08 lipnja 2010

Pre-O dan

Dva dana nakon trke malo smo slegli dojmove i komentare i možemo reći da su trke uspjele. Nije bilo savršeno, ali izvukli smo neke zaključke i iskustva iz organizacije dva precizna natjecanja u jednom danu i ako se iduće godine odlučimo na nešto slično znamo što nas čeka. Ivica i Jasminka su se naradili, a posebne čestitke svakako idu Ivici kojemu je ovo prva samostalna organizacija jedne utrke. Kada uzmemo u obzir da je u orijentaciji tek nešto više od dvije sezone, kapa dolje.

Svi rezultati i zadaci objavljeni su na Vihorovim stranicama pa koga zanima neka baci pogled tamo. Ugodno me iznenadio Tomo koji je prohujao jutarnjom stazom i rasturio. Sve to me podsjeća na moju čistu pobjedu na Rogli prije par godina kada o preciznoj orijentaciji nisam imao nekih prevelikih saznanja. Uđeš potpuno neopterećen i ne ulaziš u neka dubiozna razmišljanja i traženja što je organizator htio postaviti kao otegotnu okolnost. Da sam na obje trke u nedjelju manje filozofirao i da sam ostao pri svojim odlukama pri dolasku na mjesto odluke, imao bi barem šest bodova više, a to je već sami vrh. Ovako sam prečesto nešto mjerio, gledao i mijenjao prvobitno stajalište da bi na kraju sve ispalo loše. No to je precizna, treba biti koncentriran na ono što radiš, pustiti druge da rade svoj dio i ne zamarati se komentarima, hodanjima i mjerenjima sa čudnih pozicija.
Mislio sam eventualno napraviti popravni u svom dum-dum stilu na Krešinoj utrci ovu nedjelju, ali Slovence je uhvatila nogometna euforija i trka je pomaknuta za jesen. Moram priznati da je ovo prvi puta u više od 25 godina koliko idem na trke da je neka trka pomaknuta zbog nogometne utakmice koja se održava nekoliko tisuća kilometara dalje, a mogli smo baš zajednički navijati na cilju kada već naši loptaši odmaraju na obali. Tko igra? Pa naravno Slovenija i Alžir!!! Neprocijenjivo ;)


Ostaje nam odlazak u Lokve što i nije tako loše jer će nedjelja ostati slobodna. Bliži se kraj školske godine i to je najgore vrijeme za trke. Školarci naganjaju završne prosjeke, a studentima su ispitni rokovi. broj prijavljenih rapidno padne i brojka se ne oporavi čak niti na jesen. to osjetimo i mi u klubu. Umjesto četrdeset koliko nas je bilo na Plitvicama kako sada stvari stoje jedva nas je preko 20-25. Nadam se da će za PH na Platku ipak brojno stanje malo popraviti.Rok za prijavu je već ovaj tjedan što mi ne odgovara jer uvijek kada je rok veći od 8 dana prije trke ljudi ništa ne znaju i imamo manji odaziv. No tako je, kako je.

Jučer smo odradili i jedan lagani trening po obroncima Medvednice. Za divno čudo osim nas bilo je tamo i dosta šetača, trkača, a i ponešto orijentacista. Sve to ne bi bilo čudno da nije ponedjeljak kada je obično na tom dijelu prava pustoš. Ivek me sve više oduševljava. Prije par mjeseci kada je došao na prvi trening jedva je istrčao jedan krug po Bundeku, a jučer bez problema odradi šnitu do Kraljičinog, pa na Medvedgrad...Sve je stvar u volji i upornosti. Ako Ivek može kojemu fali pola mišića na nozi pitam se gdje su svi naši mladi koje stalno nešto boli, žulja, smeta, pada im rosa, lišće, puni je mjesec...  

