27 veljače 2010

Trči pa reambuliraj



Duga je ova subota. Krenuli smo sa jutarnjim treningom po prekrasnom toplom i sunčanom danu. I kada čovjek već pomisli da zna šta ga čeka,  Krešo izvadi aduta iz rukava i trening dobiva neke nove dimenzije. Standardno zagrijavanje nije upućivalo na promjene, ali već set vježbi snage nakon zagrijevanja poznavaoce rutine navelo je na razmišljanje o promjeni. Srećom imali smo samo dvije serije vježbi pa nije bilo nešto preteško. Možda je meni malo i lakše jer preskačem dijelove zbog povrede, ali nisu mi niti drugi izgledali nešto izmučeno.

Stadion se zbog lijepog vremena napunio, ali ne orijentacistima već nogometašima i atletičarima. Srećom naši treninzi traju uvijek duže od drugih pa na kraju ostajemo sami. Glavni dio treninga trajao je neke 42 minute. Rekli bi ne previše, ali priznajem da sam zadnji interval već teže izvlačio iz nogu. Na kraju zadovoljan. Uspio sam sve intervale istrčati u istom ritmu što s obzirom na dužinu i nije bilo jednoostavno.

Poslijepodne smo dijelom proveli na terenu Crvenkapice. Čim je sunce zašlo temperatura više nije bila ugodna i bome se kapa vratila na glavu. Nebi imao ništa protiv niti da sam imao rukavice. Novi dijelovi karte se rađaju. Neće biti baš karta za Kup, ali poslužiti će za trku. Staze nisu predugačke i pobjednici bi mogli biti već za 30-40 minuta gotovi sa svime. A kako izgleda kada ste na terenu u sumrak možete vidjeti i iz slika.

Osvrnuo bi se malo i na Olimpijske igre. Bliži se kraj igara i komentari na HTV-u me pomalo izluđuju. Voditi emisiju o našim Olimpijcima i pljuvati po rezultatima koje ostvaruju stvarno je previše. Takve stvari mogu eventualno komentirati visoko stručni ljudi u sportu, a kada neko ostvari 12. mjesto u slalomu, a voditeljica pita zašto Ana Jelušić tako slabo skija onda bi je najrađe poslao na mjesec da prebroji kratere jer nije nizašta drugo. Već otići na OI je veliki uspjeh, a ući među prvih petnaest je izvanredan uspjeh. No šta očekivati od osobe koja vjerojatno nikada u životu nije proljevala znoj na treninzima ili sudjelovala na nekim natjecanjima. Po meni ocjena nula iz sposobnosti i pripremljenosti. Srećom imao sam priliku surađivati i sa vrsnim sportskim komentatorima i kada vam čovjek koji ne poznaje sport dođe sa brdom informacija o sportu i informacijama o najboljim natjecateljima znate da se pripremio za svoj posao. Jedan od njih je svakako Bruno Kovačević koji prema mojem iskustvu stvarno poznaje posao koji radi.

26 veljače 2010

Izvrsna predavanja u Zagrebu

U zajedništvu Hrvatske olimpijske akademije i Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, protekla tri dana u Zagrebu gostuje prof. dr. sc. Juri Hanin, jedan od vodećih svjetskih sportskih psihologa i autor IZOF (Individual Zones of Optimal Functioning)  modela. Prof.dr.sc. Juri Hanin i mr.sc. Muza Hanin održali su cjelodnevna predavanja (sa radionicom) na temu "Optimizacija izvedbe pojedinačnih tehnika određenog športa kod olimpijaca te Sportska psihologija u pripremi vrhunskih sportaša". Izvrsna predavanja na engleskom jeziku slušalo je stotinja uglednih sportskih djelatnika i trenera, a srećom među njima našao sam se i ja. Vrijedilo je odvojiti ponešto vremena i poslušati teme koje bi trebale zanimati svakog sportaša koji se imalo ozbiljnije bavi sportom.

