Panika u redovima

Uf koja panika je bila ujutro. Nakon što je sve bilo spremno za tisak OCAD je otkazao poslušnost i na čak četri različita računala nismo uspjeli odraditi završni pdf. Probali smo neke novitete i to je radilo velike probleme. Sada znamo za ubuduće. No sve je dobro prošlo i karte za obje trke su u tisku. Brojka prijavljenih otišla je iznad 178 i nadamo se da će unatoč lošoj prognozi barem 80% i doći na trku. Doduše zadnji meteo izvještaj smanjio je broj kapljica u nedjelju pa ako ovako nastavi možda sve skupa prohuja u subotu. U nadi je spas. Nažalost i subota je dan kada radimo na terenu i vrijediti će doći na Jarun kada imamo prezentaciju orijentacije u sklopu borbe protiv dijabetesa. Nositelji projekta su Ivica i Sanja i ako imate vremena dođite jer su spremili nešto novo i zanimljivo. Oni koji nemaju vremena u subotu labirint orijentaciju će moći probati i u nedjelju u Karlovcu između dvije utrke.

Evo i par informacija o stazama u nedjelju, a više o svemu sutra na službenim stranicama trke:

1.trka - karta: Karlovac Zvijezda, mjerilo karte 1:5000

M21                3,4km 60m 22kt
Ž21                        2,5km 30m 15kt
M12, Ž12,OPEN 1,3km 15m 7kt
Ž20, M16          2,1km 20m 11kt
M35, M20        3,2km 60m 15kt
Ž35; Ž16          2,1km 25m 10kt
2.trka - karta: Karlovac Arboretum, mjerilo karte 1:4000
M21                      3,3km       15m 19kt 
Ž21                        2,5km      15m 15kt
M12, Ž12,OPEN 1,3km         5m 8kt 
M35, M20           3,0km      10m 18kt
Ž20, M16             2,5km      10m 14kt
Ž35; Ž16              2,1km      10m 11kt

Zg-Karlovac-Zg

Trenutačno živim na lokaciji Zagreb-Karlovac-Zagreb. Nije jednostavno crtati kartu i organizirati trku na lokaciji koja ti nije baš tako blizu. Za svaku nedoumicu moram skoknuti 60km tam i 60km nazad. Jučer je povratak bio debelo u mraku. No MArina nam radi dobar posao i osigurala je još nekoliko pokrovitelja pa će najbolji dobiti i bonove pizzerije Tiffany i slastičarnice Slatki centar. Naravno to Vas ne sprečava da između dvije trke ne skoknete na klopu kod njih. To što mi pišemo da su najbolje u Karlovcu je stvarno tako jer su nam to rekli oni koji tamo žive pa vrijedi otići i probati što se nudi. kod prijava ćete dobiti malu kartu sa lokacijom oba objekta pa navratite.

Iako je rok za prijave bio jučer, danas su Vam još otvorene pa tko je bio zaboravan neka slobodno upiše svoje ime. Za sada je na listi 173 osobe. Mi zadovoljni, a nadam se da ćete i vi biti zadovoljni konkurencijom i kartom. Molimo se još samo da nas vrijeme posluži.

Nije išlo

U subotu smo se dokoturali u Lokve i to bi u principu bilo to od svega. umor i dekoncentracija učinili su svoje. I dok su se Iskra i Karlo borili za što bolju poziciju ja sam na kraju da prostite "us.. motku". Krenulo je u stvari dosta solidno. Nakon dvije izmjene bili smo peti sa nevelikim zaostatkom za Vedranom i Nikolom. Već prema trećoj kontroli uočavam Vedrana, a na četvrtoj prestižem i Nikolu. Na petoj je sve otišlo kamo nije trebalo. prvo sam naletio na Nikolinu kontrolu, da bi kasnije naišao i na Vedranovu. oboje štancaju svoje kontrole, a moje nema. nisam se tamo jednostavno sastao sa visinama jaraka i potrajalo je par minuta dok to nisam apsolvirao. Slijedi par brzih kontrola bez problema, ali sa dosta zelenjave i brda. Dvojac je imao očito dovoljnu prednost da ih nigdje više nisam niti vidio, niti čuo. Kontrolu prije prolazne kontrole čujem navijanje sa cilja i bilo mi je jasno da se više ništa ne da napraviti. Na toj kontroli sam još proveo neko vrijeme i onda do cilja bez grešaka, ali sa puno manje motivacije. Japetić je očekivano bio prvi, Ris drugi, a Bjelovar treći. Na kraju sam na brzinu otišao sa trke još u Karlovac i zaboravio isprazniti čip. Debakl.