07 lipnja 2010

EOC i ostalo

Kada je Thierry nakon finala srednjih staza izjavio da mu je nestalo motivacije poslije greške u zelenom apsolutno ga mogu shvatiti. Nikada nisam volio terene koji su bili "zeleni" sa vegetacijom u kojoj ostavljaš pola svoje kože. Kada bih mogao birati trčao bi po šumama koje obiluju visokim hrastovima sa gotovo nikakvom niskom vegetacijom. U obzir bi došli i otvoreni alpski tereni poput Švicarske, Austrije i Italije gdje ti pogled puca na prekrasna brda i daje ti neku dodatnu snagu.
Europsko prvenstvo ove godine nije bilo takvo. Tereni su podsjećali na Varaždinske toplice i to na onaj zarasli strmi dio. Kada pogledaš u kojem stanju su ljudi dolazili na cilj, sve se zamisliš da li bi to htio. No već duže vrijeme kada gledamo svjetske elitaše primjećujemo da oni u šumi nemaju "respect" prema gustišima. Jednostavno u punom trku prolaze (manje više) kroz njih bez obzira na posljedice. Pogledate li malo fotogaleriju vidjeti ćete cijeli niz slika djevojaka i dečki sa cijelom silom ogrebotina, poderotina na rukama i licu. Nitko se ne štedi i trči se doslovce na nož.
Rezultati Europskog nisu iznijedrili neko novo ime. Simone je samo potvrdila ono što smo naslućivali i nakon sprinta. Vratila se u punoj snazi i što je staza duža to je bolja. Na dugim stazama deseta u poretku ima preko jedanaest minuta zaostatka!!! Šta reći o fantastičnoj Vroni Konig Salmi? Imam osjećaj da je ove godine jača nego lani, a godine se bliže 40toj. Gotovo istu stvar napravio je i Hubmann u muškoj konkurenciji. Švicarci su stvarno sila za sebe. Hoće li u Norveškoj uspijeti zadržati ovu visinu forme i razinu orijentacije? Vidjeti ćemo kroz dva mjeseca.

Na domaćoj o-sceni izvrsna konkurencija na Vihorovom danu precizne orijentacije. Odradili smo dvije trke, a nastupilo je četrdesetak natjecatelja iz Italije, Češke, Slovenije i Hrvatske. Za preciznu orijentaciju stvarno solidan odaziv. Kada tome pridodamo da smo imali Svjetskog prvaka iz 2007. Krešu Keresteša, dvostrukog viceprvaka Svijeta iz 2008. i 2009. Zdenka Horjana i četvrtoplasiranog sa lanjskog WTOC-a Čeha Pavela Dudika mora se priznati respektabilno. Po prvi puta isprobali smo i dvije "klasične" precizne orijentacije u jednom danu. Veliki organizacijski pothvat, ali i dosta veliki napor za natjecatelje. Jednu trku odradiš bez nekih problema za 80 - 100 minuta, ali kada dva puta provedeš na terenu po 100 minuta to je već fino opterećenje. Ivica i Jasminka su odradili dobar posao, a Vihoraši pripomogli na dan trke logistikom. Za divno čudo niti jedna kontrola nije nestala iako je bilo i pijanaca u Maksimiru, egzibicionista... i puno šetača koji su zanimanjem gledali što se događa.

Kompletne rezultate i obradu stavljamo uskoro na web, a ne zaboravite se prijaviti za trku u subotu u Lokvama. Rok za prijave je sutra.

04 lipnja 2010

EOC -srednje staze

I dok Hrvatskom kiša pada nemilice i Slavoniju polako pretvara ponovno u more u Bugarskoj je danas dan finala na srednim stazama. Rezultate možete opet pratiti u živo, pa tko ima vremena neka baci pogled . Za sada vodi Sarah Rollins iz Velike Britanije, ali one najbolji startati će tek za pedesetak minuta, dok dečki startaju za jedan sat. Možete slušati i radio prijenos na engleskom. Danas možete vidjeti i kartu sa štafete.

Srećom za nedjelju je prognoza daleko bolja, tako da bi precizna orijentacija trebala proći u boljim vremenskim uvjetima. Z trku je prijavljeno tridesetak natjecatelja iz Češke, Slovenije, Italije i Hrvatske. Prema pristiglim prijavama biti će to najjače trke u preciznoj orijentaciji na prostorima Hrvatske. Možda ne toliko po brojnosti, ali sigurno po kvaliteti natjecatelja.

