28 listopada 2011

Finale sezone

Pred nama je završni domaći vikend orijentacijskih utrka. Kao i prošle godine zadnje utrke na kojima će se odlučivati o poretku u kupovima Hrvatske održati će se u Međimurju. Veliki Kup Hrvatske završiti će u subotu utrkom na karti Praporčan. Očekuju nas gotovo sigurno strme staze sa preko 5% uspona, no vrijeme pobjednika za srednje staze prema pravilniku bi trebalo biti 35 minuta. Nadamo se da će tako i biti. ;)

U nedjelju slijedi završetak sprint sezone. Sprint kup Hrvatske završava dvjema utrkama u Čakovcu i Selnici. Kako se radi o dva različita tipa sprinta biti će zanimljivo na obje utrke jer ima onih kojima više odgovara gradski sprint od šumskog i obrnuto.
U nekim kategorijama kod oba Kupa rezultati su riješeni, ali u većini će ipak odlučivati rezultati sa zadnjih natjecanja. Vidjeti ćemo tko je smogao dovoljno snage i svježine da cijelu sezonu odradi na visokom nivou. Nažalost moji planovi su se promijenili nakon puknuća ligamenata u Rijeci i sve trke do kraja sezone doslovno odrađujem bez imperativa rezultata. Ovaj tjedan sam čak uspio napraviti i prve treninge nakon puna četiri tjedna pauziranja. Zglob još uvijek ima ograničene mogućnosti kretanja i lateralne ekstenzije, odnosno gibanja predstavljaju veliki problem. Do iduće sezone će se i to riješiti ;).

Kup Hrvatske u preciznoj orijentaciji završio je natjecanjima na Kupu Feuda i neslužbeni rezultati se mogu vidjeti ovdje. Također je završila i zajednička liga "CRO-SLO-ITA trail O cup" sa čak petanest natjecanja. Rezultati su dostupni ovdje.


Nakon domaćih natjecanja za one željne dodatnih izazova slijedi još tradicionalno natjecanje u Mađarskoj - "Spartacus kup" na kojem će zasigurno biti više od 400 natjecatelja, te naravno Venecija sa preko 2000 natjecatelja. Vihoraši putuju i u Tursku na pet dana Istambula pa očekujemo i utiske sa te trke.

Startne liste još nisu dostupne za vikend, ali budu valjda tijekom dana.

27 listopada 2011

Sportska televizija

Jučer smo Ivo i ja odradili mali razgovor na sportskoj televiziji. Tema razgovora bila je orijentacijski savez. Sportska televizija već neko vrijeme svakodnevno emitira emisiju u kojoj se predstavljaju sportski savezi u Hrvatskoj. Uskoro će svoje minute po prvi puta na ovoj televiziji dobiti i naš Savez. Prije samog razgovora lijepo su nas našminkali (valjda da nas se ljudi ne preplaše ;) Desetak minuta priče brzo je proteklo, a dotakli smo se uglavnom samo osnovnih stvari koje opisuju naš sport i djelovanje. Naravno nismo zaboravili niti najveće uspjehe naših natjecatelja, odnosno osvajače medalji na zadnja četiri Svjetska prvenstva.
Termin prikazivanja će nam javiti pa kada ga saznamo proslijediti ćemo obavijest.