Cure koje su trčale krnju štafetu sa dvije izmjene također nisu imale svoj dan. Nevija je već na početku imala susret sa osama što ju je potpuno izbacilo iz takta te je uslijedilo nekoliko grešaka. Izmjenjuje treća iza cura iz Risa i Sanje koja je dostojno branila boje kluba. Ivana je imala sličnu situaciju kao i ja u šumi, ali eto pad koncentracije, umor i to je to. Srećom Petra se izborila za broncu druge Vihorove štafete. I dalje sam mišljenja da je jedina prava štafeta ona sa tri izmjene, ako ništa drugo barem u seniorskim kategorijama.

Sve u svemu bio je to jedan od onih dana kada ti ne ide. Razloga je više, a ponajviše umor od svakodnevnog crtanja i reambulacije karte. Ne može se glavom kroz zid. Točno mogu primjetiti kada dođeš na trku odmoran i svjež, a kada ti fali sna i odmora. 

Što se same trke tiče zanimljiva je bila koncepcija sa dvije prolazne kontrole, pa još poluotvoreni teren na kojem se u principu vidio još jedan prolaz u daljini. Ono što mi se nije dopalo su gustiši u uvalama u koje kada upadneš možeš izgubiti cijelu vječnost ili ako kojim slučajem napikneš neki prolaz možeš profitirati debelo. 

No sve skupa bila je jedna zanimljiva štafeta. Šteta samo da nije bilo još više ljudi.

Lista pokrovitelja trke se proširuje

Kako to obično biva u danima pred trku gužva je sve veća i sve je manje vremena za obaviti sve šta treba. No dobra vijest je da je trka naišla na plodno tlo i Karlovac je prepoznao nešto novo u svom gradu. Pokroviteljstva nisu velika, ali proširuju nagradni fond i čovjeka vesele. Prva se javila turistička zajednica grada Karlovca, a odmah nakon njih i Karlovačka pivovara. U pregovorima smo sa još nekoliko njih, a po svemu sudeći to će biti najbolja pizzerija u Karlovcu (pizzeria Tiffany), najbolji projektni biro Karlovca (Nimbus), a možda i najbolja slastičarna grada.

Prijave su dosegnule brojku sedamdeset i sve je izglednije da će biti preko stotinu natjecatelja. Možda dođemo i do brojke od stotinu i pedeset ako nas posluži dobro vrijeme i želja za izazovom novog terena koji nije pretežak. Sve skupa može biti jedan lijepi dan u prirodi i izlet za cijelu obitelj. Mediji također odrađuju svoj dio posla pa je tako danas napravljen razgovor za radio Koranu, najava je napravljena na portalu Rekreacija hr, a još čekamo objavljivanje članaka u tiskovinama.

Sutra je trka u Lokvama. Koliko sam usredotočen na trku pokazuje i činjenica da sam nedjelju planirao za trku, a subotu za dovršenje karte. Da me dobri ljudi iz kluba nisu upozorili, lijepo bi poljubio "vrata" u nedjelju ili bi se lupao u glavu negdje oko 11 sati sutra. Trka je lijepa i nova karta je u igri i svakako ju treba pohoditi. Malo sam razočaran odazivom u klubu, ali kada se čujem sa ljudima i kada mi kažu zbog čega ne mogu ići, čovjek shvati da ipak ima i drugih imperativa. Biti će još trka, a nadam se samo da ova kriza neće još dublje pogoditi ljude jer stvari koje se događaju daleko su od onoga što bi htio čuti. No naši sportaši su borci i isplivati će iz krize. Veseli me činjenica da se ipak nakon X godina mnogi vraćaju u sport sa svojim obiteljima i upravo je to najveća vrijednost orijentacijskog sporta. Veseli me vidjeti na startnim listama drugu i treću generaciju imena onih koji su postavili temelje našeg sporta prije tridesetak i više godina.

U susretu trci u Karlovcu

Vrijeme nam neda mira da dovršimo u miru kartu, ali kockice se polako slažu i do iduće nedjelje biti će sve spremno. Unatoč krizi i recesiji pokušati ćemo napraviti posebno vrijedne i lijepe medalje koje neće završiti bačene u nekoj kutiji u čošku ormara. Naći će se tu i pokoji manji suvenir Karlovačke turističke zajednice. Nadamo se samo da će nas vrijeme poslužiti i da ćemo ipak imati jesen, a ne zimu kako je krenulo ovih dana.

Prijave se polako pune i s obzirom na trend ove jeseni biti ćemo zadovoljni ako se broj popne na preko stotinu duša.