02 lipnja 2010

EOC štafeta

U tijeku su štafetna natjecanja na Europskom prvenstvu u Bugarskoj. Nakon druge izmjene kod djevojaka vodi Češka koju je Dana Brozkova dovela sa petog na prvo mjesto. No prve četri reprezentacije su u principu u grupi i imaju velikih pet minuta prednosti pred ostatkom štafeta. Borba za medalje voditi će se na kraju između Švedske, Finske, Švicarske i Češke, a to znači borbu između najvećih - Hellene Jansson, Minne Kauppi, Eve Jurenikove i naravno Simone Nigli. Hoće li Simone ovoga puta ipat biti bolje sreće od WOC-a kada je izgubila vodeću poziciju na kontroli koja je bila vrlo diskutabilna (rupa u zelenom)?

09:30
Na prvom prolazu u trećoj izmjeni vodsvo je preuzela Šveđanka Hellena Jansson, Eva Jurenikova je druga, a Minna Kaupi treća sa nešto manje od minute zaostatka. Simone Nigli izgubila je priključak i trenutačno zaostaje nešto manje od dvije minute.

09:40
Obrat!!!
Na drugu prolaznu kontrolu prve zajedno dolaze Simone Nigli i Minna Kaupi. Dvanaest sekundi iza njih u paketu dolaaze i Jurenikova i Jansson. Slijedi fantastična borba u zadnjim kilometrima staze. Sa nestrpljenjem očekujemo vijesti sa treće prolazne kontrole od koje do cilja ima samo dvije minute. Zadnja izmjena ima oko 1000 metara dužu stazu.

09:52
Na zadnju prolaznu kontrolu prva dolazi Minna Kauppi, a odmah iza nje Hellena Jansson! Simone je 40 sekundi iza njih, a Eva Jurenikova gotovo dvije minute iza.

09:54
Nakon nešto manje od dva sata borbe djevojke su utrčale u cilj. Zlato za Švedsku (Jansson), srebro za Finsku (Kauppi) i bronca za Švicarsku (Nigli). Neizvjesna borba vodila se kroz cijelo vrijeme i to sa puno obrata na stazi.Prve tri štafete su u jednoj minuti razmaka i malo mi je žao Čehinja koje su gotovo do samog kraja držale priključak. Za manje od pola sata kreće i start muških štafeta.

11:05
Polako se bliži kraj prve izmjene kod muškaraca. Većina štafeta je u cilju, a razmaci su vrlo mali. Vode trenutačno Šveđani, ispred Francuza i dvije Norveške štafete. Prvih čak šesnaest štafeta nalazi se na razmaku od minute i nešto sitno sekundi. Solidnu trku otrčao je i Andraž Hribar za Sloveniju koja je trideseta u poretku, a iza njih su štafete Ukrajine, Estonije, Italije, Rumunjske, Srbije, Danske, Turske...

11:40
Švicarska u vodstvu ispred Švedske i Norveške nakon druge izmjene. Odmah iza njih su i Francuzi sa manje od minute zaostatka, a znamo tko trči zadnju izmjenu za trikolore. Čini mi se da će i kod muškaraca biti vrlo zanimljiva završnica. Zadnja izmjena ima oko 9000 metara dugu stazu i na kraju će opet odlučivati sekunde. Stvarno fascinantno koliko ujednačeno idu vrhunski natjecatelji.

13:30
Švicarci su ipak pobijedili. Niti veliki Thierry na kraju nije uspio protiv Mathiasa Merza. No Francuska je konačno dočekala i tu štafetnu medalju. Nakon razočarenja na WOC-u u Češkoj i Mađarskoj gdje su izgubili gotovo sigurne medalje nesretnim slučajem, vjerujem da će ovo srebro ipak zaliječiti rane. Norvežani su na kraju uzeli broncu ispred Švedske 1 i 2. Švicarska 2 je šesta, a Slovenci su na kraju 29. ispred Portugala, Španjolske...