24 listopada 2011

Kup Feuda

Odradili smo i vikend precizne orijentacije. Ove godine "Kup Feuda" prerasao je u dvodnevno izdanje sa do sada rekao bih najjačom međunarodnom konkurencijom. Bilo je tu Talijana, Slovenaca, Srba, Rusa i naravno Hrvata.
Samo natjecanje bilo je organizirano u Ivinom stilu. Čisto tehnički dio na terenu odrađen  je i postavljen kako treba, a sve ostalo od listi, web-a, obavijesti, rješenja se nalazilo se u drugom planu. Doduše nekako je to i najbolje kada si "one man" team. Bitno je koncentrirati se na ono bitno, a ostalo ako stigneš. No ako iduće godine krene WRE liga u preciznoj orijentaciji i taj dio morati će biti daleko bolji i na vrijeme.
Vratimo se dakle na ono bitno. Prvo natjecanje održano je u Jastrebarskom kod dvorca Erdody. Zanimljiva koncepcija staze bila je za moj ukus prekaotična. Zadaci tehnički, reljefni i dobri, ali da se nalaze na nekom razmaku i u manjoj gužvi. Već na samoj karti je bila gužva sa kružnicama i linijama, a na terenu pravi krkljanac. Iako je Ivo postavio trake prema pravilima, ne mogu se oteti dojmu da mi je hrpa kontrola stalno odvlačila pažnju prema prebrojavanju i pregledavanju koje kontrole uopće gledamo za zadatak. Sukladno mojoj dekoncentraciji bili su i rezultati. Jedino sa čime sam bio zadovoljan su vremenske kontrole. Nakon dugo vremena znao sam točno što radim i na koji način odgovaram na njih. Vremenske kontrole bile su postavljene u tempo sistemu što čak i nije tako loše, no organizator bi ovo trebao ipak najaviti unaprijed da se ljudi znaju pripremiti Taj sustav nije službeno još uveden iako su ga koristili i na WTOC-u ove godine mimo IOF pravila, dakle ne smije se koristiti niti na našim trkama ako se ne najavi.
Drugi dan natjecanja održan je u blizini Galgova. Koristila se stara karta Starče posebno dorađena i reambulirana za ovu priliku. Vidi se da je Ivo ovdje proveo dosta vremena reambulirajući teren. Zadaci su opet bili tehnički dobri i zanimljivi, ali karta koju smo dobili pretjerano kaotična sa hrpom linija. No ovaj puta se nisam dao smesti i pokušao sam se koncentirati maksimalno koliko je išlo. S obzirom da smo noć prije proveli na svadbi stotinjak kilometara van Zagreba bilo je dobro da smo uopće stajali na startu. I ovaj puta su vremenske bile u tempo formatu. Na prvoj vremenskoj sam skoro odgovorio u krivo, ali sam u zadnji čas  shvatio zamku. Drugu vremensku ispcao sam malo prebrzo, a treću bez problema. Mozak se probudio nakon neprospavane noći. Iako sam imao dobar osjećaj na kraju je ispalo da sam ipak drugu fulao. Doduše i 90% drugih natjecatelja je tu istu pogriješilo. No nema zamjerke, zadatak je bio dobar i to je to.
Na stazi je išlo lagano. Uz malo više koncentracije uglavnom sam vidio što je trebalo. Koncentracija je popustila na zadnjoj (standardno) i izgleda na četvrtoj. Analizom svojih nastupa na preciznoj većinu greški koje radim u principu su uvijek kod Z odgovora. Imam politiku da mikro Z zanemarujem i iz principa ne odgovaram Z na takve zadatke. No ovdje to nije bio taj slučaj. Bio je čisti Z. Sve u svemu zadovoljan, dvije greške na stazi i jedna vremenska. Žao mi je za zadnju, a ostalo jednostavno nisam vidio kako treba. Ostatak ekipe je išao izjednačeno. Svi su se motali tu negdje oko 14 točnih odgovora. Odlučivale su vremenske kontrole te brzina odgovora. Na kraju je Hoki slavio u ukupnoj konkurenciji ispred Kreše i Ivane.

Kao i uvijek natjecanje u preciznoj ima i onaj dio za "zelenim stolom". Nijo to ništa posebno rezervirano za naša natjecanja u preciznoj. Tako je to i u Svijetu i na WTOC-u. Napraviti savršenu kartu da se sve linije azimuta na terenu poklapaju gotovo je nemoguće. Prvi dan na Kupu Feuda iz plasmana su maknute dvije kontrole, a drugi dan jedna. Ove godine me te poništene kontrole skupo stoje. Na tri trke izgubio sam barem pet bodova jer još niti jednom nije poništena kontrola na koju sam imao krivi odgovor :( Bad luck, očito predobro odgovaram na "bug" kontrole.