Danas je na Velesajmu počela i 8. međunarodna konferencija na temu "Kondicijska priprema sportaša". Stručna predavanja koja su održana potkrijepljena su debelim zbornikom radova koji onda čovjek u miru može proučiti doma. Na konferenciji je bilo sigurno više od 500 osoba u prvim satima. S vremenom je ta brojka počela opadati, a balkanski menatalitet izašao je na vidjelo kada je za vrijeme zadnjih predavanja dobar dio sudionika otišao na domjenak i pojeo apsolutno sve što je bilo namijenjeno za sudionike konferencije. Da bruka bude još veća po završetku predavanja uvaženi dr. Milanović pozvao je sve na ručak kojeg više nije bilo. Šta su jadni stranci pomislili u tom trenutku kada su došli na prazne stolove ne usudim se niti pomisliti.

No gladni ili siti svakako je vrijedilo ovih dana biti prisutan na ovim stručnim predavanjima. Jučer je zvaršen i tečaj upotrebe Sport Identa u Vihoru. Jasminka je stvarno odradila izvrstan posao i predavanja su bila više nego poučna i zanimljiva. A da su Hrvati majstori u pronalaženju bugova to nisam niti sumnjao. Želite li pobijediti sa malo muke i vrlo malo znoja? I to se da :)

Sutra smo na Sveticama i nadam se da će nas vrijeme poslužiti.

25 veljače 2010

Malo o svemu

Danas je jedan od onih dana kada nakon treninga osjećaš malo više mišića nego obično. Jučer smo postavili novu najveću brojku u zimskom ciklusu na treningu i bilo nas je 14. Ne znam šta nam je Krešo radio, ali dobro osjećam zadnju ložu, a bome i trticu. Puna dva sata bili smo u pogonu. Nakon prvih sat vremena kada smo prošle godine obično bili pred kraj treninga, ove godine slijedi još 5-10km trčanja. grupa uvijek krene u nekoj laganici, pričaju se vicevi, zafrkavamo se međusobno, a završavamo sa parom na ušima. U principu neki solidan tempo držali smo prvih 7-8km, a onda je krenula jurnjava. Vlado je trznuo dva tri puta, Nino nastavio i eto ti finiširanja od 2km. A da su dečki napredovali to se vidi. Prije koju godinu mogli su mi gledati samo leđa u daljini, a jučer sam ja gledao njihova leđa. Svaka čast.


Dolazi ljepše i toplije vrijeme, dani su duži i vjerojatno ćemo sada trgnuti malo i one koji su spavali zimski san. Kada pređemo brojku od 30 ljudi na atletskom treningu i 40 na orijentacijskom znamo da su se ljudi razbudili.

Dans je i zadnji dan prijava za Lipicu. Tko misli ići mora se požuriti.Do sada je prijavljeno oko 550 natjecatelja. Nešto manje nego prošlih godina jer su Skandinavci orijentirani ove godine više na svoje terene zbog Svjetskog, ali i ova brojka je impresivna. U veteranima masas bivših reprezentativaca Austrije, Mađarske, Slovenije...tako da plasman u prvih deset neće biti lak. Elita je standardno puna, ali lagani ulazak u sezonu uvijek mi je više odgovarao nego instant muka.

