biti i sprint štafeta. Dakle super zanimljivo i brzo i zato zapamtite taj datum.

Zanimljivo je u stvari da smo mi Našice već prije mi uvrstili u lokaciju koju bi trebalo kartirati i eto Tkalec je odradio posao na zadovoljstvo svih, a da se nismo niti razgovarali o tome. Isto nam se dogodilo i sa Budinjakom kada je Japetić rekao da planira raditi taj teren.

A da su Našice grad sa najpopularnijim o-gradonačelnikom to malo ljudi zna. Krešimir Žagar bio je dugogodišnji član OK Vihora i nastupao je i za vojnu izbornu vrstu Hrvatske. Iza sebe ima dosta veliko orijentacijsko iskustvo i uopće ne sumnjam da će dati potporu OK Međimurju u organizaciji trke.

28 lipnja 2010

Ivana prvakinja Hrvatske

Bio je ovo dugi vikend. U tri dana prevalili smo gotovo 1000 kilometara, ali isplatilo se. Protekli tjedan mnogi su pospajali slobodne dane u dugi tjedan, a mi smo marljivo sve odradili i u petak krenuli preko Austrije za Mađarsku.

Zalaegerszeg je bio poprište Thermenland opena, natjecanja novijeg datuma, ali iznimne reputacije. Recesija je izgleda i tu uzela danak i od početne euforije sa kojom su krenuli organizatori prije par godine (Austrija, Slovenija, Mađarska) nije previše ostalo. Malo sam na početku bio zbunjen jer se nisam mogao pronaći na starnim listama, ali sve je riješeno kada sam shvatio da je M35 duga kategorija spojena sa M21B, odnosno po našim gledanjima M21A jer te kategorije nije bilo na listi. Čudne su mi te mađarske podijele. No trka je i dalje više nego dobra, konkurencija solidna, tereni zanimljivi. Trodnevno natjecanje počelo je noćnim sprintom u petak. Karta je neodoljivo podsjećala na naše Zapruđe, sa razlikom da je sve skupa na jednom brdu. Skupilo se na noćnoj trci sigurno par stotina ljudi i sve skupa je bilo lijepo, zanimljivo i dinamično. A da su Hrvati navikli na ovaj tip trke pokazali su i rezultati: Matej Štambuk bio je drugi u M16E, Matija Razum drugi u M18E, Edi peti u eliti, ja treći u M21B(A), Eva prva u Ž35, Ivana treća u Ž35. U rezultatima sam naišao i na ime Lucije Telisman koja je pobijedila u Ž18E, tko zna ima li kakve veze sa Hrvatskom?
Drugog dana natjecanja na rasporedu je bila klasika, a to u mađarskoj znači poprilično duge staze. Elita je bila nešto preko 14 kilometara, naša u M21B malo ispod 10km, a veteranke su imale oko 7,5km. Teren je praktično bio podijeljen na dva dijela. Jedan u kojem si mogao trčati pet po kilometru i jedan u kojem si kosti mogao ostaviti u gustišu, a da te nitko ne nađe idućih deset godina. Trebalo je dobro noge dizati i paziti na ono što je pod nogama. U trku sam kao i uvijek kada je malo duže krenuo u lakšem tempu i onda polako pojačavao kada sam dobio osjećaj za kartu. I sve je bilo dobro do trenutka kada sam pred sobom vidio da nema šanse da stavim ruke da se dočekam u padu. Bubnuo sam glavom u neko deblo na podu i bome se dobro stresao. Utrnula mi je cijela lijeva strana lica. I u tim trenucima lagano sam trčao i provjeravao da li je nešto krvavo. Srećom samo udarac, ali nakon njega je valjda došlo do pada koncentracije i odmah sam na slijedeću kontrolu napravio popriličan burek. Petnaest minuta viška bilo je dovoljno da se relociram i nastavim dalje. Na kraju 109 minuta u cilju. Nije baš bajno, ali preživio sam. Kako me ove godine idu padovi moram biti sretan da ne zavšim kao Špek prije desetak godina. No Ivani je zato sjela trka. Bila je druga i preuzela je vodstvo u ukupnom poretku. U tim trenucima čak smo razmišljali i ostati treći dan jer nemaš priliku baš svaki dan startati prvi u lovačkom startu u Mađarskoj. Na kraju je ipak prevagnulo prvenstvo Hrvatske u preciznoj orijentaciji. Sjeli smo u auto i put pod noge preko 300 kilometara na granicu prema Trstu. Rezultati

