ZTL - Ključić brdo

Trening br.2 – 30.12.2012., Ključić Brdo

Mjesto okupljanja: Ključić Brdo, 300m zapadno od izletišta Ključić brdo (http://www.kljucic-brdo.hr/) 

Karta: Ključić Brdo sjever 1, 1:7500, E=5m, 2007.g. (OK „Vihor“)

Start: 10:00

Udaljenost do starta: 50m

Vrste treninga: one-man relay, A (8.2km) , B (4.8km), C (2.8km) 

Prijave: online: http://www.orienteeringonline.net/CompetitionBasicInfo.aspx?CompetitionID=935, do   subote  29.12. (20:00) Naknadne prijave na samom treningu će biti moguće do broja rezervnih       karata (~2)

Startina: 5kn

Dolazak na trening: Za Veliku Goricu po izboru. U Velikoj Gorici skrenuti u Kolarovu ulicu prema JZ (ako ste došli do Autobusnog kolodvora nastavite dalje do izlaska iz Gorice i skrenute desno prema autocesti – doći ćete na isto), smjer Pisarovina-Mala Buna. Nakon Velike Bune skrenite desno prema Ključić brdu (ribnjacima) i vozite do izletišta.

Ostale informacije:

U šumi će biti postavljene zastavice s perforatorima, te SI stanice. Zastavice su dimenzije 15x15cm!  Karte su isprintane na printeru u boji, u  foliji.

Trening se održava neovisno od vremenskih uvjeta, ali se uvijek nadamo najboljem. :)

U cilju, po običaju, čaj i keksi.

Ako ima još nekih pitanja slobodno se javite na email ili ostavite komentar na stranici.

Rezultati / analize: Na  web stranici

Škola orijentacije za djecu

organizator: OŠ Ivana Gorana Kovačića i Orijentacijski klub Vihor

kada: 17.1.2013. četvrtak od 19.15. do 20.15.

gdje: OŠ Ivana Gorana Kovačića, Mesićeva 35, učionica 28.

za koga:  

o   za djecu koja žele naučiti i uvježbati čitanje karte i snalaženje u novom prostoru,

o   za djecu koja žele vikende provoditi na otvorenom,

o   za djecu koja će redovito dolaziti na predavanja i treninge,

o   za djecu od 5 – 8 razreda, ali dobro došli su i njihovi roditelji te mlađe i starije sestre i braća  

što:

17.1. – Upoznavanje s orijentacijom i orijentacijskom kartom

24.1. – Simboli na karti

31.1. – Slojnice I

7.2. –   Slojnice II

14. 2. – Tehnika orijentacije

21.2. – Opis kontrola

28.2. – Korištenje kompasa

7.3. –   Orijentacija na brdskom biciklu

14.3. – Provjera teorijskog znanja J

21.3. – Dodjela priznanja za položeni tečaj orijentacije Orijentacijskog kluba Vihor i zabava            

Treninzi će se održavati vikendom. Pretežno nedjeljom s početkom oko 10 -11 sati.

Nakon završene škole orijentacije, pozvani ste priključiti se radu Orijentacijskom klubu Vihor, te sudjelovati na njegovim treninzima i zajedničkim odlasku na natjecanja.

cijena: besplatno

Za više informacija, slobodno se javite na:

e-mail: sanja.zuzic@gmail.com ili

mobitel: 091 5415 011

Sanja Žužić, prof.

HOS na Facebook-u

Hrvatski orijentacijski savez od danas ima i svoje Facebook stranice pa oni koji imaju profil ili se koriste  Facebook-om bacite pogled. 

ZTL 2

Trening br.2 – 8.12.2012., Lešnjaki

Mjesto okupljanja: Lešnjaki, kod nogometnog igrališta (na kraju makadama uz igralište)

Karta: Lešnjaki 1, 1:10000, E=5m, 2003.g. (OK „Maksimir“)

Start: 18:30

Vrste treninga: noćno, klasična + score, A (oko 6km) , B (oko 4, bez score dijela), C (po potrebi) 

Prijave: na email: linoskaleidoscope@gmail.com, do petka  7.12. (12:00) Naknadne prijave na samom

treningu će biti moguće do broja rezervnih karata (~2)

Startina: 5kn

Dolazak na trening: Zagorskom cestom do odvojka za Otok, desno preko autoceste i zatim ravno do križanja Kraljev Vrh/Stubičke toplice/Zagreb. Na njemu skrenuti desno i nakon 800m s lijeve strane doći ćete do nogometnog igrališta. Drugi način: kroz sela iza Sljemena, do Gornje Bistre i dalje oko 2km prema Stubičkim toplicama (ne Kraljevom Vrhu).