Gledajući malo trke na kojima sam trčao prošle sezone ne mogu se oteti dojmu da baš niti jednu trku nisam istrčao bez greške da mogu reći: "Da to je to i nisam mogao bolje". Fizički sam bio puno spremniji nego prijašnjih sezona (hvala Krešo), ali orijentacijski je tu bilo dosta oscilacija. Doduše takve stvari su obično povezane sa brzinom jer evidentno sam popravio brzinu u šumi, a to je dovelo do grešaka u orijentaciji. Svakako među najbolje istrčane trke ubrajam WOC srednje staze, Hrvatske PH srednje staze i sprint u Lokvama, a na svakoj od tih trka bilo je materijala za još bolju trku. Fizički sam najzadovoljniji bio sa PH klasikom u Sloveniji. Čak i nakon pretrčanih petanestak kilometara nisam bio slomljen i imao sam snage za finiširanje. Najveći propust je svakako WOC sprint na kojem sam zbog glupog "bureka" izgubio više od pet minuta na samom kraju staze. Do onda super solidno, možda ne za A-finale, ali svakako za jedan vrlo solidan plasman kakav je ostvario Matjaž.Od lošijih trka izdvojio bi i Kup Bjelovara na Kamenitovcu. Iako volim tu šumu i teren ovaj puta nije mi legla. Već prije samog starta nisam imao onu motivaciju i želju, ali nekako sam uspio sve pokrenuti. Krenuo relativno jako i bilo je sve dobro do onog inkriminiranog dijela gdje ništa nije štimalo. Izgubio sam tamo podosta vremena, ali i volje za nastavak. Možda mi je tako i pasalo taj puta. Jedna od rijetkih trka kada sam odustao.Trke koje su pamte su svakako ISAR po super atmosferi i ugodi i upravo suprotno "Croatia open" po atmosferi u kojoj hrvatski natjecatelji svakako nisu uživali iako je sama trka bila na visokom nivou.

Vidjeti ćemo što nam nosi ova sezona. Nadam se lijepim i dobrim trkama i prije svega trkama bez ozljeda. Moj cilj je istračati trke najbolje što mogu, a hoće li to donijeti neki rezultat nije od presudne važnosti. Oduvijek sam se bavio ovim sportom zato što volim trčati, volim prirodu i izazove koje ona nudi. Oni koji trče samo radi rezultata prije ili kasnije imaju velike frustracije ako ne ostvare ono što su si zacrtali. Da se razumijemo svi mi trčimo da bi bili što bolji, ali nije katastrofa ako me dobije Luka Mihaljević ili Edi. To je sport. Nadam se i dobrim organizacijama natjecanja. Prošlih godina smo se naradili, a i ove godine su ambicije velike. Pripremamo neke novosti i nadam se da će se ljudima svidjeti. Prošlogodišnji Zagreb open kojeg je koncepirao Paco bio je pun pogodak. Atraktivno na startu i zanimljivo na terenu. Truditi ćemo se da i ove godine bude takvih stvari.

23 veljače 2010

Crvenkapica


Jučer je objavljen i poziv za Crvenkapicu. Vihor će treću godinu zaredom otvoriti sezonu jednim malim natjecanjem koje se trči za gušt bez ikakvih imperativa i pritisaka. Crvenakipca ima tradiciju druženja i ove godine će se to nastaviti. Malo smo pričekali sa pozivom za trku jer je do prije nekoliko dana cijeli teren bio pod snijegom pa je došlo u pitanje i održavanje trke u zacrtanom terminu. Nakon inspekcije terena ovaj vikend zaključili smo da trka može ići i da je šuma ustvari fantastična u ovo doba godine. Vidljivost je izvrsna, vegetacije skoro pa nema i pravi je gušt trčati po šumi.
Trčati će se u parovima, a zapravo pojedinačno jer će svaki u paru imati svoju stazu koju treba obići. Kako bi skratili dio u kojem se čeka par smislili smo nešto novo pa onome koji ćeka zasigurno neće biti dosadno i neće se ohladiti. Detalji slijede uskoro.
Na vama je da se sada samo prijavite, a sve ostalo slijedi.

Pobjednici kupa Hrvatske

U petak smo imali proglašenje kupova Hrvatske za 2008. i 2009. godinu. Skupilo se toga dosta za proglasiti, ali za divno čudo sve je teklo brzo i efikasno i stvarno s obzirom na količinu medalji i pehara koji su trebali biti podijeljeni sve skupa nije dugo trajalo.


Rekao bih da je skup okupio oko stotinjak orijentacista iz većine hrvatskih klubova. Mislim da jedino nisu bili prisutni članovi OK "Međimurja". Bilo je zanimljivo vidjeti opet neka lica koja duže nismo viđali zbog zimske pauze, a uvijek se iznenadim kada vidim orijentaciste u odijelima, košuljama ili našminkane i sređene djevojke. Većinu tih osoba poznajemo u potpuno drugom izdanju, često znojne, prljave i izmučene nakon trke.
Vihoraša je bilo na proglašenju tridesetak što još uvijek nije predstavljalo većinu ukupnog broja članova pa je tako Bojana skupljala nagrade i za one koji nisu mogli doći.