Na prvenstvu Hrvatske koje se održavalo drugi dan Hoki je uzeo svoju prvu titulu prvaka Hrvatske, a ja svoju prvu medalju (srebro) na prvenstvu u preciznoj orijentaciji. Imali smo sreće da se Ivana probudila tek  tamo na drugoj kontroli jer bi nas inače pomela. Njoj ide bronca i jedini je Hrvat(ica) koji je do sada na svim prvenstvima Hrvatske u preciznoj osvaja(la)o medalju. Ono što mene naročito veseli je da sam ovime prvi Hrvat koji je za sada uspio osvajati medalje na prvenstvima Hrvatske u sve tri grane sporta, dakle u trčanju, mtbo-u i u preciznoj. Opasno mi se prijeti i Ivana, no njen hat-trick bi mogao biti puno vrijedniji jer je bila prvakinja Hrvatske u dvije od tri grane sporta. Nedostaje joj još samo bicikl. Tu negdje blizu je i Neno, no njemu još nedostaje precizna orijentacija. Zgodan motiv za dalje. Kaže se da se čovjek treba veseliti malim stvarima.

Rezultati prvi dan
Rezultati ukupno sa kartama i zadacima

Statistika osvajača medalji na prvenstvima Hrvatske do sada kaže:

1. Ivana Gobec - 1 zlato (2010.) + 1 srebro (2009.) + 1 bronca (2011.)
2. Zdenko Horjan - 1 zlato (2011.) + 1 bronca (2010.)
3. Ivo Tišljar - 1 zlato (2009.)
4. Ivica Bertol - 1 srebro (2010.) + 1 bronca (2009.)
5. Damir Gobec - 1 srebro (2011.)

21 listopada 2011

Novosti iz Saveza

Jučer smo odradili jedan od sastanaka IO HOS-a. Nova sezona priprema se naveliko i već sada su na vidiku neki noviteti. No sve skupa mora potvrditi Skupština tako da je to još u povojima.  U sustavu natjecanja se neće ništa bitno mijenjati. Dakle bodovanje, prvenstva, kupovi... ostaju po istom principu. Malo će se posložiti nazivi kategorija, a sve odluke koje su do sada donešene na sjednicama IO-a i upisane su u zapisnicima biti će ubačene i u pravilnik za natjecanja. Definirati će se dodatno startne liste, intervali, nositelji...i cijeli niz naoko sitnica, a bitnih za svako natjecanje. Izvješća o nastupima reprezentacija se još skupljaju. Većina je napravila, ali još nedostaje ono iz Francuske. Što ćeš kada trkačima nije posao pisati već trebaju samo trčati ;)
U tijeku je i izrada kalendara za 2012. Većina klubova je predala svoje prijedloge, a još nedostaju Bjelovarci, Međimurci te Merz kako bi se posložio raspored događanja. Osobno smatram da bi svaki klub trebao i morao organizirati barem jedno kvalitetnije natjecanje i tu ne mislim na sprint utrke. No dobro to je stvar za razglabanje. Iz Slovenije je stigao i njihov preliminarni kalendar tako da sada sve skupa treba uskladiti kako se ne bi dogodila situacija od prošlog vikenda ili vikenda kada je bila bjelovarska trka. Od novosti je i to da će se Kup utrke i prvenstva održavati samo u za to predviđeno vrijeme, dakle od sredine ožujka do kraja lipnja i od početka rujna do početka studenog. Ostala nerangirana natjecanja mogu se održavati i u drugim terminima ako to netko tako želi.
Ovaj vikend se održava i "Kup Feuda". Skupilo se impresivno društvo na startnim listama. Dolaze natjecatelji iz Rusije, Italije, Slovenije i naravno Hrvatske. Vrijedi probati, a u nedjelju je i prvenstvo Hrvatske u preciznoj orijentaciji.
Ne zaboravite i na završnicu kupova u Međimurju. Tri trke u dva dana po poznatoj međimurskoj shemi. Bus za Veneciju je gotovo pun. Debelo smo preko broja 70. Našlo bi se možda još jedno-dva mjesta za uporne i jako željne odlaska.