Ostale informacije:

U šumi će biti postavljene zastavice s perforatorima. Zastavice su dimenzije 15x15cm!!  Perforirat će se na kartu. (u odštampane kućice za perforiranje). Karte su formata A4 (vjerojatno manje), isprintane na printeru u boji, u  foliji.

Trening se održava neovisno od vremenskih uvjeta, ali se nadamo najboljem. :)

U cilju, po običaju, čaj i keksi.

Tumaranje Bundekom

najbolje cure i dečki na tumaranju Bundekom ;)

Gorak okus "kupa Feuda" definitivno je ispran jučerašnjim noćnim tumaranjem Bundekom. "Prvo otvoreno prvenstvo u sumanutom tumaranju Bundekom u potrazi za orijentacijskim zastavicama" službeni je naziv noćnog događanja u organizaciji Brooks running teama i Siniše Marekovića.

Jan nakon noćnog tumaranja

Ekipa se okupila u novoj bazi BRT-a cca. 1km od nasipa i na svakih trideset sekundi otisnula se u mračne izazove Bundeka. No prije nego se došlo do karte trebalo je istrčati cca. 3-4km po nasipu da bi se uopće došlo do mjesta starta. Još dok smo se presvlaćili Trnjanskom ulicom već su prolazili trkači sa kartama u ruci i nekako mi se činilo da su svi to shvatili dosta ozbiljno. Potvrdu toga dao mi je Kristian koji je startavši pola minute iza mene već prije dolaska na nasip pregazio moj lagani tempo. Kako noge pamte neka bolja vremena na nasipu dao sam se u potjeru i održavao razmak iako mi je para skoro išla na uši. Negdje u tom trenutku je valjda proradio i gušt trčanja u malo jačem ritmu pa sam baš i guštao ganjajući ekipu do samog mjesta starta. 

Na "start pointu" sam malo iza Kristiana i Gorana koji mi odlaze dok ja petljam sa odljepljivanjem naljepnica i vraćanjem ostatka naljepnica u foliju. Lampice u daljini već su dale naslutiti da je ekipa krenula malo u krivom smjeru. Hvatam zalet i eto na drugoj sam prije obojice, a na trećoj opet stižem Kristiana koji je greškom preskočio drugu i mora se vraćati. Prema četvrtoj namjerno idem po mekanom dok ostatak ekipe koristi nešto lakšu linijsku dionicu i tabana cestom. U daljini se opet naziru lampice, ali nikako da ih stignem. Svi koji su tu očigledno su u dobroj trkačkoj formi jer imaju fini ritam. Tamo negdje oko pete stižem Ahmeda i na šestoj još jednu manju grupu koje ne poznam. Na sedmu pokušavam kratiti smjer preko šljunka uz obalu jezera, ali nisam siguran da je to bila dobra odluka jer noge rade, a stojiš u mjestu i zakopavaš se u šljunak. Tek na osmoj stižem i Anu Beblek i Miljenka koji ga praše sve u šesnaest. Vidi se da im se tehnika iz sezone u sezonu popravlja. Na devetoj smo još zajedno i na desetoj nestajem u mraku ;) Ljepljenje naljepnica ide mi sve bolje (umjesto perforiranja), jedino nisam baš uredan kao što su neki bili. Prije izlaska na most skupljam još zadnju kontrolu i pravac nazad u bazu. Slijedi još oko kilometar tabananja po asfaltu. Taj dio mi je teži nego da sam morao još tri kruga po karti odraditi.

Rezultati na kraju kažu da sam imao najbrže vrijeme, no ono što me više veseli je da je ekipa koja inače ne pohodi orijentacijske utrke bila jako blizu mog vremena. Doduše mislio sam da nastupam van konkurencije, ali valjda su se smilovali pa su me ipak proglasili kao najbržeg u noćnom tumaranju. Ajde barem negdje da pobijedim :). Najveća vrijednost je naravno uopče činjenica da je netko poželio organizirati ovaj vid noćne utrke i da se našlo ljudi koji su to istrčali. Brooksovci rade zaista kvalitetno i ono što su postigli u zadnje dvije-tri sezone vrijedno je respekta i divljenja. Nadam se da će ovako nešto i ponoviti.

Jan je odradio također cijeli trening, a Ivana ga je pratila u stopu. Noćni izazovi uvijek su posebna priča  i dodatna zanimljivost za klince :)

Moja draga ženica bi još dodala:

Gobec je bio "van konkurencije" i išao si je "samo malo odtrenirati jer konačno netko drugi postavlja kontrole"....sve dok Šivak nije u trku uskliknuo "Halo! Jel' se može tu pokraj vas proći!?!"... očito ne može :) Danas ne bu za niš.