Ekipno je klub potvrdio svoju dominaciju i treću godinu zaredom najveći pehar ide u klupske prostorije. Zadnji puta klub je bio u takvom nizu od 1988.-1991. Dakle četri godine zaredom što nam daje dodatni motiv da i ove godine pokušamo braniti naslov najboljeg kluba. Neće biti lako, ali volja je tu pa se nadamo da će i rezultati biti barem slični.

Kada već pričamo o očekivanjima za predstojeću sezonu klupske ambicije su jasne. Cilj je još jednom osvojiti  veliki kup Hrvatske, pokušati ponoviti uspjeh ženskih štafeta, popraviti plasman muške štafete i stvoriti pozitivnu bazu klinaca i natjecatelja za cijelu sezonu u svim disciplinama našeg sporta. Kao i svake godine posebno ćemo poduprijeti mlađe članove. Od nerezultatskih planova izdvajamo naravno orijentacijsku školu koja nam je osnov za napredak kluba. Ove sezone valjda ćemo uspijeti realizirati i klupske trenirke, a nacrtati će se i pokoja karta.

Naši reprezentativci imati će za cilj što bolje se pripremiti za izazove koji ih očekuju i pokušati će se kvalificirati za nastupe na velikim Svjetskim natjecanjima. Zdenko je prijašnjih godina postavio visoko letvicu na dostignućima u preciznoj orijentaciji što će ove sezone u Skandinaviji biti puno teže ponoviti. No volja postoji, a rezultat nikada se ne zna. Ja bi čak ispred neke pojedinačne medalje stavio cilj da se ekipno pokuša ući među prvih pet reprezentacija Svijeta,a onda će i pojedinačni rezultati biti na visokom nivou. Prošlogodišnje sedmo mjesto bilo je u stvari na korak od medalje. Taj drugi dan natjecanja uz malo sreće mogao se okrenuti i na drugu stranu.

Reprezentativci u orijentacijskom trčanju mogu samo pokušati biti što solidniji. Realno su šanse za rezultat u norveškim šumama zaista male. Jedino u disciplini sprinta možemo realno reći da Matjaž ima mogućnosti i za A-finale, za sve ostalo treba i malo sreće.

22 veljače 2010

Ivici srebro!!!

Iako je današnji post trebao malo baciti osvrt na vikend počeo bih ga ipak sa onime što je obilježilo jučerašnji dan. Ivica Kostelić još je jednom držao naciju na nogama, a moram priznati da iako kod sporta nemam neki običaj teško proživljavati uzbuđenja, jučer sam imao osjećaj kao da osobno vozim kombinacijski slalom. Na samom startu puls mi je već bio na 180 i u jednom dahu pratio sam njegovu vožnju. Silno sam želio da uspije jer znam koliko je odricanja i muke prošao u svojoj karijeri. Naslušao sam se silnih priča osoba koje su sa njim i Janicom provele dobar dio karijere i nevjerojatno je od kuda crpe još tu silnu snagu, energiju i motivaciju. Želio sam mu toliko željeno Olimpijsko zlato, ali ovaj puta morali smo čestitati još jednom velikanu skijanja. Bode Muller bio je bolji, bolji u spustu i u slalomu i zasluženo je slavio. S druge strane silno mi je drago i za njega jer je obilježio zadnji desetak godina skijanja na svoj osebujan način kontrirajući nekim konvencijama i regulama. Bode je spavao u kamp kućici kada su drugi bili u hotelima sa 4-5 zvjezdica, Bode se znao i proveseliti, a bome i reći NE velikom USA ski teamu kada je smatrao da je trebalo. Danas je Bode puno smireniji i fokusiraniji i vjerojatno neće gađati reportere vazom kao što je to svojedobno učionio Tomba, ali svoj stil nije pretjerano promjenio. Kada vozi, vozi po rubu i nikada se ne zna hoće li doći do cilja.