19 listopada 2011

Zima stiže

Kada pogledamo unatrag ovu jesen možemo stvarno reći da su nam vikendi bili fantastični. Gotovo sve trke održane su po prekrasnim sunčanim danima za razliku od lanjske godine kada smo se topili u vodi. Najava za snijeg ovaj vikend polako usmjerava misli prema zimskim aktivnostima. Ozbiljne pripreme su počele već u ljeto, a sada se praktično samo dovršavaju pripremne radnje za sezonu.
Proteklih dana u Zagreb je došla i posebna delegacija sa jednog od  najpoznatijeg europskog skijališta Kronplatza. Prezentacija koju su napravili o novostima bila je stvarno nešto posebno. Projekti vrijedni desetke milijuna eura realizirani su u samo jednoj među-sezoni. Oni planiraju nekoliko godina, a realiziraju u par mjeseci. Kod nas je upravo dijametralno suprotno.
Pa što je to tako revolucionarno ove godine kod Tirolaca? Napravljena je nova skijaška staza dužine 7km! Napravljena je nova žičara koja povezuje skijalište vlakom sa susjednim skijalištima. Iz vlaka se direktno ide na žičaru. Napravili su, odnosno zamjenili i ugradili još nekoliko gondola sa grijanim sjedalima, proširili nekoliko staza, povećali udobnost na dvije žičare smanjivanjem broja sjedala, ali povećali kapacitet ubrzanjem same žice. Sve ovo napravljeno je u jedno ljeto. Kada pogledamo naša skijališta, čovjeku dođe da plače. Bjelolasica prošle godine nije radila niti jedan dan, a prema svemu sudeći neće tako skoro niti proraditi. Umjesto da je glavni paviljom Olimpijskog centra obnovljen, novac od osiguranja je potrošen i sada samo slijedi propast svih ostalih paviljona koji će zbog zime i vlage propasti, a da ne pričamo o privatnim investitorima koji su izgradili apartmane i smještajne kapacitete u Vrelu. Sama Bjeloalsica ima fantastične mogućnosti, ali očito je da nikoga nije briga ili jednostavno ne znaju ništa o zimskom turizmu.

klikni na gornji tekst da vidiš zašto volimo skijanje


Pitaju ljudi pa zašto skijate u Italiji, Austriji...a kada kažem da je tamo jeftinije nego na Sljemenu ili Platku blijedo me gledaju. Da u startu ski karta je daleko skuplja nego doma, ali kada podijeliš cijenu karte sa skijaškim kilometrima koje napraviš tijekom dana ispada da su naše cijene paprene.
U svakom slučaju Kronplatz će i ove godine biti skijalište broj 1 u Hrvata, a kada je tako onda je i ponuda koja se nudi za Hrvate tamo prvorazredna... skijaška škola, smještajni kapaciteti, prijevoz, ugostiteljska ponuda, zabava....U "Hrvatskom tjednu" je sve podređeno našim gostima.