Nekako istovremeno sa ovim događanjem u malo mračnijem okruženju na Sljemenu se odvijao još jedan noćni event: "Notjni mini trening" koji je također imao elemente orijentacije. i tamo je bilo Vihoraša. Sve skupa super.

Rezultati i par fotkica

Precizni promašaj

karta - vidite li greške? Nagrada za onoga koji uoči sve ;)

Trebao je ovo biti post o zadnjoj orijentacijskoj utrci u Hrvatskoj, no nažalost on se neće dogoditi. Prvenstvo Hrvatske u preciznoj orijentaciji proteklu subotu toliko je loše organizirano i sa toliko grešaka da su Lazićeve utrke u usporedbi sa ovime bile trke Svjetskog kupa. Žalosno i jadno i svakako promašaj sezone. Repovi idu na IO, a što je najgore od svega međunarodna reputacija srozana je na niske grane pa će svi ostali organizatori u godinama koje slijede sigurno trpiti posljedice toliko slabe organizacije. A da nije stvar u malom klubu nego u šlampavosti govori i činjenica kako je "mali" OK "Merz" ove godine organizirao PH na duge staze u skromnom, ali potpuno korektnom izdanju pridržavajući se svih pravila i normi.

Istini za volju sami smo si krivi jer godinama trpimo propuste u organizaciji OK "Oriona" koje nismo sankcionirali jer smo svi u dobroj vjeri razvoja precizne orijentacije prelazili preko grešaka i davali novu priliku. U subotu je sve kulminiralo neviđenim šlamperajem i nepoštivanjem pravilnika HOS-a i IOF-a.

Sezona je u svakom slučaju gotova, četrdeset natjecanja je iza mene, a o svemu jednom drugom prilikom.

Day after aqua alta

ciljna kontrola

Venecija 2012. ostati će zapamćena po šestoj najvećoj poplavi od 1872. godine. I ne bi to bila neka posebna vijest da mi nismo bili tamo i da uz nas još 4000 ljudi nije trebalo trčati. Orijentacisti kakvi jesu nisu se dali smesti i probijali su se cijelo jutro do mjesta okupljanja. Dolazili su pješice, brodom, gondolama... i svima je jedna stvar bila zajednička, mokre noge, hlače i još koji komad odjeće. Da bi uopće došli do mjesta okupljanja trebalo je dobro gaziti vodu jer gotovo je 70% grada bilo pod vodom. No krenimo redom. 

Josip u punoj ratnoj spremi

Kiša je počela padati negdje pred sam dolazak na parking Tronchetto i nije to bilo ništa posebno da bi stvaralo neku zabrinutost. Znali smo i da nam prijeti "aqua alta" jer su predviđanja bila takva, no vjerujem da si većina nije mogla niti zamisliti  koliko je to visoki vodostaj. Prvo upozorenje dobilo smo već kod "check pointa" na ulazu te se nakon toga dobar dio onih koji su planirali hodati kroz grad odlučio za zajedničku varijantu brodom. Naš bus i bus iz Slovenije ugovorio je brod još prije mjesec dana, a pomalo izgubljene na pristaništu pokupili smo i "Sove" i dio "Merza". Poprilična brojka Hrvata otisnula se brodom, a manji dio hrabrih ipak je krenuo pješice. Dvostruki proboj, tko će prije do dvorane ;) Izlaskom sa pristaništa jugo je pojačalo, valovi su se digli i kada smo se približili glavnoj rivi imali smo što za vidjeti. Rive nije bilo, samo voda. Mjesto na kojem smo trebali pristati bilo je potopljeno, a vjetar je dodatno otežavao stvar. Kapetan je probao sa nekoliko manevara, no nije uspio i prijedlog je bio da nas vozi oko pola sata ili četrdeset minuta u razgledavanje lagune oko Venecije. S obzirom da nismo imali nekog izbora vozili smo se tako po laguni i nakon nekog vremena ipak uspijeli prisiliti kapetana da nas iskrca malo dalje od predviđenog mjesta na suho. Većina naših natjecatelja se iskrcala, a dio iz "Merza" odlučio se za povratak u autobus. Hodanje po suhom nije dugo trajalo i krenulo je skidanje cipela, stavljanje navlaka, vrećica i sličnih priručnih pomagala, a sve u funkciji da noge ostanu suhe. Nažalost bezuspješno. Voda je mjestimično bila i do koljena tako da su najbolji izbor bile bose noge, podfrknute hlače i gacanje po vodi. 