Oni koji vole sprinteve u ovom trenutku mogu dobiti informaciju da se radi o terenu koji je mješovit, što znači da  je dio terena mekan (park), a dio terena tvrd (urbani prostor). Od opreme preporučamo svakako kompas, a cijela staza se može istrčati i u kratkim dresovima. Od obuće savjetujemo cross tenisice ili nešto slično sa malo jačim ripnama, a koje vam nisu neudobne za trčanje po tvrđoj podlozi. Ako morate birati između običnih tenisica i kopački sa čavlima savjetujemo tenisice. No izbor odjeće i obuće je uvijek individulna stvar pa znate i sami šta vam je najbolje. Ja bih rekao da teren nalikuje onome u Varaždinu i Čakovcu pa se ravnajte prema tome.

Naravno da ne bi mi bili mi da subotu prije trke nemamo još cijeli niz obaveza, pa će tako Vihoraši biti angažirani u popularizaciji orijentacijskog sporta na Jarunu i na još jednom seminaru u organizaciji Agencije za školstvo RH.   

Karlovac umjesto Slovenije

Eto nada je tinjala do zadnjeg trena, ali jučerašnja kiša primorala nas je na ostanak u Zagrebu i pripremanju karte Karlovca za trku. Točno dva tjedna su do trke i do sada sam na relaciji Zagreb-Karlovac-Zagreb napravio više od 1500km. Kada karta bude gotova ta brojka će preći 2000km. Ove godine me baš idu kilometri. Kako bi karta bila što točnija neke stvari rješavati ćemo u zadnji čas, jer su nam radovi na velikom vodnom kolektoru malo poremetili koncepciju i čekamo dokle će napredovati prekapanje terena.

Ostatak terena je stvarno lijep i super je za sprint utrke. Trenutačno se u blizini održavaju i dani piva pa je prava gungula po terenu, a jučer smo naišli i na trke vatrogasaca. Kada se sve zbroji već sada imamo utrošeno nekoliko stotina sati rada na karti i nažalost zbog toga nam je dobar dio zacrtanih aktivnosti pao u drugi plan. Danas smo morali odustati od precizne u Sloveniji, a pate i treninzi i druge obaveze. Morali smo odustati i od nastupa za reprezentaciju na Alpe Jadran kupu. No tako je kako je. Sve za novu kartu ;) i dobru trku.

Gairanger fjord

Jutro je svanulo. Tko zna kad jer ovdje su noći vrlo kratke? Malo prije ponoći možeš se šetati okolo bez problema i bez baterije, a kada padne mrak pravi mrak traje tek nekoliko sati. Doduše u Norveškoj smo već bili nešto južnije i mračni dio noći traje nešto dulje nego prije tjedan dana u Finskoj kada mraka gotovo i nije bilo.

Sada tek vidimo da smo parkirani na vrhu velike stijene, a doslovce ispod nas proteže se prekrasni gorski potok u nekoj tirkizno plavo-zelenoj boji. I dok drugi još spavaju iskradam se van i uživam u pogledu i brdima oko nas. Nalazim i neki mirniji potočić za jutarnje umivanje i pranje nogu. U međuvremenu se i Tea iskrala iz kampera i vidim je na vrhu stijene kako radi jutarnju gimnastiku, a u pozadini se razmiču oblaci i puca vidik na velebnu panoramu. Što reći, jedan od onih dana kada biste najrađe sjedili šetali i uživali samo u prirodi. U neko doba dok sam tako stajao vratile su se i ovce koje su se jučer predvečer spustile sa stijena na cestu i krenule po cesti valjda u smjeru gdje inače spavaju. Pogledale su nas i točno istim putem skrenule sa ceste u brda od kuda su i jučer došle.

Polako se i klinci bude, doručkujemo i još se malo vrzmnamo po okolnim stijenama. Nažalost put nas vodi dalje. Sa prijevoja se polako opet spuštamo prema drugoj dolini. Opet se pojavljuju i šumski predjeli, a oko nas sve je više i plantaža divovskih malina i jagoda. Neplanirano nalizaimo na još jednu turističku atrakciju. Još jedan prekrasan kanjon sa divljom rijekom smjestio se tik uz cestu, a Norvežani su naravno preko kanjona napravili zanimljivu šetnicu i restoran na kojem bi mnogi arhitekti zavidjeli. Ovdje se prodaju i stvarno ogromne maline. Cijena je 30tak kruna po mjerici što je onako malo skupo, ali čini mi se da se možeš i najesti od toga. Ovaj puta preskačemo kupovinu. Da nismo netom doručkovali možda bi i pala koja malina ;).