Uglavnom se opet pokazalo da su štafetna natjecanja uvijek najzanimljivija za pratiti i vrijedilo je povremeno baciti pogled na ekran dok su se izmjenjivali u vodstvu. Na Europskom prvenstvu sada slijedi dan odmora pa kreću finala srednji i dugih staza.

01 lipnja 2010

Europsko prvenstvo - Bugarska

Dok smo mi trčali po Plitvicama nešto istočnije od nas u Bugarskoj se održava Europsko prvenstvo za seniore u orijentacijskom trčanju. Kako HOO nije predvidio financirati ovu akciju, a i inače sredstva koja imamo nisu dostatna za nastupe na Svjetskim prvenstvima Hrvatska tamo nema predstavnika. Svejedno je zanimljivo pratiti rezultate, karte i plasmane naših susjeda Slovenaca za koje nastupaju Janez Pretnar, i naši susjedi iz Brežica Jaka i Andraž.
Jaka je pokazao izuzetnu formu i na Ačkovom kupu na kojem je pobijedio ispred Matjaža, dok je Andraž također konstantan i svoju formu pokazuje nizom izvrsnih rezultata ove sezone. Možemo reći za obojicu da su sigurno u rangu Matjaža. Njihova motiviranost nakon slabijih rezultata na WOC-u prošle godine opet je vrlo visoka, ali sudeći prema rezultatima sprinta nije im se baš otvorilo. Andraž je na kvalifikacijama sprinta bio 31. od 38 natjecatelja, Pretnar 36. od 37. natjecatelja, a Jaka 34. od 37. natjecatelja. Vremena koja su ostvarili daleko su od loših, dapače trčali su ispod 6min/km, ali EOC je takvo natjecanje na kojem nema "slabih" natjecatelja. Pobjednici po grupama trčali su oko 4min/km što je fantastično brzo. Ako pogledamo malo kartu sa trke vidjeti će se da je prvi dio bio klasični sprint po parku, a drugi dio trčao se po pješčanim dinama uz more. Hrvatski juniori koji su trčali u Bugarskoj znaju koliko je teško trčati po tom pjesku i koliko snage izvlači iz svakog natjecatelja. U B finalu su doživjeli potpuni debakl, Andraž je diskvalificiran, a Jaka nije niti startao. Na kvalifikacijama dugih staza nisu baš puno bolje prošli: Jaka diskvalificiran, Pretnar također, a jedino je Andraž nešto bolji na 26. mjestu. Šteta, jer znam koliko im je bilo stalo do dobrog nastupa. Tereni dugih staza bili su kontinenatalni i trebali su im odgovarati. 
Ako pogledamo žensku konkurenciju vidjeti ćemo da su sve favoritkinje tamo, ali jedna se opet ističe. Simone Nigli definitivno je na starim stazama slave. Nakon gotovo pola minute prednosti pred svjetskom elitom u kvalifikacijama sprinta i u finalu je bila na vrhu. Osvojila je srebro iza Helene Jansson, a njih dvije su gotovo minutu ispred ostatka konkurencije. Na kvalifikacijama dugih staza čak je 4 minute ispred drugoplasirane Vroni Konig. 

Kod muškaraca je u sprintu slavio švicarski specijalist za sprint Fabian Hertner ispred svog kolege Daniela Hubmana, a treći je legendarni šveđanin Emil Wingstedt poznat po svojim švedskim čarapama. A šta reći na činjenicu da je u prvih 8 čak 6 Švicaraca?! Na kvalifikacijama dugih staza svoju kvalitetu potvrdio je i Thierry koji je također uvjerljivo pobijedio u svojoj grupi. Dobra duša svjetske orijentacije sigurno je jedan od favorita za medalju ako ga ne pojede npr. lav u šumi ;) kakve je sreće.