Nedjelja u Sloveniji je osvanula prekrasna sunčana. Vinska cesta prema Dutovlju imala je zeleniji štih u odnosu na proljeće kada tuda idemo na trku "Lipica open". OK Azimut uz pomoć Talijana Cesare Tarabocchie dao si je truda i nakon dugo vremena trka precizne izgledala je na jednom višem nivou. 
Tu najviše mislim na onaj tehnički dio, a to znači da su na vremenskim kontrolama bili šatori i stolice, osvježenje na stazi... Kao i uvijek mogli bi diskutirati o zadacima, ali opći dojam je da je trka uspijela. Službene rezultate još nisam vidio, ali ako se ne varam bilo je četrdesetak natjecatelja iz Slovenije, Italije i Hrvatske. Po prvi puta održano je i ekipno natjecanje, a Hrvatska je prijavila tri svoje ekipe i na kraju pobijedila. Pobjedničku ekipu sačinjavali su Ivica Bertol, Zdenko Horjan i Dalibor Perković. U pojedinačnom ukupnom poretku najbolji su bi Talijani na prvom i drugom mjestu, a treći je bio Krešo Keresteš. Boje Hrvatske najbolje je obranila Ivana koja je bila ukupno četvrta, a time osvojila i naslov prvakinje Hrvatske. Prošle godine bila je druga, ove godine prva. Najbolji rezultat od Hrvata na prvenstvima Hrvatske. Također čovjek za prvenstva je Ivica Bertol. Prošlogodišnju broncu zamijenio je ovogodišnjim srebrom i ukupnom pobjedom u paralimpik kategoriji. Treći je bio Zdenko koji se time domogao i prvog postolja na prvenstvima Hrvatske. Ja po običaju četvrti. Jednako kao i lani, s tom razlikom da sam napravio i ono što sam rekao da ću napraviti. Doslovce sam stazu preletio u brzom ritmu i 25 zadataka prošao sam u 80 minuta. Dum-dum strategija nije bila loša i da sam malo više vremena provodio na kontrolama možda bi samo jednu kontrolu drugačije odgovorio. Moji ekipni kompanjoni Iskra i Ivo nisu briljirali, ali borili smo se i na kraju  bili bolji od naše feminističke ekipe ;)

Čestitke Ivani, Ivici i Zdenku na osvojenim titulama, diplomama i nagradama (pronađi uljeza :).

Ovime je prvi dio sezone i službeno gotov. Oni najuporniji nastavljaju po Mađarskoj, Austriji, Češkoj...., a oni manje uporni na moru.


24 lipnja 2010

Kapa dolje Ivek

I dok se većina Hrvata lufta ovaj tjedan kod mene je ludnica. No konačno sam i neke stvari skinuo sa vrata. Avionske karte za WOC su kupljene i ekipa može bezbrižno krenuti početkom kolovoza prema Skandinaviji. Isto tako će se i bezbrižno vratiti. Problem je jedino ako proradi opet vulkan na Islandu. Onda će veslati do Hrvatske. Juniori kreću za desetak dana put Danske. Alen rješava voditeljstvo tamo, a moj posao je pri kraju osiguravanjem smještaja, prijevoza i prijavama. Za WTOC se stvari također polako slažu i bukiran je smještaj-prijevoz, plaćena startnina... IOF je isto na listi onih koji dobivaju od nas, pa smo tako riješili i članarinu. Nije malo, to zadovoljstvo ima cijenu od 830 eura.