Cesta nas dalje vodi kroz dolinu, a na svakom čošku velike farme i berači jagoda. Očito smo pogodili sezonu i vrijeme berbe. Stižemo i do trajekta. Prebacujemo se na drugu stranu fjorda i krećemo u još jedan uspon. Ovaj puta nije bio tako spektakularan kao uspon trolova jučer, ali dolaskom na vrh prijevoja prvo se ukazuju prekrasna jezera, a nešto dalje i Gairanger fjord koji je i pod Unescovom zaštitom.

Iako smo kod jezera prvotno stali samo radi kratkog odmora i odlaska u toalet pretvorilo se to u nešto sasvim drugo. Matija je bio najhrabriji i on je odlučio: "Ja se idem kupati!!!" - rekao je. Ne znam da li je to bilo ponukano nešto slabijom mogućnsoti tuširanja tijekom puta ili je jednostavno dobio inspiraciju. U svakom slučaju vičući: "Ja sam muško" uronio je u jezero. Kroz glavu mi je prohujala odmah misao o naputku onog Nijemca prije dan-dva kada nam je savjetovao fjordove za kupanje, a ne jezera. No bilo je već kasno. Matija je bio unutra, a mi smo mu se pridružili nekoliko minuta kasnije. A da je bilo hladno, bilo je. I to hladno do boli. Sumnajm da je voda imala više od 6-7 stupnjeva. Vikali smo mi da smo mi muškarci, ali nije pomagalo. Izletio sam van, a Matija se nije dao. Ostao je još uživati u ambijentu. Svaka čast.


Sušimo se i nastavljamo vožnju, svježi i okupani. Gairanger fjord ukazao se već nakon desetak minuta vožnje. Pogled fascinantan i za pamćenje.
Na samom kraju fjorda usidren je ogorman cruiser koji zauzima gotovo cijeli fjord. Čovjek se zapita kako se uopće okrenuo u ovom fjordu jer Gairanger fjord je upravo poseban zbog svojih okomitih stijena i male širine. Par stotina metara nakon prevoja i nekoliko serpentina niže nalazi se ugibalište sa još boljim vidikom. Ovdje je već prava gužva i doslovce se borimo za što bolje mjesto za fotku. Slapovi opet cure sa svih strana, a igra sunca i kapljica stvara i dugu. Kroz fjord plove mali brodići, lete helikopteri, voze se kanuisti. Vidi se da je ovaj dio maksimalno opterećen turistima. Na svakom stajalištu naići ćete i na kratki opis onoga što vidite, a naravno tu su i posebna dizajnerska rješenja klupica, vizura, toaleta, kanti za smeće...

Krećemo dalje i spuštamo se u samu dolinu. Na kraju fjorda masa hotela, autobusa, dućana...Mi samo prolazimo i penjemo se sa druge strane na još jedan prijevoj. Bacamo još koji pogled na fjord iz druge perspektive i sa drugog vidikovca te opet nailazimo na visoravan posutu kamenjem.

Ne tako daleko od nas nalaze se i krpe snijega. Kako je već bilo vrijeme za ručak uparkirali smo se među kamenje  i Ivana i Tea su se bacile na kuhanje, klinci na razonodu, a ja na pražnjenje fotografskih kartica. Zadnja dva dana ispucali smo sve zalihe i bilo je vrijeme da prebacimo sve skupa u laptop. Sjedim vani na stijeni, oko mene laptop i pet-šest fotoaparata, hrpa kartica, kablova, punjača. Ured sa najljepšim pogledom na svijetu. Iako smo imali računalo sa sobom nismo se spajali na net i baš nam je to pasalo. Apsolutno nikakve informacije nismo dobivali i nije nam niti falilo. Klinci naprosto uživaju u prirodi, skaču okolo po stijenama i zaokupljeni su građenjem stupova sreće od kamenih ploča ili običnog kamenja.

U neko doba poslijepodne pronalazim i mobitel koji je nestao na jedan dan i vidim poruku od Iveka. Dvije bronce na WTOC-u. U kamperu je nastalo pravo veselje i fešta kao da smo mi osvojili medalje. Šaljemo čestitke ekipi u Trondheim i guštamo se proslavi na moru koja je obećana još prije puta u Skandinaviju ako se zalomi medalja. Jedna medalja bila je gotovo nestvarna, ali dvije sa WTOC-a i jedna sa ETOC-a su više nego što smo si mogli i zamisliti. Još jednom kapa dolje svima. (O tome kako su osvojene medalje čitajte na Ivinim stranicama)

Daljnji dio puta posvećen je obilasku drvenih crkava (Stav kirke) koje su stvarno nešto posebno, a u Norveškoj im je broj od nekoliko tisuća spao na samo 28. Ako imam dobru informaciju drvene crkve građene su bez i jednog čavla i tako stoje već stotinama godina. Umjetnost građevinara i arhitekata.
O tome i nastavku našeg putovanja u slijedećem postu.