Dolaskom u dvoranu podosta ljudi je već bilo tamo i očekivano organizator je pomaknuo start za sat i pol. Ekipa koja je krenula pješke već je stigla. Oni su se borili sa vodom gotovo cijelo vrijeme hodanja i tražili su ulice u kojima je voda bila nešto niža. Preko Markovog trga se nije dalo. Dvorana je srećom bila suha i začas smo bili u dresovima spremni za trku ako treba i po ovoj vodi. Organizator je brzo reagirao i ukinuo je startne liste te se startalo na startnu jedinicu kada tko stigne do starta. U međuvremenu se i voda počela povlačiti i na startu se stvorila poprilična gužva. Nevjerojatno je da se u sat-dva grad vratio gotovo u normalu. Nakon što je startalo već tisuću-dvije ljudi policija je ipak zabranila daljnji start sa izlikom da trkači prskaju prolaznike. Blijedi izgovor za ono što u tom trenutku sigurno nije bio neki opravdani razlog jer je u gradu već trčao dobar dio natjecatelja, a vode je bilo samo na nekim mjestima. Taktika biranja kasnog starta, pikiranje na rezultat radi trčanja po suhom nije se isplatila i dio tih natjecatelja ostao je kratkih rukava.

spremni za start

Srećom mi smo uspijeli startati, Ivana, Jan i ja jedan za drugim u par sekundi. Trka je sama po sebi bila zaista zanimljiva. Staza je iziskivala stalnu koncentraciju i čim bi digao pogled sa karte ili bi preslagivao kartu pala bi koncentracija i to je vodilo do greške. Robi me stigao već na samom početku jer je startao dvadesetak sekundi iza mene i ganjali smo se neko vrijeme. Bilo je zapravo stvarno zanimljivo. Robi uzme lijevu varijantu, ja desnu i onda se opet spojimo pred samom kontrolom. Na jednom takvom mjestu dok sam slagao kartu za dalje promašio sam prolaz i dok sam se vratio Robi je već odmaglio. Stizao sam ga pogledom nekoliko puta, ali uvijek je to bilo tridesetak sekundi zaostatka u trčanju. U drugom dijelu staze koljena su od betona opako počela boliti, pa je možda pao i ritam no u tom dijelu sam bio puno bolji tehnički reklo bi se "ufurao sam se u trku". Robi me na kraju zasluženo dobio 4 minute i malo mu je nedostajalo do medalje. Ja izvrstan trinaesti ;) Možda sam trebao ipak ići u elitu na neslužbeno prvenstvo Hrvatske za najboljeg "Venecijanera". Titulu je i ove godine po treći puta odnio Vanja, a Vihoraši nikada brojniji u muškoj i ženskoj eliti ;) Bilo kako bilo nakon putešestija koje smo imali rezultati su možda bili pomalo u drugom planu, ali nije da se nismo borili i ne može se reći da smo bili loši. Vihor i naš autobus je zahvaljujući Janu kući došao sa plaketom za treće mjesto u kategoriji M10. Lijepi uspijeh i završetak karijere u toj kategoriji za Jana. Iduće godine u borbu sa starijim dečkima u dvanaestici. Treba zabilježit od ostalih Hrvata koji su nastupilii i pobjedu Edija Grbca u M21C, te treće mjesto Eve Ocvirk u Ž35. 

Janova plaketa za treće mjesto

analiza staze M40

Od svih rezultata naravno idvajamo naše elitaše. Paula nam je bila 26., a Nada 31. u ženskoj eliti, dok je Vanja bio stvarno dobar 25. u muškoj eliti. Goran Marović je bio 39., a Krešimir Golec 41. Ivana je pod lijekovima bila peta u Ž35, Sanja deveta, Barbara deseta (obje u Ž21C), Matea jedanaesta u Ž21B...Lista Vihoraša je podugačka (45 osoba) pa je najbolje baciti pogled na rezultate.

zadnja kontrola i ciljna ravnina u moru

poslijepodne u Veneciji

Poslijepodne je bila jedna druga priča. Ugodno i toplo vrijeme, sunce, vode samo u kanalima  i nevjerojatno je da je prije samo nekoliko sati bilo sve pod vodom. Jedini svjedoci poplave su dučani i prodavači koji su žurno dezinficirali i čistili svoje prostorije od vode i blata. Do autobusa smo se opet vratili našim brodom. Dosta ljudi je iskoristilo lijepo poslijepodne za šetnju do parkirališta gdje nas je čekao autobus no moje nogice su ipak bile za ugodno ljuljuškanje po venecijsnkoj laguni. Trebalo je odraditi još onaj naporni dio vožnje do Zagreba i to je uvijek muka. U Zagrebu smo bili nešto poslije ponoći, živi, zdravi, puni dojmova i pomalo umorni. Venecija 2013. stižemo :)

Fotografije Ivana i Damir
Fotografije Antonija Orlić
Fotografije Marko Orešković
Fotografije Petra Herceg