Kada gledam druge sportove krovne organizacije također uzimaju članarinu i to je normalno, ali vrlo često nešto i daju za te novce. Da li su to seminari, školovanja, stručna pomoć, edukacijski materijali... ili nešto drugo nije bitno. Imaš osjećaj da netko stoji uz tebe. Nažalost IOF još uvijek nema tu politiku. Možda jednog dana.

Jučer sam odradio i trening na Medvednici. Ništa spektakularno, ali nevjerojatno koji umor u nogama je još uvijek bio prisutan od Platka. Kada sam došao do Grafičara baš me nešto izmučilo. No svjetla točka je svakako Ivek koji je po prvi puta istrčao i ovu rutu. Kada vidim njegov napredak kroz godinu stvarno mu skidam kapu, a nije lako kada ti fali pola mišića na nozi. Mnogi zdravi ljudi ne mogu niti do Cmroka, a kamoli ovako nešto. Zato još jednom, bravo Ivek! Slijedeći cilj je gelender ;)

23 lipnja 2010

PH precizna

U nedjelju će se u Dutovlju organizirati prvenstvo Hrvatske u preciznoj orijentaciji. Ekipi će to ujedno biti i zadnja provjera pred nastup na Europskom prvenstvu u Švedskoj i Svjetskom prvenstvu u Norveškoj. Ovaj puta preskačem Norvešku i svoje mjesto prepustio sam slijedećem na listi. Ako se i kojem slučajem nađem tamo biti će to privatno i bez obaveza.
Još malo pa će u juniori put Danske na Svjetsko prvenstvo. Matjaž je bio tamo na trening kampu dok smo se mi kupali na Platku, a ostatak ekipe će po prvi puta u Skandinaviju. Danska je nama najbliža i dio terena je vrlo sličan kontinentalnom tipu terena tako da to ipak neće biti preveliki šok za juniore. Kombi za juniore je spreman, startnine i smještaj je riješen i ostaje im samo da krenu i daju sve od sebe.

Na Vihorovim stranicama možete naći rezultate Kupa Hrvatske. Ekipno nakon polovice odrađenih utrka smo u vodstvu, a drugi je Maksimir. Torpedo se bori za to isto mjesto. Biti će zanimljivo do kraja sezone. Vidjeti ćemo tko ima dužu klupu.

Slijedi nam i cijeli niz ljetnih trka, a sve počinje već ovog vikenda "Thermenland openom" u Mađarskoj, pa OOnlinom, Croatia openom, 5 dana Mađarske, Češke... Da se toga naći stvarrno cijelo čudo, samo treba odlučiti kamo ići. Ja ću za početak danas na Sljeme :)

Eh, da "by the way" na Facebooku se pojavila jedna zgodna stranica na kojoj se objavljuju Hrvatske orijentacijske karte, a Darko Duhović polako puni i posebnu stranicu posvećenu našim kartama. Hvale vrijedan projekt koji iziskuje puno truda i vremena. Bacite pogled.

21 lipnja 2010

Uzbudljiv vikend u Rijeci i na Platku

Prognoze su se ostvarile. Kiša je neumorno padala još kada smo kretali iz Zagreba. No u cijeloj mokroj vikend priči subota je ipak isplivala nekako bez kiše. Trka na Trsatu je protekla u suhom okruženju. Staze su bile zanimljivo koncepirane i u silnoj brzini radilo se puno grešaka. I dok za neke kontrole znam gdje su sekunde otišle, za neke mi još sada nije jasno kako je vrijeme u odnosu na Edija toliko lošije. Pred kraj staze stigao sam Fabu i počelo je neobuzdano ganjanje što je uzorkovalo i veće greške tako da sam na predzadnje dvije kontrole izgubio višeod 40 sekundi. Na sprintu puno previše. To je iskoristio Ivan Draušnik koji je zasluženo izborio srebro. Edi ovaj puta klasa za sebe. Brz, točan i nedodirljiv. U košmaru promjena smjerova, puno kontrola i brzini puno je natjecatelja preskočilo kontrolu ili pretrčalo istu. To su odlike sprinteva i normalne stvari. Mislim da je postotak diskvalifikacija na sprintevima daleko veći nego na običnim trkama.
Nakon proglašenja počela je kiša i odonda još nije stala.