17 listopada 2011

Zagreb open - održano i jedanaesto izdanje

Ovogodišnji "Zagreb open" preselio se na obronke Medvednice. Rekao bih jedna ugodna promjena. Prošle godine išli smo u noćnom izdanju, a ove godine u sasvim drugačijem okruženju sa potpuno novom koncepcijom utrke. Iako je za naše prilike odaziv bio u rangu Kupa Hrvatske (što znači da se moglo i bolje)  mi smo zadovoljni. Postignut je osnovni cilj, a to je da privučemo nova lica u naš sport. Još da nam prijatelji nisu stavili MTBO utrku i pravu trekking utrku u isti dan, imali bi i duplo više ljudi. No i ovako je ispalo dobro. Koncepcijski smo odradili vrlo zahtjevan projekt koji je osmislila Ivana. Trebalo je odraditi nekoliko startova na različitim pozicijama u gotovo isto vrijeme. I dok su na jednoj strani startali natjecatelji na srednjim stazama, u ciljnom prostoru su nestrpljivo čekali natjecatelji na micrOtrekku i u "freak" kategoriji. Odmah iza njih kretao je i start dječje utrke. S obzirom da smo imali i otvoreni start za one koji dolaze kasnije na natjecanje natjecatelji su startali gotovo puna tri sata.
Vrijeme nas je poslužilo, no sunce je ipak bilo puno slabije tako da je u hladu bilo čak i "fine" zima. Za nas organizatore koji stoje na mjestu pomalo otegotna okolnost. Dječja trka je bila puni pogodak. Opet smo bili u malo ekstremnijim uvjetima i veseli nas da je unatoč tome nastupilo gotovo 40 najmlađih.
Na terenu smo postavili preko 50 kontrolnih točaka. Od toga je 38 bilo sa perforatorima i oni koji su trčali "freak" stazu pokupili su ih sve. Taktika je bilo raznih, a oni koji su si dali truda i na startu izgubili par minuta su na kraju i profitirali zahvaljujući iscrtavanju planiranog puta. Triathlonci su se pokazali izdržljivima. Nije im bilo lako jer Medvednica ne prašta greške i nije lako trčati i voziti bicikl po vršnom grebenu. Skupi se tu dosta uspona. Četiri odabrana su odradila sve tri discipline, a bilo je i napeto za ukupni plasman. Činilo se da je u muškoj konkurenciji sve riješeno nakon trčanja, jer je Boško napravio veliku prednost prije nastupa na biciklu, no nakon bicikla se sve vratilo gotovo na nulu. Zanimljivo u svakom slučaju.
Na micrOtrekku je pobijedio Dario Rocco inače član našeg jedinog pustolovnog tima koji je nastupio u Patagoniji na jednoj od najvećih pustolovnih utrka u Svijetu. Trčao je sa kamerom pa ćemo možda uskoro imati priliku vidjeti i kadrove sa terena.

U sjeni našeg angažmana oko trke Jan je ostvario i svoju prvu pobjedu u svojoj kategoriji. I to kakvu! Sa sedam minuta prednosti dobio je sve dečke starije od njega. Iznenadio je i nas. Dobra utjeha nakon propuštanja dvije kup utrke na Žumberku.
Najboljim natjecateljima uručene su medalje i majice koje su tiskne posebno za ovu prigodu. Kao što rekoh vrijedilo je doći. Bilo je za svakoga ponešto. Sada nam slijedi završetak sezone u Hrvatskoj, trka u Veneciji i to je to. Čekamo snijeg za nove aktivnosti.
Rezultati

14 listopada 2011

Otvoreno prvenstvo Samobora

OK Japetić je prošli vikend organizirao svoje natjecanje na Žumberku. Dva dana na teškom i zahtjevnom terenu u okolici Budinjaka ponudila su pravi gušt orijentiranja. Organizacijski se klub potrudio i napravio je većinu stvari onako kako i treba. Bilo je malo natezanja sa startnim listama, no to su problemi koji se lako rješavaju i ne utječu na esenciju našeg sporta:"Odlazak u šumu i druženje na cilju". Toga nije manjkalo, a najbolji primjer su klinci koji su se svi zajedno bez obzira na "pripadnost" zafrkavali oko cilja.