Danas se trče kvalifikacije srednjih staza, Thierryeva perjanica među disciplinama. Hoće li ga netko uspijeti skinuti sa trona? Ostaje nam da pratimo rezultate.

31 svibnja 2010

Plitvice 2010

Srećom izbjegli smo današnji potop. Jučer nas je vrijeme poslužilo i bilo je ugodno za trčanje, no krenimo redom. U subotu ujutro krenuli smo već prema Plitvicama. Kao i prošle godine dali smo si vremena da malo prošećemo po jezerima. Prošle godine smo odradili donja jezera i veliki slap, a ove godine gornja jezera. I vrijedilo je. Stvarno se može reći da su Plitvička jezera jedinstvena u Svijetu i vrijedi ih doživjeti. Tri-četri sata šetnje nije baš odmor pred trku, ali eto neke stvari treba gledati i s druge strane. Krenuli smo po prekrasnom sunčanom danu da bi kraj šetnje dočekali u prolomu oblaka. Srećom imali smo sve potrebno za obući, ali povratak pješice do Mukinja u našu kuću ipak je bio predug da ostanemo suhi. Srećom topli tuš, sobica, kuhinja i čajek liječi sve. Slijedeći zadatak biti će nam obilazak jezera zimi.

Nedjeljno jutro osvanulo je kristalno čisto. Vedro nebo, ugodna temperatura, cilj u blizini. Čak se i jedna kontrola vidjela s prozora kuće. Skupilo se na cilju nešto više od stotinu ljudi i prava je šteta da nije bilo više natjecatelja. Vjerujem da je ovo natjecanje dvodnevno i uz malo reklame u dobrom terminu sigurno bi privuklo i veći broj natjecatelja iz inozemstva. Pogotovo kada je karta ušla u uži izbor za "101 svjetsku kartu na kojoj treba trčati prije nego umreš." Moje prognoze oko vremena pobjednika su se ostvarile. Matjaž nas je deklasirao u domaćem kraškom okruženju. Vidi se da mu kamenje leži. Iako sam treći u ukupnom plasmanu nije to rezultat za hvaljenje. U gruboj procijeni većih grešaka nabrojao sam čak 24 minute gubljenja što je previše čak i za Plitvice. I možda bi sve to još nekako i prihvatio da nisam upao u crnu rupu. Šta se tamo dogodilo ne znam niti sam. Mala utjeha mi može biti da nas se na tom dijelu sakupilo cijelo čudo, a kako čujem i Edi je na istom mjestu bio van karte, odnosno na rubu. Vedranova analiza također pokazuje grešku na tom dijelu. Ne znam niti sam. Kontrola je bila na svom mjestu i to je neosporno, ali kao da tamo nešto odvlači ljude u pogrešnom smjeru. No to su Plitvice i teško je reći da je nešto krivo, ako nisi sto posto siguran šta si radio. U svakom slučaju elitna staza je bila tehnički dobra i dovoljno teška. Iznenadila me M12 staza koja je u prvom dijelu bila dosta zahtjevna. Doduše sve je bilo po livadama, pa su klinci srećom sa uspjehom savladali i taj dio staze. Kako me ove godine krenulo ozlijeđivanje, ovoga puta uspio sam se izvući samo sa malim ogrebotinama i to je dobro. Što se SI-a tiče svi znate da nije funkcionirao kako treba. Ne znam da li me to omelo u koncentraciji, ali pomoglo svakako nije. Pogotovo u situaciji kada želiš brzo perforirati i nestati. Rekli bi "shit happens", a to je još jedna stvar koju bi trebalo otkriti o čemu je riječ da organizatori znaju u budućnosti pripaziti. Baterije?! Malo čudno da su sve stare stanice na isti način u istom trenutku otišle. Sve skupa čudno.