Nedjeljno jutro na Platku bilo je mokro i srećom bez magle. Start je bio blizu doma pa su natjecatelji ipak mogli boraviti duže na toplom prije nego su se zaputili prema  šumi. Za promjenu je i muška elita bila dobro popunjena i to je super.Čovjek ipak ima više motiva i mislim da je neminovno i dobro da iduće godine sustav natjecanja ide na dvije seniorske muške i ženske kategorije.
Elitna staza je bila dugačka malo ispod 10km. Jedna prava muška klasika. Koncepcija u prvom dijelu staze mi se sviđala. Puno orijentacije i puno mogućnosti za greške. Tu sam i napravio jedini burek od cca.7 minuta. Ostatak staze mogu reći da sam odtrčao relativno dobro, bez nekih većih grešaka. Taktika je bila da ipak krenem nešto polakše i sigurnije zbog dužine staze i to se pokazalo kao dobro. Istrčao sam stazu do kraja bez velike muke, a ove godine u nogama baš i nemam nekih dužinskih treninga.
Od konkurencije na listi su bili uobičajeni elitaši i dobar dio A kategorije. Prema mojim procijenama Lino je bio favorit, Edi iza njega i za broncu se borba trebala voditi između mene i Vedrana. Znao sam da ako puno ne griješim imam i objektivne šanse to ostvariti. Iako me greška na 7.KT malo izbacila iz ritma Platak je takav teren na kojem uvijek možeš očekivati da će i ostali griješiti. To se dobro vidi po prolazima. U tehnički težem dijelu staze oscilacije su velike i puno se više griješilo, dok je drugi dio staze bio nešto lakši i tu su mogli brzinci dobro profitirati.
No dok je kod djevojaka gotovo cijeli drugi dio staze bio puno trčljiviji, kod muških je nakon nekih brzih dionica slijedilo i par tehničkih kontrola i ako si uletio u punoj brzini u taj dio, gubile su se minute. Vedrana nisam vidio na stazi, ali prema prolazima vidim da sam ga stigao 6 minuta na 19.KT gdje sam pokupio Nikolu koji je kontrolu prije bio sa Vedranom. Da li je on mene vidio tamo ne znam, ali slijedećih par kontrola je bilo puno trčanja i to je njemu moglo odgovarati zbog brzine. Na kraju ipak eto bronca. Lino je bio uvjerljiv i zanima me baš da li bi Matjaž mogao skinuti njegovo vrijeme jer mi se čini vrlo respektabilno. Edi je drugi sa sedam minuta prednosti ispred mene. Recimo da sam išao bez te jedne veće greške bili bi tu negdje, no i on ima svojih grešaka.
Malo još o koncepciji. Nisam stigao vidjeti puno drugih staza, ali moram priznati da je nakon dugo vremena M12 imala po meni izvrsnu stazu primjerenu njihovoj dobi i znanju, a da su MŽ21 mogli izbjeći još onih par trkačkih dionica (kod cura naročito). M14 je imala istu prvu kontrolu kao i elita, malo preteško za njih. S obzirom na vlakić u ženskoj kategoriji uvijek sam veći poklonik dužih startnih intervala, tako da su i cure mogle imati barem 6 minuta startni interval, a možda se mogao i prmjeniti leptir u nekom dijelu staze da se razbije grupa ako je stvorena. 
Što se organizacije tiče, kapa dolje svima u Torpedu. Od kluba koji je bio pred rasulom stvorili su klub koji ima najmoderniju opremu, dobru organizaciju i volju. Karte prvi dan plastificirane, a drugi dan otisnute na vodo-otpornom papiru. Svaka čast. Nema sumnje da će Alpe Jadran kup će biti na visokom nivou. Jedino Marin ne smije biti u organizaciji, jer kada on radi trke onda kiša pada kao iz lavora.