Prvi dan je na programu bila konačno jedna "klasika" u našem kupu. Vrijeme je bilo izvrsno i svi preduvjeti za dobru trku su bili prisutni. Naravno koncepcija staze je stvar svakog postavljača, a ukusi što nekome paše u koncepciji su također osobni stavovi. Kako nikada nisam volio probijanje kroz trnovita područja, taj dio staze mi se nije svidio. U tim dijelovima sam vjerojatno i gubio podosta vremena. Bio bi sretniji da smo imali više osmica po tehnički teškom terenu. No kako Thierry kaže: "Moraš se boriti protiv onoga koji je sastavio stazu i dokazati da si bolji od njegovih zamisli". Nije baš tako ispalo, ali nije da sam nesretan zbog toga. Najveću grešku sam napravio na novom dijelu karte pred sami kraj. Stojim u šumi, oko mene stijene, pravi "skalačeki" ;), a na karti šuma Striborova sa par crnih točkica. Ništa mi  nije jasno. Opis kontrole kaže ugljenište, a na karti smeđi X koji bi trebao predstavljati posebni detalj na terenu. Kada sam konačno našao kontrolu shvatio sam da sam prošao na pola metra od nje barem tri-četiri puta. Kontrola u rupi, no pozicija štima. Nema zamjerke, osim na crtača. Totalno me zbunilo i smetao cijeli niz stijena koje su prikazane na čudan način kao kameno polje. No, ono glavno je da sam stazu prošao, noga i dalje boli unatoč bandažiranju, ali stvari idu na bolje. Sve u svemu gledajući koncepciju malo je falilo dugih dionica koje su glavna odlika dugih staza, no to su nijanse.Cilj je postignut, bili smo u šumi i orijentirali se. Uživali u prirodi koja je u ovo doba stvarno posebna.
Boravak na cilju malo se odužio jer je naš Krešo treker odlučio provesti malo duže vremena na stazi. To je klasični problem sa trekerima jer su im naše orijentacijske staze prekratke pa uporno borave onoliko koliko smatraju da trebaju biti u šumi, a to se kod njih mjeri u barem 5+ sati. Tako i bi. Unatoč našem obilasku cijelog terena autom Krešo je sam izašao iz šume, pomalo razočaran jer mu je organizator maknuo zadnje tri kontrole. Što se može kada treking traje cijeli dan, a kod nas ipak prije mraka treba i skupiti zastavice :))

večera

Povratak u Zagreb smo preskočili. Našli smo smještaj na brdu i nas dvadeset je uživalo u dobroj klopi, toplim tuševima, velikom dnevnom boravku sa televizorom i udobnim krevetima na samo par minuta od ciljnog prostora. Neki su bacili i nogomet na prave male golove u dvorištu.

ciljni prostor drugi dan


Drugi dan je osvanuo sunčan, ali su vjetrovi ubrzo donijeli kišicu. Već smo pomislili da nas čeka mokra trka. Postavili smo šator na cilju, a organizator se potrudio i postavio je veliki šator za sve natjecatelje. No na kraju nije trebalo. Sunce se probilo i sve je opet bilo spremno za novu trku. Trčalo se na novom dijelu karte, a dužine su bile skraćene na srednje staze. Po prvi puta od kada sam povrijedio skočni zglob u Rijeci noga se ponašala puno bolje i manje je bolila. Još je doduše ograničen zglob u pokretu, no miče se i to je bitno.
Startao sam prvi i poučen iskustvom o crtanju stijena od prvog dana bolje sam čitao kartu što se pokazalo i na vremenu. Nekoliko sitnijih grešaka do cilja i solidnih par minuta zaostatka za Linom i Tomicom. Matjaž je ionako trenutačno klasa za sebe.

Vihoraši u Kalju

Sve u svemu jedan vrlo lijepi vikend, uz vrlo dobru organizaciju trke. Na trci je bilo devedesetak natjecatelja, a bile su nam i "Sove". Da se termin nije preklopio sa "Zagrebačkim maratonom" imali bi zasigurno i preko stotinu trkača.
ekipa M16
Rezultati natjecanja su na stranicama OK Japetića jedino još nema prolaznih vremena za analizu. Valjda bude i to uskoro.