Par sati nakon trke opet smo stajali na startu. Ovoga puta na kvalifikacijama za preciznu reprezentaciju. Ivica, Ivo i Zdenko pripremili su staze koje su bile nešto zahtjevnije, jer se nisu morali držati pravila da po stazi moraju moći proći i osobe sa invaliditetom. Samim time moglo se kretati i po putevima koji se inače ne koriste. Kao i kod trčanja Plitvice su sigurno jedan od najtežih terena za preciznu orijentaciju. Nažalost i ovdje imamo osnovni problem da je karta prvenstveno rađena za "foot orienteering" tako da simboli koji zadovoljavaju trkače nisu baš u 1:5000 super točni.
Počelo je katastrofično. Totalno dekoncentriran uletio sam na vremenske kontrole na kojima se nisam uspio sastaviti sa kartom. Gledam u teren i ne mogu ga preslikati na kartu koju držim. Grmlje, drveće...apsolutno ništa mi ne štima. Na kraju lupim bez veze i odmah sam znao da su obje krive. U tom raspoloženju krenuo sam na onaj ljepši dio precizne. Kako sam znao da sam fulao vremenske na ovom dijelu je bilo bitno pokušati odgovoriti što je veći broj točnih kontrola. Moram priznati da za neke kontrole nisam baš bio siguran jer se jednostavno detalji nisu vidjeli pa sam odokativno pogodio :) Doduše neke sam i fulao. Na kraju od petanest kontrola na terenu, trinaest točnih odgovora. Jedino je Jasminka u ukupnom scoru imala više. Završili smo sa svime oko 19:00 sati.
Bio je to dugi dan. I taman kada smo krenuli prema Zagrebu počela je kiša. Rekli bi, bolje nije moglo. O preciznoj ćemo još malo diskutirati sa postavljačima da vidimo šta je moglo drugačije i bolje, šta je bilo dobro, a što loše. Meni svakako vremenske nisu odgovarale, ali o tome u četri, šest, sedam čiju ;))

28 svibnja 2010

Sajam mogućnosti


Na tradicionalnom "Sajmu mogućnosti" koji se održava svake godine u okviru policijske akademije okupi se više stotina djece iz osnovnih škola područja Centar i Maksimir. Program i prijevoz osigurava MUP i klubovi sa područja grada. Ovo je bio i treći puta da smo predstavljali orijentacijski sport u gradu. Podijeljene su brošure sa adresama zagrebačkih O-klubova, a na štandu se mogla vidjeti mala izložba školskih orijentacijskih karata iz Zagreba. Između tih karata našla se i najnovija karta OŠ Ivana Gorana Kovačića koja je nekako privukla i najviše pažnje jer je veliki dio učenika te škole bio i prisutan na sajmu pa su pokazivali gdje su trčali. 
Osim orijentacije na sajmu su bili prisutni i izlagači - streličari, modelari, padobranici, hokejaši na travi, mažoretkinje, slikari... Ove godine već je Kapela predstavljala svoj klub na sličnom sajmu, tako da svakako treba biti prisutan što je više moguće na svim predstavljanjima udruga i slobodnih aktivnosti.

Iako je djecu teško privući na ovakvom sajmu na duži period već osnovna informacija dobar je potez jer nikada se ne zna kada će se netko od njih sjetiti da bi se probao priključiti. Za ovakve manifestacije idealna je ruska inačica mikro-orijentacije i tko zna možda već iduće godine pripremimo nešto takvo. Ideja postoji, samo treba naći vremena za realizaciju.

Osim mene na štandu je bio i Damir Klobučarić koji je pomagao kod odgovaranja na pitanja znatiželjne djece. Ovaj sajam ima veliki potencijal i ideja je izvrsna samo još fali malo koordinacije sa udrugama. Pravovremeno objavljivanje datuma pomoglo bi svima, a mogle bi se realizirati i kompleksnije stvari od samog predstavaljanja sporta. Želju za aktivnosti koju imaju djeca najbolje se moglo vidjeti kod prijava za kros, gađanje iz luka ili kod igranja hokeja. Curice su najviše bile zaokupljene likovnim radionicama i mažoretkinjama, a veseli činjenica da je bilo i djece iz orijentacijskih klubova (Maksimir) koja su se mogla hvaliti da se bave našim sportom.