Bacite pogled i na stranicu sa rezultatima na kojima imate i prolaze i splitbrowsere. Zgodno za analizu.
Rezultati Rijeka
Rezultati Platak

18 lipnja 2010

OŠ Ivana Gorana Kovačića

Jučer u večernjim satima u dvorani osnovne škole Ivana Gorana Kovačića održana je svečana dodijela priznanja  učenicima osnovne škole za godišnja dostignuća u učenju i slobodnim aktivnostima. Između ostalog škola je predstavila i svoje aktivnosti koje su provodili tijekom školske godine. Za nas "autsajdere" moram priznati da me je škola na neki način oduševila. Profesori i učenici stvarno su imali impresivnu listu aktivnosti i događanja i to vrlo različitih područja, od kuhanja, obilježavanja dana hruha, jabuka, do tehničke kulture, filmske radionice, školskog benda i sportskih aktivnosti. 

Po prvi puta na zavšnoj školskoj priredbi učenici i profesori nagrađeni su medaljama i za uspjeh na školskoj orijentacijskoj utrci. Medalje su podijeljenje najboljima, a zahvalnice su dobili pomagači. I mi smo ovaj puta bili dobitnici priznanja. I to ne bilo kakva priznanja. Škola se potrudila i za orijentaciju je napravila posebna priznanja u orijentacijskom stilu. Lijepa gesta.

Prošle godine ista škola odradila je orijentaciju na terenskoj nastavi za pete razrede kada je Ivica nacrtao kartu Vuglec breg, a danas imaju svoju školsku kartu.

Sve češće kapne i pokoji učenik na trku. Bilo ih je na Ačkovom kupu, na Jelenovcu, a biti će i u Rijeci i na Platku.

Sanja već ima planove i za iduću školsku godinu. Nadamo se da će se suradnja nastaviti na obostrano zadovoljstvo, a svaki novi učenik ili profesor na orijentacijskim utrkama više je nego dobrodošao.

Prognoza za vikend nije baš obečavajuća pa ponesite kabanice, kišobrane i ostalu zaštitu.

17 lipnja 2010

Kuda idu novci

Malo me stisnula gužva sa papirima, a između ostalog i reprezentativna administracija. Već mjesecima muku mučim sa slaganjem financija za aktivnosti reprezentativaca, da bi prije par tjedana konačno uspio koliko toliko sve posložiti u neku cjelinu. Lijepo sam ispunio sve programske zahtjeve, naloge, skupio račune i to proslijedio u HOO. Sve su zaprimili bez problema, ali me na kraju jedna rečenica skoro bacila u očaj: "Računajte na samo 80% planiranih sredstava za akcije koje imate jer se očekuje rebalans i ostatak je za sada nedodirljiv". To znači samo jedno, cca. dvije tisuća eura manje za reprezentativne akcije koje su ionako u debelom minusu. Što sada napraviti? Rezanje troškova, prebacivanje dijela troškova na članove reprezentacija....? Nema nam druge ako želimo da nam ekipe nastupe. Već sada smo izbacili četiri osobe iz seniorske reprezentacije i dvije iz juniorske u odnosu na lanjsku godinu.
S druge strane vidim kako HTV kuka da nema novaca i pošalje onda 20 ljudi u Afriku iako naša loptačka reprezentacija nije niti blizu. Što ćeš? Nogomet je bio i ostalo mamac za novce, a mi ako preživimo pričati ćemo o tome.

No nije sve tako crno. Ekipe će ipak otići na prvenstva i predstavljati će Hrvatsku na najvećim orijentacijskim natjecanjima po kvaliteti u našem sportu. Skromno, bez priprema i dodatnih dana za aklimatizaciju ili trening kampove, ali biti će tamo.

Startne liste za vikend su objavljene pa bacite pogled na liste za Rijeku i za Platak. Elita se popunila do zavidne brojke od 13 prijava. Nema Matjaža?! Šteta da propušta najbitniju trku sezone. No koga nema....

Jučer smo odradili i trening u muškom društvu. Krešo nas nije štedio, ali dobro mi je došlo provjetravanje svega što se skupilo u glavi.