Ivici još jednom kapa dolje i nadam se da će imati priliku i u veleslalomu i slalomu upustiti se u borbu za još koje odličje. Mada kao i Faku da niti i u jednoj trci do kraja ne napravi apsolutno ništa, on je svoje napravio. Da se još malo dodirnemo i Faka. Jučer je završio 9. u zadnjoj utrci sa samo 30tak sekundi zaostatka za pobjednikom sa promašena tri metka. Šta reći, genijalac. Svaka mu čast. Da je išao sekundu brže bio bi čak šesti. Fantazija. Ovih dana Milivoj Lulek žalio se HTV-u zbog pretjeranog psovanja u programu. Mora da je jučer poludio kada je slušao prijenos: " I sada Fak prelazi Fukaa, ili Fukaa Faka, vidjeti ćemo do gađanja tko će koga..." Živa komedija.
A sada nešto o danu prije.
U subotu kiša pada. Kroz glavu mi prolazi da otkažem trening i vratim se u topli krevet, ali nije me to držalo dugo. Nabrzinu stavio ručak na pečenje, slijedi oblačenje za teže uvjete i eto već sam na stadionu. Na stadionu iznenađenje, Krešo je već tamo, ali dolazi i Nino, Emica, cijela obitelj Štambuka, Vlado... Opet se pokazala ona teorija da što su ekstremniji uvjeti to nas je više. Malo je bilo mokro za trčanje, alii odradili smo sve zacrtano. Zadnjih 400 ovaj puta opet nije išlo ispod 1'20. Štoperica je pokazala 1'24''. Kada bi do sezone spustio krug na ispod 1'10 nakon cijele piramide to bi bio posao. No kao i lani početak sezone uvijek mi je sporiji. Hoće li se veterani znojiti ove godine ako pređem u M35 ili ću mladim elitašima puhati za vrat ostaje za vidjeti. Do početka domaće Kup sezone još je ipak više od mjesec dana.

I na kraju ono najvažnije. Iva je na trening donijela kolače koji su bili bogovski. Nakon Ivaninih palačinki limiti se podižu. Svi oni koji su izbivali više od mjesec dana sa zajedničkih treninga participiraju u ovom veselju. Dokle ćemo stići javiti ćemo. Nadam se samo da sve skupa neće biti kontraproduktivno jer bi mogli dobiti na kilaži.

18 veljače 2010

Sport Ident u završnici

Već nekoliko tjedana mala ali odabrana skupina Vihoraša marljivo upija sve informacije koje prenosi Jasminka na tečaju SI-a. Puno smo naučili i uz malo više rada vjerujem da sada već neki mogu i samostalno odraditi cijelu trku. Napraviti ćemo generalnu probu na nekom treningu kada počne naš tečaj da vidimo jesmo li sve usvojili.
Ostaje mala žal za time da naš tečaj nisu pohodili i članovi drugih klubova jer ovakve prilike ne javljaju se često. Zanimljivo je to da često tijekom sezone pojedinci dolaze sa upitima kada će HOS napraviti ovo ili ono, a kada se nešto odvija onda nigdje nema nikoga. Alen je ove godine pokušao u nekoliko navrata organizirati trening kamp, pa i edukativna predavanja, a odaziv je bio više nego mizeran. Nažalost tako je to kod nas.

Jedno je sigurno, ove godine uvodimo neke novosti u naš tečaj. Pripremamo nove materijale, Krešo si je dao truda i preveo je cijeli niz stručnih publikacija koje sam mu dostavio, pa će se stvarno isplatiti pohoditi predavanja i za one koji su već i odslušali tečaj.

Sutra je i dugoočekivano proglašenje Kupova Hrvatske. Puno je rezultata za proglasiti pa će trebati biti strpljiv, ali to je i prilika da nakon mjeseci stanke sezone vidite stare prijatelje. Dajte si truda i dođite uveličati ovaj dan.